Naslov
Bogato laneno sjeme "Upotrebom lana u hranidbi mliječnih krava do boljih reproduktivnih pokazatelja"
(Rich linseed “Using linseed in dairy cow feed to improve reproductive performance”)

Autori
Đidara, Mislav

Izvornik
Mljekarski list (0351-9104) 49 (2012), 9; 42-43

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
laneno sjeme; krave; reprodukcija
(linseed; dairy cows; reprodukcion)

Sažetak
U svijetu se posljednjih desetljeća selekcija mliječnih goveda odvijala na način da se primarno gledala proizvodnja mlijeka. Reproduktivni pokazatelji su u značajnoj mjeri zapostavljani. Ovakav način selekcije pokazao se vrlo lošim. U većini zapadnoeuropskih zemalja reproduktivni pokazatelji su u najmanju ruku porazni. Situacija u Hrvatskoj je slična, ako ne i gora. Jedan dio smanjenja plodnosti može se pripisati ranoj embrionalnoj smrtnosti. Embrio u prva tri tjedna razvoja nije vezan za endometrij maternice. Proces povezivanja započinje 19. ili 20. dana, a ugnježđenje završava između 35. i 42. dana. Iako do tog vremena ne postoji fizička veza između embrija i maternice, komunikacija se odvija putem niza tvari koje proizvodi embrio. Glavni signal u toj komunikaciji je tvar koju embrio počinje lučiti 17. dana nakon oplodnje, a nazivamo ju interferon tau (INF- τ). On signalizira prisutnost živog embrija u maternici. To zaustavlja proizvodnju kemijske tvari prostaglandina (PGF2α) koja bi dovela do razgradnje žutog tijela na jajniku (luteolize), a žuto tijelo je važno za održavanje graviditeta. Dio ranih embrionalnih smrtnosti pripisuje se nedovoljnoj razvijenosti embrija koji slabo proizvode INF- τ. Kako riješiti ovaj problem? Smatra se da promjenom sastava masnih kiselina u obroku mliječnih krava možemo pomoći u održavanju graviditeta i kod onih krava kod kojih embrio ne proizvodi dovoljne količine INF- τ. Naime, PGF2α nastaje iz arahidonske kiseline (C20:4n6), a ona nastaje iz linolne kiseline (C18:2 n6). Iz α-linolenske kiseline nastaje eikozapentaenska kiselina (EPA), a iz nje pak nastaje PGF3α. Pretvorbu linolne kiseline u arahidonsku i konačno u PGF2α omogućavaju određeni enzimi. Međutim isti ti enzimi omogućavaju i prijetvor α-linolenske kiseline u EPA i konačno u PGF3α. Iz tog se razloga linolna i α-linolenska kiselina natječu za iste enzime, pa će se s obzirom na povećanu dostupnost α-linolenska kiseline smanjiti proizvodnja PGF2α, a povećati proizvodnja PGF3α. Zašto je to bitno? Iz razloga što PGF3α ima manju biološku aktivnost u odnosu na PGF2α te je potrebna veća koncentracija kako bi se izazvala luteoliza. Hranidba većim količinama α-linolenske kiseline trebala bi smanjiti proizvodnju PGF2α, a time i smanjiti embrionalnu smrtnost. Kakve veze lan ima s ovim problemom? Laneno sjeme bogato je α-linolenskom kiselinom (α-linolenska kiselina čini preko 50% udjela masnih kiselina od ukupnih masnih kiselina u lanenom sjemenu). Masti u lanenom sjemenu čine od 360-440 g/kg suhe tvari (ST). To znači da će hranidba lanenim sjemenom povećati dostupnost α-linolenske kiseline u organizmu a time će se povećati stvaranje PGF3α, a smanjiti proizvodnja PGF2α te će se time smanjiti embrionalna smrtnost. Ovo je naravno idealna situacija, no u stvarnosti mnogi faktori djeluju na dostupnost α-linolenske kiseline. U prvom redu to je biohidrogenacija masnih kiselina u buragu. Konzumirane masne kiseline značajno se metaboliziraju i hidrogeniraju u buragu. Mikroflora buraga treba optimalan pH kako bi normalno rasla i razmnožavala se. Fermentacijom u buragu nastaju vodikovi ioni (H+) koji smanjuju pH buraga. Iako postoji više načina kompenzacije pada pH buraga, jedan od načina „rješavanja“ viška vodikovih iona je njihova ugradnja u molekule nezasićenih masnih kiselina. Posljedica toga je zasićenje nezasićenih masnih kiselina. Iz ovoga proizlazi problem koji nastaje hranidbom krmivima bogatim nezasićenim masnim kiselinama. Naime, veliki postotak nezasićenih masnih kiselina biva zasićen u buragu (86% linolne i 82% linolenske kiseline u buragu se zasiti). Ovo naravno nisu fiksni postotci i na njih se može različitim načinima utjecati. Glavni faktor variranja stupnja biohidrogenacije je odnos voluminog i koncentriranog dijela obroka. Osnovni obrok ima ključnu ulogu u metabolizmu masnih kiselina u buragu u slučajevima kada se upotrebljavaju dodatni izvori masti, što se dovodi u vezu s pomacima pH buraga i promjenama mikrobne populacije. Hranidba obrocima s visokim udjelom škroba značajno utječe na udio celulolitičkih u odnosu na propiogene, laktogene i amilolitičke bakterije, što pak djeluje na biohidrogenaciju u buragu. Pretpostavlja se da je biohidrogenacija nezasićenih masnih kiselina iz lanenog sjemena manja ako se laneno sjeme dodaje u obrok bogat kukuruznom silažom, a veća je ako je udio sjenaže u obroku veći. Izuzetak se može dogoditi ako je udio škroba u kukuruznoj silaži nizak (ispod 20%). S druge pak strane i udio NDF-a (engl. Neutral detergent fiber) u obroku utječe na biohidrogenaciju, jer NDF puferira sadržaj buraga i utječe na promjene sastava mikroflore. Unatoč opsežnoj biohidrogenaciji nezasićenih masnih kiselina u buragu, konstantno hranjenje krava krmivima s većim količinama n-3 masnih kiselina (poput lanenog sjemena) praktičan je način povećanja tih masnih kiselina u tkivima i životinjskim proizvodima. Mnogobrojni mehanizmi utječu na unos suhe tvari (DMI), no unos suhe tvari obično pada s porastom NDF-a osobito NDF iz voluminoznog dijela obroka. Povećanjem udjela koncentrata u obroku povećava se i unos suhe tvari. Unos suhe tvari ovisi i o vrsti krmiva pa će tako s povećanjem kukuruzne silaže u obroku, a smanjenjem sjenaže rasti i unos suhe tvari. Laneno sjeme u obroku neće utjecati na unos suhe tvari, što pokazuju istraživanja u kojima je sadržaj lanenog sjemena iznosio i do 15 %. Suprotno ovome ekstrudirano laneno sjeme dodano u količini od 12, 4 % suhe tvari obroka ili ulje lanenog sjemena u količini od 5% dovodi do smanjenja unosa suhe tvari. Iz ovoga razloga može se preporučiti upotrebu upravo lanenog sjemena jer neće izazvati smanjenje unosa suhe tvari, što se pak može dogoditi prevelikom uporabom lanenog ulja. Koja je to optimalna količina lanenog sjemena? Maksimalna količina lanenog sjemena ovisi o sastavu cjelokupnog obroka. Laneno sjeme, može sadržavati masti u količini od 440 g/kg ST. Ovo je važno jer ukupna količina masti u obroku visokoproduktivnih krava ne bi trebala prelaziti 60 g/kg ST. Prevelika količina masti u obroku može djelovati negativno na probavljivost vlaknine. Masti oblažu čestice hrane, ali i same mikroorganizme te na taj način ometaju probavu biljnog materijala u buragu. Stoga količina lanenog sjemena u obroku ovisi o upotrebi drugih krmiva bogatih mastima. Smanjenjem količine tih krmiva možemo povećati udio lanenog sjemena. Pri tome naravno treba paziti na ravnotežu drugih tvari u obroku, prvenstveno proteina. Uzgoj lana u Republici Hrvatskoj uvelike je zapostavljen. Površine na kojima se uzgaja neznatne su. Pozitivni efekti koji se očituju primjenom lanenog sjemena u hranidbi životinja, ali i ljudskoj prehrani trebali bi biti poticaj poljoprivrednicima da razmisle o uzgoju ove kulture.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA