Naslov
Herman Bollé i zagrebačka Preobraženska crkva
(Herman Bollé and the Church of Transfiguration in Zagreb)

Autori
Damjanović, Dragan

Izvornik
Zbornik Matice srpske za likovne umetnosti (0352-6844) 40 (2012); 195-223

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Herman Bollé; Crkva Preobraženja Gospodnjeg; Zagreb; Neobizantski stil; Historicizam; Iso Kršnjavi; Amvrosije Pavlović; Antun Mesić; Ivan Budicki; Friedrich (Miroslav) Häcker; Josip Šeremet; Adolf Baumgarten; Tiroler Glasmalerei und Mosaik-Anstalt Neuhauser; Dr. Jele & Comp.; Johann Clausen; Franjo Klein; Epaminondas Bučevski
(Herman Bollé; Transfiguration Church; Zagreb; Neo-byzantine Style; Historicism; Iso Kršnjavi; Amvrosije Pavlović; Antun Mesić; Ivan Budicki; Friedrich (Miroslav) Häcker; Josip Šeremet; Adolf Baumgarten; Tiroler Glasmalerei und Mosaik-Anstalt Neuhauser; Dr. Jele & Comp.; Johann Clausen; Franjo Klein; Epaminondas Bučevski)

Sažetak
Kada je 1865. – 1866. zagrebačka Preobraženska crkva podignuta prema projektima najvažnijega arhitekta romantizma u Hrvatskoj Franje Kleina, zbog nedostatka sredstava koncipirana je kao relativno mala i jednostavna jednobrodna jednotoranjska građevina u tzv. Rundbogenstilu, stilu obloga luka. Materijalna oskudica uvjetovala je i prenošenje opreme nastale krajem 18. i početka 19. stoljeća iz stare crkve u novu, a oslikavanje i uređenje unutrašnjosti odloženo je za budućnost. Kako je i demografski i materijalno srpska pravoslavna zajednica u Zagrebu rasla u desetljećima koja su slijedila tako je crkva postala svojim arhitektonskim izgledom i unutrašnjošću sve neprikladnija njezinim potrebama. U tri je navrata stoga, 1883. – 1884., 1897. – 1899. i 1913. – 1914. angažiran, tada na polju sakralne arhitekture nesumnjivo najvažniji zagrebački arhitekt, Herman Bollé da „restaurira“, odnosno preoblikuje crkvu čime je ova građevina dobila najveći dio svojega današnjega izgleda. Pri prvoj restauraciji, 1883. – 1884. Bollé je preoblikovao unutrašnjost crkve – postavio je novi ikonostas izveden od kovanog željeza, lustere, ograde ženske crkve, te novu stolariju (stolice za narod, pijevnice, vladičansko i vladarsko prijestolje). Svi su ovi predmeti bili izvedeni od istaknutih zagrebački obrtnika (Antuna Mesića, Ivana Budickog, Friedricha (Miroslava) Häckera, Josipa Šeremeta, Adolfa Baumgartena). Predmeti umjetničke industrije naručeni su pak ponajviše od austrijskih firmi – vitraji od Tiroler Glasmalerei und Mosaik-Anstalt Neuhauser, Dr. Jele & Comp. iz Innsbrucka u Tirolu, a pod od Wienerberger Ziegelfabrik. U zadnjim godinama 19. stoljeća, 1897. – 1899. nastaju dvije Bolléove varijante projekata za gradnju nove prostranije pravoslavne zagrebačke crkve koji nisu bili realizirani. Realizirano je samo postavljanje visoke kape zvonika 1899. godine. Temeljita obnova pročelja crkve dogodila se tek 1913. – 1914. Bollé je tom prilikom aplicirao bogatu arhitektonsku dekoraciju na ranije jednostavne i neraščlanjene zidove crkve. Osim novih stupova, portala, vijenaca i akroterija na pročelja crkve tom su prilikom postavljeni i mozaici od stakla, izvedeni od strane iste tvrtke iz Innsbrucka koja je ranije izradila vitraje. Obnova crkve završila je mjesec dana prije početka Prvog svjetskog rata. Stilski karakter zahvata na zagrebačkoj pravoslavnoj crkvi, u arhivskim izvorima i člancima u novinama uvijek je nazivan bizantskim. Riječ je, međutim, o specifičnoj Bolléovoj varijanti neobizantskog stila koji je nastao kao kombinacija elemenata iz ranokršćanske, bizantske, romaničke i renesansne arhitekture. Glavni Bolléov savjetnik pri definiranju bizantskog stila bio je prvi hrvatski povjesničar umjetnosti Iso Kršnjavi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA