Naslov
Razlozi za neprimjenjivanje antikoagulantne terapije u bolesnika s moždanim udarom i fibrilacijom atrija.
(Reasons for not pescribing anticoagulant therapy in stroke patients with atrial fibrillation.)

Autori
Budinčević, Hrvoje ; Bielen, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Liječnički vjesnik 128 (Suppl 6) / - , 2006, 58-59

Skup
3. kongres Hrvatskog društva za neurovaskularne poremećaje Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatskog društva za prevenciju moždanog udara s međunarodnim sudjelovanjem,

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 18.10.2006. - 21.10.2006

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
antikoagulantna terapija; moždani udar; kontrindikacije
(anticoagulant therapy; stroke; contraindications)

Sažetak
UVOD: Moždani udar dobro je poznata komplikacija atrijske fibrilacije. S obzirom na visoku učinkovitost, prema aktuelnim preporukama antikoagulantna terapija indicirana je u sekundarnoj prevenciji moždanog udara. Međutim na temelju podataka iz literature postoji nesrazmjer između postojećih preporuka i kliničke prakse. CILJ: Cilj studije bio je analizirati razloge za neprimjenjivanje antikoagulantne terapije u sekundarnoj prevenciji moždanog udara. PACIJENTI I METODE: Provedena je retrospektivna studija u koju su uključeni bolesnici s moždanim udarom i fibrilacijom atrija koji su hospitalizirani na Odjelu za cerebrovaskularne bolesti Opće bolnice «Sveti Duh» - Zagreb u periodu od lipnja 2004 do lipnja 2006. godine Analizom povijesti bolesti pokušalo izdiferencirati faktore koji bi mogli biti povezani sa nepropisivanje antikoagulantne terapije (AKT) u sklopu sekundarne prevencije moždanog udara. REZULTATI: U studiju je uključeno 262 bolesnika s moždanim udarom i fibrilacijom atrija (dob 77, 1±8, 5 god, Žene/Muški 164/89). U ispitivanom uzorku bilo je 240 bolesnika s ishemijskim moždanom udarom, 14 bolesnika s intracerebralnim hematomom i 8 bolesnika s hemoragijskim infarktom. Prije hospitalizacije 58 bolesnika je imalo antikoagulantnu terapiju (22, 1%), dok je 74 bolesnika imalo antiagregacijsku terapiju (28, 2%). Od 166 bolesnika koji su preživjeli ishemijski moždani udar, u sklopu sekundarne prevencije 81-om bolesniku je primjenjena antikoaglantna terapija (48, 8%), dok je antiagregacijska terapija primjenjena u 79 bolesnika (47, 6%). Bolesnici koji nisu primili antikoagulantu terapiju (n= 85) su podjeljeni u zasebne skupine ovisno o razlogu za nepropisivanje AKT: 1) bolesnici sa prethodnim krvarenjima u anamnezi pretežito iz gastrointestinalnog trakta (22/85), 2) bolesnici teškog općeg stanja sa upitnom prognozom (13/85), 3) teže psihoorganski promjenjeni bolesnici (18/85), 4) bolesnici koji nisu prihvatili AKT (2/85), 5) bolesnici izrazito visoke životne dobi (3/85), 6) bolesnici u kojih se nije našao adekvatan razlog za ne primjenu AKT (27/85). Bolesnici kojima je primjenjena antikoagulanta terapija su statistički mlađi od bolesnika u kojih nije primjenjena (73, 8god/78, 9god ; p<0, 0001). ZAKLJUČAK: Čini se da razlozi za nepropisivanje antikoagulantne nisu u svim slučajevima medicinski opravdani, da bi bolja informiranost o prednostima i mogućim nuspojavama dovela do medicinski adekvatnije uporabe AKT. U našoj kliničkoj praksi osim podataka sklonosti krvarenju na nepropisivanje terapije najviše utječu opće i psihičko stanje bolesnika, te visoka životna dob.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA