Naslov
Segregacija - integracija - inkluzija
(Segregation - integration - inclusion)

Autori
Krampač-Grljušić, Aleksandra ; Mihanović, Vesna ; Duvnjak, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
19. godišnja konferencija hrvatskih psihologa Vrijeme sličnosti i razlika - izazov psihologiji i psiholozima / Kolesarić, Vladimir - Jasrebarsko : Naklada Slap, 2011, 45-45

ISBN
978-953-95216-1-3

Skup
19. godišnja konferencija hrvatskih psihologa Vrijeme sličnosti i razlika - izazov psihologiji i psiholozima

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 12.10.2011. - 15.10.2011

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
segregacija ; integracija ; inkluzija ; djeca s teškoćama
(Segregation ; integration ; inclusion ; children with disabilities)

Sažetak
Doći će dan kada države nećemo cijeniti prema njihovoj vojnoj ili ekonomskoj moći, niti prema blještavilu njihovih glavnih gradova i javnih zgrada, nego prema blagostanju njihovih naroda ; prema nivou na kojem je zdravstvo, prehrana, obrazovanje ; prema njihovim šansama da dobiju zaslužene nagrade za svoj trud ; prema mogućnosti da sudjeluju u donošenju odluka koje se tiču njihovog života ; prema poštovanju iskazanom za njihove građanske i političke slobode ; prema pomoći koju pružaju onima koji su ugroženi i u nepovoljnom položaju ; i prema nivou zaštite koja je osigurana za fizički i psihički razvoj njihove djece. U budućnosti će se cijeniti one države koje ostvare viši nivo demokracije, građanskih i političkih sloboda, koje pomažu drugima i brinu se o djeci i blagostanju naroda. To je šansa za nas, jer možemo sada i odmah početi uređivati i razvijati sve humane pretpostavke inkluzije. Republika Hrvatska u državno-pravnim dokumentima zagovara integraciju. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi prihvaća da djeca s teškoćama trebaju „u potpunosti uživati sva ljudska prava i temeljne slobode ravnopravno s drugom djecom“, ali unatoč tome mjerilo za određivanje primjerenog modela školovanja, oblika i razine podrške jest vrsta i stupanj teškoća. Individualne posebnosti svakog djeteta i prepreke koje proizlaze iz okoline se zanemaruju. Metode, sredstva i primjeren program školovanja planira se temeljem utvrđene vrste i stupnja teškoća (vidljivo u članku 65. stavku 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi). Vrste teškoća iz stavka 1. ovoga članka na temelju kojih učenik ostvaruje pravo na primjerene programe školovanja i primjerene obike pomoći u školovanju propisuje ministar. Takav kriterij bazira se na medicinskom pristupu, koji dihotomizira stanje organizma na normalno i patološko, a medicinska tiplogija je osnova za opis stanja, tretman i prognozu. Postavlja se pitanje je li ovakvo označavanje učenika s teškoćama opravdano. Djeca s teškoćama trebaju dobiti više (ne smiju ništa izgubiti) u redovitim školama nego u specijalnim ustanovama. Učenici, roditelji i učitelji trebaju surađivati i uključiti dijete s teškoćama u redovite školske aktivnosti, potrebno je ostvariti sve pretpostavke (kadrovske, materijalne i organizacijske) za optimalno uključivanje djece s teškoćama u redovitu nastavu i predvidjeti rizike i spriječiti neželjene posljedice. Potrebne su promjene koje će izmijeniti stavove svih članova društva prema djeci s teškoćama i osobama s invaliditetom. Kada djecu s teškoćama uključimo u redovne škole imati ćemo tisuću ambasadora inkluzije koji će za određeni broj godina promijeniti cjelokupnu socijalnu klimu o prihvaćanju djece s teškoćama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija, Edukacijsko-rehabilitacijske znanosti

POVEZANOST RADA