Pregled bibliografske jedinice broj: 588819
Institucionalizacija ili deinstitucionalizacija – etičke dileme
Institucionalizacija ili deinstitucionalizacija – etičke dileme // Unapređenje kvalitete života djece i mladih / Vantić-Tanjić, Medina ; Nikolić, Milena ; Huremović, Alma ; Imamović Sanela (ur.).
Tuzla: Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih, 2010. str. 497-498 (poster, međunarodna recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 588819 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Institucionalizacija ili deinstitucionalizacija – etičke dileme
(Institution or deinstitutionalisation – ethical dilemmas)
Autori
Mihanović, Vesna ; Krampač-Grljušić, Aleksandra
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Unapređenje kvalitete života djece i mladih
/ Vantić-Tanjić, Medina ; Nikolić, Milena ; Huremović, Alma ; Imamović Sanela - Tuzla : Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih, 2010, 497-498
Skup
Unapređenje kvalitete života djece i mladih
Mjesto i datum
Tuzla, Bosna i Hercegovina, 26.11.2010. - 28.11.2010
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
institucionalna skrb ; deinstitucionalizacija ; ljudsko dostojanstvo
(institutional care ; deinstitutionalisation ; human dignity)
Sažetak
Kroz povijest u različitim društvima osnovni obrasci institucionalne skrbi ostali su isti. Određenje 'institucija' opisuje se približno podjednako bilo da je riječ o vremenu kojeg opisuje Erving Goffman i Michel Foucault, bilo da se radi o autorima novijeg datuma. Društvo, bez obzira koliko bilo 'naklonjeno' osobama s invaliditetom u uvažavanju njihovih potreba, mora promijeniti stavove doživljavajući 'invaliditet' u duhu poštivanja ljudskog dostojanstva. Promjene u životima svijeta 'stanara' još uvijek nisu vidljive unatoč novim znanstvenim spoznajama. Ulaskom u neke institucije možemo vidjeti odrasle osobe, obilježene i diskreditirane, izolirane ne samo od socijalnih kontakata već i od urbane sredine. Postavlja se pitanje 'kakav je to svijet osoblja, a kakva se budućnost sprema osobama zvanim stanarima te institucije?! Možda je to samo naslijeđe koje se prenosi povijesno i generacijski ili je to pitanje atributa koji osobe - 'stanare' određuje u svijesti 'pojedinca' - 'pružatelja usluga' - 'osoblja' unatoč njihovom izboru vlastitog zvanja i zanimanja. Ukoliko se suočimo s vlastitim poimanjem 'normalnosti' i 'nenormalnosti' koje je društveno konstruirano i duboko ukorijenjeno predrasudama, postajemo svjesni činjenice da „institucije repliciraju same sebe putem institucionalnog ponašanja (Foucault), stvaraju institucionalne neuroze (Barton), ponižavaju self (Goffman) i uzimaju živote (Millet)“. (Zaviršek, 2003: 3). U tom slučaju nestaju etičke dileme i postavljaju se čvrsti temelji procesu deinstitucionalizacije. To pruža novu nadu u bolju i svjetliju budućnost za osobe s invaliditetom.
Izvorni jezik
Hrvatski
