Naslov
Korektivne osteotomije u liječenju degenerativnih promjena koljenskog zgloba
(Corrective osteotomy in the treatment of degenerative changes of knee joint)

Autori
Matoković, Damir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
23.09

Godina
1998

Stranica
94

Mentor
Hašpl, Miroslav

Ključne riječi
korektivna osteotomija
(osteotomy)

Sažetak
Ispitivanjem je obuhvaćeno 67 bolesnika kod kojih je učinjena korektivna osteotomija distalnog femura i proksimalne tibije radi angulatorne deformacije koljena, operiranih u Klinici za ortopediju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u vremenskom razdoblju od 1982-1992. godine. Rezultati istraživanja su obrađeni SPSS statističkim programom, pri čemu su korišteni Studentov i Mann Whitney testza nezavisne uzorke, Friedmanova analiza variance za testiranje zavisnih uzoraka tj. Tijekom vremena ponavljanih mjerenja. Svi bolesnici su bili stariji od 40 godina, od čega je bilo 46 (68, 6%) žena i 21 (31, 4%) muškarac. Kod 14 bolesnika zahvat je učinjen obostrano. Ukupno je operirano 81 koljeno. Od toga broja 66 (81, 5%) bilo je sa varus deformacijom, a 15 (18, 5%) sa valgus deformacijom. Omjer varus:valgus je 4, 4:1. Operirano je 41 desno i 40 lijevih koljena. Prijeoperacijske tegobe su prosječno trajale 6, 1 godinu. Prosječna životna dob u trenutku operacije bila je 57, 48 godina. Najmlađi bolesnik imao je 40 godina, a najstariji 74 godine. Bolesnici su praćeni prosječno 7 godina (najmanje 3, 3 godine, a najviše 13, 75 godina). Prosječna životna dob kod zadnje kontrole iznosila je 64, 38 godina. Na zadnjoj kontroli najmlađi bolesnik imao je 49 godina, a najstariji 81 godinu. Operacijom je značajno smanjena upotreba analgetika, pa je tako kod zadnje kontrole upotreba analgetika još uvijek značajno manja nego prije operacije. Rane komplikacije imalo je 29 bolesnika (35, 8%), a kasne pet bolesnika (6, 1%), tj. ukupno 34 bolesnika (41, 9%). Kod 34 bolesnika osim korektivne osteotomije učinjen je još jedan ili više operacijskih zahvata, poput meniscektomije, transkartilaginoznog bušenja kondila, sinoviektomije, odstranjenja osteofita, hondrektomije ili drugih zahvata. Kod 4 bolesnika (4, 9%) je planirana, a još nije izvršena konverzija i to kod jedne bolesnice u smislu artrodeze koljena, a kod tri bolesnika u smislu aloartroplastike koljenskog zgloba. Prosječni nagib zglobne linije kod varus deformacije koljena je iznosio prije operacije 7°, a poslije operacije -4, 3°, a kod zadnje kontrole 4, 1°. Lateralna subluksacija tibije je prije operacije iznosila 3, 61 mm (2, 62-3, 4mm), poslije operacije 2, 55 mm (2, 62- 3, 4 mm), a kod zadnje kontrole 3, 06 mm (2, 98-3, 4 mm). Femurotibbijalni kut prije operacije je kod varus deformacije koljena iznosio 185°, a poslije operacije 173°, a kod zadnje kontrole 175°. Usprkos izvedenoj hiperkorekciji došlo je do revarizacije za prosječno 2°. Kod valgus deformacije koljena femurotibijalni kut prije operacije iznosio je 164°, a poslije operacije 178°, a kod zadnje kontrole 180°. Postignutom varizacijskom osteotomijom kod zadnje kontrole došlo je do daljnje varizacije osovine noge za prosječno 2°. Nije pronađena statistički značajna povezanost između boli i femurotibijelnog kuta, kao ni između boli i stupnja artroze prije operacije, poslije operacije, kao i kod zadnje kontrole. Stupanj artroze ocijenjen je prema Ahlbӧcku u pet stupnjeva. Prosječna artroza prije operacije iznosila je 2, 0, poslije operacije 2, 2, a kod zadnje kontrole 2, 6. Iako su bolesnici sa valgus deformacijom prije operacije imali manji stupanj artroze nego kod varus deformacije, artroza je jednako napredovala u obje grupe bolesnika bez obzira na učinjeni operacijski zahvat. Bolesnici su bodovani prema HSS tablicama i prosječna ocjena prije operacije iznosila je 2, 9 (2, 83 za varus deformaciju i 3, 2 za valgus deformaciju). Poslije operacije prosječna ocjena iznosila je 4, 46 (4, 42 za varus deformaciju i 4, 66 za valgus deformaciju). Kod zadnje kontrole prosječna ocjena iznosila je 4, 04 (4, 03 za varus i 4, 13 za valgus deformaciju). Operacijom je postignuto subjektivno poboljšanje pprisutno kod 93, 8% bolesnika godinu dana iza operacije, kod 90, 1% bolesnika dvije godine iza operacije, a kod 75, 3% bolesnika pet godina iza operacije. Zaključujemo da korektivne osteotomije dovode do prolaznog poboljšanja, a postignuto poboljšanje gubi na vrijednosti sa vremenom proteklim od operacije. Zato korektivne osteotomije ne mogu zamijeniti druge zahvate kao aloartroplastiku koljena, ali mogu privremeno odgoditi navedeni zahvat.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA