Naslov
Aristotelovo poimanje duše
(Aristotle's perception of the soul)

Autori
Crnković, Anita

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
15.11

Godina
2007

Stranica
42

Mentor
Oslić, Josip

Ključne riječi
duša; tijelo; život; ljudi; životinje
(soul; body; life; humans; animals)

Sažetak
U ovome radu nastoji se prikazati Aristotelovo poimanje duše. U djelu "O duši" Aristotel je približio koncept duše kroz suštinu znanstvene perspektive, uzimajući elemente biologije i metafizike, koja je obuhvaćala sve od koncepta tvari, oblika i materije. Dok se u kršćanstvu i ostalim vjerama tradicionalno promatra dušu kao besmrtni entitet koji živi i nakon fizičke smrti, Aristotelovo poimanje duše je da je ona ujedinjena sa živim tijelom, te stoga ne može postojati bez osobe. Iz njegove perspektive, duša je stvorena kako bi se razvijala, a to je moguće samo kroz povezanost duše i tijela u fizičkom svijetu. Stoga, ako duša daje oblik tijelu, njezina bit tada ovisi o tijelu. Tako Aristotel utvrđuje da je duša ta koja oživotvoruje, iz čega slijedi da sve živo, uključujući i biljni i životinjski svijet, ima dušu. Aristotel je vjerovao da postoji hijerarhija živih bića - biljke imaju samo vegetativnu dušu, životinje su iznad biljaka jer imaju apetite, dok su ljudi iznad životinja jer imaju moć razuma. Iz šire perspektive, to bi značilo da sposobnost mišljenja i razumijevanja nužno ne spada pod karakteristike duše, kao ni sposobnost vjerovanja i osjećaja. Dakle, Aristotelovo shvaćanje svih živih bića jest da oni posjeduju dušu, međutim objašnjava da različiti entiteti imaju različite verzije duše. On je vjerovao da ono što razlikuje ljudsku dušu od one u životinja ili biljaka, jest sposobnost vjerovanja i racionalnog razmišljanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA