Naslov
Malahne životinje u starijoj hrvatskoj književnosti
(Tiny Beasts in Early Croatian Literature)

Autori
Šundalić, Zlata ; Pepić, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Književna životinja. Kulturni bestijarij, II. dio

Urednik/ci
Marjanić, Suzana ; Zaradija Kiš, Antonija

Izdavač
Hrvatska sveučilišna naklada ; Institut za etnologiju i folklOris tiku (IEF)

Grad
Zagreb

Godina
2012

Raspon stranica
467-493

ISBN
978-953-169-222-9

Ključne riječi
malahne životinje, starija hrvatska književnost, žanr
(Tiny Beasts (Croatian: malahne životinje), Early Croatian Literature, literary genere)

Sažetak
U radu je pozornost usmjerena na hrvatsku renesansnu književnost unutar koje se istražuje pojavnost i semantika životinjskoga svijeta. U literaturi koja za predmet svoga bavljenja ima hrvatsku renesansnu književnost postoji već jasno izražena svijest o njezinoj relativno dobroj istraženosti: ''Hrvatska književna historiografija, od Medinija (1902.), Vodnika (1913.) i Lozovine (1936.) pa do Ježića (1944.), Kombola (1945.), Franičevića (1983.) i Frangeša (1987.) relativno je precizno i detaljno opisala i analizirala niz elemenata hrvatske renesansne književnosti, osobito dubrovačkog segmenta: povijesne okolnosti nastanka, geografsku rasprostranjenost, sociološke specifičnosti, odredila je najznačajnije predstavnike, a pozabavila se i onima manjima, uspostavila je estetsku hijerarhiju važnijih ostvarenja, procijenila je doprinos renesansne književnosti, osobito dubrovačke, nacionalnoj kulturi.'' (D.Fališevac) Tomu se još dodaju i komparativne relacije (prema humanizmu, srednjovjekovnoj kulturi, ali i prema baroku), kao i europski poticaji. Ovako svestranu pristupu nedostajao je u jednom trenutku još genološki aspekt, odnosno precizan žanrovski sastav. Ovom su se poslu posvetili Mirko Tomasović (1978), odnosno vrlo detaljno Dunja Fališevac (1997), jer nasuprot desetak, po autorovu mišljenju tipičnih žanrova (petrarkizam i ljubavna lirika, duhovna lirika, satiričko pjesništvo, maskerate, prigodna poezija: poslanice, epitafi, pohvalnice, posvete ; ep, poema, pastoralni roman, prevodilaštvo /M.Tomasović/) stoji vrlo precizna slika žanrovskog sustava hrvatske renensansne književnosti, u kojoj autorica uvažava diobenu liniju: rod – vrsta – podvrsta. Tako se unutar roda epskog razlikuje 11 narativnih vrsta, unutar roda lirskog 9 vrsta s podvrstam, a unutar roda dramskoga 10 dramskih vrsta s podvrstama (D.Fališevac). Ovako razveden žanrovski sustav hrvatske renensansne književnosti podrazumijeva poetološku profiliranost na razini teme, stila, prevladavajućeg raspoloženja u djelu, svjetonazora, itd. Postavlja se pitanje: sudjeluje li u navedenu profiliranju i leksik, posebice onaj faunistički? Ili određenije - sudjeluju li u tome malahne životinje, one (odnosno neke od njih) koje struka danas naziva mnogokolutićavcima i beskolutićavcima i koji za nas nebiologe vizualno doista izgledaju malahno? Ovim životinjama ne pripadaju vodeća mjesta na rang-ljestvicama prema čestotnosti njihova pojavljivanja u tekstu (ono, vodeće mjesto, najčešće je rezervirano za opće imenice zvijer, neman ili beštija, odnosno za neku od domaćih životinja kao što su: svinja, magarac, kozle, konj). Riječ je o malim životinjama čije pojavljivanje u tekstu odgovara skoro njihovu izgledu (nemaju velik broj potvrda!), a jesu li i teme koje otvaraju i koje vezuju uz sebe jedanko male – pitanje je na koje bi ovaj rad pokušao dati stanovite odgovore. U istraživanje je uključeno 29 književnih djela iz vremena hrvatskog cinquecenta, od kojih 22 predstavlja književni rod dramskog, četiri rod epskoga i tri književni rod lirskoga. Rad o malahnim životinjama u hrvatskoj renesansnoj književnosti je zamišljen četverodijelno: nakon uvodnoga slijedi istraživački dio kroz određene žanrove, a nakon toga opis značenja malahnih životinja te zaključne spoznaje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA