Naslov
Antioksidansi i hemodijaliza
(The antioxidants in hemodialysis)

Autori
Salamunić, Ilza ; Juretioć, Dubravka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Biochemia Medica / Suchanek, Ernest - Zagreb : Hrvatsko društvo za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu (HDMBLM), 1999, 35-36

Skup
Treći hrvatski kongres medicinskih biokemičara

Mjesto i datum
Vukovar, Hrvatska, 22.09.1999. - 25.09.1999

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
antioksidansi; hemodijaliza
(antioxidants; hemodialysis)

Sažetak
Kroničnu bolest bubrega često prate i brojne komplikacije kao što su ateroskleroza, bolesti srca, polineuropatije i amiloidoza. Nastanak komplikacija se može povezati i s povećanim stvaranjem slobodnih radikala. Različite studije ukazuju da je hemodijaliza (HD), postupak liječenja bolesnika s kroničnim zatajenjem (KZB), usko povezana s oksidativnim stresom. Oksidativni stres nastaje zbog povećanog stvaranja slobodnih radikala i oksidansa ili smanjenja količine i/ili aktivnosti činitelja antioksidativnog sustava. Unatoč različitim tvrdnjama prevladava stav da je u bolesnika s KZB koji se liječe HD izražen oksidativni stres, i da je sadržaj antioksidansa kod uremičnih bolesnika značajnije niži u odnosu na zdravu populaciju. Rezultati naših ispitivanja staničnih i izvanstaničnih antioksidansa u bolesnika s KZB su pokazali da se antioksidativni kapacitet u eritrocitima i krvnoj tekućini mijenja tijekom HD. Katalitička koncentracija superoksid dismutaze u eritrocitima prije HD je povećana u odnosu na kontrolnu skupinu (KS), dok se vrijednosti nakon HD približavaju vrijednostima KS. Katalitička koncentracija glutation peroksidaze u eritrocitima smanjena je u odnosu na KS prije i poslije HD. Promjene koncentracija preventivnih antioksidansa, transferina, ceruloplazmina, haptoglobina i hemopeksina različite su u odnosu na KS prije i poslije HD. Koncentracije albumina, mokraćne kiseline i bilirubina su različite u odnosu na KS kako prije tako i poslije HD. U kontaktu krvi i dijalizne membrane dolazi do različitih međureakcija; adhezija, agregacija i aktivacija stanica, transformacija proteina i slično. Različite vrste membrana mogu utjecati na promjenu aktivnosti antioksidansa, prvenstveno na stanične, iako tijek promjene pojedinog antioksidansa ostaje isti u odnosu na određivanja prije i poslije HD. Imajući u vidu da se bolesnici sa KZB dijaliziraju godinama i da se za dijalizu koriste različite vrste membrana dokazana neravnoteža u sustavu oksidansi-antioksidansi može dovesti do oštećenja staničnih membrana što dovodi do poremećaja u funkciji stanice i poremećenoj fluidnosti membrana. Upravo dva očigledna stanja u tih bolesnika su anemija i ateroskleroza koje mogu nastati i zbog promjena u svojstvima membrana eritrocita odnosno stijenki krvnih žila.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA