ࡱ> VXSTUJbjbjVV.(<< &RRv T^^^rrr8 LrE:<"^^^999hCjCjCjCjCjCjC$GqJC ^99999C^^^^E===90^^^^hC=9hC==?,@^@Mri5?TCE0E@,_K:H_K,@,@_K^@@99=99999CCC<999E9999_K999999999R Z:UPISIVANJE }ENSKOSTI U POPULARNU /FANTASTI NU /POLITI KU TEKSTURU GLEDI`TA  O PROZI DUBRAVKE UGRE`I Josipa Korljan, Filozofski fakultet Sveu iliata u Splitu Boris `kvorc, Filozofski fakultet Sveu iliata u Splitu i Macquarie University I. UVOD: TEKST, TIJELO, ROD, SPOL I tekst i tijelo sastavljeni su od finih niti koje se nadovezuju jedna na drugu i ine slo~ene, slojevite tvarne odnose. O tome je dosta pisao Foucault. Kad govorimo o ovom odnosu, va~no je naglasiti da i tekst i tijelo posjeduju vanjsko i unutarnje. Ono vanjsko prepoznajemo na prvi pogled pa razlikujemo prozu, poeziju, dramu; krimi, ljubi: ili pak muako, ~ensko; plavuau, crnku; ja u osobu, mraavu, visokoga, niskog. Vanjske poveznice sastavljane su od raznih dijelova ili tura koje ine cjelinu. Teksture teksta i tijela mo~emo promatrati onakve kakve jesu, gledajui ih izvana i ne dirajui u njih. No mo~emo se isto tako dublje zagledati ispod povraine, zagrepsti, odaiti, priaiti, promatrati beaavno ili kao proaivni bod, posuujui termine kulturalnih studija koji ''ozna avaju razliku izmeu esencijalisti kog shvaanja nekog pojma (beaavno) i osvjeatavanja njegove konstruiranosti (priaivajui efekti zna enja) u mre~ama razli itih diskurzivnih i kulturalnih praksi'' (Zlatar, 2004:21). Ovdje se valja pozvati na jednu od sredianjih dilema postmodernoga istra~iva kog diskurza, a to je pitanje pokuaaja razrjeaavanja odnosa esencijalisti ke i/ili konstruktivisti ke pozicioniranosti u promatranju subjekta/teksta/tijela. Problem pokuaavaju razrijeaiti zastupnici tako nazvane realisti ke teorije u Sjedinjenim Dr~avama koji veinom dolaze iz etni kog okru~ja. Oni slabost esencijalisti ke teorije vide u tendenciji da impostiraju samo jedan aspekt identiteta (na primjer rod ili izvanjsku tjelesnost). Problem s konstrukcijom identiteta je u tome ato razli ito povijesno okru~je vrai svoju (re)konstrukciju u okviru zadanom izvanjskim initeljima (Moya, 2000:3-5). Uvidom u razli ite kulturalne prakse postaje o igledno da 'beaavnost' koncepta nije tako homogena kako to na prvi pogled izgleda. Zna enje, naglaaava Moya, nije nikad potpuno prisutno jer se konstituira beskrajnim mogunostima i uvijek je djelomi no odgoeno. Isto je i s kolektivnim identitetima, ali i onima koji inzistiraju na drugosti koncepta. Bilo kad je rije  o tekstu, ili o tijelu. Ono u emu realisti ka (postmoderna teorija) etniciteta i identiteta vidi sredianji problem jest injenica da u danaanjim vodeim teorijama postoji nedostatak intelektualnih resursa koji razlikuju razli ite tipove identiteta kao uslojenu i uslojivu razliku. Tako Cullerovo pitanje o '~eni koja ita kao ~ena' dobiva drugi sloj vlastita dekonstrukcijskog potencijala: niti jedan od dva zamialjena koncepta identiteta ne mo~e se samostalan adekvatno pozicionirati u rjeaavanju problema koji se odnose na 'druatvene, politi ke i epistemoloake' zna aje koncepta. Zato je dobro zapo eti pitanjem koje se odnosi na povijest itanja i parametre koje u odnosu na patrijarhalnu kulturu stavlja Mary Wollstonecraft (1792) a koje u tvrdnji da 'esencija ne prethodi egzistenciji' prenosi Simone de Beauvoir. U patrijarhalnoj kulturi autoricama se prilazilo kao usputnim nesubjektima umjetni ke scene, do ega su dovele iskustvene, diskurzivne i rodne razlike utemeljene na muakom itanju i konstrukciji ~enskosti kroz povijest. Tickner ka~e kako ''~ene nisu imale kolektivnog identiteta, niti su u javnosti bile prisutne kao ~enska publika'' (2005: 195). Gledano iz ~enske perspektive tuma enja proalosti (ma ato to na razini takvoga generalnog, esencijalisti kog uvida zna ilo), njihova je uloga bila sporedna, morale su prihvatiti stereotipe koji su ~enu odreivali kao bie koje njeguje one koji proizvode (muakarce), brine za kuu, djecu i nema se pravo iskazati kao mislei subjekt, ona je tek res extensa (prote~na tvar) i mjesto joj je u sferi osjeajnosti. Problem nije bio zada(va)n samo na razini konstrukcije koja je osvjeatavana i koje je teorijsko mialjenje bivalo sve svjesnije od trenutka kad su feministi ke autorice po ele preoblikovati i vraiti aproprijaciju koncepata Michaela Foucaulta i francuskih poststrukturalista, ve se on pojavljuje i na razini reprezentacije. Razvijanjem ameri ke feministi ke kritike i ~enskih studija sedamdesetih godina 20. stoljea, kao i francuskoga koncepta ~enskog pisma, dekonstrukcije de Beauvoirine koncepcije maj instva od strane Julije Kristeve i njema kih ~enskih istra~ivanja, ~enskom se nije viae prilazilo kao sporednom, stereotipno beaavnom esencijalisti ki zadanom drugom, odnosno drugoj. Autorice su u svojoj vlastitoj interpretaciji identitetske politike posta(ja)le moderne Penelope, ne u smislu vjernosti, ve u smislu neprestanog (ra)aivanja tijela u tekst koji i sam postaje tijelo. U hrvatskoj knji~evnosti rodna svijest, ideja feminiziranoga jakog subjekta koji progovara iz pozicije odnosa bioloakog i egzistencijalnog, javlja se prije od vlastita teorijskog osvjeaivanja u teorijskoj praksi. Dok ovo drugo sustavno bilje~imo tek krajem 1980-ih u radovima Andreje Zlatar, Dubravke Orai Toli a kasnije i Helene Sabli Tomi, u tekstovima hrvatske knji~evnosti fenomen je prisutan ranije. To je time zanimljivije ato ve u prvim knjigama koje 'aiju tekst' i govore o (beaavnoj) tjelesnosti i drugosti istovremeno imamo prisutan i ironi ni odmak koji ukazuje na druge opcije. Naravno, govorimo o tekstovima Irene Vrkljan, Dubravke Ugreai a kasnije Irene Lukai, Daae Drndi... U ovom radu bavimo se proznim opusom Dubravke Ugreai i na njezinu primjeru govorimo o upisivanju u tekst ~enskosti, onako kako se to dogaalo u prvim oblicima 'rodno svjesne' proze u hrvatskoj tradiciji postmoderne. Naravno, time ne ~elimo rei da svijest o pozicioniranosti nije prisutna u hrvatskoj knji~evnosti joa od Dragojle Jarnevi. Mi samo hoemo naglasiti kako je u prozi koju pratimo rije  o tipu rodne pozicioniranosti i identitetski odreena proklizavanja vrstog mjesta, ironiziranja postupka i oblikovanja 'proklizavajueg identiteta', drugosti koja ima reperkusije u aproprijaciji ovih tekstova na narativnoj, ideoloakoj i politi koj razini itanja. Pritom je izuzetno va~na svijest o autoreferencijalnosti knji~evnosti, ali autoreferencijalnosti ostvarenoj, da se i mi ironi no izrazimo, '~enskim sredstvima' uz sudjelovanje imaginarnog itatelja u tom tkanju (tijela i teksta). Tako Dubravka Ugreai gradi roman o `tefici Cvek, dopuatajui itatelju da sam sudjeluje u aivanju teksta prekrajajui, atepajui, heftajui, ukratko  koristei kroja ke postupke proizvodnje teksta proizvoljne teksture. Uostalom, kako ona i sama naziva Penelopu i `eherezadu svojevrsnim knji~evnim sestrama, rije  je tu o ekanju, reprezentaciji proklizavajuih subjekata i pri anju pri e koja je karakteristi na za postupak postmodernizma i tip fingirane identifikacije koji uz njega ide. U oblikovanju teksta koji na prvi pogled koketira s trivijalnom paradigmom (ato je joa jedna karakteristika postmodernosti), Ugreai koristi mnoge stereotipe o ~enskosti onako kako ih je naracijom nacionalnog korpusa prenosila iduim naraatajima 'muaka perspektiva'. Nazivane vjeaticama stoljeima nakon doba inkvizicije, proganjane i javno sramoene ~ene su se uspjele odr~ati i nastaviti u svijet puatati rije i pisane 'maj inim mlijekom' olovkom koja u patrijarhalnom druatvu simbolizira ~eninu zavist na penisu. Ugreaika se time takoer poigrava, koristei vrstu pozicioniranost feministi kog tuma enja ne striktno u afirmativnom obliku, ve uvijek reprezentacijom 'druge opcije' proklizavajui u viaezna je i osiguravajui odstupnicu autorskoj intenciji. I muakarci su po eli propitivati ato hoe te ~ene i na taj su na in i sami ''iz rodne vizure, (muakarci) stvorili, razvijali, potkopavali i napokon razorili veliki prosvjetiteljski subjekt muakoga roda'', pripremivai teren za ono ato Orai Toli zove ~enska postmoderna (Orai Toli, 2005:72). Nakon po etnih djela autorica prvog vala ameri kog feminizma, konstituiranje i konstruiranje ~enskoga subjekta kao vrstog mjesta identifikacije pokazalo se dosta krhkim i promjenjivim, ne im ato se teako mo~e stabilizirati i tuma iti na povraini iskazanog. To je dodatno uzdrmala Judith Butler konceptualno razdvajajui spol i rod, atoviae, tvrdei da je spol druatveno zadan pa onda ''ne bi imalo nikakva smisla definirati rod kao kulturalnu interpretaciju spola, ako je sam spol proizvedena kategorija& rod mora ozna avati i sam aparat proizvodnje kojim se ustanovljuju spolovi'' (Butler, 2001:22). Time nas je prisilila da va~nost posvetimo identitetu, ime se bavi i Ugreai u svojim romanima u koje upisuje moduse ~enskosti postmodernoga druatva i kulture u kojoj ''~ene mogu pronai i pronalaze svoj glas i aktivno se uklju uju u stvaranje kulture, o emu svjedo i prava poplava novih ~enskih spisateljica u 1990.-ima'' (Sliakovi, 2001:0252). II. 'PREKRAJANJE' TEKSTA Dubravka Ugreai se pri ama i romanima za odrasle javila u knji~evnosti krajem sedamdesetih godina (Poza za prozu) i po etkom osamdesetih. U tim prvim tekstovima knji~evnost i stvarnost su vrsto isprepletene, autorica stvara mre~u tekstualnih konstrukcija ''u kojima i stvarnost predstavlja samo jedan od tekstova'' (Zlatar, 2004:119). U pri i ''Love story'', u kojoj se poigrava i fantastikom, koristi knji~evnost kao izvantekstualni okvir unutar kojega gradi pri u reflektirajui prema izvanknji~evnoj stvarnosti kao onome ato tekst reprezentira vrlo posredno. Na tragu takvog pozicioniranja i postupka piae roman `tefica Cvek u raljama ~ivota (1981) U maniri homo ludensa autorica uzima jedan ~anr popularne (trivijalne) knji~evnosti  ljubi, na temelju kojega aije svoj tekst, dajui itateljima upute za daljnje raskrajanje. Knji~evnost i stvarnost opet se mijeaaju, poput dviju tkanina koje kroja ica spaja i usput se konzultira s itateljima i likovima romana (majka, tete, susjede) o tome kako bi trebao u kona nici izgledati taj odjevni predmet  tekst. Na marginama ostavlja upute itateljima poput izrezati tekst, malo razvui, sitno nabirati, izraditi metateksnu om icu, rupice za koautorske gumbe, ato Zlatar naziva metanarativnim kompozicijskim signalima. Dopuata proaivne intervencije, ato najavljuje i samim podnaslovom romana  patchwork story  ato ''ima i sasvim odreenu poeti ku va~nost; zajedno sa nizom drugih iskaza u samom romanu, ona dodatno upuuje na hotimi no izjedna avanje postupka pisanja sa aivanjem'' (Luki, 1995). Ljubi, ili ljubavni roman, ~anr je koji svoje itateljice nikada ne iznevjeri, on ispunjava njihove ~elje, a to su ~elja za romanti nom ljubavi pravoga muakarca prema jednoj sasvim obi noj djevojci koja eka svoju ljubav, jer joj je druatvo, a da i ne zna, upisalo u genetski kod da mora biti lijepa, udati se, imati djecu i ~ivjeti sretno sa svojim muakarcem. Muakarac je obvezno sna~an, bez naglaaenih osjeaja, brinut e se za svoju djevu koja e mu pru~ati toplinu doma i roditi djecu; ona je odmor ratniku. Pri a ljubia zavraava hepiendom. Osim ljubia, ovaj stereotip nude i ~enski asopisi, ato je generacija hrvatskih itateljica mogla pratiti u asopisu Tina sedamdesetih godina, koji je pratio zapadne, u prvom redu britanske utjecaje. Takvi su asopisi obvezno imali i rubriku za pisma itateljica koje su tra~ile savjet za svoje ljubavne probleme. Na takvo je pismo naiala i pripovjeda ica: ''Imam 25 godina, po zanimanju sam tipka ica. }ivim s tetkom. Mislim da sam ru~na iako neki tvrde da nisam. Od svojih vranjakinja razlikujem se po tome ato su sve one ve udate ili imaju mladie, samo ja nemam nikoga. Usamljena sam i melankoli na, a ne znam kako da si pomognem. Dajte mi savjet. `tefica'' (Ugreai, 2001:11). Kao ato se Tina ''nije usmjeravala na pojedina nu djevojku'' (Senjkovi, 2008:122), tako je i naizgled bezli no ime glavne junakinje, `tefica Cvek, i te kako indikativno  predstavlja sve 'obi ne' djevojke koje tra~e ljubav i ostvarenje ~ivotnoga sna, a magazini im savjetuju da je ''strpljenje najbolji odgovor na probleme s de kima'' (Senjkovi, 2008:122). Ovisnost `tefice o ~enskim magazinima i njihovim savjetima prikazana je i uvodnim dijelovima svakoga poglavlja, u kojima se nude savjeti kako bolje izgledati, dobro kuhati, istiti, brinuti za kuu. `tefica se trudi slijediti savjete, ali slika ~ene koju stvaraju magazini slika je svemogue, savraene ~ene iz bajke koja arobnim atapiem uspije biti izvanredna supruga, majka i uspjeana ~ena i uz to izgledati besprijekorno. `afranek primjeuje kako je ''malo (je) tekstova koji sugeriraju analogiju izmeu mode kao konstruiranog i izra~ajnog odijevanja i knji~evnosti, izmeu zna enjske (samo)realizacije tijela odjeom i  vlastite poetike'' (1999:101). Parodirajui ~anr ljubia i ~enske asopise, Ugreai koristi analogiju odjee i vlastite poetike kako bi pokazala nemogunost usklaivanja stvarnosti `tefice, koja se konstantno bori s viakom kilograma, i bajkovitosti asopisa koji stvaraju sliku identiteta savraene ~ene odjevene u kaputie i haljinice, odjeu izra~enu deminutivima, jer pristaje samo vretenastim tijelima mladih ~ena. Tijelo, optereeno nesavraenoau, u zajedni koj teksturi s tekstom koji te~i savraenstvu, uzrokuje pucanje po aavovima  `tefi inu depresiju i vje no nezadovoljstvo. Koristei stereotip ~ene patrijarhalnog druatva zadojene ljubavnim romanima i ~enskim magazinima, Ugreai, femina ludens, upisuje jednu novu ~enskost u ~anr popularnog, a stvarajui zapravo ono ato se tradicionalno zove 'visokom' literaturom. Od velikog zna enja za mijenu dotadaanjega modusa ~enskosti upravo su upute na marginama koje dopuataju itateljicama da same mijenjaju pri u i naprave vlastiti kroj, u ovom slu aju, ~ivota. `tefica ita Madam Bovary, a u zavranoj obradi romana pripovjeda ica, koja je i sama postala stvaran lik, obrazla~e tu nit teksture time ''ato je to genijalan roman. Ostale zna enjske om ice autorica prepuata itaocima da ih izrade sami'' (Ugreai, 2001:93). Kao da navodi svoje itateljice na preispitivanje vlastitih stajaliata i poniranje u mre~u razli itih diskurza i kulturalnih praksi, a spajajui ''naaivke herz-proze, u kojoj ~enski likovi neato tra~e, tra~e, pa to hepiendno nau i naaivke tzv. ~enske proze, u kojoj likovi takoer neato tra~e, tra~e, ali to ne nau ili vrlo teako nau'' (Ugreai, 2001:93), otvara itateljicama sferu druga ije ~enskosti, kojoj kona ni cilj ne mora biti pronalazak savraenog muakarca. Ostavlja itateljima mogunost prepeglavanja autorskog modela, a ''autorica u prepeglavanju vidi skoru budunost knji~evnosti'' (Ugreai, 2001:94), ato e i dokazati svojom sljedeom zbirkom }ivot je bajka, kojoj je osnova interliterarnost, odnosno intertekstualnost koja upisuje drugi tekst u vlastiti prekrajajui ga, gotovo po istoj 'aabloni' po kojoj se prekraja identitetski potencijal `tefice Cvek, odnosno ~ene kao identiteta koji 'nikad ne postaje potpuno dovraen' a dovoljno je kompleksan da uvijek ostavlja neispunjenu mogunost otklona, kako je napisala Moya. `tefica, nakon '~enskog' savjetovanja, zavraava sretno. Zlatar u takvom zavraetku vidi autori inu intenciju ''da nas do kraja uhvati u zamku sentimentalizma'' (Zlatar, 2004:120). Ono ato su itateljice htjele, to su i dobile  trebala je biti napisana ~enska pri a, jer su svi nagovarali pripovjeda icu na takvu vrstu teksta, a takva vrsta teksta poznaje samo sretan kraj  ''on treba da potvrdi kako pisac i ne ini niata drugo, osim ato ispunjava ~elje svojih itatelja, kako bi na kraju bio voljen'' (Luki, 2001), odnosno voljena. Moglo bi se pomisliti da je autorica htjela od `tefice stvoriti potla eni ~enski subjekt kojem se izruguje, no ''ironija, parodija, duhovitost pripovijedanja oslobodile su itatelje i kriti are (toga) tereta'' (Zlatar, 2004:120). Duhovitost osvaja, a ''autorskim stavom D. Ugreai prema liku dominira dobrohotni humor'' (Medari, 1988:116), tzv. humor ' eake akole'. Upravo tu injenicu potvrdit e i izuzetno vjeato napisani dijelovi njezina romana Baba Jaga je snijela jaje (2008). Uz 'vjeati ji kompleks' ~enskosti, ironi no proklizavanje (ne i ironijski odnos) u gradbi likova, prikaz odnosa u eakim toplicama obiluje asocijacijama na Kunderin humor iz romana Oproatajni valcer.. Osim toga, roman je u svojoj osnovi rekapitulacija svega ovoga o emu smo do sada govorili: odnosa fakcije i fikcije, raslojavanja fikcijskog u pseudo-fakciji, jedino je akare i beaavnost (aavova) zamijenio pseudo-znanstveni diskurz otkria. A otkrilo se ato? Opet samo tijelo. Ovoga puta u raspadanju. No tome emo se vratiti na kraju ovog rada i ukazati na posljedice te injenice, na odnose uspostavljene ovim opusom unutar korpusa hrvatske '~enske', postmoderne i egzilne (emigrantske) knji~evnosti. Sad emo se opet vratiti tekstu prvog romana D. Ugreai kako bismo otvorili pitanje intertekstualnosti koje se gore spomenutim najnovijim romanom zaokru~uje u (gotovo maniristi ki impostirani) koncept parodije. Ali sada to viae nije samo parodija (ne)postojanja identitetske politike osamdesetih godina proalog stoljea ve je rije  o parodiji postmoderne reprezentacije i aproprijacije interteksta. Jedan od glavnih postupaka ruskih formalista kojim se smjenjuju knji~evna razdoblja upravo je parodija. Dobro upuena u rusku knji~evnost, D. Ugreai parodijom upisuje svojim prvim romanom u teksturu popularnoga romana druga iji modus ~enskosti, koji sve '`tefice' mogu sebi skrojiti. Govorei o feministi kom tijelu i tekstu, Luki ka~e: ''Specifi nost feministi kih tekstova tra~ena je i u stilu, najprije u parodi nim, eksperimentalnim na inima pisanja koji podrivaju norme patrijarhalnog, falocentri no utemeljenog jezika'' (Luki, 2001:0240). Ne ~elimo citirajui ovaj paragraf rei da je `tefica Cvek feministi ki roman, ve samo potkrijepiti tvrdnju da parodijom autorica ~eli svrgnuti ~enu patrijarhalnog druatva ne samo s knji~evne ve i s druatvene scene. Desetom napomenom u romanu pripovjeda ica otvara ''mogunost pripajanja joa jednoga ~anra sa sli nom fabulativnom osnovom, onom koja pripada ~anru bajke. Taj ~anr takoer je karakteristi an kao 'vrlo podatan' za ruski formalizam iz ije tradicije u toj fazi rada Ugreai crpi 'tekstualnu' motivaciju, a ''o kojim je bajkama rije  itaoci e se ve dosjetiti sami'' (Ugreai, 2001:93). Citatni motiv iaenja graaka potje e iz Pepeljuge, a bajkom kao podtekstom romana autorica ~eli ''upozoriti na zna enje arhetipskog u strukturi svih pri a sa ~enskim likom kao protagonistom'' (Medari, 1988:116). Ono ato na po etku dijela teksta koji govori o utjecajima smatramo va~nim naglasiti jest injenica da e se ovaj krug prakti ki ne samo zatvoriti romanom iz 2008. nego da e se u njemu otvoriti nova 'pseudo-teorijska' perspektiva tuma enja u kojoj igra proklizavanja identitetskih postavki postaje jasno otvorena. Ono ato nije bilo mogue izravno rei u Ministarstvu boli, na primjer, rei e pripovjeda ica prvog dijela teksta u Babi Jagi, a 'teorijski e potkrijepiti' fiktivna bugarska znanstvenica koja piae o tekstu Bugarice. Ali, krenimo redom. III. INTERTEKSTUALNOST Bajka je ~anr koji crno-bijelom tehnikom karakterizira likove pa je ~enski lik u bajci ili savraeno dobar i lijep, siromaaan ili u nevolji, ovisan o muakarcu koji e doi i spasiti ~enu od zla (preneseno na `teficu, zlo je ~ivot bez muakarca), ili je ~enski lik zlo est i ru~an poput Pepeljuginih sestara, ili zla vjeatica koja straai djecu i koje se svi boje. S bajkom se susreemo u ranom djetinjstvu i ona bitno odreuje stav djeteta prema ~ivotu i okolini, shvaanju spolova i funkcioniranju druatva. Prema Sliakovi, bajka je ''jedan od najmonijih izvora diskriminatorskih i negativnih slika ~enstvenosti u zapadnja koj kulturi'' (Sliakovi, 2001:0259). Istovremeno, veina suvremenih autorica koristi elemente mitskog iskustva u re-pozicioniranju ~enskog iskustva, rabei stereotip kako bi ga dekonstruirale i iz negativnog iskustva drugosti napravile pozitivni iskorak. U tom je smislu zanimljiv primjerak upravo na po etku spominjane Penelope iz romana Penelopijada Margaret Atwood. Mialjenja smo da Ugreai crpi iz sli nog izvoriata 'zapadne post-feministi ke' pozicioniranosti u kojoj se elementi nagomilana iskustva drugosti koriste kao podtekst koji e u autorskim intencijama spisateljica s kraja proalog i po etka ovog stoljea preokrenuti 'povijest bolesti' u svoju korist pri ajui 'drugu istu pri u' (Eco) ili se pozicionirajui kao alternativa mogue tekstualne reprodukcije zadanog koncepta (otud i mogunost da se Kunderina nametnuta muaka perspektiva sli nog okru~ja i humorne pozicioniranosti preokrene u izlet 'babaca' u Karlove Vari). Bajka i bajkovito pri tom su 'preokretanju tradicije' i feminiziranju 'muake pozicije' neobi no zanimljivi, da ne ka~emo va~ni. Uz bajku va~na je i povijest knji~evnosti koju treba prepisati, ali i pre-pisati, odnosno preoblikovati. Ali to je mogue samo iz slabe pozicije fikcijskog autora koji na sebe preuzima ne-va~nost iskazanog subjekta pri e. A ta pri a uvijek je u odnosu prema originalnoj, va~noj pri i. Ta je pozicija dvojaka. S jedne strane to je sigurno zakloniate, a s druge strane prostor uruaavanja paradigme i pre-pisivanja povijesti itanja. To je polaziate zbirke pri a iz 1983. godine. Tako je s te druge strane bajka fantazija koja nam slu~i za uznemiravanje stvarnosti, rekli bismo ak druga ije itanje stvarnosti i mogunost 'drugog izbora' iz ponuenog repertoara identifikacijskih obrazaca. Takvu mogunost itanja nalazimo ve u naslovu zbirke }ivot je bajka koja je, za razliku od prethodnog romana, u potpunosti citatno motivirana, i to djelima 'visoke' literature. Fantastiku, s kojom se poigravala joa i u prvoj zbirci, ovdje Dubravka Ugreai dovodi u srediate interesa ato posti~e instrumentalizacijom, intencijskim nasiljem u tekstualnom ispreplitanju odnosa ~ivota i fikcije, gdje njezin tekst, slijedei uvjet ~anra fantastike Tzvetana Todorova, ''treba navesti itatelja da svijet knji~evnih likova smatra za svijet ~ivih ljudi i bude neodlu an izmeu prirodnog i natprirodnog objaanjenja dogaaja'' (Pavi i, 2000:37), postajui time ''na neki na in fantasti arski 'okot''' (Pavi i, 2000:184). Ispreplitanje stvarnosti i fikcije prisutno je u samom podnaslovu - mtaterxies  ato bi, po napomenama pripovjeda ice, trebala biti knji~ica jednoga francuskog opata koji je prepisivao crkvene knjige i izmeu umetao svoje re enice poput ''~edan sam, Bo~e, oslobodi me ove pokore; Utrnulo mi je rame& .'' (Ugreai, 1983:131), a ona ih prevodi kao metatekstno-terapeutsku pri u, upuujui na poetiku koju e koristiti. Kao ato je najavila u romanu `tefica Cvek u raljama ~ivota, da budunost knji~evnosti vidi u prepeglavanju  interliterarnosti, Ugreai uzima djela 'visoke' literature i obrauje ih na svoj na in, odmah se branei od optu~bi za prepisivanje, i na svakoj razini koristi ''priliku za knji~evnu refleksiju, ato samo po sebi svjedo i o njezinu radikalnom pristajanju uz najsuvremeniji koncept proze'' (Medari, 1988:114), koriatenjem obrazaca metafikcijske i postmoderne proze. Time problematizira i autonomiju knji~evnoga teksta, meutim njezinim napomenama to pitanje postaje neva~no, ''osnovni problem viae nije u prirodi odnosa izmeu literature i neke pretpostavljene izvan-literarne zbilje, ve u odnosu teksta prema drugim tekstovima, prema kojima on uspostavlja slo~ene intertekstualne reference'' (Luki, 1995). Za ''Hrenovku u vruem pecivu'' poslu~io joj je kao predlo~ak Gogoljev Nos, ''}ivot je bajka'' inspirirana je novinskim tekstovima te Borgesom i Tutuolom; 15,5% Alise u zemlji udesa prepisano je u pri u ''Tko sam'', ''Kreutzerova sonata'' nastala je po uzoru na istoimeno Tolstojevo djelo i roman Greanicu (Ana Karenjina iz perspektive njezina mu~a Alekseja, na koji je naiala u nekom antikvarijatu uvjerivai se da su sve prave ideje ve iskoriatene, s obzirom da je ona imala istu zamisao). Za zadnju pri u ''Posudi mi svoga lika'', u kojoj se tematizira ve spomenuto pitanje Is a pen metaphorical penis, pripovjeda ica se poslu~ila knjigom Petra Mitia Kako postati pisac. }elei pokazati kako bi muakar ev svijet izgledao da izgubi svoj glavni simbol  falus, svoju poznatu parodiju u prvoj pri i Ugreai dovodi do groteske. U napomenama pripovjeda ica svjedo i kako je poznavala muakarca s neobi nom fiksacijom  ''osoba muakoga spola hodala je godinu dana s rup iem na nosu (!), uvjerena da umjesto nosa ima onu stvar i, valjda, umjesto one stvari nos'' (Ugreai, 1983:133). Pripovjeda ica, koja zapravo preuzima ulogu pripovjeda a, nimalo slu ajno muakoga roda, pri a o knji~evniku koji je volio ~ene, kao i one njega, meutim izgubio je penis, koji je dospio umjesto hrenovke u pecivo Nade Mati. Mogue da je ovakvu stilizaciju autorica odabrala zato ato je ova pretpostavka ''u svojoj erotskoj izravnosti, bli~a suvremenom osjeaju za humor'' (Medari, 1988:118). Ovakvu stilizaciju mo~emo ia itati i pomou druatveno odreenih uloga, onako kako o njima piae Butler itajui i odgovarajui na }i~ekov tekst u knjizi Kontingencija, hegemonija, univerzalnost (2007). Prema lacanovskom tuma enju Freuda, ~ene zavide muakarcima na penisu. Freud nam je sugerirao da ~ene pate zbog manjka falusa, one su samo minus muakarac. Gledajui fantastiku ''fantasti ara kao minus postupak'' (Pavi i, 2000:28), autorica oduzima muakarcu ono ato ga ini subjektom, parodirajui time paradigmu u kojoj su uloge zadane, a odnosi unaprijed konstruirani, dakle i koncept esencijalisti kog i onaj konstruktivisti kog pristupa problemu rodnog identiteta. U ovakvoj (fikcijski) preokrenutoj situaciji ~ena, koja je, nasuprot muakarcu, bila objekt, u svojim rukama dr~i muakar evu sudbinu. Poigravajui se likovima, ato je na ovakav na in mogue jedino u fantastici, Ugreai je obrnula druatveno zadane uloge, ponovno podrivajui koncept tako nazvane stvarnosti na metatekstualnoj osnovi, gradei komi nu epizodu, ali i pokazujui kako lako mo~e doi do promjene izvora moi, a ''pod moi najprije valja razumjeti mnoatvo odnosa snaga koji su imanenti podru ju u kojem se o ituju i tvore njegovu organizaciju; igru koja ih putem neprestanih borbi i su eljavanja preobra~ava, ja a, obre; oslonce ato ih ti odnosi snaga nalaze jedni u drugima tako da stvaraju lanac ili sistem ili pak raskorake (& )'' (Foucault, 1984:65.). Pritom je va~no naglasiti kako mislimo da je Ugreai svjesna podteksta Foucaultove koncepcije moi: ona nema centra, nema sredianje mjesto artikulacije. Upravo injenica da je mo tako fluktuirajua daje snagu autorskoj intenciji da se poziciniora u odnosu na druge tekstove ali i mogunost intertekstualne dominacije vlastite reprezentacije (zbilje!?) u odnosu na druge. U ovoj je igri Nada Mati mogla s izgubljenim penisom napraviti ato god je htjela, no ona ga je vratila vlasniku, koji se suo io s drugim problemom  nakon priljepljivanja 'On' viae nije mogao splasnuti. Kraj pri e pripovjeda  ostavlja otvorenim i daje mogunost itateljima da sami zavrae pri u i odreene nemotiviranosti koje je ona svojim umna~anjem potencijalnih mogunosti itanja prouzro ila. Mogla je pri u ispri ati i ~ena, ali zar nije efektnije uti ovakvo groteskno poigravanje simbolima muake moi iz muakog pera? Tako nam izgleda pozicioniranje implicitne autorice u odnosu na tekst i njegova potencijalna itanja. Upravo nas to vodi do zadnje pri e zbirke, ''Posudi mi svoga lika''. Ispri ana je u prvom licu i za razliku od prve pripovjeda  je ~enskog roda, spisateljica, koju jedan spisatelj zamoli da joj posudi ~enski lik iz svoje pri e za njegovu erotsku pri u. Raspleui pri u na temelju podnaslova (Is a pen metaphorical penis?), junaci, koji poput svojih likova zavre u krevetu, piu svatko svoju prozu. Junak pie 'muku' prozu ozbiljnih tema (odnos pojedinca prema vlasti, odnos pojedinca prema samome sebi, dakle identificira se kao jaki subjekt u svijetu koji podr~ava njegova o ekivanja), a junakinja, zaljubivai se, piae '~ensku' prozu i ljubav upisuje u sve kuanske poslove ato junak, naravno, ne primjeuje. Junakinja se pretvorila u 'emocionalni puding' i nije mogla nastaviti s prozom koju je pisala prije susreta s junakom, jer ''tu~ni puding u zdjelici ne mo~e imati drugih ~elja nego da ga netko pojede'' (Ugreai, 1983:121), jednako kao ato je `tefica htjela da je netko uzme. U njegovu muakom svijetu teako mo~e nastaviti plesti svoje pri e, pletenje pri a zamjenjuje pletenjem aala za Petra, no nakon pet metara odustaje. Luki piae: ''Prihvatajui ~ensku ulogu u ~ivotu, ona se i u literaturi povla i u prostor koji je obele~en kao marginalan, a to su de ija knji~evnost i ~ensko pismo'' (Luki, 1995) te piae lanke poput Analiza 'Ljepotice i zvijeri' i Leksikon ~enskih knji~evnih likova u kojem je stigla do D  Djevoj ica sa ~igicama. San o roa iu koji joj je narastao Petar tuma i kao falusni simbol pa joj ka~e ''Zavidia naprosto jer ga nemaa'' (Ugreai, 1983:123), a u kona noj svai naziva je ''pisice'', ime Ugreai upozorava i na leksi ku razinu jezika u kojem ne postoji naziv za ~enu pisca. Polako ponovno zauzimajui svoj polo~aj, junakinja po inje pisati pri u, i iz pisae maaine ''kao iz maioni areva aeaira, jedan za drugim, izvla ila sam svilene, bijele rup ie diskretno natopljene o ajem& '' (Ugreai, 1983:130). Fantasti nim motivom zavraava pri u u kojoj zavrani opis 'napisanog' otvara mjesto (~enama) a.DZ\z|@ B $ & ( *  6 ĸēċxplhaZaShOhh I hGchB hGchGc hGchdhB hdhj>Dhj>D5 hj>Dhj>Dh7hGch75hGchj>D5hGch5CJaJhh5B*phhGchj>D5CJaJhGch75CJaJhGch5CJaJh5CJaJhhj>D56CJaJhh}{5CJaJhhj>D5CJaJB & ( *  ))22==FFMMM$d`a$gdB_ $da$gdB_ $da$gdB_dgdB_  * > t BDX8 饬 hGchj>D hGch0<h ( hGchBU hGchju hGchGchhh|2hdh#_ h I6h Ih I6hdB*ph hGch IjhB 0JU hGchdh IhB h7h7 !!*!,!N!t!v!!!L"N"P"R"v"0#8#L#N#P####F$L$ %&&6&Z&&&&'\(^((( ))$)))))*Ż񷳯̡̨̃{hjuB*ph h\hBUh&HhJ9fhJ9f6hJ9f h\hJ9f h\h\ h\hjuhjuhhh$ejh0JU h\h7 h\h0<h0<B*phh7jh70JUhh6h7h hGchd0***:*****+++++++,r,t,~,,,|---..2222:3x344T554767(8*808D88<9>9h9l999:;һһҴhI h\hSh\ h\hI h\h\ h\hBUh B*phh Mg h\h h\h7h\hju6hjuB*ph h\h&H h\hjujh\h0<0JU h\h0<hhh0<h&H2;;;;;\<^<`<=======&>??@>APARA\AAAAAAAABCBCCCCCCD.D2D:DBD\DDDDDEEEEEFFFF˵˵˹˵˵˵˭ h3hShh#_ h7h7hy7hy76h7hSjh{0JUh{hy7 h\h\hju h\h/h\h MghSB*ph h\hSh/h8FF6GNGXGGHHHbH|HHjJJJJJJJJ MJMdMfM|M~MMMMMMMMMNNNNN@PBPjPnPvPxPPPQQ QTQ^QQQR2R4R`R~RRRRR˴˩ˡh Mgh7h}{6h6B h3h3 h7h}{hSB*phhh}{6h}{ h3h}{h1Chh,h7h#_hQhOI h3hS h3hOI>MMMYY``Bc~cczn|nX}Z}؊ڊ$d^a$gdB_$d`a$gdB_ $da$gdB_RRRRSFSHS`SbTT.WWWYYYYYYYYYYZZ$ZZ\2]]] ^^ ^___`P``````BcPcfchczc|c~cccȼȳĜԕԕԜh1Ch1CCJaJ h7h1C h7h*;mh4hXChh*;m6h*;m hX76hX7hX76hhX7hn\Uh3h#_h2nh Mg h3hShS h6B6h6Bh6B6h6Bh}{4ccdddeef4f6fJfLfffff&hiiiiiiik\knkpkk`mvmzmmmmxn|nppppqq4qDqqq$r&r.sHsRs`stuѺѱٱٱhWo>hh6 hWo>6hhjh0JUh/h h&/6h&/h&/6h.(h4 hh.(h&/hh7h5jh0JUhXCh#_h1Chh1C66uuu u*u0u2uuwwww y:y~yyyyyyz`z|zzT}V}Z}}V~~~~~~VXdhx,@BVXZ hjlպ¯𧣧hXCh}'h(hh hhWo>hh5hhh hh hhh4h6hhL]hL]6hL]hWo>h#_h/<F@F֊ڊ`bXʎԎHr 2֑&(>HR“Гԓ.0lPVǿh7b h+h+hutWB*phh> hh1ChutWh4 h+hutW h+hWo>h#_hWo>h7{hh}' hh4 hh}'hXC hhutW hh h/V6 hhhh62VX^rΖ*8N`^xp,.>̝ڝ&BR $&:<RTV诫ܧܺܣܧܧ蛗hqLhn\Uh7{hGCUh6EhQh, h+h}{ h+h,h+h,6 h+hutWhutWh4hqt6hqth+h#_hWo> h> 6h> h7b h+h> :,.^`\^`bZ\bd%%---*.$d`a$gdB_ $da$gdB_VLNʤ̤4rN\^4NĮB¯,.JL $Ʊұ@ߚ߈h3hx haDhu haDhx haDh4h4huh7{h+hqthWo>hn\U6hn\UhGCUhaD haDhn\Uhh, haDhaD haDh01h7bh7b6h7b haDh+ haDh,4@PZ´24DF\`zbҷԷPи޸^x~̹ιڹܹ»λлػ&XZ\^ؼ68־½ϵϬϬݨݡݡ h3h3h2Ph7b hZ6hZhZ6 hX6 haD6haDh*uhZjhZ0JUh3 haDh01h01hqLh#_hT=hxhu? .0JNpȿ̿T~fv 8<>4XZ\^`b\jl ^tvJLNÿ쿨jhl)0JUhdphkB*ph haDhkhQh2Pjh30JU h*u6h9 huh'dbh*uh*u6 huh*uhuh*uhkh3h#_>N4rvx2*6:lnn>,@B&(0fǿϸϦϛ闐hM+ hLhLhLhLhLOJQJ haDhG/a haDhaDhaD haDhA1_haDhaD6haDhk6hA1_hkjhdp0JUh#_hqLhuhkB*ph haDhkhdp7vx*xNP 48:87=Vz.2J"PRxĽ˱񹦢ަ˛馗闍h#_jh0JUh hM+hhkT_h huh5'hG/aB*phh5' hM+h5' hM+hL hM+hG/ahaDhaDhG/a6h5: haDhG/ahM+hG/ahuhL hLhL5xzHNnp|~VX\JNdǷǭǦǞޞޚ˚hM+h!U6 hM+hS hM+h!UhSh94hG/a hkT_hkT_jhkT_0JUU h5:hkT_ h5:hG/ahkT_h#_hqLh6 huhh5:h($h hhhhu hkT_h4utoricama u muakom svijetu da ispisuju svoju prozu, neato druga iju od muake, koja je nje~na, bijela i u koju se upisuje ~ensko iskustvo, kao ato je pokazano ovom pri om. Luki u tom smislu ka~e: ''Kao ~ena, ona mora da se oslobodi emocionalne zavisnosti od Drugoga, a kao spisateljica zavisnosti od itaoca nespremnog da se podredi unutraanjim zakonima samog teksta'' (Luki, 1995). Meu feministi ke teme spadaju ''odnosi unutar obitelji, razli iti odnosi prema tijelu i tekstu, prema bolesti, prema osobnoj nomadskoj sudbini, prema graanskom naslijeu, literaturi i zbilji'' (Sabli Tomi, 2005:100). Literaturu, zbilju i graansko naslijee Ugreai uvla i u svoju igru s fantastikom i intertekstom prije svega ruske fikcije iz koje izvla imo nimalo fantasti ne i fiktivne, ve vrlo realne zaklju ke o pozicioniranju ~enskog subjekta (rodnog i spolnog) u muakom svijetu, rei emo to tako 'brdovitog Balkana', da ostanemo na eufemizmu. Takoer koristei fantastiku, u pri i ''}ivot je bajka'' autorska (~enska) intencija junaku dodaje potrebne centimetre na penis koji sve viae raste, jednoj od junakinja dopuata da napokon postane muakarac ( ime samo nazna uje jedno od va~nih pitanja, pitanje druatveno uvjetovanog spola i roda i pravo ovjeka da izabere kategoriju u kojoj ~eli biti, ironizirajui, u krajnjoj liniji ono ato se u hrvatskoj knji~evnosti ita kao 'klasi no djelo' od vremena Dinka `imunovia). Prepisujui Alisu, junakinja koja se na po etku pri e svakodnevno barem tri puta zapita tko je na kraju otkriva 'da sam ja  naprosto ja'. I ~ene uvjetovane druatvom trebale bi se zapitati tko su i otkriti sebe, ka~e nam pripovjeda ica Dubravke Ugreai. Istovremeno, ona tim svojim iskazima vrai prodor u do sada neistra~eno, ali isto tako ukazuje na svijest da se istine o identifikacijskoj politici ak i esencijalisti ki zamialjene razlike mogu projicirati isklju ivo na razini fikcijskog teksta: u pri i i romanu mo~e se rei, ka~e ova intencija ukazujui na drugo koje joa nije druatveno sazrelo. No vratimo se od interteksta tekstu. Ovakve intertekstualne posudbe u ~anru fantastike Pavi i smatra elementima ''eruditskoga patchworka i citatnoga i intertekstualnog poigravanja'' (Pavi i, 2000:85), u koji svrstava Tribusona, koji ''pridonose sna~enju metatekstualne dimenzije tih proza i njihovu razumijevanju kao autonomnih sekundarnih motiva u jeziku'' (Isto, 95). Pretpostavljajui obrazovanog itatelja, kroz fiktivnu viziju Ugreai obrauje va~ne aspekte druatva i odnosa u njemu. Ono ato ostaje kao 'ostatak' u konsolidiranju odnosa izmeu sustava moi i teksta nije samo pozicioniranje ~enskosti u odnosu na dominirajuu (balkansku, srednjoeuropsku ili mediteransku) muakost, ve pitanje identiteta koji iz pozicije ~enskosti po inje proklizavati natrag u prostor odnosa lokalne i globalne identifikacije (da se izrazimo post-moderno) ili u prostor odnosa drugog koji je izvlaaten iz prostora vlastite opuatenosti u prostor drugosti koji se prema svom prostoru po inje kao (egzilantica?!) emigrant(ica) odnositi kao prema drugom. IV. EGZIL I IDENTITET Stvarnost toga istog druatva u kojem se ~ena kao subjekt mo~e ostvarivati uglavnom u meuslojevima fiktivnog nagnala je spisateljicu da napusti Hrvatsku i odseli u Nizozemsku, u kojoj i danas ~ivi. Iako zaobilazi ''izravan susret s autobiografskim diskurzom kao temeljnom osobinom ~enskoga pisma'' (Zlatar, 2004:122) i u intervjuima negira autobiografizam romana, neato od tog kompleksa identifikacijske uslojenosti nacionalnog, rodnog i ideoloaki determiniranog mo~emo ia itati u romanu Ministarstvo boli (2004), na po etku kojega se autorica opet ograuje od autobiografizma. Razlog tomu mo~emo tra~iti u injenici da Ugreai ne opisuje samo svoju sudbinu, ve sudbinu svih egzilanata koji osjeaju nostalgiju za svojom domovinom, ali u njoj se ne osjeaju svojima i pitaju se gdje zapravo pripadaju. Problem identiteta, koji je klju an za postmodernu prozu i ~ivot u druatvenoj uvjetovanosti kraja proalog i po etka ovog stoljea uope, u ovom je romanu problematiziran kroz politi ke posljedice uslijed kojih su se ljudi iz raznih krajeva bivae Jugoslavije naali na jednom zajedni kom kolegiju jezika i knji~evnosti u Amsterdamu. Zlatar ga je sinestezijski ovako osjetila: ''Kada bih morala jednom slikom predo iti prozu Dubravke Ugreai u Muzeju bezuvjetne predaje i Ministarstva boli izabrala bih sliku zrele dunje na ormaru, posljednje koja je preostala, poznatu i pomalo pateti nu sliku, ali koja mi do arava dojmove njezina pisanja: tople ~ute boje, ali sa smeim o~iljcima, miris zreline, gorkasti okus. Spoj slatkogorkoga, kao u citatu Brodskoga koji izabire u knjizi Zabranjeno itanje: Kada bismo odredili ~ivot pisca-egzilanta kao ~anr, bila bi to tragikomedija'' (Zlatar, 2010: 20). Takvo pozicioniranje, dr~imo, dolazi iz pozicije jakog interpretacijskog subjekta kakav je Brodski, ali tu je, ponovno, rije  o muakoj (rodnoj, spolnoj, emigrantskoj) perspektivi. Tragikomedija o kojoj govori on, a koju s oprezom citira Zlatar u tekstu ipak ostavlja gorak okus preauenih slojeva koji ostaju iza napisanog. Mo~da upravo injenica da je teako govoriti o egzilu postkomunisti kog i postkolonijalnog istoka gdje su, za razliku od sredine proalog stoljea, povratak i publiciranje mogui, doprinosi poziciji u kojoj je itanje uvijek zasieno ukazivanjem na intenciju: pripovjeda ku i autorsku. injenica da je rije  o vrlo kompleksnoj situaciji ne zna i da su drugi izbori nemogui (kao ato je to bilo kod Brodskog, Kundere u prvoj fazi njegova egzila, ili kod itavog niza hrvatskih pisaca u egzilu; v. Grubiai i Breai). Dakle, tragikomedija nije ovdje 'jedina alternativa' nego je rije  o izboru, ato zna i da se nastavlja ista poetika i slijede iste pripovjeda ke taktike. Isklju ujui drugo kao opciju koja se nadaje, Ugreai i dalje slijedi isti obrazac. Tekst se gradi na intertekstualnosti, a egzilna situacija je izbor toga literarnoga zajedni kog korpusa iz kojeg se mogu crpsti odnosi. Premda to na prvi pogled ne izgleda tako, i dalje se referiramo viae prema identifikaciji sa svijetom fikcije negoli s faktografskim svijetom pseudo-realisti ke paradigme. Doduae, moralo se otii, ali nije bilo obavezno da taj odlazak bude toliko radikalan da se napusti nagovorna sfera jezika, kultura i reprezentacije (zbilje) koja je bila omoguena u regiji. Izlaz u drugost zapravo je bijeg. A bijeg u drugi prostor ili fikciju jednako je podatan materijal za intertekstualno preplitanje izre enog i preauenog. U takvoj konstelaciji snaga, ako pogledamo likove ovog romana, tragikomedije knji~evno reprezentiraju njihovi ~ivoti, kao i svojevrsna kolektivna psihoanaliza kojoj se prepuataju na satovima profesorice Luci. Jednaku patnju do~ivljavaju i jedni i drugi, iako su muakarci ''izbjegliatvo do~ivljavali kao vlastiti, te~ak invaliditet'', a ''~ene su za razliku od muakaraca bile nevidljive'' (Ugreai 2004:26). Nitko od njih ne prisustvuje satovima profesorice Luci iz posebne ~elje za sluaanjem njezina predmeta. Time uglavnom opravdavaju svoj boravak u Amsterdamu. Nekolicina ih zarauje aivajui kostime za tamoanja ministarstva boli. I ovdje odjeu i predmete kojima zarauju za ~ivot mo~emo povezati s autori inom poetikom  prepuni boli proizvode bol kako bi nastavili ~ivjeti u svojoj boli. Pripovjeda ica jednu od slamki spasa u situaciji u kojoj se naala pokuaava, kao i u nekim prijaanjim djelima, pronai u bajci i fantastici, usporeuje se s Carrollovom Alicom vjerujui da e se ''ako poskliznem i padnem u neku rupu  obresti u nekom treem ili etvrtom paralelnom svijetu'' (Ugreai, 2004:37). Spas tra~i i u bijegu od zaborava, poljupcu, zagrljaju, koji u njoj ostavljaju samo joa dublju prazninu i samoponi~enje. ''Samo je bol bila stvarna'' (Isto, 153). Konstrukcija subjekata likova romana raspada se na fragmente, ato je dano u slici velike crveno-bijele-plave torbe u koju u prvom semestru stavljaju svoje 'mentalne' uspomene na raspadnutu dr~avu. U njoj su se naali istrgani dijelovi njihovih ~ivota poput bosanskoga lonca, vlakova, Titova roendana, istrgnutih citata pjesnika. `afranek primjeuje: ''Istrgano, fragmentarno pismo znak je bolesnoga tijela, u i nas psihoanaliza'' (1999:101). Njihov identitet viae nema srediata, on je patchwork bolnih uspomena i mijeaa se s novom stvarnosti. Po mialjenju Orai Toli, ''postmoderni subjekt nema srediata, njegova je povijest kaoti na, to viae nije sigurno linearno kretanje, hod naprijed prema cilju ili smislena rekreacijska aetnja'' (2005:57). Svijet neprestano bje~i, a oni su izgubili zajedni ko politi ko i nacionalno sidriate, time i vlastito srediate, poput utopljenika nastojei se uhvatiti za dijelove koji se nau na putu. Identitetski obrazac viae nije dekonstruiran tekstom, ve je glavni aktant dekonstrukcijskog postupka ono ato je upravo Ugreai svojim dotadaanjim tekstovima negirala: stvarnost. Ona je fingirala fikciju uvla ei se u roman i omoguavajui Ugreai da proizvede pseudofikcijsku prozu (Muzej bezuvjetne predaje) i Ministarstvo boli kao pokuaaj ostvarivanja identifikacije kao injenice. Upravo to se odvija kroz prozu lika koju je, da naglasimo apsurdnost literarnog pozicioniranja, Ugreai uglavnom ignorirala. Profesorica Luci pokuaala je izvla enjem njihovih fragmenata na povrainu spasiti sebe, pronai svoje srediate. Oni, koji su samo htjeli zaboraviti, zahtijevali su anonimnom pritu~bom promjenu metodike nastave, ato profesoricu Luci dodatno poni~ava i uzrokuje potpuni raspad grupe, a ona postaje ''egzilant najni~e vrste, prepuaten onome nekako emo se snai'' (Zlatar, 2004:138). }enskost koju vidimo upisanu u ovaj roman politi ke teksture druga ija je od one iz proalih romana. }ene su jednako podlo~ne boli kao i muakarci, razlika je tek u njihovu osobnom prihvaanju stanja u kojem su se naali. }ena se pretvorila u mislei subjekt. Problem je ato se taj subjekt raspao na mnoatvo malih dijelova i identiteta, a ''identiteti su postali upitni, svjesni smo da rodna polja nisu unaprijed dana nego kulturno zadana'' (Orai Toli, 2005:121). Kona no smo se naali na polaznoj to ci: upitnost identiteta, prostor unaprijed opisana fluktuirajueg teksta koji je i prije tragedije (koja se nije morala (z)biti) bio svjestan svoje nestabilnosti sada preuzimaju kontrolu nad individualnim sudbinama, identitetima koji se ne mogu ostvariti. Govorei o svojem podrijetlu, Ugreai u pri i o profesorici izvrsno opisuje mnoatvo svakodnevnih, izmijeaanih identiteta na kojima tekst inzistira kao na (moguoj) razlici: ''}ao mi je da nisam mulatkinja, da nisam crnkinja, da nisam Azijatkinja, ~ao mi je da nisam muako, da nisam gay& svi ti identiteti bi me samo obogatili'' (Lauai, 2005). No unato  razlici koja je vrijednosno ostvarena u samom procesu pri anja i pokazivanja autorske intencije, u rasapu identiteta koji joj slu~i kao identifikacijska referenca, pripovjeda ica ne odustaje od intertekstualnosti romana. Knji~evnost se opet pojavljuje kao okvir unutar kojega trebamo itati njezinu prozu, jer kako graditi identitet na knji~evnosti naroda koji viae ne postoji nego li na pri i, na naraciji nacije koja je ostala posljedicom prepri avane pri e, konstrukcije koja je funkcionirala kao podtekst onoga ato se na temelju tekstualizacije interpretiralo kao stvarnost? ''Sve je zapravo polovi no, i sve je zapravo otvoreno u tom romanu, niti je pristanak na ~ivot u inozemstvu, u egzilu, pravi pristanak, niti je to prava integracija, niti je to pravo pomirenje, iako ona govori o tome, niti je to pravi zaborav, niti je to viae pravo sjeanje ... Sve se zapravo zavraava u nekakvoj ljubavnoj pri i, koja i nije prava ljubavna pri a. Sve je polovi no'' (Lauai, 2005). Tako govori sama autorica o svojemu romanu. A ta neprava ljubavna pri a pristajanje je na porobljavanje do kojega su doveli odnosi moi, u kojem je ~rtva tijelo. U tom tijelu postoji i duaa, ''koja je i sama tek dio u ovladavanju ato ga mo provodi nad tijelom. Duaa, u inak i orue politi ke anatomije; duaa, tamnica tijela'' (Foucault, 1994:29). Glavna junakinja nastavlja ~ivot s ovjekom, svojim bivaim studentom, koji ju je brutalno mu io i prijetio no~em, ostavivai je samu u stanu. On odlazi i dolazi, ona brine za njega, tek ponekad otie do mora, sama, u tiainu. Odaailje svoje kletve i psovke jugoslavenskoga naroda (puristi bi rekli jugoslavenskih naroda), a ''to je opet u skladu s logikom same pri e, jer jedanput kad ste poni~eni, a ato je u knjizi pokazano preko tog malog  sado-mazo odnosa na kraju, onda se sve to skupa perpetuira. Zato i kletve mogu biti najava ne eg novog, novog kruga sadomazohisti kog odnosa. Ali, ne zaboravimo da govorim o logici pri e u romanu'' (Lauai, 2005). Govorei o postmodernom tijelu, T. Polhemus ka~e da ''postmoderno tijelo ne mo~e nastaviti pomodnu potragu za neprestanom novoau i stoga se, nasuprot tome, pokuaavamo vratiti bezvremenom tradicionalnom tijelu'' (Polhemus, 1999:169). Tim mo~emo opravdati vraanje neovisne, jake profesorice Luci u tradicionalni polo~aj patrijarhalnosti, no to je samo prividan kraj romana. Pravi kraj je onaj koji nam donose kletve u kriku tijela i teksta, duae i poslovica, jer ne pristaju na takvu stvarnost. Mo~da upravo zato roman iz 2008. uvodi vjeaticu kao vezivno tkivo tri razli ita diskurza koji uokviruju tekstualnu intenciju autori inu. V. PREPLITANJE MODUSA }ENSKOSTI Bilo da je njezina tekstura (tkanje i/ili beaavno utkano) popularno, fantasti no ili politi ki motivirana, Ugreai u nju ne propuata uaiti moduse ~enskosti, od simpati ne konstrukcije tipskog ali ipak originalnog lika `tefice, koja pod utjecajem druatva traga za savraenim muakarcem, preko fantasti nih pri a u kojima se subverziraju zadani druatveni odnosi interpretacijom kojih se dovodi do ukazivanja na moguost uruaavanja jedne paradigme, pa sve do egzilantskih (egzilnih!?) romana u kojima junaci u torbu skupljaju fragmente svojega identiteta. Pritom mislimo da tekstovi koji se prete~no bave vrlo radikalnim pozicioniranjem identiteta (i identitetskih obrazaca) u drugu sredinu daju dimenziju hrvatskoj (takozvanoj) ~enskoj prozi koju do sada nije imala. U knjigama kao ato su Muzej bezuvjetne predaje, Ameri ki fikcionar (1993), Kultura la~i (prvo, nizozemsko izdanje 1995) i roman Ministarstvo boli, rije  je o tekstualnom koje se pozicionira iz izvlaatene ~enske perspektive, odnosno upravo iz pozicije o kojoj Moya progovara kad govori o 'ostatku' koji se akumulira kroz drugost u odnosu na spolnu, rasnu i klasnu uvjetovanost tvorbe identiteta. Taj specifi ni druga iji ~enski pogled i intencija koja se ostvarila u i kroz te tekstove uvjetovala je mogunost rekapitulacije, povratka svijetu fikcije koji je fingirao kona ni (trei dio) znanstveni pristup u romanu Baba Jaga je snijela jaje. Vratimo se na as kontekstualnom okru~enju i mogunostima koje su uvjetovane spolnim 'interpretacijskim ratom'. Za razliku od Hrvatske iz koje je svojevremeno svojevoljno otiala (dakle ne u egzil, nego u emigraciju), jednim dijelom i zbog muake netrpeljivosti prema ~enama (premda o tome dvoje autora ovog teksta dvoje i nemaju jedinstven stav), zapadna Europa je prihvatila jednakost muakaraca i ~ena u knji~evnosti (ni ovdje nismo sigurni da smo jedinstveni, ali smo dali 'prvi glas' autorici), ali ono ato je ostalo kao razlika na in je na koji rodovi upisuju tekst. Hipokampus  dio mozga odgovoran za oblikovanje emocija i sjeanja, vei je i aktivniji u ~ena, ka~u nam prirodne znanosti a mi esto brkamo njihova o itovanja s propagandom ove ili one ideoloaki definirane skupine. Brizendine o tome ka~e kako ''to zna i da ~ene, u prosjeku, bolje izra~avaju emocije i pamte pojedinosti o emocionalnim dogaajima. Muakarci, naprotiv'', slijedimo istu paradigmatsku zadanost, ''imaju dvostruko vei prostor u mozgu zadu~en za spolni nagon, kao i vee mo~dane centre za djelovanje i agresivnost'' (Brizendine, 2008:25). Na znanstveno utvrene injenice nadovezuju se druatveno uvjetovane injenice koje odreuju spol i rod. Stoga je jasna ~elja da se ''~ena-kao-znak'' pojavi kao subjekt u jeziku i u tekstu. Ti se postmoderni '~enski' subjekti ''zasnivaju u vlastitim partikularnim svjetovima i prezentiraju Sebe umre~ene s Drugim'' (Orai Toli, 2005:121), upisujui se u tkaninu teksta, neprestano transformirajui tekst u tijelo i tjelesnost u tekst. Upravo ta svijest o tijelu proizvela je i scenu u romanu Baba Jaga je snijela jaje koja je vrlo indikativna za cijeli tekst romana a nivelira opstojnost ~ene (~enskog subjekta) u prostoru okru~enom trostrukom zadanoau: odsutnoau pripovjeda ice iz prvog dijela teksta iz prostora pripovijedanja (emigracijom), odsutnoau pripovjeda ice iz teksta u drugom dijelu teksta u kojem se dogaaju klju ne scene romana (dobitak u kasinu, smrt u bazenu, razrjeaenje budunosti obitelji u meurasnom skladu) i odsustvo fikcije iz teksta u treem dijelu romana u kojem rije  preuzima slavistica koja e interpretirati tekst romana, a gdje je rije  o postupku koji su na prostoru bivae Jugoslavije osamdesetih smatrali kao prevladavajuom postmodernom paradigmom. U spiralnoj konstrukciji teksta ~ena majka i ~ena emigrantica koja o majci (do odreene mjere) brine, ~ene na odmoru, ~ene koje su izgubile ~enskost, sve su one postale vjeatice, odnosno predmet bavljenja, interpretacije iz tako zadane (slavisti ke) perspektive. Zaokru~ujui takvu pri u (uz intertekst koji referira prema poeti kom realizmu, stvarnosnoj prozi, eakom realizmu i postmodernizmu) Ugreai istovremeno zaokru~uje pri u o upisivanju ~enskosti u popularnu i tekstualnu kulturu prostora koje je napustila. Uvijek ostajui u referentnom okviru (meta)literarne razine, Ugreai spaja pisau i aivau maainu, dopuatajui nam, dapa e, poti ui nas, da kona nom proizvodu pristupimo proaivno. Na taj na in vraa nas u kontekst pri e o naraciji nacije u okviru koje je oblikovana drugost identifikacijske politike i perspektive koja je prethodila teorijskom osmialjavanju koncepta. To se nije dogodilo samo osamdesetih u prozama poput `tefice Cvek u raljama ~ivota ili Forsiranja romana reke (sa zanimljivim identifikacijski intoniranim srpskim naslovom), ve joa viae u posljednjim romanima: onima koji su identificirali drugost u odnosu na egzil i emigraciju (Ministarstvo boli, na primjer), ali i onima koji su svojom kru~nom konstrukcijom ukazali na ishodiata problema. Upravo zato je mjesto Dubravke Ugreai u hrvatskom ~enskom pismu (onoliko koliko se ono shvaa kao razlika, a ne kao ~enskost) vrlo va~no. Povjesni ari hrvatske knji~evnosti to tek trebaju usustaviti analizirajui odnos ovih tekstova prema korpusu, ali i dinamizacije korpusa koji je proizveden odnosom s ovim tekstovima/tijelima/politikama. injenica da je upravo (ne)feministi ki tekst i podtekst Dubravke Ugreai pokrenuo identifikacijsku politiku ~enskosti kao bitan element razlikovnosti na ovim prostorima u kojima se uvijek inzistiralo na istosti, joa je jedan u nizu lokalnih apsurda. Kao ato je lijevi Krle~a 'kriv' za hrvatski nacional(n)isti k(i) iskorak u Enciklopediji i opisu star evievskog hrvatstva, ili kao ato je Ivo Andri svojom (neutralnom) pri om podsticao ostanak u ~ivotu kosovskog mita, tako je i ironi no intonirana pri a Dubravke Ugreai podstaknula svijest o pozicioniranju ~enskoga jakog subjekta, neovisno o tome koliko je drugih 'praznih' pri a pritom pokrenula. LITERATURA Butler, Judith (2000) Nevolje s rodom, Zagreb, }enska infoteka. Butler, Judith, Ernesto Laclau, Slavoj }i~ek (2007) Kontingecija, hegemonija, univerzalnost, Zagreb, Naknada Jesenski i Turk. Brizendine, Louann (2008) }enski mozak, Zagreb, Profil. Eagleton, Terry (1991) Ideology. An Introduction, London i New York, Verso. Foucault, Michel (1994) Nadzor i kazna, Zagreb, Informator, Fakultet politi kih znanosti. Foucault, Michel (1984) Znanje i mo, Zagreb, Globus. Lauai, Vesna.Intervju s Dubravkom Ugreai, 2005. URL:  HYPERLINK "http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050903/forum01.asp" http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050903/forum01.asp Luki, Jasmina. Ljubi kao arhetipski ~anr.1995. URL:  HYPERLINK "http://www.zenskestudije.edu.yu" www.zenskestudije.edu.yu.... Luki, Jasmina (2001) Tijelo i tekst u feministi koj vizuri, Zagreb, Trea, 3 (1-2) Medari, Magdalena (1988) Intertekstualnost u suvremenoj hrvatskoj prozi (na primjeru proze Dubravke Ugreai). U: Makovi, Z. (ur.), Intertekstualnost i intermedijalnost, Zagreb, Zavod za znanost o knji~evnosti. Moya, Paula M. L. I Michael R. Hames Garcia (2000) Reclaiming Identity. Realist Theory and the Predicament of Postmodernity, Berkley, Los Angeles i London, University of California Press. Orai Toli, Dubravka (2005) Muaka moderna i ~enska postmoderna, Zagreb: Naklada Ljevak. Pavi i, Jurica (2000) Hrvatski fantasti ari, jedna knji~evna generacija, Zagreb: Zavod za znanost o knji~evnosti. Polhemus, Ted (1999) Postmoderno tijelo. U: Bartlett, Dj. (ur.), Tijelo u tranziciji, Zagreb, Tekstilno-tehnoloaki fakultet, Zavod za dizajn tekstila i odjee. Sabli-Tomi, Helena (2005) Gola u snu, Zagreb, Znanje. Senjkovi, Reana (2008) Izgubljeno u prijenosu, Zagreb, Nova etnografija. Sliakovi, Tamara (2001) Goropadnica ili komad tijesta  novo/staro poigravanje rodom kod suvremenih ~enskih spisateljica, Zagreb, Trea, 3( 1-2) . `afranek, Ingrid (1999) Paradoksalno tijelo-tekst kod Marguerite Duras. U: Bartlett, Dj. (ur.), Tijelo u tranziciji, Zagreb: Tekstilno-tehnoloaki fakultet, Zavod za dizajn tekstila i odjee. `kvorc, Boris (2005) Australski Hrvati, mitovi i stvarnost, Zagreb, Hrvatska matica iseljenika. Tickner, Lisa (2005)Feminizam, povijest umjetnosti i razlike meu spolovima, U: Koleanik, Lj. (ur.), Umjetni ko djelo kao druatvena injenica: perspektive kriti ke povijesti umjetnosti, Zagreb, Institut za povijest umjetnosti. Ugreai, Dubravka (1983) }ivot je bajka, Zagreb, Grafi ki zavod Hrvatske. Ugreai, Dubravka (2001) `tefica Cvek u raljama ~ivota, Zagreb, Beograd: Konzor i Samizdat B92. Ugreai, Dubravka (2002) Ameri ki fikcionar, Zagreb, Konzor i Samizdat B92. Ugreai, Dubravka (2004) Ministarstvo boli, Zagreb,90 stupnjeva . Zlatar, Andrea (2010) Pretvorbe ~enskog glasa u suvremenoj hrvatskoj prozi. URL:  HYPERLINK "http://www.ffzg.hr/kompk/tekstovi1.html" http://www.ffzg.hr/kompk/tekstovi1.html (pristup: 22. 1. 2010.) Zlatar, Andrea (2004) Tekst, tijelo, trauma, Zagreb, Naklada Ljevak. UPISIVANJE }ENSKOSTI U POPULARNU /FANTASTI NU /POLITI KU TEKSTURU GLEDI`TA  O PROZI DUBRAVKE UGRE`I Josipa Korljan, Filozofski fakultet Sveu iliata u Splitu Boris `kvorc, Filozofski fakultet Sveu iliata u Splitu i Macquarie University SA}ETAK U ovom radu istra~ujemo upisivanje ~enskosti u popularnu, fantasti nu i politi ku prozu Dubravke Ugreai. Komentiramo, dekodiramo i interpretiramo odnos esencijalisti ke i/ili konstruktivisti ke pozicioniranosti u promatranju subjekta/tijela/teksta. Pratimo rodnu pozicioniranost i oblikovanje 'proklizavajueg' identiteta, pozivajui se na Moyu i Foucaulta istovremeno predla~ui reinterpretaciju nekih tekstualnih slojeva s obzirom na uo eno uslojavanje tekstova. Detektiramo ~enskost upisanu u roman `tefica cvek u raljama ~ivota, u kojem autorica koketira s popularnom (trivijalnom) paradigmom iznosei stereotipe ~enskosti onako kako ih je naracijom nacionalnog korpusa prenosila 'muaka perspektiva', dopuatajui 'prepeglavanje', ato nas vodi do intertekstualnosti fantasti ne zbirke }ivot je bajka. Ministarstvo boli polaziate nam je za propitivanje identiteta u egzilantskoj /emigrantskoj teksturi. Identitetski obrazac viae nije dekonstruiran tekstom, glavni aktant dekonstrunkcije postaje prije negirana  stvarnost. Bavljenje pozicioniranjem identiteta u drugoj sredini daje dimenziju hrvatskoj '~enskoj' prozi koju do tad nije imala. Javlja se to i u romanu Baba Jaga je snijela jaje kojim se zaokru~uje pri a o upisivanju ~enskosti u popularnu i tekstualnu kulturu prostora koji je autorica napustila. Tekstom dajemo doprinos redefiniranju postupaka i polaziatu u tra~enju ~enskog identiteta u tekstovima hrvatske proze. KLJU NE RIJE I: dekonstrukcija, identitet, intertekstualnost, postmoderna, ~enskost SUMMARY In this paper we reasearch the layers of the inscription of femininity in popular, fantastic and political prose of Dubravka Ugreai. The relationship of essencialist and/or constructivist position in observing the subject/text/body is decoded in text, texs are reinterpreted according to our findings and are commented on. Gender positioning and shaping of slippery identity is followed and interpreted, while reffering to Moya and Foucault. The emphasis is on the layers of the utterance that refer to identity which were not decoded in previous interpretations. Femininity inscribed in the novel `tefica Cvek u raljama ~ivota (`tefica Cvek in the Jaws of Life) is detected, in which the author flirts with popular (trivial) paradigm by presenting stereotypes of femininity in the way that 'the male perspective' formed them in the national corpus naration. Simultaneously, the author lets us reiron the text, which leads us to the intertextuality of the fantastic prose }ivot je bajka (Life is a Fairytale). Ministarstvo boli (Ministry of Pain) is the ground for questioning identitiy in exile/emigrant texture. Model of identity is no longer deconstructed by the text; the main perpetrator of deconstruction becomes the afore denied - reality. Dealing with positioning of identity in other milleu gives to Croatian  women prose a dimension it has not had until now. We can also see that in the novel Baba jaga je snijela jaje (Baba Yaga has laid an egg) by which the author encircles the story of inscribing femininity in popular and textual culture of space she had left. While redefining some elements of textual intention in Ugreai's prose, we also redefine the place of this corpus in both, Croatian literature and woman writing in Croatia. KEY WORDS: deconstruction, identity, intertextuality, postmodernism, femininity  Prema Anievu Rje niku hrvatskoga jezika tura je 1. odvojeni dio, krug, etapa u ostvarivanju ega u odnosu na druge sli ne dijelove (kakve radnje, putovanja, natjecanja, pia i sl.).  ''}ena nije subjekt''  piau Horkheimer i Adorno u Dijalektici prosvjetiteljstva (citat prema Orai Toli 2005:17).  Koncepcije rodnih razlika M. Barett koje preuzima i objaanjava L. Tickner, nastojei preispitati radove povijesti umjetnosti iz feministi ke perspektive, koja bi otkrila pravu vrijednost umjetni kih djela.  Kristeva ka~e da de Beauvoir ne mo~e shvatiti da maj instvo mo~e biti svjesni izbor, ak i transcendencija i time zatvara krug: od esencijalisti kog preko egzistencijalnog dekonstrukcija okvir problema vraa natrag u kaos nedovraenosti odnosa i ideje identiteta kao nestabilnosti.  Ovo pitanje postavljaju Gubar i Gilbert: Je li olovka metafora za penis?, koje promialja o tome ato zna i biti ~ena - pisac u kulturi koja je patrijarhalna.  Uz ~enske asopise, va~na je i konotacija na burde iz kojih se posuuju krojni arci.  Termin A. McRobbie  ''mijene modusa ~enskosti'', koje podsjeaju kako su fluidne rodne prakse i zna enjske strukture.  Spomenuti opat nikada nije postojao, a M. Medari Ugreai naziva izumiteljem spomenutoga ~anra (prema Medari, 1988:115).  Prema M. Medari, Petar Miti zaista postoji.  A. Zlatar je zabilje~ila autori inu biljeaku iz novijega izdanja ove zbirke u kojoj svjedo i o napadu izvjesnog Ante Matia jer je svojoj vulgarnoj junakinji dala njegovo prezime. A taj isti Ante Mati ''junak je DHK-ovskih skupatina devedesetih, koje su kulminirale u lipnju 2002.godine, gdje se po ne znam koji puta istaknuo rasisti kim i aovinisti kim ispadima.'' (Zlatar 2004:121) Ova biljeaka svjedo i o stvarnosti viae nego ato bi se moglo ia itati iz jedne fantasti ne pri e.  Ovakav humor Medari usporeuje s humorom Woodyja Allena.  Sintagma koju u istom zna enju Ugreai upotrebljava i u nekim drugim svojim romanima.  Provodni motiv filma Rajka Grlia snimljenog prema spomenutom romanu, a koji oslikava ovu `tefi inu ~elju postavljenu iz perspektive zahtjeva druatva, jest ''Sad u da te karam.''  Mogli bismo ponovo uspostaviti metaforu o pismu ispisanom maj inim mlijekom H. Cixous, koja je i uspostavila termin ~ensko pismo  ecriture feminine.  Ovdje se otvara bitni terminoloaki problem koji je uz propitivanje egzilne i emigrantske knji~evnosti prisutan joa od klasifikacije romana Vladimira Nabokova. Problem je kulminirao u trenutku kad se Kundera po eo odreivati kao pisac koji je 'svojom voljom' izabrao poziciju onog ato se zvalo egzilom. O problemu piae jedan od autora ovog teksta u knjizi Australski Hrvati: mitovi i stvarnost, a referira se prema Vinku Grubiaiu i Vinku Breaiu. Egzil u jednom trenutku postaje dobrovoljni, a time postaje samo emigrantskim, raseljenim pismom, ali viae ne i prostorom isklju ivanja. Ili bismo samo htjeli da tome bude tako!  Ministry of pain  amsterdamski prostori namijenjeni sadomazohisti kim odnosima, op. a.  Personifikacija A. Giddensa kojom pokuaava objasniti vrijeme u kojem ~ivimo.  U ovoj sceni Zlatar vidi groteskno parodiziranu filmsku scenu (prema Zlatar 2004:138), koja simbolizira stanje danaanjega druatva.  Termin J. Butler.     PAGE  PAGE 19 $.N\^`bdx  !!6!!!""."B"V"""N#P#%%%%%% &T'V''b(((((((())+ ,---*.,.ؾ򾶾ززختܟԟԗhh`3h>> hM+hM+h!UhqLh5:hM+h946 hM+h94h!UB*ph huh94huh94hShG/a hM+hL hM+hG/a hM+h!U hM+hS;*.,.~;;IIRR:a^_`0`2`p```` a a"a6a8a:aa@abhdddddddd"f$fg"g$g&g(gvggghhhhviiiiiij̹h hiRh "[hW hiRhhiRhW6hiR hiRhWhWB*phh "[ hD`*hWh hD`*6hD`*hI9h:kh)B*ph hiRhiR hiRh)hiRh)66jj2kjkkllmmpntnvnxnvqqqqqqqs"t:tpŸğ˽˹˹ϱϪϪϪϪϪϣ hwEUhh! hwEUh@{! hwEUhwEUhwEUh6h|)hjh%0JUh% hwEUhhB*phhwEUh hiRh]# hiRhhh]#hu8= Ÿğ~40 hd^hgdB_dgdB_ $da$gdB_$d`a$gdB_ğPؠ".0LVؤҪԪ HԬ֬"`|~Эޭ240Tbd|~dž~hpeh?6hh4h6h4h46 h0 6 h4h h4h@{!h0 h4h?6 h4h h4h?h?h hwEUhwEUhwEUh@{!6 hwEUh@{! h@{!6 hh6 hD`*6hD#hhh|)1ίЯ*:Zhj6HXZtvʱ̱TVXIJƲȲ(*46ijƳ̳űhlh?0JjQh?Ujh?Uh4 h0 h?h_h0JjhUjhUhh4h?6hpeh?6hh4h6 h4hh?h7h0 6:ZȲгz$N4x&D BDFH hd^hgdB_HJXZdhjlvxz&Z\^lεҵ  "$Jܶ  ZƷԷַJLٽĦٟh4h0 h0 6 h0 6h0 h6 h4h h4h7h4h?6h4h0 6 h4h0 h4h@{! h4h4 h4h h4h?h7hpeh?6hpeh76h?h0 h4Llz|޸02N\޹4tĺƺȺֺ FHJX|jtvȼּؼhxz"$&NPFX\jh ]h4h6 h4hhpeh46hpeh0 6h4h7h0 hpeh?6hh?Lj@ftv6Zl JLN024 hn]'hlh?0Jj:h?Ujh?Uh[ h ]h? h ]hththL h4h h4h4h4h6hh?B*phh^(h ]hpeh?6hh?h46>BJ&(Tj&`*dhf^nJx0||umh@"hZ6 hM#hZh*hZ6h )hZ6 hZ6h hZ6hZB*ph h)hZh~y=hZ5CJaJhhZ5B*phhGchZ5CJaJhZ5CJaJhhZ56CJaJhhZ5CJaJhZh4h ]h?*HJ(*:<@np( $da$gdZ$d`a$gdZ $da$gdZ$a$gdZgdZ hd^hgdB_02P\,08<\BL,^bhTZ\f:<\ɹɲɲɭɦ hhB_ hB_6 h\hB_hhB_6hhB_6hB_jhB_0JUhhZ6 hZ6hshZ6hZ h)hZhZB*phA:\t( hd^hgdB_gdZ $da$gdZ$hd^ha$gdZ\^fXtv(* "$&*,8:>@BFHJѿ񿹿ѪhZh3o0JmHnHu hB_0JjhB_0JUjhQ)UhQ)hM+hB_6 hM+hB_ hB_6hkT_hB_6hB_jhB_0JU) &(*BDFHJ hd^hgdB_h]hgdhi &`#$gdhi,1h. A!"#$% QDyK 7http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050903/forum01.aspyK nhttp://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050903/forum01.aspDyK www.zenskestudije.edu.yuyK Bhttp://www.zenskestudije.edu.yu/DyK (http://www.ffzg.hr/kompk/tekstovi1.htmlyK Phttp://www.ffzg.hr/kompk/tekstovi1.html^ 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ NormalCJ_HaJmHsHtHDBD \_Naslov 4dd@&[$\$5\>A`> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k . Bez popisa >@> B Tekst fusnoteCJaJ>&@> B Referenca fusnoteH*8 @8 hiPodno~je  p#2)@!2 hi Broj stranice6U@16 ? Hiperveza >*B*phF'AF 01Referenca komentaraCJaJBRB 01Tekst komentaraCJaJDjQRD 01Predmet komentara5\JrJ 01Tekst balon iaCJOJQJaJHVH n]'0SlijeenaHiperveza >*B*phPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!r]@Otheme/theme/theme1.xmlYMoE#F{oc'vGuرHF[xw;jf7q7J\ʯ AxgfwIFPA}H1^3tHA HwDI31МC`A]#Tv@=!<İT[ڸ3"Жe)Q!ol y\?Z]<z'Yٯ󼻵fKWtnu:f+25 1_66Y|slvހ,~u߿ZmxM:~ƽ9ۮ|g(Ȇ"1OԢ\=.@Md}H.Gb-\zc|9e! a f^=??|xGȡIXzg>2>ϫP>3u^|gO^|=o <*Ç4&$Gh`9Q #LI(q =9S̲8zt;G䞣 E+$DuŽUrpŤJv'N|{f݈8j1((B*K] .Xu0tɐlm2fpVe9tPU(?$quⵒfqy$JyϢD9\,AGm\nziÙ)D]|%lڟZ̦gl冹EPk 9> ljWY DK/7ebe _膖W`VcJD1#4b!:UJ0A?=y6ʷWg1K#[]y%[BTRlw~SL_)4)X t|zm{\CJ# w@],d_C֜a|jHP؏T$كdfl,YdTI]ZG䐰zoPnI dYB=!kk|l1Qn6MBŊ]|-_ƬF^ Mιڎ5gr3W8o1,Q =H zC}~h m /iG08ELum6:iO֚%tv1ZHggv|m"{DaidL`/Z_z 'LIL0zL@[t/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!r]@Otheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK]  ' \L/5VW-^`Pamn9sюQz /5Wh t  z ( %%%( *;FRcuVV@Nx,.7Mz\j~|ğLj0\Jwyz{|}    M*.HJx~ 7ozXXX !(!!8@0(  B S  ?ovfl95AQY\< E  ` } 5 G ) ; # Se.@[!\:?CE 7UatFR}8B` .VT"# 1 Q!W!!""""#<$A$$$$$E%b%s%%%&&1&j'''''(((((*+++++-------.F.^.//0/L//00011O2234F4O4V4\45555O6d66677888888P9`9j9:::;;J;<<<==>>>>>>?G?`??@@ @U@@:AkAAB!B0BBBCCCDDDDEEOEpEG(GkGrG~GG@HGHSII J J_J|JfKKKKLLMMwMMMNYNeNpNrNNOOO3P9PsP~PvQQRS]TqTTT UYUUUPVWVVVVWWW X(XXXXXYY ZZZ,Z[[k[x[}[\*\b\d\\\]]^^^^__``=aDaaa#b6bbbccdd%eeefffg;gghh\hyhik7lnnunnnJoVooooopq+qqdrkrssJtQtu(u^uzuuuWxaxpxxYy|yyzzzz{{{{{r||}}~~@W@EXՁ7Qhuʃք݄Jl}oވމ!T!(܍ލ Ў!]w"3=zזޖחݗ,7ޚ ޣޤdlޥϦަ l_h)ޫTCܯѱݱIT޵նڶ =cf^{к޺޻I޼.>cy޽ ?!gmyǿֿL\9G$,Fw%CFZd Do|%JZ)9_HU,=w #4ms8>!'T]^h 6F{BObt*;ABQ +8IKViklpqvwyz&'/023<=@AHIMNRV]^`aegkp}~&)*29<=CDFGJKTUYZ_cklqrvwz{#$*+/9@BJKMNXYdeghrsuvyz}~!"$%()2S\s{|~ )*1256;<BELNUVZ[fgijrsuv{| !#$)*-.45>?BCHIKLVWabdmpqxy (+,129:<R`bjl{}sPGT2Bbi~JQSUVXY[\^_x{fhI K xz """"((w,y,----<3>3::<<kAmAEETHVH|JJJJ SSVV-Z/Z[[/^1^RaTabhehssvvzz~~~~TVLNqugj )+lmKL89noIJ()GH+,vw"#de/0uzhjqsDEtu `ahi_`MNEGSVSV#&ILhk=@QSUVXY[\^_x{""y,,iJ|JJJzXzX{X|Xbcb}݋#Lsz/u>QSSUVVXY[\^_x{zXzX{X|X}sz/uSSUVVXY[\^_x{NtAVBDh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHNtAlg.[[Gc{: 426  iR]#Q\_!qh!u B @{!\I"D#q#($n]'r'}' (.(^(Q)D`*M+&/394O4u5u8I9^95:T=Wo>6BXCTDj>DaD6E&H IBLqL3M2PS!UBUGCUwEUn\U/VutW "[ ]x=]L]w]\ ^A1_kT_q`G/a'dbid$eJ9f2g Mgwgiq/jel*;m2n3odp3~7L01>I@ Y@CNS97{5.g3$qt|2,X70<d> @(  $%)+,0@DEFJKPSXZ[\abefikl m o przXX X XXXX X&X(X,X.X>XFXHXPXRXZX^X`XhXXXXXXXXXXXXXXXXXXX@XXXXUnknownG*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx ArialCNComic Sans MS5. .[`)Tahoma?= *Cx Courier New;WingdingsA BCambria Math"qFSt2&T Gn:"u!r4d- 3QHX?A2!xxTUPISIVANJE }ENSKOSTI U POPULARNU /FANTASTI NU /POLITI KU TEKSTURU GLEDI`TA  PROZA DKorisnikJosipa Oh+'0$4 DP p |  XUPISIVANJE ENSKOSTI U POPULARNU /FANTASTINU /POLITIKU TEKSTURU GLEDITA PROZA D KorisnikNormalJosipa21Microsoft Office Word@myC@@ڟ@tĴ\@2XT G՜.+,D՜.+, hp|  vn- UUPISIVANJE ENSKOSTI U POPULARNU /FANTASTINU /POLITIKU TEKSTURU GLEDITA PROZA DUUPISIVANJE ENSKOSTI U POPULARNU /FANTASTINU /POLITIKU TEKSTURU GLEDITA PROZA D NaslovTitle 8@ _PID_HLINKSAl/(http://www.ffzg.hr/kompk/tekstovi1.htmlLH!http://www.zenskestudije.edu.yu/L497http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050903/forum01.aspL  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABDEFGHIJLMNOPQRWRoot Entry F0:mYData 1TableoKWordDocument.(SummaryInformation(CDocumentSummaryInformation8KCompObj  F0Dokument programa Microsoft Office Word 97-2003 MSWordDocWord.Document.89q