ࡱ> `0d7bjbjss .F2222222F2222DR2<F=22222o3o3o3<<<<<<<$>hAT<2o3o3o3o3o3<2222t=a;a;a;o32222<a;o3<a;a;22a;22 Lҹ<2'70a;<=0=a;bAW;bAa;bA2a;<o3o3a;o3o3o3o3o3<<W; o3o3o3=o3o3o3o3FFFJFFFJFFF222222 doc. dr. sc. Niko Bili SJ (FFDI) Odgovornost u svjetlu Objave Predavanje na 37. obiteljskoj ljetnoj akoli FTI:  Obitelj  akola odgovornosti ; etvrtak, 28. kolovoza 2008. u 16.30 Uvod U Svetom pismu lako je pronai prvu definiciju odgovornosti: Bog je progovorio, prvi je progovorio, i o ekuje ovjekov odgovor. Izvukao je svoj narod iz kue ropstva i s pravom o ekuje da posluaaju i ispune Deset rije i koje je proglasio na svetoj gori Sinaju. Cijeloga sebe izrekao je u svojoj Rije i koja je tijelom postala  Isusu Kristu, koji je za nas umro i, kako isti e sv. Pavao, koji je i uskrsnuo za nas (usp. 2 Kor 5,15). `to je u Starom zavjetu otkupljenje iz kue ropstva to je u Novom zavjetu otkupljenje od grijeha i Bog s pravom o ekuje odgovor na tu ljubav do kraja i na taj dar slobode. Na po etku Bog je rekao rije  i stvorio svjetlo, kopno, ~ivot, i povjerio ih ovjeku da se brine za njih i bude im dobar gospodar. I s pravom e tra~iti od njega da polo~i ra un o svom upravljanju. Odgovornost jest prije svega sposobnost da dadnemo odgovor na postavljeno pitanje. I blago onomu koji dobije ocjenu mudrog i razumnog sluge koji hranu daje u pravo vrijeme. U ovom izlaganju pokuaat emo u nekoliko koraka pogledati kako se biblijski pogled na odgovornost mo~e o itati unutar obitelji. Zaustavit emo se ponajprije na poznatim Pavlovim uputama lanovima obitelji, potom emo pregledati neke osnovne to ke biblijskoga iskustva, bacivai pogled na starozavjetne obitelji. Drugi dio izlaganja vodi nas u Isusov ~ivot, tj. kako ga obitelji u kriti nim trenucima do~ivljavaju kao Spasitelja. Zaklju it emo se nekoliko poznatih Isusovih pouka koje su va~ne za naau temu. 1. Upute sv. Pavla (Ef 5,21 6,9; Kol 3,17 4,2) Poznat je zahtjev sv. Pavla upuen o evima da ne izazivaju bijes u svoje djece (Kol 3,21). Upozorava nas ponajprije na psiholoaku injenicu da upravo otac svojom osobom i svojim ponaaanjem mo~e u djetetu buditi osjeaj sigurnosti, pouzdanja i smirenosti, ili pak gnjev i strah koji su uvijek povezani s nekom nesigurnoau i osjeajem nemoi. Ako otac dra~i i izaziva svoje dijete, ostavit e ga bez hrabrosti i bez snage. Premda obi no isti emo majku kao onu koja formira duaevnost svoga djeteta i premda u naaoj tradicionalnoj kulturi odgoj pripada uglavnom na majke  barem u ranijoj dobi, Pavao se obraa o evima. Ispravlja ono ato iz obi aja lako zanemarimo i upozorava na vrlo va~ne stvari. Isti zahtjev o evima da ne srde svoje djece u poslanici Efe~anima ima drugi joa va~niji, a manje poznati dio. Pavao tra~i da o evi odgajaju svoju djecu i to u disciplini i pouci koje su od Boga:  Odgajajte ih stegom i urazumljivanjem Gospodnjim! (Ef 6,4). Rije  je o tekstu u kojem Pavao prvi precizno bibli arski upozorava kako etvrta Bo~ja zapovijed:  Poatuj oca i majku! prva donosi i obeanje:  da ti dobro bude i da dugo ~ivia na zemlji (Ef 6,2s). Pavao daje upute i djeci, nudei im sveti pragmatizam. Isplati se poatovati roditelje, to je dobra investicija jer donosi dug ~ivot u blagostanju. Dijete postupa odgovorno ako se dadne na takav projekt. injenica da se Apostol obraa izravno djeci upozorava nas da kraanstvo nije neka religija rezervirana za odrasle. Djeca su takoer punopravni sluaatelji Bo~je rije i. I ona su dio ~ive zajednice. Odgovornost u obitelji o kojoj Pavao govori raa se iz prvotnoga zahtjeva da budemo podlo~ni jedni drugima u strahopoatovanju prema Kristu (Ef 5,21). To je po etak uputa. U strahu Kristovu moramo sami sebe drugima podreivati i drugome dati prednost. Gospodin Isus vrhovni je autoritet u obitelji, Isus koji je sama sebe predao za Crkvu, kako bi je za sebe u inio ljepoticom bez mrlje i bore (Ef 5,27). U Pavlovu svjedo enju to je ono Kristovo predanje koje je osobno do~ivio, ispovijedajui:  Mene je ljubio i sama je sebe predao za mene (Gal 2,20). Kad Pavao od mu~a tra~i da ljubi svoju ~enu onda, poznato je, upozorava na skrb i ljubav Krista prema Crkvi (Ef 5,25). Sve je dao samo da mu ona bude ila i divna. Pavaou skladu s izvornom Bo~jom zapovijedi postavlja pred djecu zahtjev da poatuju roditelje. Treba poatovati oca koji je du~an voljeti svoju ~enu kao vlastito tijelo (Ef 5,28). Stalo mu je do njegova zdravlja i snage, u tijelu mu je ~ivot. Kao ato Krist hrani i brine se za Crkvu tako i mu~ za svoju ~enu. Dijete treba poatovati svoju majku koja je du~na s po itanjem prihvatiti svoga mu~a, kao dolikuje u Kristu. Treba poatovati roditelje koji su kao bra ni par prvo mjesto za ostvarivanje biblijske zapovijedi ljubavi prema bli~njemu.  Ljubi svoju ~enu kao samoga sebe!  propisuje Pavao (Ef 5,33), a tu re enicu dobro poznajemo iz zapovijedi ljubavi prema bli~njemu (Lev 19,18). Pavlovo utemeljenje je jasno: u skladu s pradefinicijom braka, oni viae nisu dvoje nego jedno (Post 2,24; Ef 5,31). Stoga, tko ljubi svoju ~enu, ljubi sama sebe (Ef 5,28). Opetovanim zahtjevom da se ~ene podlo~e svojim mu~evima (Ef 5,22.24.33; Kol 3,18) Pavao uva od neodgovornosti. Svi smo mi muakarci u potrazi za dobrom mamicom koja e za nas odlu ivati i kreirati naae ~ivotne planove. Pavao uva od toga da ~ena postane apsolutnom gospodaricom koja e imati sve konce u rukama i pred kojom e mu~ biti u strahu, ubijene inicijative i perspektive, lijen, na kau u pred TV-om. Pavao u svoje upute obitelji uklju uje i robove. Njima se takoer izravno obraa. `to to zna i? Najprije moramo imati na pameti da Pavao sama sebe tuma i kao roba, roba Kristova (Rim 1,1; Gal 1,10). Pavao nas upozorava na temelju injenicu da prije svake izvanjske promjene socijalne strukture treba ostvarivati zapovijedi ljubavi. To e kod Pavla biti o ito u primjeru Onezima kojega Filemon treba primiti kao brata (Flm 1,16). Nije prvotno i nije mogue napraviti globalnu revoluciju. Bitno je da je ak i rob primljen u obiteljsku zajednicu, lan je doma, lan je obitelji. Pavao napokon pisanjem robovima skree pozornost na to da postoje i uvijek e postojati meu nama oni podreeni i ovisni koji u Bibliji od po etka zaslu~uju osobitu skrb i zaatitu. Oni su takoer sluaatelji Rije i. Pavao nudi viaestruko rjeaenje. Rad robova ima visoku cijenu kad ga posvete Bogu, a ne ljudima (Kol 3,23). I toga trebaju biti svjesni. Plau e primiti od Gospodina, jer su zapravo robovi Kristovi (Kol 3,24), baa kao ato je to i sam Pavao. Njihovi gospodari du~ni su im dati ato je pravo i kako dolikuje. Ta sami znaju da imaju svojega Gospodara koji je u nebesima i kojemu e polagati ra un. Na oba mjesta pouci o obiteljskim odnosima prethodi poziv na zahvalu Bogu. U Poslanici Efe~anima (5,20) prije uputa itamo:  Zahvaljujte Bogu i Ocu za sve u ime naaega Gospodina Isusa Krista! U Poslanici Koloaanima stoji (3,17):  Sve inite u ime Gospodina Isusa i zahvaljujte Bogu Ocu po njemu. Osim toga kao zaklju ak uputa o obitelji Pavao Koloaanima piae da se vrsto i ustrajno dr~e molitve te u njoj bdiju sa zahvaljivanjem (Kol 4,2). Prvu definiciju braka:  Stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ~enu (Post 2,24; Ef 5,31) Pavao tuma i s pogledom na Krista. Pritom ne isti e samo to da je Isus postao jedno sa zajednicom, da je uzeo ovo naae ljudsko tijelo, nego Pavao upozorava i na svoju osnovnu kristoloaku misao. Krist je napustio O evo krilo, spustio se s prijestolja nebeskog. ovjek koji ulazi brak mora napustiti obiteljsko gnijezdo iz kojeg potje e. Mora kao zrela osoba ostaviti svoj dom i zapo eti neato novo kao ato se Isus odrekao nebeskog veli anstva, nije se kao plijena dr~ao svoje jednakosti s Bogom (Fil 2,6). Prema teologiji sv. Pavla odgovoran ulazak u brak nasljedovanje je Kristova puta. 2. Biblijsko iskustvo }elimo li se vratiti na biblijske po etke, upozorimo najprije kako se u Knjizi Postanka obiteljska povijest ozna ava poneato apstraktnom hebrejskom imenicom u mno~ini  tledt. U naaem prijevodu obi no stoji  rodoslovlje , a doslovno zna i:  raanja . Za nas je va~no da je tom istom rije i ozna en i postanak neba i zemlje ( Post 2,4)  cijeloga svemira, te svega ne~ivog i ~ivoga u njemu. U naae suvremeno ekoloako doba odmah shvaamo kako je takav na in promatranja bitan. Odgovornost obuhvaa i okolia u kome se nalazimo. Obitelj u kojoj se u imo odgovornosti vrlo je velika, na svoj na in obuhvaa cjelokupno Bo~je stvorenje. Biblijska rije   raanja podsjea nas i na sv. Pavla koji upozorava na e~nju i du~nost da ostvarimo u punini zadau koja nam je povjerena, da dosegnemo bla~enu svrhu za koju smo stvoreni  raanje obilje~ava sav stvoreni svijet.  Sve stvorenje zajedno uzdiae i mu i se u poroajnim bolima , piae Pavao (Rim 8,22). ezne za punim plodovima otkupljenja. 2.1 Prva obitelj (Post 1 5) Valja iskreno ustanoviti. Povijest obitelji na kakvu u redovitom slu aj mislimo, tj. na roditelje s djecom, u Svetom pismu zapo inje tek nakon izgona iz Edenskog vrta. Praroditelji moraju zapo eti obiteljski ~ivot nakon ato su izgubili sklad s prirodom, zbrinutost, red i sveto obilje. U oskudici i neimaatini moraju po eti iznova. Bo~ja rije  od prvih stranica ima razumijevanja za obitelj koja se mora snalaziti i pre~ivljavati u doba suvremenih kriza. Treba otvoreno priznati: Praroditelji su bili neodgovorni, naruaili su red, dirnuli u temelje opasne po ~ivot unato  upozorenju, izgubili su zaatitu i blagostanje Bo~jega vrta. Viae nego lako prepoznat emo paralele s naaim prilikama: okolia zagaen, klima poremeena, izvori energije ograni eni, financije nepouzdane& U takvoj situaciji roditelji, Adam i Eva, kreu u obiteljski ~ivot. Osueni na znoj lica svojega i poroajne boli, bez osiguranoga vrta, ipak hrabro donose novi ~ivot na svijet. Adam se uvelike iznevjerio. Rije  je o ocu  kako sama Bo~ja prosudba veli  koji je  posluaao glas svoje ~ene (Post 3,17) , a ne Bo~ju zapovijed, pri emu ve znamo: u Bibliji aifra  posluaati glas upozorava na vjeru i na autoritet koji Bogu pripada. Eva je u kuanji podlegla. Rije  je o majci koja je znala za upozorenje, a ipak se dala prevariti. Roditelji u prvoj biblijskoj obitelji pro~ivjeli su strahovitu tragediju kad stariji sin Kajin ubija mlaega Abela. Roditeljski grijeh i neposluh imaju svoje posljedice u prvom ubojstvu. O ekivali bismo da roditelji, osobito otac preuzmu neku aktivniju ulogu u sukobu sinova, ali to je izostalo. Ipak unato  svemu ne zatvaraju se i ne odustaju od ~ivota. Nakon svih ovih izvjeataja itamo kako se  Adamu rodilo joa sinova i keri (Post 5,4). Povijest prve obitelji povijest je ljudi koji tek nakon grijeha progovaraju Bogu. Ljudi su to koje Bog pita o njihovu djelovanju. I majci nakon ato je posegnula za zabranjenim plodom i sinu Kajinu nakon ubojstva Bog postavlja pitanje ato su u inili (Post 3,13; 4,10). Na to pitanje treba dati odgovor. Tu se krije odgovornost. 2.2 Obitelj pravednika Noe (Post 6 9) Pravednik Noa s kojim e Bog uspostaviti prvi biblijski savez od po etka je predstavljen kao obiteljski ovjek. Neato prije tree dobi u kojoj e preuzeti na sebe poznatu pregolemu zadau, uz njega su tri sina (Post 5,32). Sveti tekst ponavlja njihova imena i kad nam daje uvid u osnovnu tajnu njegove pravednosti:  s Bogom je Noa hodio; tri su mu se sina rodila. Opet su tu `em, Ham i Jafet (6,9s). Posluani Noa upoznat je s Bo~jim planovima i prima preciznu naredbu (Post 6,13 21) koju temeljito izvraava:  u inio je onako kako mu je Bog nalo~io (6,22). Od po etka taj pothvat uklju uje i uputu da u korablju ue on i njegova ~ena, te sinovi i ~ene njegovih sinova (usp. 6,18). Isti je to biblijski redak u kojem je najavljeno sklapanje saveza. U pitanju je, eto, itava jedna obitelj kojoj su i djeca u braku. Kad je korablja gotova, nova zapovijed Bo~ja ponovit e da, prema biblijskom na inu govora, trebaju ui  Noa i sav njegov dom . Zajedni ki, cijela obitelj ulazi u korablju (7,7.13). Povijest Noina va~na nam je jer je to obitelj koja ~ivi i djeluje usred ope katastrofe. Slika je to one realno-politi ke propasti koja nastaje padom Davidovskoga kraljevstva, kada Bo~ji narod gubi i slobodu i domovinu. Odlaze u ropstvo. Hram, mjesto Bo~je prisutnosti, oplja kan je, razoren i spaljen. Povijest Noina va~na nam je jer svjedo i da se prvo Bo~je spasenje u Bibliji ostvaruje u obitelji. U obitelji je sveti ostatak. U sveopem potopu, itamo:  Ostao je samo Noa i oni koji bijahu s njime (7,23). Noa nam je va~an i stoga ato pripada meu one starozavjetne likove koji ~ive u monogamnomu braku. Po svraetku potopa Bo~ja rije  upuena Noi opet obuhvaa cijelu obitelj:  Izii iz korablje ti i tvoja ~ena, tvoji sinovi i ~ene tvojih sinova (8,16). I taj nalog on izvraava (8,18). Pritom je doalo do malog, ali bitnog pomaka. Prije su na prvom mjestu u nabrajanju bili Noa i njegovi sinovi, a pri izlasku iz korablje nakon potopa Bo~ja zapovijed  kako i dolikuje  stavlja Noinu ~enu odmah uz njega, a potom sinove i njihove ~ene (8,16). Bra ni par unutar obitelji ima svoj vlastiti ~ivot i svoje mjesto. Premda je Bog izri ito najavio uspostavljanje saveza s Noom (6,18), ve prvi blagoslov nakon potopa uklju uje i njegovu djecu. Va~na je to novost: Bog ne govori samo Noi, nego progovara Noi i njegovoj djeci (9,1). Govori im u mno~ini, govori cijeloj zajednici i ponavlja, u smislu novoga stvaranja, onaj isti nalog dan ovjeku od po etka da ide i rod donosi i da raste (9,1.7). Usprkos prvotnoj najavi u jednini, sveti savez Bog sklapa u mno~ini:  Evo, uspostavljam svoj savez s vama (9,9). Kad je rije  o ostalim ~ivim biima, to su bia koja su s njima (v10.12). I kad je izlo~en sadr~aj obveze opet je jasno da se radi o obitelji, ne samo Noi (v11). Napokon i znak, duga, spomen je na vje ni savez koji je uspostavljen doslovno:  izmeu mene i vas (v12.15). Po eci su va~ni. Ipak, kod Ezekiela nai emo Bo~ju korekciju da ne valja ponavljati poslovicu:  Oci jedoae kiselo gro~e, sinovima trnu zubi. (Ez 18,2). Naravno da ponaaanje roditelja ima odlu ujue posljedice za djecu, ali u Knjizi Ezekielovoj istaknuta je odgovornost koju svaka osoba ima za svoj ~ivotni put. To nas vraa i na temeljnu definiciju iz Bo~jih zapovijedi o Bogu koji e se sam pobrinuti za krivnju roditelja i u djeci do treega i etvrtog koljena (Izl 20,5; Pnz 5,9). 2.3 Josipova povijest (Post 37 50) Za naau je temu vrlo va~na akola kroz koju prolazi poznati Josip Egipatski i koja e ga dovesti do vrhunske odgovornosti. Prema biblijskom izvjeataji cijeli e svijet u vrijeme gladi doi k Josipu (Post 41,57). Josip je u gorostasnom Egipatskom carstvu uveo dovitljive gospodarske zakone i u inio ga svjetskom gospodarskom silom, dovoljno sna~nom da prebrodi najte~u nestaaicu. Poznate rije i koje Bla~ena Djevica Marija u Kani Galilejskoj izgovara:  `to god vam rekne, u inite! (Iv 2,5), davno je ve faraon izrekao o Josipu. Kad je u svim zemljama zavladala glad, a potom i u Egiptu, faraon reagira:  Idite k Josipu i ato god vam rekne, u inite (Post 41,55). Nas, dakako, zanima put koji je ovoga sina malene jezgre Izraelske obitelji doveo do ovolike odgovornosti. Po elo je u njegovu poznatom djetinjstvu s velikim snovima, ali i netakti nim iznoaenjem svojih snova, zbog kojih e postati omra~en. Ljubimac o ev, previae istaknut njegovom naklonoau, donosio je zle glase o svojoj brai. Poslije e sam na svojoj ko~i osjetiti ato zna i optu~ivati druge, kad kao ~rtva klevete dospije u zatvor. Josip, od brae prodan, zatvoren, prolazi svoju pokoru, ali Bog pomno prati njegov put. Upravo snovi bit e presudni. Ima uvid u Bo~je nakane, to no predvia dogaaje i tako e doi u polo~aj da se on, premda je sin, pobrine za cijelu svoju obitelj. Dirljiv susret s braom u kojem viae nije mogao zadr~ati suza (Post 45,29, pokazuje da je obostrani put iaenja dovraen i da nastaje pomirenje, pri kojem on svoj ~ivot vidi kao put na kojem Bo~ji promisao pripravlja veliko spasenje (v7). Odgovornost za oca pokazuje ponovljenim ispitivanjem kako mu je (43,7.27). On e omoguiti da se cijela obitelji doseli u plodan kraj (45,9 11). Organizirat e izravan susret svojega oca Jakova, praoca Bo~jeg naroda, s faraonom u kojem e Jakov izrei svoj blagoslov (47,7). U ljubavi e prihvatiti svoju ~enu premda je Egipanka (46,20), a za prva dva sina, priskrbit e blagoslov oca Jakova (48,13). Josipov je primjer dragocjen jer nam pokazuje put sazrijevanja za odgovornost. Iluzija je modernog svijeta da neka apsolutna sloboda djeci dobro ini. Sloboda je teret donoaenja odluka, a za to se tra~i poznavanje stvari. Ni dijete, ni mladi ovjek ne mogu uvijek i u svemu donositi odluke. Za ono u emu joa ne mo~emo preuzeti odgovornost, u tome nismo ni slobodni. Josipov primjer dragocjen je jer on prepoznaje kako je u njegovoj vlastitoj patnji Bo~ji plan bio prisutan. Josipov primjer dragocjen je jer u velikom pothvatu omoguuje da obitelj postane narod, ne zaboravljajui u brizi za silna djela osjetljivo podru je oproatenja, pomirenja i skrbi za obiteljske odnose. 2.4 Ana, majka Samuelova (1 Sam 1 2) Va~na nam je i obitelj u kojoj je roen prorok Samuel. }ive u doba kada Bog izri ito tra~i od hramskoga sveenika Elija odgovornost za njegove sinove koji koristoljubljem, kraom i lukavstvom obea aauju bogoslu~je. Izvrstan primjer odgovornosti Samuelova je majka Ana koja svoju bol zbog nesreenih obiteljskih odnosa i zbog vlastite neplodnosti iznosi pred Bogom u molitvi i pola~e zavjet. Odgovorno e se obraniti, iznosei istinu, pred sveenikom koji je la~no optu~uje za pijanstvo. Odgovorno e pred mu~em iznijeti odluku da se idue godine ne pridru~i hodo aau, nego da ostane uz djeteace. Svoju odgovornost pokazat e ispunjujui zavjet. Posveuje sina hramskoj slu~bi i kod tog hodo aaa zapravo on preuzima ulogu voditeljice (1 Sam 1,24 28). Odgovornost se o ituje i u iduim godinama. Nije se jednostavno odrekla sina, nego prati njegov rast i opskrbljuje ga novom veom odjeom (2,19). Njezin poznati hvalospjev (2,1 10) o ituje nam kako se njezin pogled proairio. Jedva emo nai joa zaokupljenost vlastitom nevoljom, njezin interes sada je usmjeren na cijelu zajednicu. Na srcu joj je sudbina koju Bog ostvaruje sa cjelokupnim svojim narodom. 2.5 Tobit, otac Tobijin Iz povijesti dobroga Tobije osobito su nam va~ni njegovi roditelji Tobit i Ana ne samo stoga ato su i oni jedan sreeni monogamni brak, nego zato ato se nisu odrekli djela milosra ni onda kad ih je to stajalo blagostanja i ugleda. Kreposni put vjernosti Bo~jem zakonu ima svoju pretpovijest, otkriva nam Tobit u svojim uvodnim memoarBF~ " & n r z | ~   : F  &  >D`br"$^tvx*rtv8F!! """##8'<'z*~*,,.,0,----/ /"1hI]!hvT hkhPhkhP6]hfhP6]hWhfhkhPQDF$ & p r | ~  vx!!:'<'|*~*--gdkgdfgdfgdfgdPd7-$1&1X7Z7n:p:==XCZCCCRKTKKKOOSSUUY[[gdp@&gdfgd-^gd-^gdWgdP"1&122$4&4F7R7V7Z799l:p:j;;<<====Z>>BBVCZCCCCDDDDDDDDDF*F,FRFTFIZJJJPKTKKK,L.LbLdLOOpOzOTRXRRhph-^hP6]h-^h-^Z_H mHo(sH hW6]hWhP6H*] h6]hWZ_H mHo(sHhWhP6]hI]!hWhPhk?RRRSUUVV:Y>Y[[[\\^^:_<_@___cc,e.e0f4fff6gDg$h*hhhhhj"jllnnpqrrrrntt v"vtvxvvvvv|xx{{6|8|||.2TXhn48Αґhh*hLkhP6]hLkhphkhPh-^V[\\>_@_cchhllrrvvxvvv||02VX68gd*gd*gdPgdLk@&gdfgdpԑ֑24Z\ DFnpgd[gd[gd[gdgdPgd@&gdfґ֑04З&X\FH ^x BF`|"$NZҸԸXм.blp,2:~4x `dvNhuhhP6]hh[UhkhPhTima, opisujui kako je od malena hodo astio u hram i kako je po dolasku u tuinu obdr~avao pravila ishrane te je  misli i srce upravljao Bogu svome (Tob 1,12). Odgovornost je njegova o ita osobito u pogledu na budunost kad sinu daje pa~ljivu pouku (Tob 4) u kojoj se pokazuje kao pravi biblijski mudrac. Osim toga, vrlo konkretno, aalje sina po uateevinu koju je ostavio kod roaka i koja e sinu dati materijalnu sigurnost. Takav postupak roditelja dovest e ih ne samo do radosne proslave svadbe njihova sina i veselja uz unuke, nego e i mladoj obitelji omoguiti da naslijedi dobra i iz jedne i iz druge loze i da radosno do eka pad mrskog osvaja a Asura. Tobit tjeai svoju ~enu Anu kad s tjeskobom ekaju povratak sina. Tobit organizira plau pomoniku koji mu je sina pratio i pritom saznaju da je to bio Bo~ji aneo. Tobit izri e veliku molitvu u kojoj sve lanove Bo~jeg naroda poziva da i ovdje u progonstvu hvale Boga koji e se opet smilovati i okupiti ih (Tob 13). Otac Tobit, napokon, jest onaj koji, premda ve na samrti, mudro svjetuje sina i njegovu obitelj da pou u Mediju, ato je za njih ne samo prakti na korist i zaatita od rata koji dolazi, nego je ujedno i znak da Tobit poznaje i ima povjerenja u proroatva proroka Jone koje navodi (14,4). 3. Isusov ~ivot U Evaneljima potra~imo namjerno ekstremne slu ajeve! Vidjet emo kako Isus stupa u kontakt s obiteljima u osobitim prilikama. 3.1 Roditelji zagovornici `to u prilikama koje jednostavno nadilaze naae sile, kad se s pravom osjeamo odgovorni, ali dolazimo do granice kao kad dou bolest i smrt? Kako postupiti kad je situacija s vlastitim djetetom takva da nadilazi sve naae pedagoako znanje i jednostavno ne razumijemo i ne znamo ato i kako dalje, kad se dijete nae opsjednuto kojekakvim zlodusima suvremenoga svijeta? Oba slu aja poznajemo, evo, iz Evanelja. I smrt i opsjednutost. Jednom je sin na umoru, drugi puta ki. Zanimljivo da i tu i tamo otac pristupa Isusu kao zagovornik i molitelj. 3.1.1 Sin kraljevskog slu~benika (Iv 4,48 54) Prvi je prizor iz Ivanova evanelja (Iv 4,48 54). Otac, kraljevski inovnik, kad je uo da je Isus u Galileji, nije mu teako otii i u drugi grad za ato je o ito trebalo dan putovanja jer se u izvjeataju spominje  ju er (Iv 4,52). Premda je s kraljevskoga dvora ne suste~e se moliti Isusa za sina koji mu je na umoru. Prvotno je ~elio da Isus osobno doe k sinu i izlije i ga. To bijaae njegova molba (4,47). Kad Isus uz kritiku odbija, otac bolesnikov se ne zaustavlja i ne zbunjuje, nego ponovno izri e svoju molbu Isusu:  Gospodine, doi prije nego mi dijete umre! (4,49). Velikaa s kraljevskom asti  evanelje veli jednostavno  kraljevski  moli Isusa i priznaje ga Gospodinom. Promjenu i novost stvara Isus koji ga aalje sama, ne polazi s njim, ali aalje ga s navjeatajem:  Tvoj sin ~ivi (r. 50) koji je odmah bio djelotvoran (r. 53). Odgovor na Kristov zahtjev  Idi! (r. 50) jest o eva vjera. Rezultat je divan: ne samo da se sinu stanje poboljaalo (r. 52), nego je cio njegov dom  cijela obitelj  doala do vjere u Isusa (r. 53). 3.1.2Jairova ki (Mk 5,21-24.35-43) Drugi slu aj s dvanaestogodianjom djevoj icom koja le~i na umoru opisuju i Matej i Marko i Luka. I opet je otac onaj koji kree u akciju. Otac je predstojnik sinagoge (Mk 5,22.35s.38), pripada dakle meu religijske voditelje koji su u druatvu va~ni ato je o ito na onom mnoatvu, okupljenom u njegovoj kui radi skore smrti i oplakivanja (Mk 5,38). Prakti ki su ve doali na sprovod. Prema Matejevu evanelju djevoj ica je doista upravo izdahnula, a njezin otac u svojoj velikoj vjeri dr~i da e od polaganja Isusovih ruku usprkos tome ~ivjeti (Mt 9,18). Premda predvodnik starozavjetne vjere ovaj otac priznaje Isusov autoritet i mo. Prema zajedni kom izvjeataju sve trojice evanelista on, predstojnik, klanja se Isusu (Mt 9,18; Mk 5,22; Lk 8,41). To je jasan biblijski zna atovanja. O ev postupak donosi prvi uspjeh, Isus kree s njime. Veli ina o eva jest u tome da se ne zbunjuje kad ga zaustavljaju, tvrdei da je besmisleno dovoditi U itelja (Mk 5,35). Mora izdr~ati i ope ismijavanje kad Isus tjera oplakiva e i naricatelje, tvrdei da djevoj ica samo spava (Mk 5,40). Ono ato je otac svojom akcijom postigao jest izravan kontakt Isusa i djevoj ice. Isus je uzima za ruku (Mt 9,25;Mk 5,43; Lk 8,54). `to Isus s djevoj icom ini slika je njegova vlastita uskrsnua: Djevoj ica ustaje. Otac posti~e izvrsne rezultate i za sebe. Zajedno sa svojom ~enom postao je najbli~i svjedok bo~anskog djelovanja. Isus je u sobu pustio samo roditelje i naju~u pratnju: Petra Ivana i Jakova (Mk 5,37). Roditelji takoer dobivaju zadatak koji je dvostruk: s jedne strane moraju uvati svetu tajnu uskrsnua. To sad pripada na njihovu odgovornost. S druge strane, vrlo konkretno, moraju djetetu dati jesti, kao ato je i Isus nakon uskrsnua jeo pred u enicima da im poka~e kako nije neka utvara. Druga dva evaneoska slu aja jesu opsjednua. Jednom je u pitanju sin, drugi puta ki. Oba puta rije  je o velikoj muci koja posve nadilazi roditeljske sile. Jednom majka stupa u akciju, drugi put otac. 3.1.3 Majka strankinja (Mt 15,21 29; Mk 7,24 31) Poznata je ~ena strankinja koja se pred Isusom klanja do zemlje. To je ujedno i izraz atovanja i satrvenosti. Njezina prva molba ostala je bez odgovora, intervencija u enika niata nije postigla (Mt 15,23). Ipak, izravna uvreda u usporedbi s psima kojima ne dolikuje dati hranu s gospodareva stola ne samo da je, povrijeenu, ne zaustavlja, nego ona je prihvaa i pretvara u svoj argument.  Psii jedu mrvice s gospodareva stola  veli ona (Mt 15,27; Mk 7,28). Nije se skrila u mnoatvu, nije bijesno preala u napad prekrivena maskom la~ne ili prave uvrijeenosti. Rezultati ne izostaju. Kerkica je osloboena od zloduha koji ju je  veoma mu io , a majka dobiva udesno Isusovo obeanje. Svi mi, zajedno s Bla~enom Djevicom Marijom, pa i samim Isusom, molimo pred Ocem nebeskim:  Budi volja tvoja! , a ovoj majci Isus ka~e:  Neka ti bude kako ~elia!  Neka bude volja tvoja! (usp. Mt 15,28) 3.1.4 Opsjednuti padavi ar (Mt 17,14-21; Mk 9,14-29; Lk 9,37-43) Pou an je i postupak oca opsjednutoga mladia. Ponajprije otac prati i ima uvida ato se zbiva s njegovim sinom. Suosjea s njime u njegovoj patnji. Zna da ga zloduh baca na zemlju i trga njime, baca ga u vodu i u vatru. Zna kako se mladi pjeni, vi e i akrgue zubima, pa onda opet ostaje uko en i nijem. Svim tim strahovitim prizorima otac svjedo i od njegova djetinjstva (Mk 9,21). I ne odustaje. Tra~i pomo kod Isusovih u enika (9,18). Kad su i oni bili nemoni, opet ne odustaje. Prema Matejevu evanelju i on, kad pristupa Isusu, klanja se, izra~ava liturgijsko atovanje (Mt 17,14). Otac je to koji preuzima odgovornost. On moli za sina. Ulazi u razgovor s Isusom. To no i podrobno opisuje stanje stvari. Ne zaustavlja se zbog Isusove kritike i negodovanja nad nevjernim rodom. Posluano izvraava zapovijed Isusovu i dovodi sina. Prihvaa pouku i korekciju, te napokon, tra~i potporu za svoju vjeru.  Vjerujem. Pomozi mojoj nevjeri! veli on pred Isusom (Mk 9,24). Rezultat je sin osloboen od zloduha. Prema Markovu izvjeataju i ovdje je otac doveo do izravnog kontakta s Isusom: Isus uzima dje aka  za kojega su ostali rekli da je umro (r. 26)  za ruku i podi~e. Oba uskrsna glagola:  uskrisiti i  ustati spominju se pri tom (,  r. 27). 4. Isusove pouke 4.1 Talenti (Mt 25,14 30) Najbolja i najpoznatija prispodoba o biblijskoj odgovornosti zacijelo je ona o talentima. Biblijska mjera  talent toliko je uala u naau kulturu da ve po sebi ozna ava nadarenost i prave ~ivotne vrijednosti. Evaneoska prispodoba pokazuje kako odgovornost uvelike zna i odgovornost pred nekim. Pred onim kojemu treba polo~iti ra un odgovorni smo. Iz Isusove slikovite pouke ponajprije vidimo da je odgovornost sposobnost djelovati i onda kad nema stalne kontrole. Odgovornost zna i u dovoljnoj mjeri interioriziran autoritet. Gospodar je podijelio talente i otiaao (Mt 25,15). Dugo ga nije bilo (r. 19). Da spoznamo kako nije rije  o sitnicama dovoljno je pro itati biblijski podatak da jedan talent iznosi 3000 aekela (Izl 38,25s), i da prema prora unima ozna ava masu od 60 kg ato je u najmanju ruku vrijednost od preko 3000 , a ako je rije  o zlatu onda 13 puta viae. Gospodar premda strog, stvara uvjete za odgovorno postupanje. Udaljuje se tako da oni mogu samostalno djelovati. S pouzdanjem im povjerava na skrb svoje imanje i tako ve pokazuje da ga ne valja ostaviti da zapuateno le~i dok njega nema. Gospodar uzima u obzir razli itost i svakome daje prema njegovim vlastitim silama (Mt 25,15). Predaje im, daje im. Njima izru uje ( r. 14.20.22). To nam je va~no. Reakcije su poznate. Prvi sluga odmah kree, daje se na posao i stje e. Sli no i drugi. A trei zakopava i skriva talent. Rezultati do kojih dolaze o iti su. Onaj koji je primio prvi i najviae, i opet  kad se gospodar vratio  prvi pristupa ( 25,20). I prvi i drugi jasno daju do znanja da je njima gospodar predao talente i da su oni priskrbili nove:  Izru io si mi pet, dva& Stekao sam nove (r. 20,22). Trei pak sve prebacuje na gospodara. Ne prihvaa ono ato mu je povjereno kao svoje. On govori o gospodarevu, o tuem, talentu. Njegov je talent zakopao  izvjeauje.  Evo ti tvoje (r. 25), veli on, dokazujui da nikad nije preuzeo odgovornost za nj. Za udimo se slobodno da gospodar ni od koga ne tra~i:  Daj mi moje!, Vrati! . On i prvome i drugome samo izri e pohvalu ato su bili vjerni u malome i najavljuje da im sada mo~e povjeriti veu odgovornost (Mt 25,21.23).Zato je gospodar radostan i zato oni mogu biti dionici te radosti. Pronaaao si je dobre menad~ere. Polo~ili su ispit iz odgovornosti. Evanelje ne izvjeauje da su se morali odrei ste enoga. `toviae gospodar potvruje da prvi sluga posjeduje svih deset talenata kad mu pridodaje joa i jedanaesti. Ima onih prvih pet gospodarevih koji su mu bili povjereni, drugih pet koje je stekao i onaj jedan skriveni i zakopani koji po evaneoskom menad~mentu njemu pripada (r. 28). Sjetimo se rije  je o minimalno 30.000 , a u zlatu 13 puta viae. Odgovornost se u i akcijom i donosi rezultate zbog kojih se isplati. Problem treeg sluge ve smo prozreli. Daje se voditi strahom kako sam priznaje (Mt 25,25), a ne iskazanim povjerenjem. Ne preuzima odgovornost, ne prihvaa ono ato mu je povjereno. Osjeaj odgovornosti koji njega ispunja jest pogreaan, nerealan i neplodan: ovjek je uplaaen i blokiran. U glavi su mu silna  polja i ~etve (r. 24), a ne tek jedan talent koliko je na brigu dobio. Oslanja se na svoju sliku o gospodaru i stvara svoju ra unicu. Zarobljen je gospodarevom strogoau, a ne gleda na svoju sposobnost. Gospodar je htio vidjeti njihovu dobrotu i vjernost, kako se vidi iz njegove procjene i pohvale, i dao im je priliku da se poka~u. Prva dvojica bili su vjerni u malome, trei nije. U srediatu stoji vjernost koja se etiri puta spominje (y Mt 25,21.23), a opreka je nemaru i bijegu, skrivanju. Klju  odgovornosti jest vjernost. Vjernost onome koji mi je iskazao povjerenje. 4.2 Rasipni sin (Lk 15,11 32) Poznata Isusova prispodoba o rasipnom sinu govori nam puno o odgovornosti. Uo imo kako se u specifi nim odnosima unutar obitelji odvija rast u odgovornosti: Ova prispodoba, u kojoj obi no gledamo na problem grijeha i potrebu pokore, zapravo kao sredianju temu ima radosno raspolo~enje i slavlje. etiri puta se ta tema s istom rije i ponavlja. To je nakana koju otac izri e:  Donesite tele ugojeno da se veselimo (P Lk 15, 23)! To je opis slavlja koje slijedi:  Po eli su se veseliti (P r. 24). To je ~elja starijeg sina, da se proveseli s prijateljima (P r. 29). To je, prema tuma enju o evu, doli na proslava jer je njegov brat ~iv i pronaaao se (P r. 32). Ipak, prispodoba iz Lukina evanelja ne umanjuje promaaaj i grijeh koji izgubljeni sin dvaput spominje ( r. 19.21). `toviae grijeh se ovdje dvaput izjedna uje sa smru i propaau (r. 24.32). Prisjetimo se poznatih pedagoakih postupaka o evih ponajprije prema mlaem sinu! Otac dopuata i prihvaa inicijativu sina, i to mlaega. Sluaa njegovu ~elju  ispunjava je. Podjela koju ini pravedna je: daje mu dio koji mu pripada (Lk 15,12). Otac dopuata sinov odlazak, premda on nije to izrijekom tra~io. Ne opire se da sin sve svoje pokupi i udalji se. Vidi otac na daleko, nije sku ena pogleda i kratkovidan. Kao ato je sin u daleku zemlju otiaao, tako ga otac ve izdaleka vidi kad se vraa kui (Lk 15,13.20). Otac ne ko i osjeaje, smililo mu se u srcu (15,20) kao Isusu kad gleda mnoatvo naroda. Otac tr i, ne sin, koji je mo~da i na kraju snaga, siromah, gladan, na dugu putovanju. Otac ga grli i ljubi. To je njegova komunikacija sa sinom. Bez rije i. Nema objaanjavanja, dokazivanja i razra unavanja. Rije i koje izri e upuene su slugama. Otac prekida sina u njegovoj ispovijedi. Daje mu da s obuom stupi na posjed, kao gospodar, i tako je preduhitrio sinovu nakanu, koju nije ni dopustio izrei, da bude u injen slugom. Otac ne potvruje i ne ponavlja sinovu rije :  grijeh . Ali itekako isti e njezino zna enje. I u kui pred nazo nima, i vani pred starijim bratom koji se vraa, tuma i da je rije  o smrti i izgubljenosti (Lk 15,24.32). Pritom izgubljenost nije neka relativna dezorijentiranost ili psihi ka zbunjenost. U svetom se tekstu nalazi rije  koja ozna ava propast, ona ista koju izgubljeni sin upotrebljava kad ka~e da umire od gladi (y r. 17). Otac kod sinova povratka u potpunosti preuzima inicijativu. Prireuje veselje ne samo za njega, nego za cijelu zajednicu. Zaklju imo: Sin je iz iskustva nau io da ne valja prvo troaiti, pa tek onda tra~iti posao. Rastroanost je vrlo opasna jer mo~e nastati velika glad. Sin je iskusio posljedice neodgovorne samostalnosti. Iskusio je oskudicu. On koji je tra~io  Daj mi! (Lk 15,12) osjetio je kako nije bilo  nikoga tko bi mu davao roga e da se u zadnjoj bijedi okrijepi (r. 16). Nema uvijek nekoga tko bi mu davao. Sve to vodi ga natrag u kuu o evu. Promialja i shvaa da u kui o evoj sluge bolje ~ive, nego li on kao loa gospodar koji je sve potratio (r. 17). Viae mu se isplati biti sluga u kui nego li skupiti sve svoje i otii. Vrlo realan i odgovoran uvid! Obitelj je, eto, akola odgovornosti i u razdobljima privremene odvojenosti i lutanja. Jednako nas zanima postupak o ev prema starijem sinu. Vrlo je va~no ponajprije da kod podjele koju je mlai sin inicirao, otac dodjeljuje imanje obojici. itamo:  I podijeli im imanje (Lk 15,12). Nije samo mlai brat dobio svoj dio. Starijemu sinu takoer otac izlazi ususret. I ovaj put izlazi iz kue kad ovaj bijesan nije htio ui. Prvi mu upuuje svoju rije  koja je prema opisu i poticaj i molba ( r. 28). Sluaa otac i starijega sina koji mu tek sada progovara o svojim ~eljama i svom stavu. Sluaa kako je on sama sebe definirao kao slugu i izvraitelja zapovijedi (r. 29). }elio se proveseliti s prijateljima. Je li ikada izrekao svoje o ekivanje ili je u sebi kuhao svoj bijes i frustriranost koja je sada eksplodirala? Otac sluaa kako, eto, ni stariji sin nije primijetio da je otac obojici podijelio imanje. Ne prihvaa ga kao svoje, nije odgovoran. O ekivao je jare od oca, ne uzima od svojega. Optu~uje brata da je o evo imanje rasuo, ne svoje, i to s bludnicama, o emu u opisu niata ne stoji. Ne prihvaa napokon ni brata, kad veli:  ovaj sin tvoj (Lk 15,30). Otac daje odgovor, ulazi u dijalog. Ovaj put to je odgovor s objaanjenjem, a ne samo zagrljaj i poljubac. Ponajprije, oslovljava sina izrazom od milja:  dijete (r. 31). U o evima rije ima onaj dio odgovora koji se ti e starijeg sina dvostruk je (Lk 15,31). Prvo, on je cijelo vrijeme s ocem. I sin je gospodar, ne treba mu istom staviti obuu na noge, nije on sluga kako je sama sebe definirao. Drugo, sve o evo jest njegovo, ne samo onaj jedan dio koji mu je dodijeljen. Sve ato je o evo pripada mu. Tu je stalno, meu ukuanima, meu kojima i najamnici obiluju (r. 17). Sa svime mo~e odgovorno raspolagati. Odgovor koji se ti e mlaeg sina donosi bitan ispravak. Nije on tek neki sin o ev, nego je brat,  tvoj brat (r. 32). Sve moje tvoje je. Moj sin, tvoj je brat. U razgovoru koji se zbio izvan kue probijen je led, koji je mo~da dugo vremena vladao. Nije potreban bijes (r. 28), nego veselje i radost (v32). Valjda je to dosta da i stariji brat po~eli ui u kuu o evu. U cijelog zgodi i braa su, dakako, meusobno u itelji odgovornosti. Mlai od starijega mo~e nau iti vjerno slu~enje, stariji od mlaega izricanje ~elja i nacrt vlastitoga ~ivotnog puta. 4.2 Maj ina odgovornost u Kani (Iv 2,1 12) Da ne bismo nepravedno naglasili samo ulogu oca obitelji, prisjetimo se u ovoj digresiji izvjeataja o Kani Galilejskoj koji je eminentno obiteljski jer se spominju Isus i njegova majka i njegova braa tj. bliski roaci, a rije  je o sklapanju braka. Ondje je majka osoba koja ima oka za potrebu, ona poti e akciju, citirajui, rekosmo, drevnu biblijsku naredbu. Ona omoguuje ne samo da se nestaaica prebrodi, nego  joa puno va~nije  da u enici povjeruju u svoga U itelja. Ona e omoguiti da poslu~itelji krenu u akciju i zapravo budu u srediatu zbivanja. Oni znaju da je voda vinom postala. Majka svojom intervencijom stvara okvir za udesnu stvarnost: slava Bo~ja objavljuje se u malim svagdanjim stvarima  u jelu i piu, u poslu~ivanju. I na posljednjem sudu bit e pitanje: }edan bijah, jeste li mi dali piti? 4.3 Kraljevska svadba (Mt 22,1 14) Zaklju imo zavranom slikom o kraljeviu kojemu otac kralj sprema svadbenu gozbu (Mt 22,1 14). Otac preuzima odgovornost, on aalje sluge s pozivnicama. On se brine za sve. Jelo je pripravio, njegova goveda su poklana. Sve je spremno. On poziva: Doite na svadbu. Sin se mo~e posve osloniti na skrb o evu, slobodan od stresa i napetosti. Sve na ato mora pripaziti jest da doe s pravim odijelom. U prispodobi o marljivim slugama Isus ide joa i dalje. Sam e se gospodar opasati, pozvati svoga slugu za stol i poslu~ivati ga (Lk 12,37). amDg, 29.08.08. ispravljeno: 30.05.2013. pbd`b\^VXxzgdA8gdA8gd9fgdu@&gdfgdPgdN\^bZ^NPfhTX$&PX(*:Hvz466hA8mHo(sH hA8_H hA8h9fmHsHh9fmHo(sHhA8mHsHh9fhkhPhuhP6]K*,XZ DF  gd@mgd"&gdA8gdP@&gdf(,PlnBPlt`lVZr>LtbZj BF4DLNTVrh@mhP6] h@mo(h@mh@m6]h@mhXhP6]hXmHo(sHhXmHsHhA8hP6] hA8_H hA8mHsHhkhPhA8@L^LNPVXd>@HJT\      \ h       b f TV.lnprJNBPB<@p ho(hhkh@mhP6] h@mo(h@mhPW>@  $$((++2,4,222277d7gd}[@&gdfgd}[gd~JgdPgdftvzRX Z!^!""""#$ $$l$$ %%D%N%&,'~''(b(((:))b*d*++++++0,4,1122227707b7d7h[/h}[h~Jhk h_H hmHo(sHhmHsHhPh?,1h. A!"#$% L@L Normal$CJmHsHtH_HOJPJQJaJ^@^ Heading 1$<@&"5CJ KH OJPJQJ\^JaJ `@` Heading 2$<@&$56CJOJPJQJ\]^JaJZ@Z Heading 3$<@&5CJOJPJQJ\^JaJPA@P Default Paragraph Font OJPJQJbib Table Normal :V 4 l4a OJPJQJ(k(No List O! %Style Heading 2 + 14 pt Bold Centered$a$xCJ_H OJPJQJ\bOb Style Heading 1 + Centered$a$ OJPJQJZY@Z Document MapM CJOJPJQJ^JaJF"#@Au v >?78!!!!##%%&&(()) **++--X0Y0V2W2R5S5;7<7_7`7b:c:==+?,?@@AAAADDFFFFIILLLLoMpMMMOOOOR RSSTTDVEVQXRX[[[[\\____$b%bddddddRgSgahiillmmooqqMsNslsms t tvvKxLx;z?78!!!!##%%&&(()) **++--X0Y0V2W2R5S5;7<7_7`7b:c:==+?,?@@AAAADDFFFFIILLLLoMpMMMOOOOR RSSTTDVEVQXRX[[[[\\____$b%bddddddRgSgahiillmmooqqMsNslsms t tvvKxLx;z6I6==AA'B-BjBoBBBkDvDFFFFFFFFGG~HHHHzJJJJJJ%K*KKKKKKLLLLLST XXX#X;[E[__ddddffggiijjrr uu\uduuuvvvv||ˉ͉qu!#?At v =?68!!!!##%%&&(()) **++--W0Y0U2W2Q5S5:7<7^7`7a:c:==*?,?@@AAAADDFFFFIILLLLnMpMMMOOOOR RSSTTCVEVPXRX[[[[\\____#b%bddddddQgSg_hahiillmmooqqLsNsksms t tvvJxLx:z&*Rm.[/ 2:8NCDOH~JO]K P.RvTD V]-^cfpoqop(hpr>FxvczPb4COAAA8'^4F[2qa}[@m+Ph?u4f.iOB"_3*[LkFY9fX@(: uu *+1:FG "4F\^j|UnknownG:Ax Times New Roman5Symbol3& :Cx Arial5& >[`)Tahoma AhѤfG DHRyHHRyHa!),.:;?]}    & 6"0000 0 0 00000 =@\]^([{  0 0 00000;[r4dRR2 )?'*2 Normal.wptdocNikoNikoOh+'0l  ( 4 @LT\ddocNiko Normal.wptNiko10Microsoft Office Word@ @IJh@~A<HRy՜.+,0 px  HR doc Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F0u<1TablebAWordDocument.FSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q