Naslov
Eruptivni procesi u Sunčevoj koroni i njihovo širenje heliosferom
(Eruptive processes in the solar corona and their heliospheric propagation)

Autori
Žic, Tomislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
10.10

Godina
2012

Stranica
246

Mentor
Vršnak, Bojan

Ključne riječi
Sunce; korona; koronini izbačaji mase; heliosfera; magnetohidrodinamika (MHD); induktivitet; MHD nestabilnost; Sunčev vjetar; međuplanetarno gibanje izbačaja
(Sun; corona; coronal mass ejections (CMEs); heliosphere; magnetohydrodynamics (MHD); inductance; MHD instability; Solar wind; interplanetary propagation)

Sažetak
Koronin izbačaj predstavlja eruptivnu promjenu globalnog magnetskog polja korone i posljedica je nestabilnosti usukanog toroidalnog magnetskog ustrojstva. Razmatraju se strukturalna svojstva usukanog samouravnoteženog magnetskog polja, ispituju se uvjeti za nastup nestabilnosti i određuju karakteristike akceleracijske faze koroninog izbačaja. Numerički se odredio induktivitet debele toroidalne strukture, bitan pri proučavanju nestabilnosti. Pokazano je da se toroidalna struktura proporcionalno širi u visokoj koroni. Prolaskom kroz parametarski prostor modela, reproducirali su se opažački rezultati rane akceleracijske faze. Model je najosjetljiviji na početnu struju koja teče magnetskim užetom i na dodatno induciranu struju nastalu magnetskim prespajanjem (rekonekcijom). Uzastopnim povećanjem struje magnetsko uže prolazi kroz kvazi-stacionarna stanja i pri vrlo velikim vrijednostima dolazi do potpunog gubitka ravnoteže. Velika vrijednost struje, kao posljedica fotosferskih gibanja i usukavanja nožišta magnetskog užeta se ne opaža, stoga se u model uvodi rekonencijski proces. Rekonekcijski model je opisao različite opažačke kategorije izbačaja. U propagacijskoj fazi izbačaja u međuplanetarnom prostoru sila „otpora” je ovisna o relativnoj brzini izbačaja i Sunčevog vjetra. U takvom nesudarnom okruženju ima kvadratični oblik. Rezultati predloženog modela usporedili su se s raznim empirijskim i satelitskim podacima. Statistička analiza uzoraka izbačaja pokazala je da optimalne vrijednosti parametra Γ se kreću između 0.2 i 2, uz asimptotsku brzina Sunčevog vjetra od 500 km/s. Male vrijednosti parametra Γ odgovaraju masivnom izbačaju koji se giba u brzom Sunčevom vjetru male gustoće, dok velike vrijednosti opisuju izbačaje malih gustoća u sporom Sunčevom vjetru. Tipične nepouzdanosti u predviđanju vremena dolazaka međuplanetarnih izbačaja do Zemlje iznosi otprilike 1/2 dana. Krajnji oblik modela prilagođen je javnoj internetskoj primjerni u sklopu EU FP7 projekata SOTERIA i COMESEP, te za uporabu u međunarodnoj razmjeni podataka Solar Alert.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Fizika

POVEZANOST RADA