Naslov
Tjelesno kažnjavanje djece u obitelji
(Corporal punishment of children in the family)

Autori
Dragičević, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Filozofski fakultet u Rijeci

Mjesto
Rijeka

Datum
21.09

Godina
2012

Stranica
45

Mentor
Prof.dr.sc. Jasminka Zloković

Ključne riječi
tjelesno kažnjavanje; roditelji; nepoželjno ponašanje
(physical punishment; parents; undesirable behaviour)

Sažetak
Tjelesno kažnjavanje je poučavanje negativnim međusobnim odnosima, neugodi, boli i strahu. Tjelesna kazna djetetu šalje poruku da je nasilje prihvatljivo i da je u redu udariti slabijeg od sebe. Razlog česte primjene tjelesne kazne jest to što ona djetetovo neželjeno ponašanje uglavnom trenutno zaustavlja. O čemu se radi? Roditelji zapravo žele da im djeca započnu život na najbolji mogući način. Isto tako, roditelji koji tuku svoju djecu ne osjećaju se dobro zbog toga – obično osjećaju uznemirenost i krivnju. S obzirom da se nijedan problem ne može propisno sagledati bez povijesne perspektive, u svom završnom radu usredotočit ću se na pojedine periode povijesti tjelesnog kažnjavanja u obitelji što za sobom povlači analizu zaštite dječjeg tjelesnog integriteta koja je uvelike otežana, najčešće zbog nedostatka izvora. Tu su i načela pozitivnog roditeljstva koja pomažu roditeljima da bez primjene nasilja, tjelesnog ili emocionalnog, omoguće svojoj djeci shvaćanje, prihvaćanje i poštivanje pravila (discipline). Smatram kako prijelaz s tjelesnog kažnjavanja i ponižavanja djeteta na ophođenje pri kojem se dijete smatra čovjekom, koji ima jednaka prava kao i svi mi ostali, poboljšava obiteljski život za sve. Stoga ću u ovom završnom radu provesti istraživanje na uzorku od 50 studenata treće godine preddiplomskog studija Filozofskog fakulteta u Rijeci iz tri studijske grupe (studijska grupa filozofije, pedagogije i kroatistike). Tim ispitivanjem pokušat ću dobiti više uvida u temu kojom se bavim. Iz toga slijedi i glavni opći cilj istraživanja, a on je dakle ispitati stavove odnosno razmišljanjaispitanika u svezi tjelesnog kažnjavanja, posebice djece. Također, cilj je ispitati smatraju li ispitanici tjelesno kažnjavanje u odgoju djece prihvatljivim ili poželjnim ponašanjem odraslih. Napominjem kako se tjelesno kažnjavanje ne događa se samo u socijalno ugroženim obiteljima, a počinitelji nisu uvijek mentalno poremećeni osobe ili ovisnici. Ono što se događa svugdje oko nas, u posve prosječnim građanskim zapaženo. Nedvojbeno jedan od razloga odabira ove teme za završni rad jest zapravo njena (nažalost) aktualnost i sveprisutnost u svakodnevnom životu. Polazeći od samog dostojanstva svake osobe kao temeljnog načela vezanog uz ljudska prava, u potpunosti držim opravdanim zabranu svih oblika tjelesnog kažnjavanja. Isto tako, poznato je ukazati na nužnost veće angažiranosti kako bi se podigla razina svijesti o problematici koju ću obrađivati, na svekoliko javnu osudu svakog nasilja uz dosljedno kažnjavanje kada je riječ o istim nezakonitim postupcima prema djeci.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

Napomena
Physical punishment means teaching a child about negative human relationships, embarrassment, pain and fear. The use of physical punishment sends a message to a child that violence is acceptable and that it is right to hit someone weaker than himself. The reason for such frequent use of physical punishment lies in its mostly instant restrain of a child’s undesirable behaviour. What is it really about? Parents actually want their children to have the best possible start in life and don’t feel very well about beating their children. They mostly feel anxiety and guilt, but some of them probably don’t know any better way to deal with their children. As it is well known, there is not any problem that can be taken into consideration without some good historical perspective. Therefore, in my final paper I will be focused on some historical periods of physical punishment used within a family. Accordingly, that includes the analysis of protection of child’s physical integrity. Very often such analysis is hard to pursue for the lack of good source. I will also include some principles of positive parenthood which help parents to enable their children understanding, accepting and respecting discipline and its rules without any violence, neither physical nor emotional. I will also take into consideration the fact that the transition from physically punishing and humiliating a child, to its treatment as a person with all acquired human rights, also upgrades the life of a family as a whole. Therefore, my final work will include a research done on a group of fifty undergraduate students from the University of Rijeka, Faculty of Arts, (students of philosophy, pedagogy and Croatian studies). With this research I will try to get a better insight into the topic I am working on. It brings us to the main general goal of the research, and that is to get opinions and attitudes of the people included towards physically punishing, primarily children. In addition, my goal is to see if physical punishment, as a part of a child’s upbringing, is considered to be acceptable and desirable in the behaviour of adults. I also want to stress that physical punishment does not appear only in socially troubled families and that those who use it are not always mentally disordered persons or addicts. It happens all around us, in quite normal average families, too. Undoubtedly, one of the main reasons why I have taken this topic for my final work lies, unfortunately, in its current and universal usage in everyday life. My starting point was dignity of each and every person as a milestone of human rights principle. Therefore I am strongly in favour of banning all kinds of physical punishments. I intend to show that it is inevitable to raise the level of the problem awareness by a larger involvement of the society as a whole. I would also want to plead for an overall conviction of any kind of violence and for more severe punishments when such illegal actions include children.

POVEZANOST RADA