ࡱ> 5@pbjbj227XX \\\|X000DLLL8lTD;Pf"ccc?:A:A:A:A:A:A:$<R>Je:50ccccce:00;)1)1)1c 00?:)1c?:)1)1C1:76,006D jX#yQL+c6 ?:;0;m6R2?%02?6DD00002?06cc)1ccccce:e:DD($1(DD(IZRICANJE NEIZRECIVOG  UPISIVANJE TRAUME U ROMAN MINISTARSTVO BOLI DUBRAVKE UGRE`I Josipa Korljan UVOD  UTO I`TE U UMJETNOSTI Ali zar suze nijema ovjeka ne odaju njegovu tjeskobu? I zar njegovi vriskovi ne izvikuju njegovu bol? Zar njegove izbuljene o i ne odaju stravu? Ja sam taj nijemi ovjek. (K-Zetnik, svjedok Auschwitza) Dvadeseto stoljee stoljee je traume. Dva svjetska rata i bezbroj ljudskih ~rtava pogubljenih na dotad nevien na in ostavili su duboke posljedice na pre~ivjele koji bi esto radije bili mrtvi. Holokaust, Vijetnam, Hiroaima na ~alost su obilje~ili ovo stoljee i nadglasali sve dobro ato je u njemu nastalo. Krajem stoljea krvavo se raspala Jugoslavija i povijest u~asa se ponovila. Povijest je u vje noj interakciji s umjetnosti ili, druga ije re eno, osjetljiva ticala umjetnika primaju potrese vanjskog svijeta koji zatim izazivaju tektonske poremeaje u njihovim psihama iz ijih se procjepa raaju umjetni ke slike, skulpture, pjesme, romani, seizmografski osjetljivi na bol. Posebno na onu koja se ne mo~e izrei. Pre~ivjeli su tra~ili utjehu u suenjima, ali kako rije ima iskazati ono ato bi rije i u inile samo blijedom kopijom stvarnoga dogaaja? Tako je neizrecivo naalo svoje uto iate u umjetnosti, pisci su se joa jednom osjeali ''prisiljenima svjedo iti kroz knji~evne i umjetni ke kanale & (jer)& znaju ili intuitivno osjeaju da na sudu povijesti & dokazi nee uspjeti ili e podbaciti& '' (Felman 2007:120). Prognanima, izbjeglima, mu enima, svima odreda traumatiziranima, priliku za ~ivot pronicljivo je dala i Dubravka Ugreai na stranicama svojega ''egzilantskog'' romana Ministarstvo boli, vodei jednu vrstu grupne psihoanalize, znajui da se ''knji~evnost, kao i psihoanaliza, zanima kompleksnim odnosom izmeu znati i ne znati'' (Caruth 1996:3). `to je znati, a ato ne znati, na koji na in ono ~ivi u nama i zaato ga je potrebno izvla iti na povrainu? Odgovor na to pitanje potra~it emo u psihoanalizi i feministi koj teoriji, koje se reflektiraju na samo prou avano djelo. POMO PSIHOANALIZE Iako esto odbacivana i gledana s prijezirom, teorija psihoanalize nalazi svoju primjenu i danas u terapeutskom lije enju traume. Kamen-temeljac psihoanalize, Sigmund Freud, suo io se s traumama uzrokovanim ratom i pokuaao izlije iti traumatizirane vojnike koji su se kui vratili uniatene psihe novom metodom koja je tada izazivala zazor i ~estoke napade javnosti i psihijatrije. Upravo njemu pridajemo zasluge u lije enju ne samo ratnih trauma nego i trauma svakodnevnoga ~ivota. U psihoanalizi, kao i u knji~evnosti, pokuaava se doprijeti do onoga ato le~i duboko u ovjeku i ''upravo u toj specifi noj to ki susreu se znati i ne znati koje jezik knji~evnosti i psihoanaliti ka teorija traumatskog iskustva spajaju'' (Caruth 1996:3). Prije svega potrebno je definirati ato trauma zaista jest. Ona dolazi od gr ke rije i trauma, ato zna i ''rana, ozljeda, 1. povreda organizma izazvana vanjskim utjecajem (mehani kim, kemijskim, elektri nim i sl.)'' (Klai 1968:1355). Okupljene pod skupnim imenom traumatske neuroze posljedica su stanja ''nakon teakih potresa mehani ke prirode, ~eljezni kih sudara i drugih nesrea u kojima je ugro~en ljudski ~ivot'' (Freud 1986:139). Tijelo nastoji odbaciti podra~aje koji mu akode, meutim, postoje ''takva vanjska uzbuenja koja su dovoljno jaka da probiju zaatitu od podra~aja'' (Isto, 157); njih se naziva traumatskim. C. Caruth pristupa s najopenitijega glediata pa ka~e da ''trauma opisuje porazno iskustvo iznenadnoga ili katastrofi nog dogaaja u kojem se odgovor na dogaaj javlja u esto odgoenim, nekontrolirano ponavljanim halucinacijama i drugim intruzivnim fenomenima'' (Caruth 1996:11). Za nju su traumatizirani ~rtve povijesti, a ''povijest je pravi na in na koji smo meusobno upleteni u traume drugih'' (Isto, 24). Utjecajem povijesti na traumu bavi se i Dominic La Capra. On razlikuje historijsku i transhistorijsku dimenziju traume. Razlika je ato u ''historijskoj dimenziji traume mo~emo raditi na tome da se promijeni ono ato je uzrokuje sve dok su to socijalni, ekonomski i politi ki razlozi& Ako je trauma transhistorijska, mo~emo samo nau iti kako bolje ~ivjeti s njezinom stalno prisutnom anksioznosti& '' (LaCapra 2004:119). C. L. Herman traume dijeli na histeriju, ratnu neurozu i seksualno i kuno nasilje, a ''suvremeno razumijevanje psihi ke traume gradi se na sintezi ova tri zasebna smjera istra~ivanja'' (Herman 1996:19). Prou avajui traumatske neuroze, Freud je doaao do zaklju ka da se pacijenti esto u svojim snovima vraaju na sam trenutak nesretnog dogaaja te ustvrdio da ''traumatske neuroze pru~aju jasne nagovjeataje toga da im se u samom temelju nalazi fiksiranje na trenutak traumati ne nesree'' (Freud 2000:292). Te traumatske trenutke Herman opisuje kao ''sjeanje abnormalna oblika koje bez povoda provaljuje u svijest bilo u vidu bljeskova slika iz proalosti za budnoga stanja, bilo u vidu traumatskih mora za spavanja'' (Herman 1996:51). Fiksacije se o ituju svojim simptomima koji su Freuda doveli do zaklju ka da ''svaki put kad naiemo na neki simptom smijemo zaklju iti da kod bolesnika postoje odreeni nesvjesni procesi, koji sadr~e smisao tog simptoma. & im odgovarajue nesvjesno postane svjesno, simptom mora nestati'' (Isto, 296). Iscjeljujua ulogu psihoanalize i knji~evnosti upravo je u tome ato tamno polje nesvjesnoga izvla i na svjetlo svjesnoga i ini ga vidljivim. Freudovo otkrie nesvjesnoga bilo je va~no i za J. Lacana, njegova nastavlja a, koji je u duhu strukturalizma nesvjesno promatrao poput jezika, dakle kao neato ato ima svoju strukturu i ato funkcionira kao jezik. Svjesno je dobilo svoj pandan u nesvjesnom. Lacan je nesvjesno do~ivljavao ''kao neato ato je u ia ekivanju, u zraku, kao ne-roeno'' (Lacan 1986:29). Kroz pukotine subjekta nesvjesno se raa i zadobiva vidljivu strukturu. Profesorica Luci preuzela je ulogu babice koja prisustvuje tom mukotrpnom porodu koji nesvjesnom daje ''tako nejasan, tako nepostojan status bivstvovanja'' (Isto, 39). Govorei o traumi u psihoanalizi i njezinu prikazivanju kroz knji~evnost, moramo spomenuti dvije razine va~ne za predmet izu avanja: manifestnu i latentnu razinu. Freud ih je objasnio snovima, kojima upravlja nesvjesno. Pou avajui o osnovama psihoanalize, iznio je na in na koji se u snovima razlikuju ove dvije razine: ''Ono, ato nam san pripovijeda, mo~emo nazvati manifestni sadr~aj sna, a ono prikriveno, do ega moramo doprijeti slijedei pomisli  latentne (prikrivene) misli sna'' (Freud 2000:127). Dakle, ono ato je vidljivo, ato se manifestira, moramo zagrepsti i pod povrainom otkriti ono ato je prikriveno, latentno. Ni u svijetu, pa ni u knji~evnosti, nije sve kako se ini. Ponekad se vrijednost umjetni kih djela tra~i upravo u tom ato se krije ispod onog vidljivog i ovisi o slojevitosti prikrivenoga. Psihoanaliza zahtijeva specifi an odnos pacijenta i terapeuta, kao ato i knji~evnost zahtijeva poseban odnos autora i itatelja. Kao ato se itatelj poistovjeti s likom ili pripovjeda em, tako se i u psihoanalizi esto zna razviti odnos pacijenta prema terapeutu koji je joa Freud imenovao prijenosom. Pacijent izra~ava posebnu naklonost prema svojem lije niku kojem se povjerava, koji zna sve njegove skrivene tajne. Iako bi trebao od terapeuta tra~iti samo izlje enje, pacijent ga po inje smatrati va~nom osobom svojega ~ivota i gajiti simpatije prema njemu koje znaju naruaiti intimne odnose pacijenta. Freud i psihoanaliti ari nerado su priznavali ovu injenicu prijenosa osjeaja na lije nika, jer, kako ka~e, ''ne vjerujemo da situacija lije enja mo~e opravdati raanje ovakvih osjeaja. Nagaamo prije, da itava ova spremnost osjeaja potje e od ne eg drugog, da se pripremala u bolesniku te da se u prilici analiti kog lije enja samo prenijela na osobu lije nika'' (Freud 2000:466). Uz ovu vrstu prijenosa spominje se i negativni prijenos. On se javlja eae kod muakih pacijenata i o ituje se u izra~avanju neprijateljskih osjeaja koji ''zna e osjeajno povezivanje isto kao i oni nje~ni, jednako kao ato prkos izra~ava istu ovisnost kao posluanost, iako sa suprotnim predznakom'' (Isto, 467). Dobar primjer prijenosa pru~ila nam je D. Ugreai u odnosu studenta i profesorice, na ato emo se vratiti u analizi djela. Lije nik ne smije dopustiti razvijanje prijenosa. U toj to ki razilaze se knji~evnost i psihoanaliza. Pacijenti oboljeli od traume pod stalnim su do~ivljajem straha. Prijenos je na in na koji se brane od napada straha, lije nik je ono stvarno za ato se hvataju, za ato misle da e ih spasiti i zaatititi, a s druge strane znaju da time dr~e lije nika pod kontrolom. Pacijenti idealiziraju lije nika jer ''idealiziranje terapeuta pacijentova je fantazmatska zaatita od ponovnog pro~ivljavanja smrtnoga straha traume'' (Hartman 1996:163). Pokuaavajui objasniti prijenos, koji je ina e prikazan kao afekt, Lacan ka~e: ''Uvjeravajui drugoga da posjeduje ono ato nas mo~e upotpuniti, mi uvjeravamo sebe da mo~emo nastaviti ne poznavati ono ato nam upravo nedostaje'' (Lacan 1986:144). Ako bi lije nik dopustio razvijanje ovakve vrste odnosa s pacijentom, do izlje enja ne bi doalo, ne bi pomogao pacijentu razlikovati ono znati i ne znati. U knji~evnosti rjeaenja mogu biti druga ija; u fikciji terapeutkinja mo~e pristati na morbidan slu aj prijenosa  mo~da jer ga i sama treba; u fikciji terapiju i ne moramo nazivati njezinim imenom, mo~e se kriti iza nekoga posebnog odnosa. Ne bi bilo udno da je taj odnos erotske prirode, jer je seksualno (ne)zadovoljenje u samim temeljima psihoanaliti ke teorije te ve i srednjoakolci znaju da je ''za Freuda sve seks''. Freudovo shvaanje ljudske seksualnosti i njezina uloga u psihoanalizi prije svega me u ovom radu zanimaju u odnosu prema traumi. Objaanjavajui seksualnu ~elju ljudi, nazvao ju je libidom i usporedio s gladi, samo ato je ovdje rije  o seksualnoj gladi. Osim ''normalne seksualnosti'', postoji i ona ''nastrana'' u koju spadaju egzibicionizam, voajerizam, fetiaizam, mazohizam, sadizam&  Psihoanaliti ari smatraju ''da su neuroti ni simptomi zapravo zamjenska seksualna zadovoljenja'' (Freud 2000:325). Zadr~at u se na nastranosti sadizma kojem je na drugoj strani mazohizam. Sadisti u~ivaju u nanoaenju boli drugima, a mazohisti u~ivaju u primanju te iste boli koja ih dovodi do ugode. Freud napominje da uvijek postoje dvije grupe ljudi obuhvaenih ovakvim nastranostima: jedni koji zaista prakticiraju i drugi koji se zadovoljavaju samim maatanjem. Unutar vlastite terminologije, Lacan ka~e da ''sadist sam zauzima mjesto predmeta, ali ne znajui to, za dobitak drugoga, za ije u~ivanje on obavlja svoju radnju perverzno-sadisti ku'' (Lacan 1986:197). Prou avajui simptome opsesijske neuroze, Freud je uo io da se ''kao najva~niji dokazuju oni izazvani porivom suviae jakih sadisti kih, dakle  po svom cilju nastranih seksualnih pobuda; ovi simptomi uglavnom slu~e obrani od tih ~elja, kako to i odgovara strukturi opsesijske neuroze, ili izra~avaju borbu izmeu zadovoljenja i obrane'' (Freud 2000:326-327). Sadisti ke porive u romanu iskazuje student Igor. Iako su neka Freudova stajaliata u potpunoj suprotnosti s uvjerenjima feministica, poput zavisti zbog penisa i kastracijskog kompleksa, a Lacana se napada zbog njegova tuma enja Freuda u smislu falocentri nosti, one su takoer posvojile psihoanalizu u tuma enju svojih uvjerenja, posebno je koristei u teoriji knji~evnosti. Zanima ih poredak svijeta u kojem su ~ene marginalizirane i nastoje ga popraviti; zanima ih na koji se na in druatvo odnosi prema ~enama; ato se dogaa u njihovoj psihi; koji su razlozi odreenoga ponaaanja. Nepresuana riznica primjera svega navedenoga nalazi se u bogatoj riznici knji~evnih djela, ne samo autorica nego i autora, bilo da je stav autora prema ~enama afirmiraju ili ne. }ene su se naale u druatvu koje im namee odreene komplekse, ini ih drugima i druga ijima, ato pogoduje razvitku traume. Feministice su se odlu ile zagrepsti ispod povraine onog ato se prikazuje i otkriti unutarnje uzroke, a u tome im je psihoanaliza od velike pomoi. Cathy Caruth pristupa prou avanju traume kao jednom netra~enom (unclaimed) iskustvu u odnosu prema povijesti. Polazi od nekih Freudovih tekstova, koji su i sami uzrokovani odreenim povijesnim dogaajima. Razliku u pristupanju i prihvaanju ne~eljenog iskustva traume izmeu muakarca i ~ene prikazala je u analizi filma Hiroshima mon amour. }enski lik svjestan je iskustva koje ne mo~e zaboraviti, ''sve sam vidjela'', ka~e. Njezin novi ljubavnik uvjerava je da nije niata vidjela, kao da zatvara o i pred onim ato je stvarno bilo, kao da ~eli zaboraviti neato ato je nemogue zaboraviti i potisnuti, o emu ~ena ima potrebu pri ati. Ono ato ona ~eli rei je ''pri a o suo enju sa smrti svojega ljubavnika, kao i apel jer se ne mo~e suo iti s tim'' (Caruth 1996:38). Postavlja se pitanje kako nastaviti ~ivjeti s onim ato se dogodilo? Kako zaboraviti i je li zaborav uope mogu? Tancredi nije mogao zaboraviti ato je napravio Clorindi. Trauma se ''kasnije vraa i proganja onog koji ju je pre~ivio'' (Isto, 4). Na to pitanje pokuaavaju odgovoriti sudionici seminara profesorice Luci, kao i ona sama. Jedna druga feministi ka teoreti arka, Barbara Johnson, koristi psihoanalizu i kako bi objasnila ne samo odnos muakaraca prema ~enama nego i odnos prema drugim rasama. Posebno su osjetljiva skupina mulati, koji predstavljaju ''i tabu i sintezu, ato je oboje posljedica seksualne zajednice koju je kontrolirao zakon o mijeaanim brakovima, kao i alegorija rasno podijeljenog druatva u cjelini, uklju ujui one koji nisu Amerikanci, kao i one koji predstavljaju pravu sliku Amerike'' (Johnson 1998:38). Na primjeru nekoliko djela Johnson (psiho)analizira polo~aj ''drugih'' u druatvu, u ovom slu aju pripadnika druge rase. Otkriva da ''zrcalo'' ne mora uvijek ''biti osoba, nego mo~e biti i rasa, 'svijet' '' (Isto:52). Polaznici seminara u romanu Ministarstvo boli pripadnici su tih ''drugih'' koji se osjeaju iskorijenjenima iz sredine, druga ijima, te se uz sve svoje traume moraju nositi i s ovim ato ne pripadaju mjestu gdje jesu, atoviae, raspadom nekadaanje dr~ave oni nigdje ne pripadaju. BOLI LI U MINISTARSTVU BOLI? Roman Ministarstvo boli objavljen je 2004. godine. Do tada je autorica svoje politi ko-egzilantske komentare objavljivala u knjigama eseja Zabranjeno itanje, Kultura la~i, Ameri ki fikcionar. U svojoj prozi poigravala se fantasti nim (}ivot je bajka) i popularnim (`tefica Cvek), uvijek nastojei unijeti ato viae inteligentnog humora. Sve to, uz naglaaenu feministi ku notu, autorica je unijela i u zadnji objavljeni roman Baba Jaga je snijela jaje. Vidjeli smo da se traumi ne mo~e pobjei, koliko god daleko bje~ali. Likovi romana pobjegli su sve do Amsterdama, ali su ih njihove utvare slijedile. Svatko od njih do~ivljava ih na razli it na in. Kao i sama autorica, za koju ne mo~emo ne spomenuti da je i sama doala u Amsterdam nosei odreenu traumu  traumu rata i ''dobrovoljnoga'' egzila. Profesorica Luci doala je predavati srpsko-hrvatski jezik, koji viae i ne postoji, studentima koji su tu jedino iz razloga ato time reguliraju svoj boravak u Nizozemskoj. Svjesna da mora predavati nepostojei jezik, odlu uje se za jednu vrstu kolektivne psihoanalize kojoj polaznici mogu ili ne moraju prisustvovati. Jednaku patnju do~ivljavaju i muakarci i ~ene, i profesorica i studenti, iako su muakarci ''izbjegliatvo do~ivljavali kao vlastiti, te~ak invaliditet'', a ''~ene su za razliku od muakaraca bile nevidljive'' (Ugreai 2004:26). Nitko od njih ne prisustvuje satovima profesorice Luci iz posebne ~elje za sluaanjem njezina predmeta. Nekolicina ih zarauje aivajui kostime za tamoanja ministarstva boli. U romanu koji govori o traumi naslov je i te kako indikativan - prepuni boli proizvode bol kako bi nastavili ~ivjeti u svojoj boli. Pripovjeda ica jednu od slamki spasa u situaciji u kojoj se naala pokuaava, kao i u nekim prijaanjim djelima, pronai u bajci i fantastici, usporeuje se s Carrollovom Alicom vjerujui da e se ''ako poskliznem i padnem u neku rupu  obresti u nekom treem ili etvrtom paralelnom svijetu'' (Ugreai, 2004:37). Spas tra~i i u bijegu od zaborava, poljupcu, zagrljaju, koji u njoj ostavljaju samo joa dublju prazninu i samoponi~enje. ''Samo je bol bila stvarna'' (Isto, 153). Konstrukcija subjekata likova romana raspada se na fragmente, ato je dano u slici velike crveno-bijele-plave torbe u koju u prvom semestru stavljaju svoje ''mentalne'' uspomene na raspadnutu dr~avu. U njoj su se naali istrgani dijelovi njihovih ~ivota poput bosanskoga lonca, vlakova, Titova roendana, istrgnutih citata pjesnika. `afranek primjeuje: ''Istrgano, fragmentarno pismo znak je bolesnoga tijela, u i nas psihoanaliza'' (`afranek 1999:101). Njihov identitet viae nema srediata, on je patchwork bolnih uspomena i mijeaa se s novom stvarnosti. Po Orai Toli, ''postmoderni subjekt nema srediata, njegova je povijest kaoti na, to viae nije sigurno linearno kretanje, hod naprijed prema cilju ili smislena rekreacijska aetnja'' (Orai Toli 2005:57). Svijet neprestano bje~i,a oni su izgubili zajedni ko politi ko i nacionalno sidriate, time i vlastito srediate, poput utopljenika nastojei se uhvatiti za dijelove koji se nau na putu. Profesorica Luci pokuaala je izvla enjem njihovih fragmenata na povrainu spasiti sebe, pronai svoje srediate. Oni, koji su samo htjeli zaboraviti, zahtijevali su anonimnom pritu~bom promjenu metodike nastave, ato profesoricu Luci dodatno poni~ava i uzrokuje potpuni raspad grupe, a ona postaje ''egzilant najni~e vrste, prepuaten onome nekako emo se snai'' (Zlatar, 2004:138). U intervjuu koji je autorica dala povodom objavljivanja romana, sama o romanu ka~e sljedee: ''Sve je zapravo polovi no, i sve je zapravo otvoreno u tom romanu, niti je pristanak na ~ivot u inozemstvu, u egzilu, pravi pristanak, niti je to prava integracija, niti je to pravo pomirenje, iako ona govori o tome, niti je to pravi zaborav, niti je to viae pravo sjeanje ... Sve se zapravo zavraava u nekakvoj ljubavnoj pri i, koja i nije prava ljubavna pri a. Sve je polovi no'' (Lauai, 2005). Razlog zbog kojeg je sve polovi no mo~emo tra~iti u injenici ato je trauma napravila sve polovi nim. Postupak spoznaje, izlje enja i integracije u druatvo ne ide tako lako, pogotovo ako nesvjesno odbija postati svjesnim, ve i to ini samo na polovi an na in, kao da bje~i od same istine. Zbog te polovi nosti uzrokovane traumom ubio se Uroa. On nije samo lik iz romana. On je ime za mnoatvo takvih likova iz stvarnoga ~ivota. `to mi mo~emo napraviti za Uroae? Tanja Luci mu je barem pokuaala pomoi. Gledano s feministi kog stajaliata, u ovom romanu pripovjeda ica nam izmeu ostalog pokazuje da su ~ene jednako podlo~ne boli kao i muakarci, razlika je tek u njihovu osobnom prihvaanju stanja u kojem su se naali. }ena se pretvorila u mislei subjekt. Problem je ato se taj subjekt raspao na mnoatvo malih dijelova i identiteta, a ''identiteti su postali upitni, svjesni smo da rodna polja nisu unaprijed dana nego kulturno zadana'' (Orai Toli, 2005:121). 4. TRAUMA POD POVEALOM Umjetni ko djelo ima sposobnost stvaranje atmosfere kojoj nisu potrebni izravni dokazi. Licu pro~etom u~asom na Munchovoj slici Krik nije potrebno niata dodati. Ono samo svojom nijemosti govori viae nego ato bi ijedan sudski dokaz mogao rei. Iako je knji~evnost umjetnost rije i, i ona ima sposobnost stvaranja specifi ne atmosfere iz koje se ia itava, u ovom slu aju, sav u~as kroz koji su proali likovi romana i trude se zaboraviti ga. Zajedni ko dru~enje po eli su biografijama na engleskom jeziku, jer, kako ka~e profesorica, ''jezik je bio naaa zajedni ka trauma, a ta se ponekad iskazivala u posve ispervertiranu obliku'' (Ugreai 2004:49). Vlastiti jezik po inje im udno zvu ati jer on je jezik rata. Sklanjali su se u neke vlastite verzije jezika, kao da ~ele pobjei od onog jezika koji ih izravno podsjea na njihovu traumu. Jezik postaje ono neizrecivo, trauma koja ne mo~e na povrainu. Jedan od polaznika usporeuje njih sa samurajima: ''Samuraji ne govore, samo napinju lica i kolutaju o ima. Uvek sam se bojao da e se od tih re i koje nisu u stanju da izgovore raspui'' (Isto, 49). Na problem jezika osvre se i Sh. Felman prou avajui traumu Auscwitza: ''}rtva po definiciji nije samo netko tko je potla en, nego takoer netko tko nema vlastitog jezika, tko je, to nije re eno, liaen jezika kojim bi artikulizirao svoju viktimizaciju'' (Felman 2007:153). Povijesnim dogaajem, ratom koji je uzrokovao kolektivnu traumu, kao ato je bio holokaust, promijenjeni su i njihovi identiteti, jer ''identitet vjerojatno najbolje razumijemo kao problemati nu konstelaciju ili viae ili manje promjenljivu konfiguraciju pozicija subjekta'' (LaCapra 2004:6). Odluka profesorice Luci da svoja predavanja pretvori u neku vrstu kolektivne psihoanaliti ke ispovijesti nije mogla biti druga ija. Kako bi osoba prodrmanoga identiteta mogla raditi s istraumatiziranim osobama s istim takvim problemom bez da na neki na in pokuaa barem ubla~iti psihi ki nanesene ozljede? Knji~evnost zna da osobi koju su silovali ili pred o ima ubili oca malo toga neato zna i. Ono ato im je svima u njihovim naizgled izgubljenim ~ivotima bilo zajedni ko bilo je sjeanje  kolektivno i individualno. ''Mi smo bili rekonvalescenti'' (Ugreai 2004:66), kako ka~e pripovjeda ica. Neki su se oporavljali od te~ih, neki od lakaih nesrea, no zar nije joa Dostojevski rekao da su sve nesree jednako velike? Kolektivno ih je zahvatila trauma rata iz kojeg nitko normalan ne izlazi bez oateenja, kako ka~e Igor. Gledajui na njih kao kolektiv, bili su jedd  , l $ ( .DprtĿijĪɦɪɪɪɪɞɞɒɒzhjDhjD6hq\hf1chchf1c6hch+ 6hjDh$rh@IhD3h1Y hz:6jhq\0J6U h+ 6 hq\6h+ hz:h$YhC5 hC5 hw5 h+ 5 hz:5h$Yhz:56h$Yhz:5.  t " $dha$gd%g$ & Fdha$gd%g$h\dh^h`\a$gdc$hdh`ha$gd5$hdh^ha$gdcdhgdc & Fdhgdc $dha$gdz: $dha$gdw4Vfpp$&("&RTV\p\|!"##$$&&&&B&P&&')():)J)L)d)f)h)t))**İĬȠ䤠h/jhRi0JUhERhT[ghjh_h\h-NhR3hm hm 6hm hW.hWh>?? @@@@r@@@ApBrBvEsBsDs4t0uRu"w$w*w,wjwvwɻŷŷɯųɗh1MhKOhJJbhPk6hPkhJJbhPJhhhjh#0JUh#h3 h 6h h 6jh 0JUh h Y.h Y.6h@IhlhA,h Y.9Ds$w&w(w*w,w.whwjwz}&TjF $dha$gdY$dh`a$gdJJb$\dh`\a$gdjI$hdh`ha$gd2,v$hdh`ha$gdTF $dha$gdKO$ & Fdha$gdKO $dha$gdw$hdh`ha$gdMrgvwwxxxxxxBy^y~yyzzzz}}}~4L$&bFHJȃRT$bj|̍(*đ<hjژ$28տտջշջղշղղիhAhE_ hJJbhY hY6h)hJJbhjIjhY0JUh3hhYjh2,v0JUh2,vh0hYh1M6h1Mh1Mh1M6>F8ΝНҝԝ֝xƨ$\@$dh`a$gd~U$dh^a$gd^$dh`a$gd.$dh`a$gdJJb $dha$gdYš̝Нҝԝvx Jllا,FĨƨ ԫ$`j~ެp $t"*@ZԱżżŵͱɩɥh%;Fh00hhbEhU'h)haQ\ hphH hp6hq-ohph3Qh h~hyhJJbh.6hA,h.hK h/.h W}hJJb hJJbhJJb@JL^`&,8v*8<&:ln8N6HXZ"jhY0JUh]vhYhh h!nhAh> hahfhFht9h`jhOy0JUhAhOy6hOyh%;FjhhbE0JUh7Qh?vh3Qh@hA@> Zadani font odlomkaVi@V Obi na tablica4 l4a .k@. Bez popisa>@> q\ Tekst fusnoteCJaJ>&@> q\Referenca fusnoteH*8 @8 ~UPodno~je  p#2)@!2 ~U Broj stranice6U@16 4 Hiperveza >*B*phN8"H')+'03:=CXhEjqy8 ^| T  k   8UVefPQ e s "%&)++[/]23577777777y9:<*>@5E#GIJJJJJKKLcPS]adXeffhlqsvy|| |!|"|#|$|%|&|'|(|)|*|+|;|<|=|}_fQstuvwxyz{ޏɑA*+,-./0123456789:;<=HI˔0t*'k.pțbǟȢXo&'(4590 000 0 0p0p0p0p0p0p0p00 00000p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0(0p00p0p0p0p0p0p0p00p 00080p0p0p0p00p0p0p0p0p0p0p00p0H0p0p0p0p0p0`0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p000p0p00p0p00p0x00x0x0x00x0000000p0p000p0 0@0p@0@0@0p@0@0000p00p0000p0000p000000p0p00000000000000000p0p0p0p0p0p0 @0p@0@0p@0p@0@0@0p@0@0@0@0@0p@0@0@0p@0p@0@0@0@0p0+pMy00,bgMy00My00@0@00+U@st.908Oy00Oy00@0Oy00Oy00Oy0 0@0w *HcvwԱ"6QPlpY\^_`bd"DsF4=H4VppZ]acp[(8X ! !8@0(  B S  ?]d39dl+2KW  h n S^ms+2356;Xh+;bhy|JO  & ,"8"v"}"""p#u#'''(';)@))),,F,V,8.C.[/`/a/g/////000000K2Q2222333335555 88k8t888c9g9::<<'=,=>>>>??N?U???OAWAAAAA1B6B7BgDgggNiUiiiiiii?E;;IOQV_hir|Ô˔єӔ۔'7>ĕƕ͕̕ҕ ",6DRY\]celmwx} !+-57?@FHOPZ[`bhiltz*/05_jȘʘ̘ӘԘܘ',ksu{ϙљәڙۙ.5pvxǚ,4,0[cx~֢ۢ$+KZmuIN¦æɦsuv| 69TVdfOQ d e rs ""%%&&))++Z/[/\2]233557777x9y9::<<)>*>@@4E6E"G$GIIJJKKLLbPcPSS]]aaddWeXeffhhllqqssvvxy|+|:|=|}}^_efPRr{ݏޏȑɑ@A):<=GIʔ˔/0~st)*&'jk-.opǛʛÜadƟɟǢʢWZnqç69Vf23G#GFH|Hffgh;;=Iț|Ɵ69;;69KorisnikV=UZKbL^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.V=UKb511 / HV^b BW8qTTc/U's/04D/]v^ a,?x?@'1@;;DZT;;0 %&')/36;<@EIKT8PP PPPP&P,P.P4P@PBPRPTPVPZPfPnPtP~PPPPPPUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"1daF"OU1a4dǧ2QH?z:KorisnikKorisnik  Oh+'0X    ,8@HPss Korisnik oriNormalk Korisnik 176Microsoft Word 10.0@@.V@3@yQ"՜.+,D՜.+,, hp|  /OA  Naslov 8@ _PID_HLINKSA497http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050903/forum01.asp  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Fm#yQData 1TableF?WordDocument7SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q