Naslov
Kritički odnos prema pozitivizmu i mogući putovi govora o Bogu
(Critique of positivism and possible modalities of speaking about God)

Autori
Risek, Branko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
04.12

Godina
2008

Stranica
34

Mentor
Oslić, Josip

Ključne riječi
Pozitivizam; Bečki krug; metafizika; kritika; teodiceja.
(Positivism; the Vienna Circle; Metaphysics; criticism; theodicy.)

Sažetak
Diplomski rad može se podijeliti na dvije velike cjeline: na prvu u kojoj donosi pregled istraživanja pozitivizma na njegovom vrhuncu u školi Bečkog kruga, te drugu koja donosi svojevrsnu kasniju refleksiju kršćanske filozofije, točnije teodiceje. Autor se u prvom dijelu osvrće na pokušaje Bečkih pozitivista u uspostavi novog filozofskog sustava na temelju strogih empirijskih postupaka i metoda. Podastire glavne značajke principa verifikacije i analitičkog pristupa. Verifikacija i analiza oblikuju jednu vrstu savršenog jezika koji ne uključuje metafizičke pojmove, a među njima se ističe pojam Boga kao najproblematičniji iskaz u relacijama pozitivističkog gledišta i metafizike. Autor ističe kako metafizički pojmovi za pozitiviste nemaju svoju funkciju i time ne iskazuju stvarnost. Pojmovi moraju biti verificirani, drugim riječima provjereni, i s druge strane, se temelje na analitičkom, induktivnom pristupu stvarnosti. Kako metafizički pojmovi ne odgovaraju takvim okvirima, oni se ne mogu koristiti u jeziku znanosti, a time se postavlja u pitanje vrijednost njihova korištenja i u svakodnevnom jeziku. Budući kako je govor o Bogu u okvirima pozitivizma gotovo nemoguć poduhvat, autor se u drugom dijelu osvrće na pojedine odgovore kritičara pozitivizma koji nalaze kako je i nakon pozitivizma moguć govor o Bogu. Zato je važno spomenuti neka gledišta iz kutova filozofije povijesti, nove ontologije Heideggera i Hartmanna, Bergsona i estetike Bernadetta Crocea. Kako je za pozitiviste izvanmentalni svijet jedna zatvorena mehanička cjelina čije su zakonitosti već izrečene i oblikovane, postavlja se pitanje mogućnosti svakog metafizičkog govora, pa tako i govora o Bogu. Autor zato navodi neke postavke metafizike nasuprot pozitivizmu. Prema Gilsonu i Martainu, znanstveni jezik pozitivista polazi od svijeta kao jedne zatvorene cjeline čime nije samo metafizika izgubila širinu prema transcendentnom, već se i znanstvena metodologija zatvara u okružje promatrača. Slično gledište zastupa i Bergson za kojeg pozitivistički principi predstavljaju redukciju inteligencije na mehanizam opservacije čime intuicija gubi svoje mjesto u spoznaji. Za Heideggera i Hartmanna pojava pozitivizma je presudna promjena gledanja na svijet – s time se treba pomiriti nova metafizika. Na kraju, Croce ističe kako se u novom znanstvenom viđenju na svijet, kao i njegovom jeziku, teško može artikulirati pojam ljepote. On se suprotstavlja utilitarističkom gledanju na lijepo, te ističe njegovu metafizičku narav.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA