Pregled bibliografske jedinice broj: 597445
Pojam uma u Platona
Pojam uma u Platona. Zagreb: Matica hrvatska, 2012 (monografija)
CROSBI ID: 597445 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Pojam uma u Platona
(Plato's Concept of Mind)
Autori
Šegedin, Petar
Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena
Izdavač
Matica hrvatska
Grad
Zagreb
Godina
2012
Stranica
403
ISBN
978-953-150-970-1
Ključne riječi
bitak; dijalektika; duša; istina; ideja; ideja dobra; oponašanje; Platon; um; život
(being; dialectics; idea; idea of good; imitation; life; mind; Plato; soul; truth)
Sažetak
U odmaku od disciplinarno jednostranih interpretativnih pristupa, u knjizi se nastoji oko spletenosti više značenjskih momenata u pojmu uma u Platonovu filozofiranju, prije svega ontologijskog, spoznajno-teorijskog, etičkog i psihologijskog. U uvodnom dijelu izlažu se nefilozofijski (Homer) i filozofijski predplatonički (Ksenofan, Heraklit, Parmenid) smisao uma i mišljenja. Pokazuje se da je za nefilozofijsku uporabu karakteristična tijesna sveza uma i osjetilnosti, dok predplatoničko filozofiranje um uzima kao vid srodnosti čovjeka i cjeline svega. Tematiziranje pojma uma u Platonovu filozofiranju počinje filologijskom analizom prevladavajućih značenja uma u Platonovim tekstovima: praktičkog, spoznajnog i stvaralačkog. Daljnje razmatranje orijentira se prema praktičkom pojmu blaženstva, u kojem se misli potpun i istinski bitak čovjeka kao potpuna i istinska zbilja života u čistoj pravednosti duše. Kao unutrašnji uvjet blaženstva otkriva se umski dodir i srodnost duše i dobra. Taj uvid razvija se interpretacijom dijaloga Fedon, gdje se pokazuje da je duša srodna s umskim kauzalitetom ideje. Ustvrđuje se mimetički karakter prisutnosti ideje u živoj zbilji bića i tri vida te prisutnosti: vrlina, ljepota i znanje. Duša se određuje kao imanentni vid uzročnosti dobra u uzrokujućoj prisutnosti ideje. Umska srodnost duše i ideje dalje se razmatra u okviru Platonove teze da je vrlina znanje i uviđa se konstitutivna uloga dijalektike u vrlini duše. Vrlina se određuje kao imanentni okret duše u dijalektici, kojim se ona anamnestički pročišćava do srodnosti s bitkom u umskom mišljenju. Ta teza propituje se u okviru interpretacije poredbi s crtom i spiljom u Politeji. Smisao pojma uma određuje se pod vidom supripadnosti ideje dobra i ideje života u vrlini duše.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija
POVEZANOST RADA
Projekti:
191-1911113-1107 - Zasnivanje metafizike u Platonovoj filozofiji (Barbarić, Damir, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Institut za filozofiju, Zagreb
Profili:
Petar Šegedin
(autor)