Pregled bibliografske jedinice broj: 587166
EUROPSKE TOTALITARNE KULTURE 20. STOLJEĆA:Sovjetska Rusija, fašistička Italija, nacistička Njemačka i Španjolska pod Francom
EUROPSKE TOTALITARNE KULTURE 20. STOLJEĆA:Sovjetska Rusija, fašistička Italija, nacistička Njemačka i Španjolska pod Francom, 2012., diplomski rad, Odjel za humanističke znanosti, Pula
CROSBI ID: 587166 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
EUROPSKE TOTALITARNE KULTURE 20. STOLJEĆA:Sovjetska Rusija, fašistička Italija, nacistička Njemačka i Španjolska pod Francom
(The European totalitarian culture of 20th century: Soviet Russia, Fascist Italy, Nazi Germany and Spain under Franco)
Autori
Slavnić, Nenad
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad
Fakultet
Odjel za humanističke znanosti
Mjesto
Pula
Datum
06.07
Godina
2012
Stranica
103
Mentor
Darko Dukovski
Ključne riječi
totalitarizam; povijest; fašizam; nacizam; frankizam
(totalitarism; history; fascism; nazism; frankism)
Sažetak
Totalitarni poretci se u Europi javljaju nakon 1917. godine i kraja Prvog svjetskog rata. U Rusiji su boljševici bili u sukobu s inteligencijom obrazovanom u starom režimu, a tek 30-ih godina stasao je prvi naraštaj inženjera obrazovanih u novom sustavu. Pokušaj stvaranja nove proleterske kulture bio je neuspješan. U vrijeme NEP-a vladala je liberalna politika u kulturi, a arhitekturom je dominirao konstruktivizam. Takvo stanje je potrajalo do 1928. kada paralelno s borbama za vlast u vrhu Partije dolazi do radikalnog otklona ulijevo u kulturi. Nakon 1931. nastupa konzervativnije razdoblje, a avangardne tendencije zamijenjene su socijalističkim realizmom i neoklasicizmom. Zaštita obitelji postaje jedan od prioriteta komunističkih vlasti, pa se mijenja i dotadašnje izrazito liberalno obiteljsko zakonodavstvo. Počinje se graditi Staljinov kult ličnosti, a to se očituje i u promjenama u filmskoj produkciji. U Italiji su fašisti promicali politiku međusobnog prožimanja stranačkih i državnih struktura s ciljem fašizacije države i stvaranja Mussolinijeve osobne diktature. Nakon učvršćivanja na vlasti, fašisti su vodili liberalnu kulturnu politiku u umjetnostima i arhitekturi netipičnu za totalitarne režime. Država je ulagala u velike kulturne projekte – nova sveučilišta, akademije i međunarodne umjetničke smotre. Vlasti su nastojale promijeniti mentalitet naroda kroz različite procese kulturne i ljudske bonifice, ali ti napori ostaju bez uspjeha. Društvo se organiziralo na korporativističkom načelu, ali svi segmenti društva nisu imali jednaka prava u novoj „organskoj zajednici“. U književnosti i filmu dominantni pravac je realizam. Nastojanja vlasti na stvaranju prepoznatljive talijanske književnosti i talijanskog filma nisu urodila konkretnim rezultatima. Nacisti su po dolasku na vlast pokrenuli široki Gleichschaltung u svim sferama društva. Rasna se teorija podučavala u školama, a knjige s tom tematikom bile su vrlo popularne. 1935. doneseni su rasni zakoni Reicha kojima je antisemitski rasizam kodificiran. U znanosti je bio prisutan snažan antiintelektualizam i prijezir prema empirijskim činjenicama. Znanost je bila podređena ideologiji: od znanstvenih nalaza i otkrića očekivalo se da budu potvrda službenom rasističkom Weltanschauungu, i u tom se smislu posebna pažnja poklanjala eugeničkim istraživanjima. Nacisti su kršćanski moral smatrali nekompatibilnim sa svojom ideologijom, a prema različitim kršćanskim vjeroispovijestima u Njemačkoj imali su neutralan odnos. Unatoč tome, nacizam je kroz osnivanje zasebnih protestantskih religijskih pokreta nastojao politički utjecati na vjerničke mase, ali ti pokreti nisu imali veliku snagu. Sva avangardna kretanja u kulturi i umjetnosti za naciste su bila izraz 98 duševne bolesti i degeneričnosti ; u umjetnosti su se propagirali tradicionalni motivi, a u arhitekturi monumentalne klasicističke građevine. Španjolsko društvo pod Francom je također bilo ustrojeno na korporativističkom načelu. Katolička crkva je imala ogroman utjecaj na državnu politiku FET-a, a na području odgoja i obrazovanja je imala i apsolutni monopol. Članovi laičke katoličke organizacije Opus Dei bili su zaslužni za španjolski ekonomski uzlet 1959.-1973. Žene su u potpunosti bile isključene iz političkog odlučivanja, a školstvo je bilo rodno segregirano. Zatiralo se svako javno izražavanje nekastiljskih nacionalnih identiteta, a u jezičnoj politici se provodio jezični purizam. Društvo se počinje kulturno otvarati 60-ih godina, nakon uspješne gospodarske politike tehnokratskih elemenata u vladi, i kao rezultat sve brojnijeg stanovništva koje je stjecalo radno iskustvo u inozemstvu.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest