Naslov
Invaliditet – koncept u razvoju
(Disability - the concept of developing)

Autori
Mihanović, Vesna ; Krampač-Grljušić, Aleksandra

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
I. simpozij o modelima rada s osobama s invaliditetom s međunarodnim sudjelovanjem - Modeli rada s osobama s invaliditetom / - Mostar : Caritas biskupija Mostar, 2011, 49-50

Skup
I. simpozij o modelima rada s osobama s invaliditetom s međunarodnim sudjelovanjem - Modeli rada s osobama s invaliditetom

Mjesto i datum
Potoci, Bosna i Hercegovina, 14.10.2011. - 15.10.2011

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
invaliditet ; Međunarodna klasifikacija funkcioniranja ; invalidnosti i zdravlja (ICF) ; ekološki model
(disability ; ICF ; ecological model)

Sažetak
"Invaliditet" je jedan od klasičnih socijalnih rizika. Pružanje podrške osobama s invaliditetom već je dugo u središtu djelovanja socijalnih politika, pa tako i predmet terminologije, odnosno poimanja i definiranja 'invaliditeta'. Pretpostavljajući da negativni, zaštitnički ili paternalistički izričaji stvaraju drugačije poimanje osobe kod koje je utvrđen 'invaliditet', pritom stavljajući njeno aktivno sudjelovanje u drugi plan, u zadnjih nekoliko godina posebna se pozornost u svijetu, kao i u Hrvatskoj pridaje definiranju 'invaliditeta' u svjetlu nove paradigme. Rasprave o nazivlju 'invaliditeta' možda neće nikada biti potpuno riješene, a trajat će sve dok ne nestane stigma vezana uz osobe s invaliditetom i dok te osobe ne postanu uistinu jednakopravni članovi društva. Potvrdu navedenoga nalazimo u preambuli Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom u kojoj se ističe da je „invaliditet koncept u razvoju“, s čime su se složile zemlje time što su potpisale i/ili ratificirale Konvenciju. Ovakav način razmišljanja potvrđuje se analizom međunarodnih dokumenta, primjerice Jedinstvene politike rehabilitacije osoba s invaliditetom Vijeća Europe iz 1992. godine koja pod pojmom 'invaliditet' razumijeva bilo kakvo ograničenje ili nedostatak (prouzročen oštećenjem) sposobnosti obavljanja neke aktivnosti na način ili u opsegu koji se smatra normalnim za ljudsko biće. Nadalje, 1980. godine Svjetska zdravstvena organizacija usvojila je Međunarodnu klasifikaciju oštećenja, invalidnosti i hendikepa (ICIDH) u kojoj se invaliditet definira kao „ograničenje, smanjenje ili nedostatak (koje proizlazi iz oštećenja) sposobnosti za obavljanje aktivnosti na način ili unutar raspona koji se smatra normalnim za ljudsko biće“. No, vrlo brzo zaključilo se da se ova klasifikacija može smatrati suviše medicinskim pristupom koji je pretjerano usmjeren na pojedinca, ne objašnjavajući primjereno međuodnos društvenih uvjeta i sposobnosti pojedinca. Godine 1993. usvojena su Standardna pravila UN o izjednačivanju mogućnosti za osobe s invaliditetom u kojima se 'invaliditet' smatra zajedničkim izrazom za veliki broj različitih funkcionalnih ograničenja koja se pojavljuju u svakoj populaciji bilo koje zemlje u svijetu. Riječ je o oštećenjima, zdravstvenim stanjima ili bolestima koja po svojoj prirodi mogu biti trajnog ili prolaznog karaktera. Međutim, iako ova terminologija priznaje da je nužna usmjerenost na individualne potrebe te upućuje na manjkavosti društva, 1997. godine kreirana je Međunarodna klasifikacija oštećenja, aktivnosti i sudjelovanja (ICIDH-2), kao radna verzija koja mijenja 'invaliditet' u aktivnost, uključujući čimbenike okoline, s orjentiranošću prema socijalnom pristupu. Na osnovi ovakve klasifikacije 2001. godine usvojena je ICF – Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, invalidnosti i zdravlja koja je prihvaćena kao jedna od socijalnih klasifikacija. 'Invaliditet' rješava uključivanjem osobe u društvo smatrajući da on nije obilježje osobe već niza čimbenika od kojih mnoge stvara društveno okruženje. Ova se klasifikacija smatra ekološkim modelom pristupa invaliditetu, a predstavlja most između medicinske i socijalne perspektive. Sagledavajući 'invaliditet' iz teorijske perspektive može se zaključiti da su definicije uvijek izazov za raspravu, posebice one koje govore o uzrocima invaliditeta uključujući medicinske uvjete, čimbenike okoliša, socijalnu strukturu i/ili pojedinačna ili kolektivna ponašanja te stavove. Ovakve rasprave imale su veliki utjecaj na razvoj svjetske politike prema 'invaliditetu', učvršujući novu paradigmu u poimanju 'invaliditeta' kao društvenog konstrukta koji je utemeljen na ljudskim pravima.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA