Naslov
Regionalni razvoj - uvjet opstanka eurozone
(Regional Development - Requirement for Eurozone Survival)

Autori
Bebek, Sandra ; Santini, Guste

Izvornik
Ekonomija/Economics (1330-0636) 19 (2012); 1-33

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
maastrichtski kriteriji; deficit na tekućem računu platne bilance; neizravna devalvacija; odnos dvostrukih deficita; ravnomjerniji razvoj članica eurozone; neoliberalna politika
(the Maastricht criteria; balance-of-payments current account deficit; indirect devaluation; double-deficit ratio; more balances development of eurozone countries; neoliberal policy)

Sažetak
Europska unija se danas suočava s brojnim gospodarskim i političkim problemima, najvećim od svog uspostavljanja. Dužnička kriza koja je izbila 2008. godine istaknula je dugogodišnje strukturne slabosti europskog kapitalizma, osobito njegove neomerkantilističke dimenzije. Na vidjelo je izašla i nedjelotvornost nadnacionalnih mehanizama monetarnog upravljanja, a ponovno su aktualizirana pitanja i smisao maastrichtskih kriterija. Primjena dvostrukih pravila, nepoštivanje i općenito nefleksibilnost kada je riječ o tim kriterijima, u prvom redu onih vezanih uz proračunski deficit i razinu javnog duga, podjednako kao politička diktatura europskog krupnog kapitala koja se iskazuje kroz mehanizam eura, ukazuje ne samo na stalnu prisutnost tenzija između političkih ciljeva i ekonomskih izazova, nego i na činjenicu da je dosadašnja konvergencija unutar postojećeg monetarnog sustava rezultirala transferom vrijednosti europskim bankama, preko strukturalnog trgovinskog deficita i vanjskog duga manje razvijenih članica. Kao rezultat, države centra (osobito Njemačka i Francuska) postale sit ekonomski gospodari eurozone. Tako se jaz između centra i periferije sustavno produbljuje, što dovodi u pitanje opstanak eurozone, pa i cijelog projekta EU. Budući da se aktualna dužnička kriza isključivo povezuje s državnim dugom i proračunskim deficitom, i dogovori europskih institucija usmjereni su u tom smislu. Oni uključuju povećanje ovlasti EU u praćenju nacionalnih fiskalnih politika, što u MMF-ovom stilu, nameće nova ograničenja koja dodatno onemogućavaju manje razvijene članice u provođenju nacionalne ekonomske politike, a samim tim i proces konvergencije. S obzirom na to da fiskalni pakt implicitno odbija razmatranje strukturnih elementa krize, on se može smatrati tek blagim supstitutom cjelovite koncepcije rješavanja krize u zemljama eurozone, od čega ovisi i stabilnost eura, a time i europskoga gospodarstva. Ako se razmišlja o alternativama u eurozoni, odnosno EV, tada to moraju biti alternative neoliberalnom kapitalizmu. Odgovori na pitanja koja su povezana s uzrocima krize i mehanizmima koji su privatne i državne sektore doveli do neodrživog dužničkog tereta, u velikoj mjeri odredit će kako treba ocjenjivati prijedloge gospodarskih reformi ne samo kako bi se izbjegle buduće krize, nego kako bi se postigao ujednačeni/i društveno-ekonomski razvoj između članica. U radu se upravo razmatraju druga moguća rješenja koja bi podijelila probleme između članica. Razvijene bi zemlje svoje suficite trošile, investirale u zemljama koje imaju deficite na tekućem računu platne bilance. Manje razvijene zemlje povećale bi udio neizravnih, a razvijene udio izravnih poreza u ukupnim poreznim prihodima. Pored limitiranja mogućeg deficita na tekućem računu platne bilance, manje razvijene bi zemlje postepeno smanjivale javne rashode mjereno per capita.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Ekonomija

POVEZANOST RADA