Naslov
Ilirizam i tumačenje snova : Gundulići Vlaha Bukovca
(The Illyrian movement and the interpretation of dreams : Ivan Gundulić in the paintings of vlaho Bkovac)

Autori
Jukić, Tatjana

Izvornik
Poznanskie studia Slawistyczne (2084-3011) (2012), 2; 189-211

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
ilirizam; psihoanaliza; metonimija; slika; književnost
(the Illyrian Movement; psychoanalysis; metonymy; painting; literature)

Sažetak
Given the prominent position, in the Croatian cultural imaginary, of Vlaho Bukovac's 1895 painting of the Illyrian Movement, this article argues that the later accounts of early to mid-19th century Illyrian politics and literature remain contaminated, and structurally so, by Bukovac’s treatment of the visual. This visual contaminant then points to more general political and cultural practices in Austria-Hungary at the time, including psychoanalysis, not least where psychoanalysis addresses the scope of image and the phantasmatic. Analyzing three paintings where Bukovac takes up the subject of literature cum the phantasmatic alongside Freud’s 1908 study of “Der Dichter und das Phantasieren“, I propose that literature in both serves to indicate the political logic of metonymy or else the metonymic logic of the political ; also, I show that Freud, unlike Bukovac, fails to sustain this logic precisely in places where he sets out to classify wish. // Budući da „Hrvatski preporod“ Vlaha Bukovca iz 1895. pripada među slike koje su strukturno obilježile prošlostoljetni hrvatski kulturni imaginarij, postavlja se pitanje koliko su preporodna politika i književnost uopće dostupne kasnijoj kulturnoj povijesti osim kroz prizmu Bukovčeva zastora u zagrebačkom HNK. Taj vizualni kontaminant indikacija je također općenitijih kulturnih i političkih praksi u Austro-Ugarskoj s kraja 19. i na početku 20. stoljeća, među njima i psihoanalize, posebno s obzirom na interes psihoanalize za djelokrug slike i fantazmi. U svome prilogu tri slike u kojima Bukovac prikazuje književnost cum fantazmatsko analiziram zajedno s Freudovom studijom „Pjesnik i fantazmatsko“ iz 1908. godine, uz argument da književnost za obojicu upućuje na političku logiku metonimije odnosno metonimijsku logiku političkoga. Nadalje, pokazujem kako Freud, za razliku od Bukovca, tu logiku u svojoj studiji ne uspijeva podržati, i to na mjestima gdje pokušava grupirati i ograničiti želju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA