ࡱ> '`bjbjLULU ..?.?{?&  |A|A|A8AHC CC"CCCCCCPRRRRRR$Sh:v DCCDDv CCk } } }D, C CP }DP } } CC 2n|A~q" PP0f6z,0 ̓CD }D (DXCCCvv|^CCCDDDD 09 9   dr.sc. Marinko Lazzarich U iteljski fakultet Sveu iliata u Rijeci Slavka Krautzeka bb 51 000 Rijeka, Hrvatska Dekodiranje semantike ~ivljenja, Poeti ki vrtovi Marine abrajec Dr. Sc. Marinko Lazzarich Scholastic Faculty University or Rijeka Decoding the semantics of living, Poetic gardens of Marina Cabrajec DEKODIRANJE SEMANTIKE }IVLJENJA Poeti ki vrtovi Marine abrajec SA}ETAK Suvremena rije ka prozna scena potvruje fluidnost postmodernih umjetni kih htijenja i heterogenost literarnih koncepata mati ne knji~evnosti. `irei polje lingvisti kih interesa znanstvenica Marina Biti pod djevoja kim prezimenom abrajec otkriva svoje knji~evno lice. Beletrizirani se ~ivotopis polisemnoj autorskoj pojavnosti namee kao kulturoloaka matrica za tekstualno samoiskazivanje, dok estetsko propitivanje geneoloake problematike i dijadnih sporova (raz)otkriva inicijalni impuls - kreativnu transformaciju znanstvene teorije. U tekstu se analiziraju postmodernisti ki postupci i metapoeti ne situacije proznoga iskaza Marine abrajec te pokuaava istra~iti odra~ava li se u njemu rije ki avangardni diskurs kao knji~evna matrica. Koristei se metodom strukturalne analize autor teksta problematizira poeti ku dimenziju literarne transpozicije te propituje u kojoj se mjeri knji~evnoznanstvena potraga za literarnim identitetom profilira kao novouspostavljeni prostor na hrvatskoj knji~evnoj sceni. Klju ne rije i: Marina abrajec, postmodernizam, ~ensko pismo, intertekstualnost, dijadni sporovi, trovidni identitet, rije ka knji~evna avangarda Dok slikam, lebdim nad osjeajima. (Prozor u prozoru) Uvod Suvremena hrvatska knji~evnost odavna je ve obilje~ena europskim literarnim strujanjima i raznolikoau poeti kih iskaza, a njezin rije ki rukavac samo potvruje konceptualnu heterogenost i fluidnost aktualnih umjetni kih htijenja. Unato  produktivnijoj nakladni koj pojavnosti njenog muakog pola, doprinos rije kih spisateljica uzbibanoj proznoj sceni grada nipoato nije zanemariv. `toviae, osim ato rije ke autorice poetoloaki oplemenjuju prostore suvremene domae proze, njihovi tekstovi dodatno naglaaavaju literarnu demokratizaciju tranzicijskoga druatva u novome mileniju. Mada je ~enska dimenzija nedostatna za kakvo stilisti ko grupiranje, raznolikost poeti kih vizura u posljednjim dekadama proaloga stoljea potvruje kako je pluralnost Rijeke identitetno mjesto i ishodiana to ka kulturnoga mikroprostora. Osim toga, ljepaa polovica knji~evne Rijeke propituje poziciju i mo ~enskoga pisma na hijerarhiziranoj knji~evnoj sceni. Devedesete su okarakterizirane godinama dokumentarizma jake zbilje kada pisanje postaje tek privatna gesta (Rem, 1994.) i kada se pojavljuje niz osvijeatenih autorica, ije se poimanje knji~evnost ne iscrpljuje pukom stvarala kom potrebom, ve u literarnome inu prepoznaju mono mjesto vlastite identifikacije. Transformacija dotada slabog autorskog subjekta postaje svojevrsni kulturni fenomen ato kulminira ja anjem postmodernog autorskog narcizma naaih dana. Nedavno objavljena publikacija Vidove orgulje ( Rijeka, 2011.) rije ke lingvistkinje Marine Biti aktualizirala je potrebu (re)valoriziracije literarnog opusa njenog autorskog lica, u kojem se javlja pod djevoja kim prezimenom abrajec. Marina Biti (znanstveni identitet izgradila i kao Marina Kova evi) svojim raznorodnim tekstovima airi podru je svojih interesa - od teorije knji~evnosti i stilistike, komunikologije do kognivisti ke psihologije, s posebnim interesom za literarne odmake i ~anrovska prestrojavanja u aktualnom trenutku hrvatske knji~evnosti. Prozni opus rije ke knji~evnice uglavnom je diviniran lepraavim publicisti kim prosudbama koje ne raa lanjuju njezin iskaz znanstvenom uvjerljivoau. ini se da osim prvijenca Intimna teorija romana ostali prozni uradci Marine abrajec nisu uspjeli izazvati vee zanimanje akademske kritike. Svijest o kompatibilnosti njezinih znanstvenih istra~ivanja sa stvarala kim radom otvara prostor novoj dimenziju interpretacije polisemne literarne pojavnosti, kao i potrebu njezinog pozicioniranja unutar korpusa suvremene hrvatske knji~evnosti. Spisateljica Marina abrajec pridru~uje se grupi autorica koje devedesetih godina proaloga stoljea svojim tekstovima postmodernisti ki osvjeauju razli ite na ine oblikovanja osobnoga identiteta, javno artikulirajui probleme unutar druatva u kojem ~ive. Na tematskoj i stilskoj razini njezina iskaza ia itljive su temeljne karakteristike ~enskoga pisma na razmei tisuljea: naglaaena autobiografi nost i asocijativnost, kri~anje ~anrova, fabularna fragmentarnost velikih i malih metapri a, autoreferencijalno tematiziranje ~enskih sudbina te potraga za subjektivitetom. Ispunjavajui svoj iskaz osjetnim tonom znanstvene estetike Marina abrajec svoja semanti ka o iata usmeruje prema obitelji, stvarala koj komunikaciji te feministi kim i obiteljskim dijadama. Naslovna intertekstualna sintagma implicira recepcijski horizont jezi ne transgresivnosti usmjeren istra~ivanju poetoloakih pregnua rije ke knji~evnice. Metodom interpretacije traga se za individualnim otklonima autori ina pisma, specifi nim segmentima u kojima njezin pripovjedni nerv dolazi do punog izra~aja. Pokuaat e se utvrditi i nasljedovanje odreenoga knji~evno-povijesnoga modela, tj. mo~e li se govoriti o njezinoj pripadnosti avangardnom duhu rije ke knji~evnosti. Analiza polazi od spoznaje kako narativni model Marine abrajec, determiniran filoloakim interesima, nije tek plod literarne znati~elje, niti je u pravoj mjeri valoriziran pa stilisti ka komparacija s recentnim djelima suvremenika ima utvrditi njegovu relevantnost unutar mati noga knji~evnoga korpusa. Stoga rasprava upuuje na viaeslojnost skripture, ia itavanje zna enja te, negirajui postavke o intelektualnom eksperimentu, nastoji ukazati kako sinergija ~anrova mo~e rezultirati originalnim ostvarajima. Budui da je zna enje rezultat odnosa kodifikacije, konteksta i recepcije teksta, studija e se usredoto iti na nekoliko razina: osim prepoznavanja postmodernisti kih postupaka, meuovisnosti teksta i konteksta u tvorbi svijeta djela te njegove znanstvene utemeljenosti, analizirat e se morfoloaki i strukturni elementi ispisa. Tekst nastoji senzibilizirati recepijentski prostor za autoricu koja nije do~ivjela prosudbu odgovarajuim kriti kim instrumentarijem te ustanoviti po kojim je karakteristikama Marina abrajec izdvojena osobnost knji~evne sadaanjice. 1. Metanarativne strategije samosvojnog autobiografizma Sa stajaliata tipologizacije narativnih modela i strategijskog oblikovanja zbilje opus Marine abrajec poetoloaki pripada sklopu autobiografske proze u u~em smislu. Beletrizirani se ~ivotopis rije koj autorici namee kao kulturoloaka matrica u kojoj nalazi povod za tekstualno oblikovanje samoiskazivanja. U raslojenom polju njezine skripture ia itljivo je poznavanje postmodernih pristupa tekstu i diskursu, a maniristi ki karakter poglavito dolazi do izra~aja u tretiranju odnosa prema autorstvu. Intertekstualnost se u njezinoj proznoj miksturi ostvaruje citatnoau, ironijom i specifi nim ludizmom, uslo~njavanjem zna enja, ali i svojevrsnom renovacijom ispisa - pogledom u vlastitu dijakroniju. 1.1. Literarizirana teorije knji~evnosti Prozni prvijenac Marine abrajec Intimna teorija romana (Rijeka, 1999.) lirska je ispovijest u kojoj se na specifi an na in susreu lirsko i znanstveno JA. Budui da autorica teoretizira o romanu kao knji~evnom ~anru kroz ~ivotno iskustvo pripovjednoga subjekta, u njenom je pisanju kadato nemogue razlu iti fikciju od fakcije. Osim imenovanja uzora, uvodna intertekstualna posveta klasicima (Aristotel, Dante, Krle~a) otkriva njezinu polazianu intenciju: kroz intimnu raspravu s tradicijom Marina abrajec e svoj znanstveni instrumentarij staviti u slu~bu stvarala koga ina, istovremeno gradei knji~evno-znanstveni amalgam, nimalo stran poetici postmodernizma. S tim je u skladu literariziranje osnovnih teorijskih pojmova kao ato su autor, pri a, tema, lik, sve u slu~bi propitivanja odnosa izmeu knji~evnosti i teorije. Depersonaliziranim proznim iskazom izbjegnuta su imena aktera drame (reduciranje imena na zamjenice - On, Ona), no izborom prvog lica narator se poistovjeuje s akterom pri e. Neimenovanje i redukcija su povezani s imenskim zna enjima neodreenosti (Sorel, 2001: 140). Naglasak je na gnoseoloakom momentu paralelizma sudbina romanesknoga lika i samog autora te na problematiziranju tehnologije pisanja knji~evnoga teksta. S razvijenom svijeau o vizualnom aspektu romana i njegovim ikoni kim obilje~jima autorica namjerno napuata ortografske konvencije i odstupa od norme poigravajui se narativnim kodom. U stilisti koj diverziji vizualne raa lambe teksta ostvareno je na elo pluralnosti avangardnoga duha. Grafostilisti kim planom djela naglaaava se meu~anrovska geminacija iskaza, ali i emocionalni efekt same poruke, dok u zvukovnom sloju teksta atipi nom primjenom interpunkcijskih znakova abrajec inaugurira svoj specifi ni jezi ni kod. Osim u brisanju vrstih granica izmeu realnosti i maate, fiktofaktalnost je zamjetljiva u metatekstualnim promialjanjima suodnosa fiktivnog i stvarnog svijeta. Autoreferencijalnost pro~ivljenoga ~ivotnog iskustva simboli no je pozicionirana polo~ajem sudionika: JA  ~rtva i TI  krivac, sjedinjenih u PRI I  romanu, iji je cilj stilisti ka studija, ali i intimna misija iscjeliteljskoga karaktera. Mada nije rije  o klasi noj ispovjednosti, autori in pripovjedni subjekt determiniran je neprekidnom inventurom JA-TI odnosa. Rije  je o intelektualnome diskursu ispunjenom brojnim inventivnim postupcima na razli itim planovima izraza: ritmiziranom naracijom i utiskivanjem nepripovjednih postupaka u fabularno tkivo romana pripovjeda ica iskora uje iz okvira tradicionalnog iskaza, dok teatroloakim navoenjem lica u ironi no epsko-dramskom amalgamu potvruje sklonost postmodernisti kome ludizmu, sugerirajui interakciju izmeu glumca i lika, ~ivota i  glume: Tema: (zabranjena) ljubav. Uloge  i one su ve bile podijeljene: Ona (tek pomalo Julija; mnogo viae Ana Karenjina; srodna i Lauri Lembach; u epilogu ak i Penelopi) i On (ne baa Romeo  prije Vronski; Kri~ovec  donekle; Edip  svakako, iako tek u dubljoj analizi; u velikoj mjeri Stranac  vrlo, vrlo otuen). U istodobnoj naklonosti citiranim klasicima i odmaku kroz sveprisutnu igru ironijski zahvat zalazi u sferu campa: za razliku od knji~evnica koje svoj knji~evni image grade upravo na campu, ludizam Marine abrajec kao posljedica naratoloake razigranosti uzrokuje komi ne efekte. Semanti ku razinu svoje teksture autorica uslo~njava izravnim dijakronijskim vezama, bez namjere dokidanja komunikacije jer pisanje do~ivljava duboko humaniziranom djelatnoau. Usprkos geminacijama s poezijom, dramom i teorijom knji~evnosti, formalna koherentnost Intimne teorije romana nije upitna: metanarativni komentari i intertekstualna poigravanja s atribucijom smisaonih voriata romana (Katni-Bakarai, 2000: 261), nisu tek stilisti ka fraza - inzistiranje autorice na literarnoj dimenziji zbivanja u podtekstu provocira eti ke i estetske postulate. U zavranom epistolarnom obraanju svom partneru pripovjeda ica prestaje biti likom iz pri e i, misti nom vizijom spremanja lica u lijesove, privodi roman kraju. Dovodei u sumnju vjerodostojnost autorstva joa jednom naglaaava kako je rije  o stilisti koj studiji, vjeato ocrtavai trusnu konfiguraciju postmodernisti koga tla. Naratori in je zapis u strukturi Intimne teorije romana podreen prstenu knji~evne teorije, dok je njezina autorska pozicija povezana s meta-problematikom. Ipak, zavrane su re enice znakovito poetske: Moja su lica legla na po inak. Spavajte, dragi plodovi maate. Neu vas buditi, jer nemam ato rei. Neobi na studija romana zavraava oproatajem, razlaganje o poetici ~ivotnoga na inventivan na in spaja ope i autoreferencijalno, teorijsko i intimno, tijesno povezano u prozi diskurzivnoga karaktera. Avantura kro enja metatekstualnim prostorima potvruje afirmaciju slaboga subjekta koji prepoznaje pomirbenu i iscjeliteljsku mo stvarala koga ina, ato e recipijenta joa jednom uvjeriti u istinitost parafraze piaem, dakle jesam. 1. 2. Intertekstualne geminacije Naslovi romana Marine abrajec sadr~e tri osnovne funkcije  referencijalnu, konotativnu i ekspresivnu. U poetski intoniranom naslovu uk il netopir (Rijeka, 2001.) markiranu krilaticu mo~emo ia itati kao sekundarnu jaku poziciju. Ispri an kroz optiku sveznajuega pripovjeda a roman lika psiholoaka je studija muakoga karaktera. }anrovski na tragu moderne proze s poznatim instrumentarijem struje svijesti, egzistencijalisti kog i filozofskoga romana, tekst provokativno problematizira rodnu tematiku. Sredianji motiv ~enske samoe, aktualiziran prvim romanom, do~ivjet e svoju literarnu interpretaciju i u uku ilnetopiru. Naslovni ulomak svojevrsnim introm (Matoaev Notturno) intertekstualno locira emocionalno usmjerenje romana i sadr~aj nokturalnog ugoaja. Pozicioniranjem svog (anti)junaka, kojem je uskraeno ime, Marina abrajec metafori no udvaja narativni okular: labavom granicom izmeu monologiziranja i pripovijedanja u treem licu oboje se, i protagonist romana i pripovjeda , susreu na istoj liniji autodeskripcije. Svjesna stilisti ke moi imena kao va~nog imbenika u stvaranju cjelovitoga teksta, autorica rabi izra~ajni postupak neimenovanja lika. Podcrtavanje impersonalnosti osim zna enjske simbolike ludisti ki naglaaava zrcalni efekt lutkarske igre: poput Dubravke Ugreai u Forsiranju romana reke abrajec se u stvaranju autonomnih svjetova nalazi pred demijurakom dilemom - ato u initi s likom u ruci? Namjerno potenciranje trivijalnog konteksta omoguuje joj dvozna an camp-odnos, bliskost i odmak: u naizgled blagonaklonom stavu prema muakar evim slabostima krije se parodijska kritika kliaeja trivijalne svijesti. Sporedni likovi (novost u odnosu na prethodni roman) rasvjetljavaju konture deterministi ki obilje~enog aktera pri e inicirajui egzistencijalnu problematiku povranih muakih prijateljstava i otuenosti. U intelektualnom odmjeravanju snaga slabi subjekt preuzima dominaciju, kako duhovnu, tako i tjelesnu, dok svoju nesklonost jakom subjektu autorica iskazuje naglaaenom ironijom, konstruirajui svoju narativnu strategiju kao komentar opeg druatvenoga konteksta. Tamno nijansirani po etni ulomci romana kulminiraju u zavranom, poetski intoniranome raspletu, gdje su geminacije s lirikom opredmeene antonimskom oprekom ~ivot/smrt. Konceptualnom metaforom ~ivotnoga zalaska u slijepu ulicu abrajec aimievski smireno aktualizira pitanje smrti, dekadentno inzistirajui na britkom suglasju konsonanata. Smrtna presuda problematizira bivanje i umiranje. Matoaevsko sazvu je dozvano ekspresivnim naslovom uokvireno je zavranim re enicama, gdje se sjedinjuje vanjsko i unutraanje, noni pejza~ i patni ko grizoduaje. U slutnji kona noga rastanka mrak se stapa s duaevnim beznaem: On pronalazi sebe u naslonja u, smetena. Duboka je no. Vrijeme je da legne u postelju. Izvana se uje neato nalik na glasanje uka. Zvuk je to noi. Zvuk udaljavanja& I dalje: huk  ato bi to moglo biti? uk, netopir& mo~da samo jeka&  Intertekstualnim poigravanjem, reinterpretirajui Notturno te utiskivanjem motiva pjesme u semanti ko polje svoga romana, autorica se citatno obraa velikom pjesniku i alegori no vraa svom literarnom prvijencu: ritualnim pokapanjem glavnoga junaka rasplie pri u Intimne teorije romana. Sugestivno predo eno ozra je beznaa i pogled u nutrinu ovjekove emocionalne insuficijence percepcijski uznemiruje, zahvaljujui hladnom i preciznom knji~evnom zahvatu u nedostupne predjele ljudske psihe. (Auto)analiti arsko romanopisanje Marine abrajec i u uku il netopiru po iva na meditativno-asocijativnoj matrici. 1.3. Maskirani govor i(li) uokvirenje binarnih parova kromatske sintakse Prozor u prozoru (Zagreb, 2003.) potvruje tezu kako iskorak lingvistkinje Marine Biti u svijet knji~evnosti nije bio tek intelektualni eksperiment iniciran stvarala kom znati~eljom. Aktualizirajui misao svoje sugraanke Slavenke Drakuli o pisanju kao osobnom na inu pro~ivljavanja zbilje, spisateljica ulazi u prostor samopromatranja. Knji~evnom samopredstavljanju u treem licu naglasak je (kao i u literarnome prvijencu Intimnoj teoriji romana) na samospoznajnome modusu, dok je kontinuitet poeti koga sinkretizma uo ljiv u svojevrsnoj resemantizaciji primarno depoetizirane zbilje. Opirui se ~anrovskoj klasifikaciji autoroman Prozor u prozoru progovara o umjetnosti te brojnim geminacijama uklju uje razli ite umjetni ke ~anrove, ali zalazi i u podru je znanosti o knji~evnosti. Slike su pokreta ki motiv asocijativne pri e u kojoj je Marina abrajec naumila progovoriti o stvarala kome inu i trenutku nastajanja umjetnine. Intermedijalnoau i oslanjanjem na iskustva likovnih umjetnosti nadovezuje se na matricu moderne proze, mada tu praksu koriste i knji~evnici konzervativnijega habitusa. Kroz studiju likovnoga stvaralaatva ostvarena je korelacija srodnih umjetni kih podru ja, knji~evnosti i slikarstva. Kompozicijski podijeljen u devet poglavlja Prozor u prozoru u liku glavne junakinje Eve (simbolika biblijskoga imena) inaugurira osobu s viae lica  grafi ku dizajnericu i nadarenu slikaricu, samohranu majku ali i samosvjesnu intelektualku suo enu s banaliziranom stvarnoau, sa spoznajom o vlastitoj neprilagoenosti u nepreglednom karnevalu lica koja protje u njezinom zbiljom. Konceptualnim metaforama autorica naglaaava svoj ironi ni stav spram druatvene zbilje kao i nezadovoljstvo o ovje ene biblijske Eve, koju vlastita maska s osmjehom ~ulja. Potaknuta Ecovim tezama o jezi noj maski Marina abrajec eksperimentiranjem na planu izraza povla i znak jednakosti izmeu stvarnosti i fikcije. Postmoderni stav u tekstu dolazi do punog izra~aja: u epohi koja je iscrpila brojne stilske mogunosti, pisanje u borbi sa stereotipima postaje sizifovski napor. Zrcalni odraz identiteta usredoto enog na individualnu sudbinu prerasta u grupnu identifikaciju ~enstva. Prostori viaestruke dvojnosti diktiraju dvoperspektivnu realizaciju iskaza s emancipiranom Junakinjom i Pripovjeda icom. Izmjena o iata JA  ONA perspektive funkcionalno naglaaava oscilaciju subjekta pripovijedanja izmeu pojedina nog i opeg. Razapeta izmeu dvaju svjetova Junakinja meditira o smislu ~ivota dok se vizijom prozora Pripovjeda ica vraa omiljenom motivu i aktualizira naslov romana. U postmodernoj knji~evnosti okvir je kao knji~evna konvencija esto rabljen motiv pa i u ovom tekstu poprima ulogu znaka. Kao konkretniji oblik okvira prozor namee analogiju izmeu uokvirenoga otvora i slike budui da su rub i okvir bitna svojstva slike. Slijedei poznate klasike, poput J. Joycea, V. Woolf i B. Pasternaka, Marina abrajec koristi motiv prozora u klju nim fabularnim dijelovima romana: Prozor u prozoru... Je li to stvarno Bog, ili mo~da ak i ovjek , taj Netko tko me gleda s meni nedostupnog prozora?  Samoodra~eni autobiografizam optereen je brojnim kontrastima (stvaralaatvo-igra, stvarnost-maata) i zaokupljen sudbinskom meuigrom fakcije i fikcije. Stvaranje izrasta u metaforu ~ivljenja, potragu za vlastitim identitetom: Dok slikam, lebdim nad osjeajima. U avanturi autoanalize Eva se prepuata igri svjetova, svjesna da je ovjekov izbor koju e dimenziju izabrati  valja samo iskora iti i slika postaje stvarnost: umjetni kim poniranjem u unutraanje bie Junakinja i Pripovjeda ica nalaze se na zajedni koj narativnoj liniji. Slikanje autoportreta pretvara se u likovnu pustolovinu samospoznajnoga karaktera. Tjeskobno raspolo~enje inicira ciklus crnih slika, u ijoj se simbolici autorica autocitatno obraa svom tekstu, Intimnoj teoriji romana. U monokromatskom naglaaavanju boja, suprotnosti emotivnoga kolorita dvaju romana Marina abrajec suo ava recipijenta s nizom binarnih parova kromatske sintakse. Iako ne pre~e od realisti koga detalja, spisateljica vlastito poimanje umjetnosti i autorsku realizaciju nalazi u prostorima apstraktnosti: svoj knji~evni autoportret ne temelji na figurativnom, ve ga realizira na neo ekivani na in  kree iz apstrakcije prema prepoznavanju, prema naknadnom uvratavanju konkretne pojavnosti. Filozofski intoniran rasplet usmjeren je dvojbi o ispunjenju ideala - betelhajmovski svjesna iscjeliteljske moi happy enda Marina abrajec izbjegava odgovor i, e~njivo bje~ei u prostor nevine djetinje fantazije, poantira Bajkom o uspavanoj kraljici u Zemlji mirisa. Otvarajui prozor prema sebi i frojdovskom premisom o ljubavi kao smislu ~ivljenja Pripovjeda ica razrijeaava vlastitu kulturnu nelagodnost. Autotematskom inventurom JA-TI odnosa svoju e semantiku ~ivljenja skon ati optimisti no poetiziranom finitivnom re enicom: Tvoje mjesto, uvam ga./ Tvoja slika, u meni pohranjena./ .........................../ U dnu prozora, u dnu slike, tamo je (mislim) prolaz prema ~ivotu. Plan izraza se pritom namee kao podatan teritorij primjene stilskog viaeglasja: esejisti ki ekskursi o slikarstvu pribli~avaju sadr~ajni svijet romansirane biografije znanstvenoj raspravi o likovnoj umjetnosti. Ekspresivna geminacija s lirikom izmi e ~anrovskoj kategorizaciji, tematizirajui sredianju os romana  izazov dekodiranja. Piaui o meuprostornim labirintima svojih likova Marina abrajec autoredaktorski prikriva kontinuitet ina traganja  u svojim proznim labirintima ona dorauje, autoreferencijalno konstruira i dekonstruira. Poigravajui se narativnim perspektivama istovremeno propituje vlastito stvaralaatvo te varira svoj iskaz u kojem su zamjetljivi utjecaji razli itih poetika. Unato  narativnim vratolomijama njezino je pismo ponad ruba avangardnih koamara. Rodne barikade i estetski kanoni 2. 1. Geneoloaka problematika Prozni iskaz Marine abrajec koketira sa ~enskim pismom i feministi kom kritikom, stoga je raspravlja ki kontrastiran muakom diskursu. Trenutak postmodernoga odsjaja u kojem rije ka autorica aktualizira ustaljenu rodovsku trijadu zamjetljiv je u propitivanju geneoloake problematike, poglavito s aspekta stilisti ke relevantnosti rodovske podjele. Bilje~enje razli itosti kroz projekciju sebstva osvjeatava postojanje rodnih pitanja, a identitetno razotkrivanje drugog i druk ijeg temelji se na dvjema to kama fokalizacije: problematizaciji muako-~enskih odnosa te dijadama otac-sin, majka-ki. Iako je ~ensko pismo obilje~eno brisanjem vrstih granica rodovske razdiobe te se otima banaliziranoj klasifikaciji spolnog obra una, konfliktna paradigma muako-~enskih odnosa njegov je konstrukcijski element. Atribut ~enskosti ne iscrpljuje se unutar grube opozicije muako-~ensko: u Intimnoj teoriji romana, svojevrsnoj literarnoj arheologiji svakodnevice (Zlatar, 2004.), izbjegnuta je kliaeizirana patetika ~ene-~rtve. Druatvenim djelovanjem kroz projekciju svoga sebstva autorica ne potencira rodne razine, ve ih bilje~enjem osvjeauje. Na raspravu o moralu nadovezuje se nepresuana problematika sukoba spolova: iz fokusa karenjinovskog morala smrti na tra nicama kristalizira se osuda muakoga licemjerja i egomanije. Postfeministi ke sonde pritom markiraju ~ariane to ke dramaturakoga sukoba transferiranog na pozornicu ~ivota. Marina abrajec ironiju upuuje prema muakome rodu nastojei pritom delegitimirati odreeni diktat povijesne, kartezijanske logike egzaktnosti i istine. U mitskom srazu spolova problematizira se pitanje krivnje i odgovornosti. Do promjene rakursa dolazi u romanu uk il netopir: ~ena je u svijetu muakaraca ozna ena kao prirodni neprijatelj ali i ugro~ena vrsta. Svejednaku vrijednost u druatvu usustavljenom u korist muakih rodnih odreenja autorica naglaaava upadljivim objedinjenjem ~enskih glasova paradirajui superiorno svojim ~enskim diskursom. Feministi ke strelice bit e odaslane u obliku razorne dominacije ~enskih lica koja se poigravaju s onemoalim jakim objektom. Osim intelektualne meuigre intrigira i prikaz tjelesne dimenzije ljubavi: dok je u prvom romanu u preispitivanju muako-~enskog odnosa naglasak na duhovnosti, u uku il netopiru abrajec slika preljubni ku igru svojih junaka, namjerno potencirajui diskurs o spolnosti. Pritom su zamjetni svi elementi strukturiranja ~enskog pisma: monoloako-asocijativni pristup u polemiziranju s jakom mialju, slikanje intimnoga svijeta i dualizam protagonista. Predstavljajui se pod maskom desakralizirane Eve na re~iranoj karnevalskoj pozornici ~ivota, autorica treim romanom dodiruje granice vlastitoga jastva. Prozor u prozoru provokativno problematizira rodnu tematiku. Koriatenje personalne naracije jam i povezanost autora i itatelja s glavnom junakinjom, dok tree lice pru~a anga~iranu dimenziju, budui da Evinu storiju uzdi~e na razinu ~enske pri e. Iako tematizira polo~aj ~ene u braku i patrijarhalno organiziranome druatvu, Prozor u prozoru nije radikalno feministi ki tekst: pisan u ~enskom klju u, ali bez kliaeja ~enskog diskursa (ironijska oatrica usmjerena je i prema pripadnicama ljepaega spola), roman dovodi na scenu niz tipiziranih muakih likova (supruga-preljubnika, uljudnoga gospodina, muakarca-osvaja a, tip aefa, sponzora itd.) U potrazi za konstruiranjem sebe autorica aktualizira motiv drugoga, problematizira tjelesnost kao kontrapunkt sukoba spolova. Njen je iskaz odreen monom strujom rodne samospoznaje, no, unato  poviaenom emotivnom naboju ona ne promi e poetiku protivnika. Figurativno, muaki aktant u njezinom ljubavnom kronotopu do~ivljava transformaciju od mrskog izvora boli i patnje (Intimna teorija romana), zbog ega biva ka~njen i osvetni ki gurnut u ponor beznaa (uk il netopir), iz kojeg je racionalno rehabilitiran u popunjava a praznine (Prozor u prozoru), da bi se na kraju reinkarnirao u potencijalnog ljubavnika. Shema razvojnoga puta jakog subjekta u romanima Marine abrajec izgledala bi ovako: EVINA }IVOTNA SLAGALICA ROMAN LIK Intimna teorija romana mrski izvor boli uk il netopir bezimeni ka~njenik Prozor u prozoru rehabilitirani ljubavnik 2.2. Dijadni sporovi u obiteljskim odnosima U navedenim tekstovima demokratizacija odnosa u socijalnom prostoru dolazi do punog izra~aja u slikanju obitelji, dinami nog druatvenoga mikrokozma (Ba i-Karkovi, 2008: 185). Intersekcija roditeljskih i dje jih moi jedna je od krucijalnih dimenzija iskaza Marine abrajec, gdje sintagma odnos utroje sugerira djetetovu ulogu treega dijela obiteljskoga trokuta. Nijanse raslojavanja vidljive su u modeliranju roditeljske figure: tematiziranje osovine slo~enih obiteljskih odnosa tek nazna enih u Intimnoj teoriji romana dovodi na scenu sukob oca i sina u uku il netopiru, odnos koji se pomi e od beskonfliktne do destruirane dijadne osi. Navedenu dijadu abrajec promatra kroz problem paternaliteta. Mitska pozadina patrijarhalnoga stava koja korijene baatini u naslijeenoj krivnji, determinira spor izmeu glavnog muakog lika i njegova sina Marijana. U supremacijskom odnosu bezimeni se Junak pretvara u rigidnu figuru i prije i razvoj svoga jedinca, no, edipovski topos mr~nje u romanu uk il netopir nije pateti no trivijalan niti isklju ivo vezan uz o inski - Marijan nije raskajani sin biblijskoga nasljea. Degradacijom dijadnoga odnosa i zakaanjelom mladievom pobunom protiv o eva autoriteta razrijeaava se literarna sudbina (anti)junaka pri e. Promatrajui obrazac otpora u zadanim obiteljskim ulogama abrajec analizira viaeslojni odnos majka-ki, u ijem je temelju ~udnja za bliskoau. Tematem motherconflicta tek se nasluuje jer za razliku od sukoba otac-sin, svojevrsni elektrin kompleks nee uzrokovati konfliktnu situaciju na ~enskoj relaciji. Aktualiziranje maj instva postaje provodna nit romana Prozor u prozoru, s motivskom silnicom pro~ivljenoga materinstva. Premda izostanak oca mo~e izazvati sukob, isklju ivanje treeg ne naruaava sklad izmeu majke i keri pa njihov odnos nije traumati an. Pripadnice se ugro~ene vrste zajedniatvom brane od druatvene zloe. Podizanje i odgoj djeteta lirski subjekt tretira kao eti ki prioritet, stoga u meusobnom odnosu nema kompetitivnosti jer ki nije pasivni objekt maj inske represije. Do~ivljaj maj instva inicira bolne asocijacije na djetinjstvo i usaeni kompleks suvianosti. Iako nemogunost zaborava i tjeskoba emocionalnog uskraivanja trajno obilje~avaju Evinu li nost, ona maligi nost maj instva ne projecira na vlastitu roditeljsku ulogu  njezina ki nee postati ~rtva potresnih evokacija iz proalosti. Literarni zaron u nutrinu egzistencijalisti ke je prirode budui da Eva svojim roditeljstvom ispunjava intimne praznine i svladava umijee ~ivljenja.  Unikatnost beletrizirane sudbine ~enskoga lika prerasta u grupnu identifikaciju: slabi subjekt u neprestanom propitivanju identiteta postaje paradigma maj instva i ~enstva. 2.3. Estetski kanoni recepcijske semioze Ne krijui svijest o namijeni svoga iskaza Marina abrajec metatekstualnim citiranjem progovara o vlastitoj poetici stvaranja, interpretacijskim vizurama etike i estetike. Na stranicama svojih romana propituje sastavnice imanentne knji~evnome fenomenu, intrigantne kako s poetskog, tako i s eti kog aspekta. Ponuene estetske vrijednosti sukladne su poeti kom zaleu njezina iskaza - s razvijenom svijeau o interaktivnosti dviju komponenata, eti ka zasienost nikad ne ugro~ava estetski plan djela intencijom koja vodi u banalno moraliziranje. Tekstovi usmjereni estetskim konvencijama izazivaju za udne u inke: u Intimnoj teoriji romana propituje se koegzistencija umjetni koga djela, kvalifikatori estetski lijepog te njihova povezanost s eti noau djela. Komunikoloaki, rije  je o visokom stupnju apelativnosti specifi ne znanstvene romanse: provocirajui estetske kanone spisateljica odstupa od prepoznatljivih jezi nih aablona. Na kompleksnom terenu jezi ne estetike Intimne teorije romana, uka il netopira, Prozora u prozoru Marina abrajec propituje spaaavanje zna enja, ime upozorava na eti ku dimenziju ove problematike. Osim autoreferencijalnosti, u romanu Prozor u prozoru dolazi do izra~aja empirijski moment itanja, gdje itatelj uz djelo i autora i sam postaje dijelom teme. Kontekstualno inzistiranje na literarnoj dimenziji zbivanja provocira eti ke i estetske postulate: propitivanje morala, osjeaj krivnje, odnos ~ivotnog i literarnoga ki a, profane ljubavi i trivijalne knji~evnosti. Kroz analizu glavnoga junaka pri e uk il netopir knji~evnica eti ko provocira autonomnim odnosom prema patrijarhalnome moralu. U kritici konzumerizma (Prozor u prozoru) o ituje se odgovor na pitanja kako knji~evno djelo slu~i istini  kvalifikator antimoralnog u domeni eti ke karakterizacije kompatibilan je pojmu lijepo s esteti ke pozicije. U svijetu dehumaniziranoga materijalizma umjetnina postaje roba, ime se otvara rasprava o popularnoj kulturi. Estetika kao produkt kulturne hegemonije zahtijeva kriti ara-sveenika (Fiske, 2003.) u procjeni visokointelektualnih tekstova, dok se popularna kultura ne distancira od svakodnevnoga ~ivota. Humanost idejnoga podteksta ne prelazi granicu dogmatizacije poruke, niti agresivnom didakti noau zatire estetsku vrijednost teksta. Razgranati konotativni jezik suo ava itatelja s aktivnim sudjelovanjem u semiozi dekodiranja poruke. U nekonvencionalnom se promicanju eti kih poruka krije esteticizam visokoga stupnja (Prozor u prozoru). Semanti ki plan teksture istodobno razotkriva zaokupljenost lijepim prema eti koj stvarnosti te aktualizira prevladavanje kanona koji vode u eti ku dogmu i esteti ku aablonu. U citiranju klasika ne ostvaruje se samo potreba komuniciranja s tradicijom - dijalogicitetom Marina abrajec nadilazi dihotomiju tradicije i suvremenosti u domeni vrijednosti, nudei vlastiti model usustavljivanja eti ko-esteti kih previranja. Intelektualnim ispisom i kontekstualnim dodirivanjem klasika istovremeno primjenjuje vlastite lingvisti ke spoznaje. 3. Pripadnost avangardnome rije kom krugu Avangardni duh rije ke knji~evnosti nije tek simpati na verbalna fraza. Iako navedena sintagma naglaaava opstojnost povijesnih modela, specifikum knji~evne Rijeke unutar korpusa nacionalne knji~evnosti ostvaruje se upravo u kontinuiranom ispisivanju avangardne poetike, kako u poeziji, tako i u prozi. Rije ki knji~evnici 20. stoljea, po evai od Kamova, uz buntovno negiranje tradicije u svojim iskazima koriste postupke poput eksperimentiranja, estetskog prevrednovanja i impliciranja kategorije novog. Temeljni se elementi rije ke knji~evne avangarde pritom ostvaruju na predmetnotematskoj, stilskoj i ~anrovskoj razini. Na tim razinama prva je gneracija rije kih avangardnih knji~evnika (J.P. Kamov, J. Bari evi, M.M. Radoaevi) zacrtala poetoloake dominante. Posebnost rije koga kruga dolazi do izra~aja u naglaaenom otklonu od nacionalne knji~evne matice. Nasljedujui temeljne zasade pisma za injavaca naredne generacije rije kih knji~evnika inventivno su nadograivale poetoloake vrtove rije ke avangarde, potvrujui njezin evolucijski karakter. Promatrajui prozni diskurs valja navesti kako se duh avangarde ostvaruje na razli ite na ine. Kada je rije  o predmetnotematskoj razini rije ki avangardni ispis uz tematiziranje smrti, demoni nosti i zla dolazi do izra~aja u poja anom interesu za erotiku. Naglaaenim ateizmom i anarhizmom knji~evnici provociraju konzervativni ustroj hrvatskoga druatva, poglavito Crkve. Usredoto ujui se na fizioloale i psiholoake karakteristike svojih likova na scenu dovode bolesne i psihi ki dezorijentirane protagoniste, opsjednute atipi nim fiksacijama i otuene od druatva. Na stilskoj se razini avangardnost ostvaruje grotesknoau, proznom defabularizacijom i narativnim retardacijama, dokumentarizmom, markiranim leksikom, poetizacijom proze te intertekstualnoau i autoreferencijalnoau. Navedeni elementi razvidni su i u poetici Marine abrajec - avangardni se diskurs kao knji~evna matrica u njezinom iskazu ostvaruje na nekoliko razina. Rije ka avangarda svoju prepoznatljivost duguje prvenstveno specifi nom pogledu na svijet i oporbenom stavu spram tradicijskih kanona, kao i negaciji ideoloakih projekcija unutar mati ne knji~evnosti. Na predmetnotematskoj razina specifi ni avangardni svjetonazor za~ivjet e prije svega u problematiziranju motiva smrti. Kamov, J. Bari evi i M. Stojevi tretiraju semanti ko polje smrti na razli ite na ine - od psihoanaliti koga pristupa do fizi ke objektivizacije tjelesnoga raspadanja. Marina abrajec tretira motiv smrti u uku ilnetopiru kroz figuru svog neimenovanoga junaka: ona slika njegov psiholoaki profil suo en s klju nim pitanjima umiranja. Motiv smrti razrauje ekspresivno, filozofskom dedukcijom i poetski citiranim Notturnom. Psiholoaki je kompleks sna~no usaen u diskurs avangarde, budui da psiholoaka jedinstvenost literarnih protagonista korespondira s kulturom koja se naala pod oatricom kritike. Stoga bi naruaena psiholoaka stabilnost knji~evnih junaka trebala predo iti razruaenu kulturnu monolitnost. Kamovljevu nit u iskazu Marine abrajec nalazimo u slikanju svijesti svojih aktanata: psihi ka rastrzanost lika najviae e za~ivjeti u navedenom romanu. Jer, jedna od konstanti navedenih pisaca, pa i one psihologizacije romana Marine abrajec, jest svijest o nomadskom karakteru aktantske strukture, ukoliko pod njom, u znatnoj mjeri, podrazumijevamo usamljeniatvo i prognanstvo, duhovno, potom i prostorno. (Sorel, 2001:173). Otklon zamjeujemo u tematizaciji erotike: dok buntovni knji~evnici svojim grotesknim diskursom ironi no problematiziraju pitanje tjelesnog, ljubavi i seksa, kadato zakora ujui u sferu pornografskoga, erotski je iskaz Marine abrajec decentniji. Kada u fikcionalnom svijetu muako-~enskih odnosa slika erotsku igru svojih likova knji~evnica se ne odri e puti, ne odbacuje tjelesno, ve ga prihvaa kao sastavnu dimenziju ljubavi. Sli no je i s ostalim prepoznatljivim predmetnotematskim silnicama rije kih avangardnih pisaca: anarhizam i agresivno osporavanje religijske slike svijeta, uz beskompromisnost u kritiziranju kraanstva nee za~ivjeti na stranicama njezinih romana. Iako njezini tekstovi tematiziraju podsvjesnost i poigravaju se moralnim kategorijama (podr~avajui postmodernisti ki stav relativizacije), ni traga buntovnom anarhizmu i nihilizmu. Glede stila njezin se izrazito defabulativan prozni model opire kauzalnom strukturiranju pri e. Kompozicijska disperzivnost dolazi do izra~aja u svim romanima, u rasponu od pretapanja razli itih kodova (Intimna teorije romana), psiholoakih opservacija (uk il netopir) do artisti kih solilokvija o slikarstvu (Prozor u Prozoru). Brojnim retardacijama fabula biva podreena idejnom svijetu djela. Osim toga, bremenita struktura tekstova Marine abrajec srodna je knji~evnim strukturama u koje su integrirani razli iti funkcionalni stilovi. U Intimnoj teoriji romana ravnopravno supostoje znanstveni i knji~evnoumjetni ki stil. Poetizacija i vizualizacija proze za eta prvijencem doi e do punog izra~aja u romanu Prozor u prozoru: lirska deskriptivnost i grafi ko oblikovanje teksta u pojedinim dijelovima romana potpuno zasjenjuju sadr~ajnu razinu pa se prozni diskurs preobra~ava u poetski. Inteziviranje odnosa prema jeziku (va~na zna ajka rije koga knji~evnoga kruga) doi e do izra~aja u leksi koj elokvenciji - navedimo tek stilogenu uporabu zamjenica (uk il netopir). Naposljetku, intertekstualnost i autoreferencijalnost su temeljne odrednice proze Marine abrajec, stilska prepoznatljivost i nit poveznica s Kamovljevim i Stojevievim stilogenim biografijama. Specifi nim humorom utemeljenim na ironiji rije ka je autorica bliska svojim kolegama po peru, iako su njezine feministi ke strelice usmjerene prema muakome rodu. Kada je rije  o ~anru rije ka avangarda nije iznjedrila vrsti tipoloaki model. Ako Kamovljevu Isuaenu kalju~u prihvatimo kao polaziani tekst, ia itavajui pojedine naslove ostalih knji~evnika lako je zamijetiti svojevrsnu ispremre~enost ~anrova. Brojnim stilskim zahvatima knji~evnici od Kamova, preko M. >  P T " $ P R V .bdŹ~yr h 5Gh3R h3R\hG hu{h3R h3R5h\Ph3R5 hC5hWh)6CJaJhC6CJaJh)6CJaJhWh)5CJaJh)5CJaJhC5CJaJ hChChChCCJaJhCh3RCJaJhCh)h3R,  D   dhgd3RgdCdhgdCgd3R@/6 " $ dhgd)dhgd3Rdhj *,02DFXZtvz| .0^lnf "<>ӏ}h}ARh3R5 h3R5 hw 25hrCJaJhMghUPTh kh%h3R5hCh^E hhOh3R h'h3R huKh3Rhh3RmHsHh) hw 2h^E h^E\ hn\ h3R\h 5Gh3R\ h 5Gh3Rh3R1p "@!h*<<<<>=dhgd|Eu<^<gdw 2gd3RdhgdMgdhgd3R>h`l(J<>nN Z !!! " "{whjh3R0JUhh3R6hD(h3R6hm h3R6h) hh3Rhh3RCJaJh+ph3RCJaJhw 2CJaJhc.)h3RB*phh3RB*phhch3R56B*phhch3R5B*phh3R h}ARh3R, "("*"D"F"J"L"^"x",#6#0$l$2&''$(4(6(:(<(>(@(R(T(f(h(v(x(z(|(((((,,"->-@-B-X-l-".T./&0{wh)hkTh3RB*phh|Eu h6h3Rjh6h3R0JUh+ h3R6jh3R0JUjhr0JU huKhrhrmHsHhMghr6hrhh{h3R6h?.jhG0JUh3RhGhGhG6.&0111$282:2223:3P3333333 44484n4v444445 55"606B667768J8:::;;;; <*<,<J<r<<<<<<<>=쯧ݚhth3R5CJaJhw 25CJaJhW@h|EuB*phhfxhrB*phhfxhrmHsHh|Euhh?.hw 2hw 26h=h9 hw 2hw 2hw 2 hfxhr hr\hrh3R8>=@=BBBBBB$C&C8CXXY`Z4[j[l[b@fBfggxjzj|j~jdhgd3Rdhgd dhgd3R>=@=>>>>z@|@@@@@@ABBBBBBB"C$C&C6CHCJChCCCCCDxD|D$EREhEnE|E~EEEEE FF6F\F^F~FFFFF"GȽ󓌓 h:_^h9eh9ejh3R0JUhzh3~h_buhK*h3R6h{h3R6hth9`CJaJhth?.CJaJh9CJaJhCh?.hhQChhW@h3Rhch3R57"G0GGG|H~HHIIII&I(I,I2I4I8I>IIIIIIIJHJJJJJJJJJJJKKKLL.P0P[f[h[|[[\&\2\R\\\`\b\\\\\\\]]]]]P^R^^^^^____``Pabaaab b󹱹󹱹󹜹󹱹hBhjhO7oh3R0JUhO7oh3R6 hO7oh3Rjh3R0JUh\D1h3RCJaJh3RCJaJhnV, hwPh3R hVh3Rhzh3RhK*h3R6= b bbbRdzdddde0e>eBfDf g gg4ghg~gggggg:h`hlhnhhh&i4izi~iiLjpjxjzj|j~jjjɿ긨yhth?.CJaJh9CJaJhBA=CJaJh3RCJaJh~[h 6hBA=hsh 6hTh 6 hTh jh 0JUhY?bh CJaJ hHkh hh hCdh 6h_bu h_buh h hO7oh3R+jjjjjjl&lFlHlXl\lll|llllllllll*m>mnnnnn&o(oJoLoZobooooop(pqqqsss渱jh3R0JUhrRh3R6hg/hg/hg/6 hg/hg/ hg/hb hg/hGh3RB*ph h'kh3RhBh3R6hBhh3R6 hh3RhBA=h3Rhth?pCJaJhth3RCJaJ2~jjjjPR*zʁ`b,.02ԇbd6ddhgd9#dhgd3Rdhgddhgd3Rs^sjs|s~sssssst$t(t@tbttttttttttt.u@uBuZu\utuvuxuvvZwnwxxZytyxyyyy0z@zBzDzpzzz.{þ÷髣髒h vh3R6jh70JU h~ eh3RhDh3R6h3Rhh76 hOGh7 h76h9h76h7B*ph h?]Ih7hb@6h76 hb@6h7h7 h7h7h?]IhO(h,3.{{{||||}F}LR\"4ƁZ\^dȂ؂:jp~ăԃ܃ރ Xvܽܕܕܕ܆ܕܕܕܕܕ hhwu hyh3Rhh3R6 hh3Rjh3R0JUhfh3R6CJaJhfh3RCJaJh3RCJaJh?]Ih?0hqh3R6 hqh3Rh3Rh Rh76h7h3RB*ph<02hh3RB*ph<022BІ,.024>Bԇ8V^pHJ\`bfz:Hv، V֎ڎ hJbh3Rh?>h3R6jh3R0JUh)h3R6hfh3R6 h-sh3R hYh3R hF,h3RhF,h3R6hth?pCJaJhthCJaJh9CJaJhD%<hhq(+h3R6h3Rh?0hwu2ڎB0>~ԑҒԒ ,z|(R~ҕԕHX Z^ 0Jzh&h6hh5K5 h&h hhh&h3R6hyoh3R6 h&h3R hh3R hhi,^jh&hi,^0JUhi,^jhD%<0JUh&hi,^6 h&hi,^hyoh3R hJbh3R2ț̛2tz|~VXZ¡RTX̣УĤƤȤʤ:Xnƻznz]z!jh&h3R0JCJUaJh&h9#6CJaJh9#CJaJh5K5CJaJh&h9#CJaJhCJaJh&hCJaJh&h3RCJaJh3RCJaJhOhB*phh3Rjh&h0JUhhCJaJhi8h6 h&hhh5K5 h&h5K5$np.0TVXΦЦ,:ȧʧ̧8ʨRT`bdƪ֪Vbdjl6ޭ˻˪æ{woh9#CJaJhShmFh9#6hafh9#6jh9#0JU h9#6huVh9#6hXh9#!jh&h3R0JCJUaJh5K5CJaJh3RCJaJh&h3RCJaJh&h9#6CJaJh9#CJaJh&h9#CJaJjhk>10JU( İ̱P²³̴µ ,>@DFJLNvбЭЦЦЦМ~ui]ihSfrhfC5CJaJhSfrh3R5CJaJht5CJaJhs5B* phh3R5B* phh<5B* phh?p5B* ph h=yh3Rh<h02Oh3R6h3RB*ph h h3Rhv]hk>1h3Rh&h9#CJaJh9#jh9#0JUh9#CJaJh )h9#CJaJ#@BDFL޶@xz|~gd2hdhgd2hdhgdv] hdh^hgd3R & Fdhgd9dhgd3Rdhgd3Rܶ޶ *>B^bܷTXƽν0Dzrkr hh3Rhh3R6h-h3R6h h3R6h^hmh3R6hI<h3R6 h h3Rhiih3Rhh 26h 2hhs6hk hkhkh3R5B* phhth_@CJaJhthsCJaJh9CJaJhSCJaJhs)DF`Ⱦʾ̾ξBPؿNj,0BFt"$&VZ6TXftv~ 0`jӿjh3R0JUh|h3R6hLh3R6jhh3R0JU h_@h_@h_@hjRh3R6h^hiih3R hh3Rhh3R6 h3R6ABXr|Ljz 4@BDd468PL(ɹЪ h&!h3Rh8h3R6 h'kh_@h_@h_@6hrk!h3R6hNh3R6 hNh3Rh_@hh6hhiih^ h3R6hh3R6 hh3Rh3R=(L 6b|Rz~Hd@JT24~Xl(4z|~௪ǏhSh9hiih2h6hNh2h6 hn@h2h h2h6hFh2h6h^h^h2h>*hfCh?ph2hh2h6 h3R6hNh3R6h2hhFh3R6 hn@h3Rh3Rh^_h3R63~Z\^pr dgdn <dh^<gd3Rdhgd3Rgd2hzhj BLhDT:(F|ȽȰȨȡȨȡȨޙޑލޅހxhAh3R6 h3R6h2hh3R6h2hh'h3R6hfCh3R6 h^h2hh^h3R6jh^h3R0JUh^ h^h^ h^h3R h^h=YhSh=Yh3RhthfCCJaJhth_@CJaJh9CJaJ-|.<bX\^prtv|V$46lz,.wpw hPh3RhBoh3R6 h9dh3R hYh3R hyeh3Rhhth3RCJaJhthSCJaJhthfCCJaJh9CJaJhSh9hth3R6jh3R0JUh$kyh3R0Jhnh hth3Rh3Rhh3R6+.zNP(0<JPp@X . J  غغزثؤؤؠ~vhDKhn6hnhn5CJaJhn5CJaJh95CJaJhShn hQah3R hGh3Rh-h3R6 h/h3Rh;h3R6 h9dh3RhBoh3R6h3Rjh*+h3R0JUhihh*+h3R6 h*+h3R-   *B68:<>@ŒČ  LNPRdhgd}CdhgdSdhgd3Rdhgdndgdn  |            B(6LN.  ~  `'r',,--t--B/p/00P3n37.78~Fd8:h3Rhx0hn6Uh(hn6h7@hn6hZOLhn6h$bhn6hHfhn6hdhn6hd%5hn6 h>5hnhkhn>"hn6hhnjhn0JU:Stojevia, D. Miloaa i nadalje, spajaju monoloako-asocijativni prozni model s romanom karaktera i maniristi kim romanom. Narativnom kompleksnoau i variranjem iskaza posti~u za udne efekte, objedinjujui razli ite ~anrove i stilove. Sorel u izrazitoj miksaciji najraznovrsnijih ~anrova nalazi sinkronijsku i dijakronijsku perspektivu. I Marina abrajec svojom (uvjetno re eno) trilogijom doti e rubne ~anrovske obrasce. Njezin je prozni prvijenac, knji~evno-znanstveni amalgam, grani na prozna vrsta izmeu kraega romana i du~e pripovijesti. uk il netopir narativnom opairnoau, epskim postulatima s deskripcijom i uporabom dijaloga najviae odgovara percepcioji romana kao knji~evne vrste. Nesputanost nadograivanja proznih strategija doi e u potpunosti do izra~aja u treem romanu: spoj razli itih tematskih modela s brojnim lirskim i dramskim geminacijama izmi e ~anrovskoj kategorizaciji. Imajui u vidu navedene zna ajke poeti kih vrtova Marine abrajec, mo~emo ustvrditi kako je njezino pismo bitno obilje~eno avangardnim naslijeem. 4. Znanstveno utemeljene mimeti ke iluzije Nadovezujui se na znanstvene ispise koji su prethodili, viaegodianji istra~iva ki rad poslu~it e rije koj knji~evnici kao poetoloaki izvor novih oblika pisanja, gdje se stvaralaatvo shvaa kao mehanizam objektivizacije misli s te~njom da se subjektivno opredmeeno ispisom uklopi u prostor opeg kulturnog intertekstualnoga dijaloga. Ispitujui prirodu tog dijaloga valja promotriti na ine kako autorsko lice Marine abrajec uspostavlja kontakt sa znanstvenim licima Marine Kova evi i Marine Biti u profesionalnom iskuaavanju zanata pisanja. U pokuaaju objedinjavanja raslojenih diskursnih polja spisateljica lingvisti ku kompetenciju podreuje stilisti koj: ispisujui literarizirani autobiografizam nastoji znanstvenu teoriju transformirati u knji~evnu kreaciju. 4.1. Metatekstualna uslo~njavanja U autotematskim komentarima narativnoga ina Marina abrajec manifestira svoju literarnu samosvijest: zanatsku razinu pisanja ugrauje u korpus Intimne teorije romana. Poetessa ductus hibridnim iskazom ne zapostavlja znanstveno polaziate, ve inzistira na metajezi nom imperativu struke - teorijom knji~evnosti provocira brojna poetoloaka pitanja. Kako se u liku naratorice pojavljuju znanstvenica i spisteljica, visokoobrazovana osoba sa svijeau o strukturi stvarala koga ina, avantura pisanja dobiva novu dimenziju: u slojevitoj i ~anrovski neodreenoj prozi individualno postaje ope i obratno, pri emu se zna enjski dijelovi teksta metatekstualno uslo~njavaju. Pseudotemporalnom pri om predestinirana je narativna instanca: autodijegetskim pripovjeda em Marina abrajec asimilira vlastitu autorsku osobnost. Utirui put metodi autobiografizma istu tehniku koristi i u romanu Prozor u prozoru, dok je problem kreiranja narativnog identiteta potpuno druga ije koncipiran u romanu uk il netopir: dualitetom lika knji~evnica mimezu podreuje stvarnosti, uskraujui glavnom liku ime. Neimenovanje osim zna enjske simbolike odra~ava odnos autora prema liku:U fikcionalnom prostoru kontrolu nad prizivom materijalnosti nema lik, ve njegov aktualizator i tvorac teksta  pripovjeda . Relaciju podudaranja spisateljica ostvaruje citatnim dijalogom s Matoaevim Notturnom, namjerno pose~ui za kodom drugog poeti kog sustava. Svjesna funkcije koju djelo vrai u vlastitom vremenu i injenice da intertekstualna analiza prvenstveno te~i proairenju interpretativnog prostora, svoj interpretativni prostor omeuje intertekstualnom evivalencijom, citatnim dijalogom s vlastitim tekstovima, ali i posvetama knji~evnim uzorima. Uz itateljevu kreativnu maatu spisateljica ra una na literarnost ljudskog uma koji neprestano interpretira pa su njezini tekstovi obilje~eni samopromialjanjem vlastitih recepcijskih mogunosti. Kognivisti ko-filozofskim pristupom (za etim na planu figurativnoga mialjenja) Marina abrajec skladno izgrauje vlastiti diskurs: svjesna naravi ljudskoga mialjenja rabi jezik kao instrument narativne imaginacije usmjerene knji~evnoj ekspresiji. Opisujui proces stvaranja rije ka knji~evnica aktualizira intrigantnu temu autorstva, i to provokativnom tezom o predloaku koji poniatava svog tvorca. Izazov dekodiranja autorski je rukopis koji se napaja na istom semanti kom vrelu: likovni vatromet protagonistice romana Prozor u prozoru korelira sa spisatelji inim semanti ki bremenitim diskursom. Kroz tematizaciju odnosa ~ivot-umjetnost Marina abrajec reinterpretira osobna poetoloaka na ela, vlastiti raslojen polisemni prostor, iji se klju  ne krije u proricanju odreenog umjetni kog svjetonazora, ve u neprekidnom propitivanju i o uivanju izra~ajnih mogunosti. U fikcionalnom prostoru igre itatelj mora odgonetati zna enja, a pisac sublimira literarne resurse ovjekova mentalna ustroja, usmjeravajui se njegovim estetskim potrebama. Stoga spisateljica iskuaava transgresijsku logiku uspostavljanja zna enja te ikoni kim svojstvima skripture istra~uje mogunosti autorske dorade. Prozaizirani versi i oslikovljen iskaz samo naizgled djeluju kontradiktorno budui da je na elo pluralnosti legitimni modus vivendi avangardnoga duha. U stilisti koj diverziji vizualnoga popriata raa lambe teksta Prozor u prozoru, dolazi do izra~aja vizualizacijska dorada standardiziranog ispisa. Uz provociranje granica lirskoga izri aja abrajec propituje dinami ku interakciju proznoga koda. Temeljnu autorsku potrebu za komunikacijom naglaaava i likovnom opremom svojih romana - budui da recipijent i opremu do~ivljava kao konvenciju, likovna rjeaenja naslovnica nose kontekstualno zna enje. Osmialjena je oprema dio identiteta knjige, te uspostavlja relaciju spram fikcionalnog svijeta koji se krije unutar njezinih korica. Izborom naslovnice, prijelomom, fontovima i formatom Marina abrajec takoer kontekstualizira komunikacijsku simbiozu. Osim vizualne autorska dorada dolazi do izra~aja i u zvukovnom sloju teksta - u specifi nom jezi nom izboru profiliranom primjenom interpunkcijskih znakova. Mada nije rije  o klasi noj trilogiji, vremenska bliskost i kontekstualnost impliciraju intertekstualno suodnoaenje. U tom smislu nisu zadane samo intertekstualne (ili kontekstualne) jedinice, nego i one iz drugih tekstova istog autora, iz ega proizlazi da su Intimna teorija romana, uk il netopir i Prozor u prozoru povezani bliskim kodskim silnicama. 4. 2. Pro~imanje teorijskih i ~anrovskih ishodiata Dvostruka uzajamna povezanost knji~evnosti i teorije temeljna je poeti ka sastavnica postmodernih knji~evnika. Viaeslojni romaneskni ludizam Marine abrajec vraa knji~evnost specifi noj intelektualnoj igri, kojom su op injeni u svojim metanarativnim romanima David Lodge, Italo Calvino, John Fowles, Umberto Eco i dr. Uz svijest o vlastitoj intertekstualnosti njezino stvaralaatvo nastoji nadvladati kulturoloaki jaz izmeu visokoestetskog i popularnog. Iako je rije  o specifi noj umjetni koj osobnosti koja svoja naratoloaka iskustva utiskuje u tijelo teksta, ovakav pristup ispisivanju zbilje nije usamljena literarna pojava u hrvatskoj knji~evnosti. Osim relevantnih autora poput Gorana Tribusona i Pavla Pavli ia, mnoge su knji~evnice zagazile u diskurs tipi an za knji~evnost obnavljanja (Barth, 1980.). Proza Dubravke Ugreai natopljena je brojnim metatekstualnim istupima - citatnost i intermedijalnost semanti ka su o iata romana `tefica Cvek u raljama ~ivota i Forsiranje romana reke. Slavenka Drakuli u Mramornoj ko~i pokriva motivsko polje autotematizacije umjetnosti, a na sli nom je tragu zbirka `est smrti Veronike Grabar, knji~evnice Ljiljane Domi. I u proznom diskursu Marine abrajec osjea se beskona no kolanje kodova, kako bi se izrazio Barthes, i ona poput navedenih autora preuzima ulogu pisca-demijurga. Osim toga, njezin autoreferencijalni prozni model blizak je litararnim kretanjima na razmeu tisuljea, prvenstveno poja anom zanimanju za autobiografski ~anr. Pretapanje semanti kih polja gdje privatni diskurs nalazi svoju literarnu eksplikaciju zamjetljiv je i u stvaralaatvu Julijane Matanovi. Poigravanje na elom istovrsnosti knji~evne i znanstvene naracije, metasemioti ki citati i postmodernisti ki ludizam, stilske su poveznice dviju srodnih knji~evnica. Obje su kreirale metafikcionalni roman ( abrajec Intimnu teoriju romana, Matanovi, Tko se boji lika joa) vjeato spajajui razli ite vrste diskursa, a njihova je knji~evna fikcionalnost tek jedna mogua projekcija stvarnosti. Svjesne autoreferencijalne naravi literarnoga koda njihove su mimeti ke iluzije suo ene s knji~evnoznanstvenim jezikom na svim razinama. Autoreferencijalnim dualitetom likova Julijana Matanovi i Marina abrajec svjesno literiziraju svoj knji~evnoznanstveni iskaz. Spajajui knji~evnu teoriju s pisanjem stvaralaatvo u njihovim tekstovima poprima eskapisti ku katarzu, ije e silnice najlakae prepoznati ~enski itatelj. Unato  negativnim konotacijama o Matanoviki kao suvremenoj hit-makerici, romani dviju srodnih spisateljica igrom jezi nih kodova omoguuju spoznaju kako ~ena mo~e projecirati svoje sebstvo i egzistirati unutar razli itih rodnih razina. Kao autorice i ~ene dokazuju ravnopravnost u druatvu usustavljenom u korist muakih rodnih odreenja. Mada dijele sli na ~ivotna i spisateljska iskustva, pogreano bi bilo njihov ~enski diskurs uvrstiti pod zajedni ki nazivnik: dok Julijana Matanovi samozatajno slika fikcionalni svijet svoje junakinje, osjeajno i ~enski neupadljivo, Marina abrajec autoritativno kro i svojim literarnim svijetom. Knji~evno-znanstveni amalgam u prozi zagreba ke autorice utjelovljen je visoko emotivnim iskazom, profinjenim literarnim tkanjem u procjepu emocije i razuma, koji plijeni svojevrsnom blagoau i nesmiljenom iskrenoau. Rije  je o diskurzivnoj intimi punoj strepnje. Psihologizacija romana Marine abrajec usmjerena je (kroz emotivno-osjetilnu intimu svojih ~enskih likova/lica) raspravi s muakim diskursom. 4.3. Trovidno jastvo U komunikacijskom procesu nove tehnologije omoguuju umjetnicima kreiranje virtualnoga identiteta, nudei brojne povode za zamialjanje, tj. za imerziju, ato Marinu abrajec odvodi u sferu virtualne stvarnosti, virtualnoga jastva. Konstrukciju nestvarnog (Fauconnier i Turner, 2002.) ona iskuaava razmjeatanjem svog lirskog subjekta u prostore elektroni kih medija  u sferu kompjutorske subjektivnosti. Ukora enjem u prostor fantasti nog ne odustaje od veze s realnoau, ve brisanjem granice izmeu fiktivnog i realnog airi okvire vlastita iskaza, primi ui se knji~evnosti tzv. rubnog estetskoga prostora. Iza prividna primicanja obi nome, svakodnevnome, zabavnome, pa ak i populisti kome krije se sofisticirana vizura polisemne poeti ke doktrine. Pitanje identiteta u virtualnom prostoru knji~evnica stavlja u airi kontekst propitivanja stvarnosti kao zna enjskoga konstrukta, impostiranoga poput podloge koja odreuje poziciju subjekta i usmjeruje njegovo (samo)oblikovanje. Budui da je diskurs autogenerativni sustav iz kojeg se mno~e novi sustavi, abrajec u praksi iskuaava teorijske spoznaje formirajui u svojem romanu Prozor u prozoru semantiku uviaestru enih okvira i, ostvarujui se kao kreator novih iskaza, divergirajue elemente usauje u vlastito diskursno polje. Rije ka knji~evnica pisanje do~ivljava kao neprekidni proces eksperimentiranja, interpretacije, u enja, komunikacije, ali i samopropitivanja, proces u kojem se literarni um korigirajui  rafinira. Njezino je stvaralaatvo metafizi ki obilje~eno brojem tri: osim prozne trilogije obilje~ene trovremenskim temporalnim protokom, kulturoloaku konstantu svoga ~enskog odreenja nastoji zahvatiti unutar triju dimenzija svoje li nosti  stvarne, ~eljene i mogue. Premda sintagma o zaokru~enom opusu mo~e djelovati pretenciozno, zajedni ka prozna ishodiata navode itatelja da tekstove Marine abrajec percipira cjelovitim iskazom. Uz tri romana svoj je znanstveni status izgradila pod trima prezimenima, ~ivotno se ostvarujui u trostrukoj ulozi znanstvenice, spisateljice i  samosvjesne ~ene. Poja ani interesa za literarno u znanstvenoj literaturi dovodi se u vezu s pojmom trostrukoga ja (Fauconnier i Turner 2002.), gdje osobna zamjenica ja (engl. I) i semanti ka dopuna fonemu (i), inicijalnim polo~ajem sintetiziraju interesna podru ja supstancijalisti koga pristupa: identitet, imaginaciju i integraciju. Analizirajui prozni izri aj rije ke knji~evnice mo~emo zamijetiti kako trovidno jastvo pristupa simboli ki korespondira stilisti kom ustrojstvu trostrukoga M, ( abrajec-Kova evi-Biti), objedinjenom u samosvojnoj literarnoj pojavnosti. Zaklju ak Uspostavljajui intertekstualni dijalog sa svim svojim licima i nadovezujui se na vlastite ispise Marina abrajec uspijeva iskazati autorsku sposobnost stvaranja vlastitoga stvarala kog koda. On je rezultat viaegodianjega bavljenja problematikom stilistike i pojedinih funkcionalnih stilova, kao i poznavanja postmodernih pristupa tekstu i diskursu. Autorica s viae knji~evnih lica srodna je lingvistima kojima znanstveni pristup nije dostatan za emanaciju duha, potvrujui Ecovu tvrdnju  gdje ne poma~e teorija, pomoi e pri a. Svojim je opusom prilo~ila osobni udjel fenomenoloakoj o uenosti kulturom kao fikcionalno-interpretacijskim konstruktom, situiravai filoloake interese - kako za sam jezik, tako i za knji~evnost. Njezini romani predstavljaju prinos rije koj knji~evnoj sceni (skladno se uklapajui u njezin miksacijski karakter), koja se stilskim viaeglasjem izborila za poseban status unutar mati ne knji~evnosti. Ia itavajui tekstove Marine abrajec mo~emo zaklju iti kako je njezino pismo bitno obilje~eno avangardnim naslijeem. Analizom njezina postmodernoga dijaloga litaratizacije teorijskih silnica osvjedo ili smo se u brojne postupke nasljedovanja duha rije ke knji~evne avangarde. Kroz razorenu svijest svojih (muakih) likova i svjetove (fikcionalne i virtualne) koji prijete da se raspadnu ona nalazi poveznice s vremenom u kojem ~ivimo. Kamovljevska baatina dade se ia itati u pro~imanjima govora ~ivota i literature jer Marina abrajec e u svojem romanu Intimna teorija romana iz vizure teorije, viae negoli knji~evnosti  premda je rije  o knji~evnosti na ~anrovskome presjeciatu  doi do istoga. (Sorel, 2001.; 171.). Po tim je odrednicama ova urbana knji~evnica bliska rije kom knji~evno-povijesnome modelu. Poetski jezik Marine abrajec obilje~en je pluralitetom proznih kazivanja i svijeau o vlastitome postmodernizmu kao presudnoj stilisti koj odrednici. Istra~ujui i teorijski prou avajui knji~evnoumjetni ke kodove spisateljica nastoji stvoriti vlastiti autorski kod kao potvrdu stvarala ke inventivnosti, svjesna da u procesu autorecepcije gradi osobni narativni identitet (Ricoeur (1999.) ponajprije komunicirajui sama sa sobom. Poigravajui se zna enjima i karakterom istine ona u praksi iskuaava razli ite naratoloake pristupe i interdiskursna pretapanja, ato posebno dolazi do izra~aja u vizualizacijskoj doradi standarniziranoga ispisa. Intelektualnim zahvatom u kojem razotkriva svoje bie poviaenog emocionalnog senzibiliteta te maniristi kim poigravanjem njezino stvaralaatvo izmi e jednodimenzionalnoj interpretaciji. Relativizacija naravi mitova o objektivnosti znanstvenoga jezika, jednako koliko i fikcionalne neovisnosti o druatvenoj stvarnosti, stapa autoreferencijalnu prirodu njezina literarnoga koda s knji~enoznanstvenim jezikom na svim razinama. U svom pseudotemporalnom epskom svijetu abrajec se zna enjski poigrava s tekstom kao materijalom ali i karakterom istine, namjernim napuatanjem ortografijskih i stilisti kih konvencija odstupajui od norme. U literarnome procesu autostandardizacije njezina teorijska kreativnost dolazi do punog izra~aja. U susretu knji~evnice i znanstvenice, sintezi stvaralaatva Junakinje i Pripovjeda ice, kadato ne mo~e (ili ne ~eli) kontrolirati dominaciju jednoga pola, i u tom (ne)~eljenom nesrazmjeru forme i sadr~aja, krije se njezino autorsko JA, temeljna poetoloaka osobitost njezine proze. Avantura traganja za vlastitim literarnim identitetom otvara joj nove vidike. Uz nu~nu potrebu upisivanja sebe u tekst (prepoznatljive strategije suvremene ~enske proze), Marina abrajec s legitimitetom znanstvenice i spisateljice nudi vlastiti estetski kod semantike ~ivljenja, obogativai domau scenu ~enskoga pisma 2000-tih. Njezini romani zorno svjedo e o opojnosti pisanja i potvruju Marinin stvarala ki zanos: dok piae, lebdi nad osjeajima. Rujan, 2011. god. Decoding the semantics of living Poetic gardens of Marina Cabrajec Abstract Contemporary prose scene fluminense confirms the fluidity of post-modern artistic intentions and the heterogeneity of Croatian literature's literary concepts. By expanding the field of linguistic interests scholar Marina Biti, born Cabrajec, reveals her literary profile and poetically enriches the domain of modern Croatian prose. A multifaceted author, Ms. Biti uses a fictionized biography as a cultural matrix for textual self-expression. Her aestethic examination of genealogic issues and family conflicts reflects the author's initial impuls  a creative transformation of scientific theory. The text analyze postmodern expression and metapoetic situations in prose discourse of Marina abrajec and aims to find the reflection of the soul of Rijeka's literary avantgard. Utilizing the method of structural analysis author evaluate the poetical dimension of a literary transposition and try to answer in wich form the literary-scientific search for literary identity presents itself as a new found expanse on Croatian literary scene. Key words: Marina abrajec, postmodernism, female letters, intertextuality, dyadic dispute, triple identity, lirerary avangard of Rijeka IZVORI Biti, Marina. Kultura kao in literarnog uma, u Zborniku Rije ki filoloaki dani 5, Filozofski fakultet, Rijeka, 2004., str 57-68. Biti, Marina. Identitet i pitanje virtualnosti, u Zborniku Rije ki filoloaki dani 6, Filozofski fakultet, Rijeka, 2006., str 559-571. Biti, Marina, Marot Kia, Danijela. Poetika uma, Hrvatska sveu iliana naklada, Izdava ki centar Rijeka, Zagreb, 2008. abrajec, Marina. Intimna teorija romana, HFD, Rijeka, 1999. abrajec, Marina. uk il netopir, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 2001. abrajec, Marina. Prozor u prozoru, Altagama, Zagreb, 2003. abrajec, Marina. Vidove orgulje, Facultas, Rijeka, 2011. Kova evi, Marina. Poetika mijena, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 1998. Kova evi, Marina. Pripovijedanje i stvaralaatvo, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 2001. Kova evi, Marina, Badurina, Lada., Raslojavanje jezi ne stvarnosti, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 2001. Kova evi, Marina, Jankovi-Paus, Svjetlana. Knji~evno djelo kroz viaestruku prizmu esteti ko-eti ke provokativnosti, odnosno afirmativnosti, Fluminensia, 11 br. 1-2, str., 31-48., Rijeka, 1999. Matanovi, Julijana. Tko se boji lika joa, Profil, Zagreb, 2008. Ugreai, Dubravka. `tefica Cvek u raljama ~ivota (patchwork story), Zalo~ba Mladinska knjiga, Ljubljana-Zagreb, 1990. LITERATURA: Barth, John. The Literature of replenishment, Atlantic Monthly, br. 245, 1980. Detoni-Dujmi, Dunja. Ljepaa polovica knji~evnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1998. Dialogizitt, Theorie und Geschichte der Literatur und der schnen Knste, Reihe A, Bd. 1. Hrsg. Vov R. Lachmann, Mnchen, 1982. Duri, Dejan i Ba i-Karkovi, Danijela. Otac i sin u modernome romanu, u Zborniku Rije ki filoloaki dani, Filozofski fakultet, Rijeka, 2008., str.181-195. eki, Velid. Flagusova rukavica, Originalnost prepisivanja u prozi Dubravke Ugreai. Meandar, Zagreb, 2006. Eco, Umberto. The Role of the Reader. Explorations in the Semiotics of Texts, Bloomington and London, Indiana Univesity Press, 1979. Fauconnier, Gilles i Turner, Mark. The Way We Think. Conceptual Blending and The Minds Hidden Complexities, Basic Books, New York, 2002. Fiske, John. Popularna ekonomija, Hrvatski filmski ljetopis, IX, br. 36, Zagreb, 2003., str. 206-214. Gr~ini, Jasna. Zoran Kompanjet  smijeh kao knji~evna (o)poruka, Adami, Rijeka-Opatija, 2008. Intertekstualnost & autoreferencijalnost, ur. Dubravka Orai Toli, Viktor }mega , Zavod za znanost o knji~evnosti Filozofskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu, Zagreb, 1993. Katni-Bakarai, Marina. Stilistika, Drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Nau na i univerzitetska knjiga, Sarajevo, 2007. Lazzarich, Marinko. Rije ki akvarel, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 2008. Marchese, Angelo. Dizionario di retorica e di stilistica, Mondadori, Milano, 1979. Milanja, Cvjetko. Autobiografski roman, u Hrvatski roman 1945.-1990., ZZK, Zagreb, 1996. / alteritet, Knji~evna smotra, br. 84, Zagreb, 1991., str. 27-36. Orai  Toli, Dubravka. Tri kraja stoljea (1800.-1900.-1995.), u Paradigme 20. stoljea, avangarda i postmoderna, Zavod za znanost o knji~evnosti Filozofskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu, Zagreb, 1996. Orai  Toli, Dubravka. Muaka moderna i ~enska postmoderna: roenje virtualne kulture, Ljevak, Zagreb, 2005. Phillips, Anne. (O) raanju demokracije, }enska infoteka, Zagreb, 1998. Radman, Zdravko. Metafora i mehanizmi mialjenja, Hrvatsko filozofsko druatvo, Zagreb, 1995. Rem, Goran. itati Hrvatsku, Durieux, Otvoreno sveu iliate, Zagreb, Osijek, 1994. Sabli-Tomi, Helena. Ljepaa polovica knji~evnosti 1990-ih, u Zborniku Rije ki filoloaki dani 3, Filozofski fakultet, Rijeka, 2000., str.391-400. Sabli-Tomi, Helena. Prostori ~enske suvremene proze, Knji~evna republika, 3, Zagreb, 2005., str. 135-150. Semiotics; an Introductory Anthology, ar. Robert E. Innis, Indiana University Press, 1985. Solar, Milivoj. Edipova braa i sinovi, Naprijed, Zagreb, 1998. Sorel, Sanjin. Rije ka knji~evna avangarda, Izdava ki centar Rijeka, 2001. `afranek, Ingrid. }enska knji~evnost i ~ensko pismo, Republika 11-12, 1983., str. 7-28. `egota-Lah, Nataaa. Autoporteret ili totalno ogledalo, Novi Kamov, 4 (2004.), Rijeka, str. 92-95. Trinajsti, Marijana. Autobiografija kao ~anrovska preferencija ~enskog glasa, Kruh i ru~e, br. 21., Zagreb, 2003., str., 43-49. Zagorac, Milan. O gubitnicima i nehomogenim ladicama, Vijenac, 175, Zagreb, 200., str., 17-21. Zlatar , Andrea. Autobiografija u Hrvatskoj, Matica hrvatska, Zagreb, 1998 Zlatar, Andrea. Tekst, tijelo, trauma: ogledi o suvremenoj ~enskoj knji~evnosti, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.  Knji~evnost ispovijednoga karaktera u kojoj je naglasak na samospoznajnome momentu omoguuje spisateljicama da progovore o ~ivotnim problemima iz ~enskoga rakursa, tematizirajui dramu slabog subjekta. Trend autobiografske proze u devedesetima je osjetno poja an, a velik broj autofikcionalnih tekstova potvruje te~nju knji~evnika da o~ivljavanjem sjeanja vlastitu proalost sa uvaju od zaborava, pretvarajui je u literarnu stvarnost.  Publikacija Vidove orgulje multimedijalni je umjetni ki projekt nastao kao rezultat suradnje umjetnika razli itih profila. Sastoji se od glazbeno-scenskog djela (libreta) Marine abrajec U Gradu Svetoga Vida / In the City of St. Vitus, etverodijelne autorske serigrafije rije koga slikara Voje Radoi ia te glazbenog CD-a naslovljenog Nek' plamte grafiti, kojeg je uglazbio i aran~irao skladatelj Aleksandar Valen i. Svojim je tekstom Marina abrajec o~ivjela legendu o svetome Vidu, zaatitniku Rijeke ali i zaatitniku umjetnika, svojevrsnom alternativcu meu svecima. Predlo~ak Marine abrajec predstavlja transfiguraciju poznate legende, odnosno bajkovitu glazbeno-scensku parafrazu, koja je rezultirala literarnim spojem tradicije i avangardnih poetika.  Intimnom teorijom romana sustavnije se pozabavio Sanjin Sorel u svojoj knjizi Rije ka knji~evna avangarda (Rijeka, 2001.)  Devedesete su inaugurirale niz spisateljica koje su obogatile poeti ke prostore suvremene hrvatske ~enske proze: osim Marine abrajec valja navesti Julijanu Matanovi, Sanju Lovren i, Sibilu Petlevski, Andreu Zlatar, Vilmu Vukeli, Alenku Mirkovi, Sanju Pili, Maju Gjerek Lovrekovi, Theresiu Moho, Emicu Rubil, Nadu Prka in, Mariju Papraaarovsku, Marinelu, Slavicu Tom i, Slavicu Stojan, Jadranku Brn i, Mariju `ur Puhovski, Evu Grli i druge. Novo tisuljee slijedi trend pojavnosti mladih autorica koje beskompromisno artikuliraju druatvenu zbilju, unosei u ~ensku prozu novi tip subjektivnosti.  Termin ne ozna ava pismo razlike uvjetovano spolnom odreenoau, ve stilisti ku odrednicu u koju ulaze i tekstovi muakih autora.  Njezin roman izlazi iz okvira lako itljiva ativa, uspostavivai dijalog s visokim dosezima prakse ~enskog pisma, sveu ilianog romana i teorijski osvjeatena pisma ne bi, li na neki na in, sintetizirala svoje profesionalne dosege i intimna ograni enja. (M. Zagorac, O gubitnicima i nehomogenim ladicama, Vijenac, 175., str.18.)  Cvjetko Milanja apostrofira samospoznajni element u kojem se kategorija vjerodostojnosti ostvaruje u asimiliranju privatnog i literarnoga lika, kao temeljna odrednica autobiografske proze. Izdvajajui osobitosti postmodernisti koga pisma Marina Katni-Bakarai navodi meuodnos knji~evne teorije i prakse, brisanje granica izmeu znanstvenog i knji~evnoumjetni koga te razvijenu svijest o apsolutnosti teksta i naracije.  Upotreba razli itog fonta slova upuuje na konotativnu mo vizualnih i tipografskih rjeaenja te njihov utjecaj na zna enjsku razinu poruke. U koautorstvu s Ladom Badurinom autorica je o tome pisala u knjizi Raslojavanje jezi ne stvarnosti (2001.) Pritom Marina abrajec ne krije vlastitu involviranost u radnju te, ekvilibrirajui izmeu objektivnog i ironi nog tona, provocira itateljev horizont o ekivanja.  Intimna teorija romana, str. 12.  Mo~emo navesti primjer Dubravke Ugreai: status priznate europske knji~evnice spisateljica zahvaljuje maniristi kim poigravanjima i metafikcijskom karakteru svoje proze. U hitovima }ivot je bajka, `tefica Cvek u raljama ~ivota i Forsiranje romana reke originalnost knji~evne paradigme Ugreai ostvaruje naratoloakim igrama obnavljanja i preslagivanjem zajam enoga konteksta. Namjernim povezivanjem trivijalne i visoke konvencije pripovijedanja, izokretanjem narativnih perspektiva i parodijom, te mijeaanjem ~anrovskih konvencija, odigrala je zna ajnu ulogu u razvoju poetike campa na ovim prostorima.  Zasienje besmislom tragedije otvara pitanje poetike humaniteta, nekontrolirani pesimizam kulminira dilemom formuliranom u obliku pitanja - zaslu~uju li stvarni ljubavnici dublji krug pakla od Francesce i Paola, Danteovih junaka s naslovnice. Rije  je o metatekstualnom oslanjanju na semanti ko polje poznatoga predloaka i tkanju novoga tekstovnoga prostora.  ibid., str. 82.  Ne okoliaajui (ato je konstantna svih njezinih uvoda) autorica postavlja aktera pri e pred omiljeni motiv prozora: Kako se i zaato naaao ovdje, pred svojim prozorom, zagledan u sebe? ( uk il netopir, str. 7.) U uvodnome dijelu prvi put koristi motiv prozora  po uzoru na Virginiju Woolf koja se u kultnom romanu Gospoa Dalloway u nekoliko navrata vraa istome motivu. Motiv prozora u tekstu poprima obilje~je znaka, simboli nog iskoraka.  Pred itateljem izni e lik zreloga muakarca optereenog svojim izgledom i potvrivanjem svoje li nosti, lik uspjeanoga pravnika koji postaje ~rtva javne osude. Bri~ljivo graena karijera tek je paravan njegovim emotivnim kompleksima koji dolaze do izra~aja u kontaktu sa ~enama: mada ih tretira poput objekta, one mu obilje~avaju ~ivot. Iza fasade uglaena gospodina krije se nesiguran muakarac koji svakodnevnim ritualima bezuspjeano pokuaava nadvladati egzistencijalnu paniku. Inzistiranjem na poativanju zakona i druatvenih pravila zapravo prikriva vlastiti unutraanji nered. Vanjska maska ne mo~e prikriti krhotine u obliku propaloga braka i neostvarenih ciljeva. U bjesomu nom traganju za novim po ecima akter pri e bezuspjeano pokuaava potisnuti svjedoke svojih poraza.  U romanu nije zanemarena radnja pa u odnosu na prethodno djelo zamjeujemo akciju u kojoj se, kroz tematizaciju muako-~enskih odnosa, zrcali bilo vremena. Novost je u autori inu pismu prikaz tjelesne dimenzije ljubavi: dok je u prvom romanu u odmjeravanju snaga i preispitivanju muako-~enskog odnosa naglasak na duhovnosti, u drugom igra dominacije dobiva i vanjske konture u blago oslikanoj erotici.  uk il netopir, str. 201.  Milanja smatra kako je gnoseoloaki modus u kojemu kategorija vjerodostojnosti proizlazi iz izjedna avanja sudbine romanesknog lika s privatnom sudbinom samoga autora temeljna odrednica autobiografske proze. Budui da postmoderni ~enski subjekt problematizira do~ivljaj vlastite nedovraenosti, autobiografizmom spisateljice posti~u vei stupanj ovjerenosti.  Nezadovoljna stvarnoau koja ju okru~uje Eva se povla i u svoj svijet ispunjen dragim osobama, mahom ~enama, budui da s muakarcima ne uspijeva ostvariti zadovoljavajui kontakt. Do~ivljavajui se ugro~enom vrstom propituje je li ~enama takav ~ivot suen? U inu stvaranja ona objedinjuje sva lica koja u njoj ~ive, nemona oduprijeti se naletu nepoznate sile. Strast slikanja koja istovremeno poniatava i objedinjuje razum s emocijom alegorijska je projekcija ljudskoga ~ivota. Umjetnica stvara 12 slika svojih ~ivotnih lica, dok se u posljednjoj krije njezin portret, pogled u vlastiti drugost. Publika je ~eljna senzacije i junakinja se pita hoe li itko razumjeti, otkriti djelo i dekodirati njezinu likovnu slagalicu. Uspjevajui naslikati vlastiti autoportret Eva raa iaava s vlastitim traumama i sve anim otvaranjem izlo~be optimisti ki ia ekuje nove ~ivotne izazove.  M. abrajec, Prozor u prozoru, str., 7.  ibid., str. 24. Osim uokvirene pri e suvremena knji~evnost nudi brojne primjere porabe okvira kao knji~evne konvencije. Miroslav Beker u tekstu Okvir oko znaka analizira semioti ku ulogu motiva prozor, zaklju ujui kako ga pojedini autori intertekstualno koriste u klju nim segmentima svojih tekstova. Pasternakov roman Doktor }ivago nadaje se pritom kao poticajna podloga za istra~ivanje.  Fantasti ni iskorak u drugu dimenziju tema je popularnog romana Ve ernji akt Pavla Pavli ia. Mada ih spaja znanstveni milje iz kojeg dolaze, ~anr romana potpuno je opre an meditativnoj prozi Marine abrajec,. Njihovi junaci (Eva i Pavli iev Mihovil) neosjetno se transforniraju iz svakidaanjeg prema nesvakidaanjem. No, dvoje suvremenih hrvatskih knji~evnika povezuju druge silnice: oba autora na specifi an na in povezuju knji~evnost i semiotiku. Kao ato Marina abrajec u svom zadnjem romanu neprestano propituje granice literarnoga zna enja, Pavao Pavli i u romanu Krasopis tematizira sveobuhvatnost predmeta semiotike.  Unato  bolnom samootkrivanju tekst optimisti kim proplamsajima potvruje autori in humorni potencijal: prizori rada u slu~bi voajerizma autora i itatelja, kao i sklonost situacijskoj komici, novost su u njezinom slojevitom diskursu. Njezin imaginativni ludizam ruai ~anrovska ograni enja, funkcionalno otkrivajui konotativna zna enja idejnoga podteksta, a komi ni su u inci posljedica nesputane literarne igre. Smjehovno se ostvaruje u duhovitim portretima sporednih aktera pri e i u njihovoj eti koj karakterizaciji. Proces ironizacije najbolje dolazi do izra~aja u kreiranju epizodnoga lika, poslovne tajnice Sely: hiperbolizacijom i mnoatvom trivijalnih pojedinosti autorica sabotira njezinu ~elju da u svojstvu stilisti kog entiteta nastupi kao junakinja. Eti ka karakterizacija sa semioti kom pokretljivoau lika uo ljiva je i samim izborom imena kao indikatorom promjene kuta gledanja: izgledom i (fonoloaki) trivijalnim imenom  Sely, podsjea na lik iz TV-sapunice.  Intertekstualno dekodiranje intimne opreke upuuje kako koloristi ka nesputanost Prozora u prozoru stoji na suprotnome polu akolorizma Intimne teorije romana, ali i crnilu uka il netopira. Boja u tekstu poprima mjesto znaka, a forma poziciju simbola, i to simbola koji se raa iz stalnog prijepora izmeu apstraktnog i figurativnog predloaka. (N. `egota-Lah, Autoportret ili totalno ogledalo, Novi Kamov. 4, str. 94.)  ibid., str. 93.  M. Solar u Bettelheimovim analizama bajke nalazi obiteljski raspored ljudskih odnosa, prema temeljnim funkcijama i osjeajima koji nipoato nisu sasvim jasno utvreni. Poput odrasloga itatelja dijete se ne prepoznaje samo u junacima nego i u odnosima meu likovima, stoga sretan svraetak djeluje umirujue i ohrabrujue.  Prozor u prozoru, str. 182.  ONA: Uzima kamen i udara njime sve dok se uje da tijelo diae. Zariva nokte u njegov vrat i upa mu ~ile iz tkiva. Dr~i u rukama njegov vratni kralje~ak i mrvi ga udnom lakoom& ON: Skriva se, bje~i. S rupom u vratu, ali to joa uvijek ne primjeuje. Svijest o boli nastupit e poslije. ONA: Naglo se, bjesomu no, udaljava. ON: Vraa se. Nalazi svoje iskidano tijelo. Na njemu smrvljen vratni kralje~ak. Skuplja komade i sve ato nalazi odnosi kui. (Intimna teorija romana, str. 34-35.)  M. Trinajsti, Autobiografija kao ~anrovska preferencija ~enskog glasa, str. 4.  O evi i sinovi. Uvijek isti jazovi. (uk il netopir, str. 188.)  Samosvjesna ~ena s lakoom prihvaa odgovornost: Eva igru vidi u naravi svih svojih postupaka. Vidi je kao proces. I kerino djetinjstvo, i njezino maj instvo i njezino slikanje  sve je igra. (N. `egota-Lah, Autoportret ili totalno ogledalo, str. 92.)  Cilj njezine studije Poetike uma je teorijska prezentacija i prakti ko propitivanje dinami kih momenata zna enja kao izvedenice tijela u sprezi sa stvarnoau, u sprezi sa svim domenama ~ivljenja koje mobiliziraju metafori ku transgresivnost jezika. Istra~ivanje kree od logi kog preko pragmati kog do eti koga pola problematike.  Sorel navodi kako izmeu avangarde s po etka 20. st. i postmodernizma postoje strukturne veze koje konstituiraju avangardni duh u Rijeci. Shodno tomu zauzima stav da je rije ku avangardu mogue objediniti jedinstvenim kompleksom manirizma-avangarde-postmodernizma, kojim je obuhvaeno itavo stoljee.  M. Kova evi, Pripovijedanje i stvaralaatvo, Agregatna stanja narativnog diskursa, str. 12.  ibid. str. 54.  M. Kova evi, Poetika mijena, str. 15.  Marina abrajec posebice je zaintrigirana aktivnoau konstruiranja pri e kao mentalnoga procesa i njezinim modificiranjem u novo iskustvo. Ra unajui da je ovjek metafori ka ~ivotinja (Radman) nerijetko u poigravanju s figurom uma stvara semanti ke pomake. Svjesna metafori ke utjelovljivosti emocija figurativnim jezikom ukrata semanti ka zna enja te na taj na in oblikuje vlastiti svjetonazor i stvara spoznajne veze izmeu raznovrsnih konteksta.  Turnerovu projekciju temporalne pri e na pri u s mentalnim motriatem Proustove Potrage za izgubljenim vremenom rije ka autorica eksplicira u narativnim strategijama teksta Prozor u prozoru, provodei istodobno kulturalni dijalog s francuskim modernistom.  M. Biti, Kultura kao in literarnog uma, str. 60.  M. Biti i D. Marot Kia, Poetika uma, str. 89.  U Intimnoj teoriji romana jednostavnim grafi kim rjeaenjem i uokvirenom slikom sugerira studiozni pristup: naslovna ilustracija iz Danteove Bo~anstvene komedije i uvodna posveta klasicima  Aristotelu, Danteu i Krle~i, kojima se autorica izravno i posredno obraa u samom tekstu; tamna naslovnica s crnom figurom u srediatu asocira tjeskobno ozra je romana uk il netopir. Sukladno idejnom svijetu teksta i optimisti kom kontekstu pri e naslovnica romana Prozor u prozoru uobli ena je apstraktnom eksplozijom boja, meu kojima sugestivno dominiraju ~uta i crvena.  & prikazani element na taj na in ulazi u prili no opse~nu knji~evnu intertekstualnost koja obuhvaa i djela razli itih autora, ako ne i knji~evni sustav u cjelini" (Marchese, Dizionario di retorica e di stilistica, str. 56-57., prev. M. Lazzarich). Tekst u originalu glasi: & Si puo` considerare il` contesto come un codice di riferimento sul quale proiettate l` elemento da decifrare; in questo senso non e` dato solo dalle unita` intratestuali (o contestuali) ma anche da quelle di altri testi dello stesso scrittore: l` elemento evidenziato entra cosi in una trama assai vasta che costituisce l` intertestualita` letteraria che coinvolge anche opere di diversi autori, se non il sistema della letteratura nel suo insieme.  Rez izmeu fikcije i fakcije i artificijelno poigravanje literarnim razinama u navedenih su autora maksimalno eksploatirani, ato je Davida Lodgea navelo na misao da strategije metanarativnoga romana vode u labirint bez izlaza. (Na ini modernog pisanja, str. 226.)  Uspostavljanjem dijaloga s teorijski osvjeatenim pismom obje spisateljice objedinjuju svoje profesionalne dosege i intimne preokupacije, po emu njihovi tekstovi izlaze iz okvira lako itljiva ativa. Znanstvenost njihove postmodernisti ke fikcije ne zahtijeva samo Uzornoga itatelja (Eco) s odreenim lingvisti kim predznanjem, ve Idealnog itatelja/ itateljicu (Katni-Bakarai) iji e horizont o ekivanja biti u potpunosti ispunjen. Osim generacijske i strukovne bliskosti dvije autorice povezuju znanstveni interesi te autobiografizam kao ~anrovska preferencija u slu~bi promaknua slaboga subjekta. U fokusu njihove proze je dvostruko traganje - propitivanje individualnog identiteta i prezentacija vlastite slike u javnosti. Biljeaka o piscu i uk il netopir postmodernisti ki su romani u kojima autorice ne ~ele potencirati razli itosti, ve ih bilje~enjem spomenuti kako bi upozorili na postojanje rodnih pitanja.  Pojam se prote~e u zna enju interaktivne preobrazbe iz tehnoloake u literarnu domenu, u sklopu medijske teorije shvaen kao stupanj u kojem virtualno istiskuje stvarno. `to se viae isklju uje kontakt sa stvarnim, fizi kim svijetom, to se postupak u veoj mjeri smatra imerzivnim.  M. Kova evi, Pripovijedanje i stvaralaatvo, str. 106.  U svojoj studiji Marina Biti istra~uje procese formiranja zna enja putem kojih se razjaanjavaju odnosi virtualnog i stvarnog na popriatima egzistencije u suvremenim medijima. Ona promatra poimanje stvarnosti iz kuta ontoloako nepomirljivih postavki, od aktualizma do posibilizma. Analizirajui problem razmjeatanja subjekta sla~e se s potrebom rekonceptualizacije samog pojma identitet, smatrajui kako je Hallov termin identifikacije primjereniji jer upuuje na proces konstrukcije i viaestrukost.  Promialjanjem o konzervativnom stavu akademske zajednice (gdje interdisciplinarne silnice najsporije dopiru) ustrajno naglaaava potrebu simbioze srodnih podru ja i nu~nost interdisciplinarnoga pristupa izu avanju jezika i knji~evnosti, budui da je knji~evno djelo kulturna injenica, a jezik medij kroz koji se kultura viaestruko prelama. Prevladavanje navedenih opreka do~ivljava istra~iva kim izazovom.     PAGE  PAGE 31 :<>@BDHTVT`TVj68<ŒČƌʽ{{{{wswkh9CJaJhthqGhihnhLh3R6jh3R0JUh3Rh3RB*ph3fhS5B*CJaJph3fh3R5B*CJaJph3fhth3R5B*ph3fhth3R5CJaJhthfC5CJaJhn5CJaJh95CJaJhkhnhS%ƌ  Vlx̍΍"*0<>hjn^lpҏ֏ޏ48>THL  :VВҒԒؒ |~龷᷾ų hY(hnhS h6Bhn h6Bh3R hY(h3RhHh3R6 h3R6hLh3R6hnhih3RhkhqGhthqGCJaJD“ēȓ̓ؓ"6Д*`0.0\vƗȗؗڗprt$&Ɯ(*t|*,껳h+jhk0JUhkh"jh"0JUjh3R0JU h3R6hh3R6 hh3RjhY(h3R0JU hIh3RhY(h3R6hSh[ih3R6h3R hY(h3Rhn hY(hn4,6<`؞  VXZ֟ Lln̠Рޠ8:Z`b>PȢܢ <Dlnpr H>^<NBN hCh3Rhbh3R6hCbh3R6 h4 <h3Rh}bjh3R0JUh}bh3R6h5h3R6 h!(Fh3RhfKh3R6hnh"h"6hhh"h3R h5h3R;NPܫ,<>@B^جܬ,4|fhVXZگLNPRT\^`tvžꩤŜvnvvvhtCJaJhth[XCJaJhth}bCJaJh9CJaJhhB*phhiB*ph h3R6h&;h3R6jhjuh3R0JU hjuh3Rh" h<h3RhqGjhS0JUhShCh3R6h3R hCh3Rjh3R0JU)RNPR468:RTVXZdhgdm*gd3RdhgdqGdhgdidhgdYOdhgd}CΰJLz|ض*Vj¸޸8Z:f.BbzVdZпдЩВІІпВ~І~ІІvvhbCJaJhUCJaJh]hi6CJaJh]hYOCJaJh]hfn6CJaJh]hfnCJaJh]h[XCJaJ!jh]hi0JCJUaJh]hiCJaJh]h[XB*CJaJph h[Xhhh[Xhth}CCJaJ-Z\f "&.@LNPRb&·}y}r}j]}jh"h h0JUh h h6 hUh hhU h h hh hhqGhS5 hqG5hthqG6CJaJhthqGCJaJhth}bCJaJhth[XCJaJh9CJaJhVBhYO hYOhhhhhShqGh]hiCJaJh 2CJaJhg/CJaJ$ ,.02^`<>@DLHXlL8<>^`Zr\ h!&hqGhUhqG6 h[XhqGhqGjh h h0JUhUhU6 hUh hjh h0JUhU h hUhh h6h h h6h h h h h<pRTTv$,.68:LPRTVXZ>@B<X¶𒈒||hN-h@hnbjhm*0JUhm* h95 hVB5 h3R5 hth3R5B*CJaJphhth3R5CJaJh3RCJaJ hshVB h,hqGh+sIhqG6h3hqG6hUhqG6hVBh0/hqG6hqG0 FVX^8<:Z^lf fhp .4BDn|& h Ph3Rh    , dh-DM gd kgd3Rdhgd3RB   "   * , . 2 6 @ B P j n  T V n r    p~Fl:|<VŽŮ֡hh3R6h3Zh3R6h}ARh3R6hRWh3R6 hS6hOp'h3R6h[h3R6 hUh3RhUh3R6 h3R6h~\h3R5h9hS hFh3RhnhCh%h3R5h3Rh k h kh k2, . 0 2 4 6 8 : < > @ B P R V b LZFdlXZdhgdSgd3Rdhgd3RVXZ^tvxD|PLj" 0@"&v n    !!8!`!h!!!!}uh*h3R6h&;h3R6CJaJh3RCJaJh&;h3RCJaJh}ARh3R6 h3R6hBh3R6h%b"h3R6h0h3R6hX]h3R6h?ih3R6hh3R6hQah3R6 h3R5h~\h3R5h3R hSh3R h h3R.Z\^vxzn !!N"#$X%&&'(dhgd3Rdhgd3Rgd3R!L"N"~"2#$$$%V%z%%%&(&F&&('(B((()))*>****\++(,,--"-j---..@.X.|..} h3R0J5hh3R6 hh3Rhah3R6 hSh3Rh:-h3R6hmWhmW6hmWh xh3R6hSh3R6hqZ h3R6hm h3R6 hm h3RhWh3R6h}ARh3R6hX]h3R6 hOp'h3Rh3R-(j))*4++--\.://@/289b>j?BNEHHM\PPTgd gd3RgdrgdGgd3Rdhgd3R.:/d>>>j?l?AABBNEPEXEbEF.GGG.H0H4HHHHHHHобБ~r~~~m h+}6hBDh+}6CJaJh+}CJaJhBDh+}CJaJ!jhBDh+}0JCJUaJhy"(h+}6 hy"(h+}jhy"(h+}0JUh+ h+}6jh+}0JUh+} hc6h+}jhc6h+}0JUhrh+}CJaJhrh+}6CJaJ(HHH$IlII(J8J:JVJZJJJJ KKdLxLRM\M^MMMMMM NO\P^PPPQRfRtRRRRRRRS SnSSTTο箣~!jhqh+}0JCJUaJh+}CJaJhhh+}6CJaJhhh+}CJaJ!jhhh+}0JCJUaJ hhh+}hBDh+}6 hBDh+}jh+}0JUh^h+}6h+} h^h+}jh^h+}0JU/T>T~TTTUUU(U*U@UzUUUUUVVV^VlVW&WX0X2XBXXXXXYY*Y8YYYYYZZZZ4[<[:]@]B]D]F]d]~]Ѵ h+}6h+}jh+}0JUhth+}B*CJaJph hth+}6B*CJaJphhth+}6CJaJhth+}CJaJ!jhth+}0JCJUaJh+}CJaJhqh+}CJaJ3TZB]~]L`0ggjo*w~zz(}d}~:ށhjb"Dgdngd9#gdk>1gdgdi,^gdD%<gd3Rgdtgd3R~]]]]L`N`````.b:bDbFbPbRbbbbbccccd(ddd6e8e:e@ereteeeeeff0g2gNgnggghʿۿۿۿۿۿۿۿۿۿۿۿۿzjh h+}0JUhhh+}6h+}jh+}0JUh,h+}6CJaJhRh+}CJaJh)[hh+}CJaJh,h+}CJaJ!jh,h+}0JCJUaJh+}CJaJhqh+}CJaJ!jhqh+}0JCJUaJ.hhj*jjj k8k:ko&ooop,pppTqVq\qhqqqLrVrfuxuvv*w,w.www"h+}6h1h+}6hLh+}CJaJh$kyh+}6CJaJh$kyh+}CJaJh+}CJaJ!jhLh+}0JCJUaJhzh+}CJaJhzh+}6CJaJ!jhzh+}0JCJUaJh:-h+}6h+}jh+}0JUh.ssh+}6CJaJh.ssh+}CJaJ!jh.ssh+}0JCJUaJbd "$DFd ^ "NnŽ|"$8tԐƺƲơqfZhzh+}6CJaJhzh+}CJaJ!jhzh+}0JCJUaJhUh+}6h+h+}6CJaJh+h+}CJaJ!jh+h+}0JCJUaJh+}CJaJh"h+}6CJaJh"h+}CJaJ!jh"h+}0JCJUaJhiTh+}6hY(h+}6jh+}0JUh+}#D "\,p46:<@BFHLNgdm*gd hgd hgdigd[XgdSgd3Rgd+gd"gd3RԐ"0ؓ\^`b PR,.Bfʟȡ֡ پ٭xkdd\d\d\d\dhsh+}6 hsh+}jhsh+}0JUh\3h+}6h+}jh+}0JUh[Xh+}6CJaJh+}CJaJh[Xh+}CJaJ!jh[Xh+}0JCJUaJhSh+}B*CJaJphhSh+}6CJaJhSh+}CJaJ!jhSh+}0JCJUaJhzh+}CJaJ$.024FHjlpr¥Ħx b~468<>BDHJNPzzzzpjh+}0JUjhVoUhVohQzh+}CJaJ!jhQzh+}0JCJUaJhbTh+}6CJaJh+}CJaJhbTh+}CJaJ!jhbTh+}0JCJUaJh2h+}6hX_h+}6jh+}0JUh+} hsh+}hsh+}6,P\^`dfrtxz|h3R0J5CJaJhVohS0JmHnHuh+}jh+}0JU h+}0J N`bd|~dhgd3Rh]hgdn9 &`#$gdn9,1h. A!"#$%  @@@ 3RNormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No List>@> 3R Footnote TextCJaJ@&@@ 3RFootnote ReferenceH**W@* 3RStrong5\B^@"B 3R Normal (Web)dd[$\$2O22 3Rclr1dd[$\$.X@A. 3REmphasis6]0OR0 3Rclrdd[$\$>Oa> 3Rnn15CJOJQJ\aJo(phBOqB 3Rn3%56CJOJQJ\]aJo(phFOF 3Ra1)56CJOJQJ\]^JaJo(ph<O< 3Ro15CJOJQJ\aJo(ph<O< 3Rs15CJOJQJ\aJo(phy 4 @4 3RFooter  p#.)@. 3R Page Number<U@< 3R Hyperlink7>*S*Y(phV)(O( 3RdatalinkZOZ 3Rbook-details-italic1CJOJQJaJo(ph % <F"$)z*-/45!9.=AQE=F>LcNNO0QQT]?_4k}sxāmez$B*0  !"#$%&'()*+,-./1`  $`k"" #%%&'(O))*+-q---p/q000356:;;=z?}?0   "K_xyzLMNOPQRSTUVWXYZ[8STUZ[\ 4OPQRdefghi[(\((0))))- /!///<1=1>1?1d1m1v1(<)<<<<0=1=??????KKL@LAL2QRSSSST T W!W"W#W&WLWMWNWoWpWacgdgghghhi?i@iAioixiyisn-t.t/t8t9tetftgthtXYZ[\]^_`ɇ{!wxyz{hdefghij#$%&345>?NOP D~!P g;DSF>RcGPY=,[[f    /TJ l}k l!!! $&'+,,.u0v0x0y0{0|0~00000000000000000000000000000000@0@00000000000000000000@0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 000000000000000000000000000000000000000000000@00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000z?@000@000@000@000@0@0@0@0@0@000$ Z[\ \(d1m1)<<<<0= Tsnw5>?NO ~!FGY=[f  /T0000000J00D 00Cn00C003K00*hK00.K00+K00'K0 0)K0 0)K0 0'0 00 00 000 @0000000000000000"0#0"00"00000 0000000000@00000000#0$0#000000(0000C0D0C00K00K00 K00 #000000 00 00 00 0 00 0@0m@0 00 %%%(d> "&0>="G,U bjs.{ڎnD(|. :ƌ,NZ&BV!.J9HT~]hd}ԐPXYZ[\^_`abcegiklmnpqrsuvw >=~j~ R, Z(TDN]dfhjotx !(!!jbԒ{0{0>*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PersonName % !R[\^"(*018CK# [j4@bj"#,-:;=Yl)+2Zb  D N V a 7 E f t |EN )*34;PXku!*,>2:ETS[s|~%WdMZ $.9n| Q ` !!""########c$k$$$$$5%I% &&B&O&''8'F'T']'(((((((( )%)5)<)>)F))*.*t*y*|******++,,,+,F,O,a,g,h,p,--/0c0r000F1U1W1a11111444&4(474g4r44455z55K6U666666666^7b7):3:::::G;Q;R;Z;2=B=Q=c=d=l===>>5?B?J?R?????XAjAAAB(B2B?BlBuBBBNCVCCCFFG$G}GG HHHH IIJ(J@KFKKKPKVK`KiKqKKKILULVLeLLL\MgMNN OOOOOOQQQQQQQQQQRRRRRRnInnn ooo#o`rkrzrrrrss\tctttttw,wwwwwxxxxzzE{Q{S{_{o|t|||}#}x}}}} ~~:IQYcmւ )QV[dktlv);tCM3DapLJ 5Gĉ̉[cIRq{ŌЌی>M\dэލ  (?GܓǕؕەHSVbcm}[dDIW`$0:YaZhixßџҟߟ&2<ziwŢԢ,;ԣޣvƤҤ (?Hĥӥ:JKXZb9Jo|ŧͧ(CLɪ%127:EyǮӮ@HQaqmt#GNV^̲ѲӲزٲ+l{dzҳw+7@CSbhpwMRpx 3= drظsĹ3FGQYabku}q| #+,5HSվqy{#19kq +bky#Xe'7%/28]aMUV\ /zFR\ftIT>KUcjvU`uz $4AdkWh}0@H>H*25=?KXbcklopx "&'/18=ER\]efijptz{!"(-34=>FGJKQT[gop~ "#'4<=FHQRUV\`jkstz{ $)*15=>FPSTYbjly{ #,4DLfn~!*4<>B&+-PY[c#%(7DFNOVXZgmnt "*,3;@PX$+DGIPRU^abhjvz}~ !'(46;SXZ^,/CRWX]flFO@I_aRWY^ GMPUW] 27YcFL 8G"fnOWrz ( &:@AKMUVZ\abg~2>]delyRXYa/: GU +4V`.r}# A Q Z e    #   !Q\jprz|-;$Ze.9nxSYZ]OUX^_bsnrbhm v   !!!!P$a$$$$$$$$$$%$%'%)%4%9%A%B%F%J%P%T%_%`%c%d%i%j%t%x%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%&& & &&& &!&,&-&2&3&7&?&D&E&J&K&P&U&`&d&s&u&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&'p'v'''(#())`)f)g)o)**,,,,----@.S.~..v0v0x0x0y0y0{0|0~000000 !"JK^_w~Kk7Q@RUYd 3<NRciZ(a(((/)5)))))--/!///;1?1c1~1'<.<<<<<<</=2=????KKL#L>LIL1Q:QQS[SSSTTW'WKWOWnWxWaabgggghhfhghhh;iAiniirn{n}ss,t9tdtptW`ȇчz )v{ߟgp±cj"25=?MP CD}~ !OP fg:;CDRSEF=>QRbcFGOPXY<=+.Z]!Z]eh       ./STIL kn|j m k!n!!!!!$ $&&''++,,,,..t0v0v0x0x0y0y0{0|0~00000000 "_x@TUdRWi?1u1????L?LSSvS#W'WNWWWAiHi lGl/t7t9tethtpt`{ßjq5VPe%IT30t0v0v0x0x0y0y0{0|0~000000v0v0x0x0y0y0{0|0~000000Dvt2e>V-v"R: o$Nds4+=bf:cIqA ]b`- ^`5CJo(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH. ^`B*o(ph. tt^t`hH. DLD^D`LhH.   ^ `hH.   ^ `hH. L^`LhH. ^`hH. TT^T`hH. $L$^$`LhH.M^`Mo(. tt^t`hH. DLD^D`LhH.   ^ `hH.   ^ `hH. L^`LhH. ^`hH. TT^T`hH. $L$^$`LhH.^`OJPJQJ^Jo(-TT^T`OJQJ^Jo(hHo$ $ ^$ `OJQJo(hH  ^ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hHdd^d`OJQJo(hH44^4`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH^`o(. tt^t`hH. DLD^D`LhH.   ^ `hH.   ^ `hH. L^`LhH. ^`hH. TT^T`hH. $L$^$`LhH.^`o(. tt^t`hH. DLD^D`LhH.   ^ `hH.   ^ `hH. L^`LhH. ^`hH. TT^T`hH. $L$^$`LhH.^`o((. tt^t`hH. DLD^D`LhH.   ^ `hH.   ^ `hH. L^`LhH. ^`hH. TT^T`hH. $L$^$`LhH. o$ ]b`Dv"eds4cIqA+=2!4!TD,xDNL`5.O%_ivkjp.O%_ivx0O(3RyiiC aC -= zVBSnbJ!I(Ln>"9#v#!&b&]*m*}'+,nV,N-?.?0k>1w 2 2[2d%5>55K5067;U;D%< $=BA=7@QU@_@fCDJD^EqG?]I6NJfbJ+LZOL7hLMQRSUPTsVmW[XZXYYv]i,^9`}b9e.fHf`f h2h@EJWY[\^bdeghikuwy{[0 ",24<FJL\`bptz~UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial7&  Verdana7Georgia?5 z Courier New;Wingdings"1\D)#{#{!42qHP ?3R2drLeaLea,        Oh+'0`   ( 4@HPXdrLeaNormalLea41Microsoft Office Word@[@3@2n#՜.+,0 hp|  {' dr Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxy{|}~Root Entry FS2nData z1Table!WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q