Naslov
Utjecaj čitanja na govorenje i pisanje u ranome učenju hrvatskoga jezika
(Influence of Reading on Speaking and Writing in Early Language Learning)

Autori
Aladrović Slovaček, Katarina ; Polak Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
Education in the Modern European Environment / Šimović, V. ; Bežen, A. - Zagreb : Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2012

ISBN
978-953-7210-55-7

Skup
Rano učenje hrvatskoga/materinskoga/stranoga jezika

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 17.09.2012. - 18.09.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
rano učenje hrvatskoga jezika; govorenje; čitanje; pisanje
(early learning of Croatian language; speaking; reading; writing)

Sažetak
Hrvatski jezik temeljni je predmet Nastavnoga plana i programa za osnovne škole (2006), satnicom najveći i sadržajem najopsežniji. Dobro ovladavanje materinskim jezikom usko je povezano s dobrim ovladavanjem stranih jezika, ali i drugih nastavnih sadržaja koji se u ranome učenju posreduju isključivo na materinskome jeziku. Institucionalno učenje hrvatskoga (materinskoga) jezika započinje polaskom djeteta u školu (oko sedme godine). U pripremnome razdoblju (godinu dana prije škole - predškola) dijete ovladava predčitalačkim i predpisačkim vještinama kako bi se pripremilo za proces učenja čitanja i pisanja (Poskhova, 2007). U tome je razdoblju, kao i onome što prethodi (vrtićka dob), osobito važno poticati jezične djelatnosti slušanja i govorenja kako bi se dijete pripremilo na ovladavanje zahtjevnijim jezičnim djelatnostima, kao što su čitanje i pisanje. Po završetku prvoga razreda dijete ovlada vještinom čitanja pa potom i pisanja (Bežen, 2008). Komunikacijska kompetencija, kao sposobnost upotrebe i odabira jezičnih elemenata u određenome trenutku i s određenom namjerom, razvija se upravo kroz sve četiri jezične djelatnosti: slušanje, govorenje, čitanje i pisanje (Pavličević- Franić, 2011). Stoga je jako važno u procesu ranoga učenja hrvatskoga jezika poticati sve jezične djelatnosti jer su one međusobno povezane i slabija ovladanost jednom od njih utjecat će na slabiju ovladanost neke druge. Cilj je ovoga rada ispitati razinu čitalačke kompetencije, jezičnu osposobljenost na razini pisanja i jezičnu osposobljenost na razini govorenja te ispitati povezanost jezičnih djelatnosti čitanja, pisanja i govorenja. Za potrebe istraživanja provedeno je ispitivanje na uzorku od 33 učenika drugoga razreda osnovne škole. Ispitivanje je provedeno u tri koraka: ispitanici su trebali pročitati naglas odabrani tekst, potom su ga trebali prepričati usmeno, a nakon toga pismeno. Podaci su obrađeni u SPSS programu za statistiku Pearsonovim koeficijentom korelacije, t-testom te analizom sadržaja. Rezultati pokazuju da ispitanici najbolje rezultate pokazuju u jezičnoj kompetenciji na razini govorenja, a najlošije rezultate u čitalačkoj kompetenciji. Također, Pearsonov koeficijent korelacije pokazuje da postoji pozitivna povezanost između svih triju jezičnih djelatnosti (čitanje, pisanje, govorenje), odnosno da će bolje ovladavanje čitalačkom kompetencijom utjecati na bolju jezičnu kompetenciju na razini pisanja, ali i govorenja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA