Naslov
Transplantacija bubrega u starijoj životnoj dobi- prikaz slučaja
(Kidney transplantation in elderly patients - Case report)

Autori
Orlić, Lidija ; Sladoje-Martinović, Branka ; Živčić-Ćosić, Stela ; Vuksanović-Mikuličić, Sretenka ; Rački, Sanjin ; Maleta, Ivica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Acta Medica Croatica ; Vol. 65, Suppl. 3 / Nastja Kučišec-Tepeš, Petar Kes - Zagreb, 2011, 156-156

Skup
6. Hrvatski kongres nefrologije, dijalize i transplantacije

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 07.10.2011. - 10.10.2011

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
transplantacija bubrega; starija životna dob
(kidney transplantation; elderly patients)

Sažetak
Uvod: Zadnjih pedeset godina medicinu obilježava značajan napredak u metodama nadomještanja bubrežne funkcije. U početku se samo mlađim bolesnicima nastojalo nadomjestiti bubrežnu funkciju jednom od metoda. Danas nema dobnog ograničenja za bilo koji oblik nadomještanja bubrežne funkcije pa tako i za transplantaciju. U okviru Eurotransplanta pa tako i u našoj zemlji postoji "senior program". Koliko možemo produljiti očekivano trajanje života kod ove skupine bolesnika teško je točno procijeniti, jer ne postoje radovi s velikim brojem ispitanika. Cilj ovog rada bio je prikazati bolesnicu kojoj je transplantiran bubreg u dobi od 72 godine u vrijeme kada je transplantacija bubrega u toj životnoj dobi bila rijetkost u većini zemalja. Bolesnica se 1994. godine u dobi od 72 godine započela liječiti redovitom hemodijalizom zbog terminalnog bubrežnog zatajenja uzrokovanog policističnom bolesti bubrega. Nakon šest mjeseci transplantiran joj je bubreg od umrle osobe. Bubreg je odmah po transplantaciji preuzeo funkciju. Imunosupresivna terapija sastojala se od: azatioprina, ciklosporina i steroida u odgovarajućim dozama. Mjesec dana nakon transplantacije serumski kreatinin iznosio je 90 µmol/l. Krize odbacivanja transplantata bolesnica nije imala. U daljnjem ambulantnom praćenju funkcija bubrežnog transplantata bila je stabilna. Bolesnica se žalila jedino na kostobolju u kasnijem postoperativnom razdoblju. Dvije godine nakon transplantacije bila je hospitalizirana zbog spontane kompresivne frakture desetog torakalnog kralješka. Godine 1999. (pet godina nakon transplantacije) bolesnica je po drugi put bila hospitalizirana zbog nereguliranog krvnog tlaka i stenokardije. I dalje je funkcija bubrežnog transplantata bila stabilna. Treći put je hospitalizirana 2008. godine zbog blaže dilatacije p.k. sustava. Nije bilo potrebe za kirurškom intervencijom. Tada joj je modificirana imunosupresivna terapija (MMF, kortikosteroid i ciklosporin). Bolesnica je umrla 2011. godine u 89-oj godini života s funkcionalnim bubrežnim transplantatom. Serumski kreatinin na zadnjim kontrolama kretao se od 120 do 130 µmol/l. Zadnje tri godine života bila je ograničeno pokretna (kretala se uz pomoć druge osobe i hodalice). Umjesto zaključka: Naša bolesnica živjela je ukupno 16 godina i osam mjeseci s funkcionalnim bubrežnim transplantatom. Činjenica da je u tom razdoblju bila hospitalizirana samo u tri navrata najbolje nam govori o kvaliteti njenog života. Da li smo postigli više od očekivanog? Moj odgovor je da, a Vaš?

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA