Naslov
Srčane aritmije u bolesnika liječenih hemodijalizom
(Cardiac arrhythmias in patients treated with hemodialysis)

Autori
Dujmović, Vladimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
17.09

Godina
1998

Stranica
182

Mentor
Kes, Petar

Ključne riječi
aritmije ; hemodijaliza
(arrhythmias ; hemodialysis)

Sažetak
Bolesti srca i krvnih žila uzrok su smrti u 30% do 50% bolesnika koji su liječeni dijalizom. Prema podacima iz literature i do 20% bolesnika umre naglom smrti, a u mnogih među njima prethodno su zabilježeni zloćudni poremećaji srčanog ritma. Cilj istraživanja bio je da utvrdi učestalost, vrstu i težinu poremećaja srčanog ritma u bolesnika liječenih hemodijalizom, kao i da utvrdi etiološke čimbenike vezane uz temeljnu bolest bubrega, bubrežno zatajenje i postupke liječenja. Istraživanje je obuhvatilo 137 bolesnika (79 muškaraca i 58 žena) s kroničnim zatajenjem bubrega koji su liječeni hemodijalizom. Kontrolna skupina sastojala se od 32 osobe (14 muškaraca i 18 žena) koje nisu imale bolest bubrega ili srca. Svim ispitanicima i osobama iz kontrolne skupine napravljeno je 24-satno snimanje elektrokardiograma (Holter). U skupini ispitanika laboratorijske nalize krvi rađene su prema posebnom protokolu prilikom stavljanja Holtera, na početku i na kraju hemodijaiize, kao i prilikom skidanja Holtera. Ispitanicima je napravljena! ehokardiografska analiza prije stavljanja Holtera. Iz skupine ispitanika izdvojena je grupa od 24 bolesnika koji su imali teže poremećaje srčanog ritma (posebno ventrikulske aritmije). Bolesnici su u prvom razdoblju dijalizirani na monitorima bez volumetrijske kontrole ultrafiltracije s acetatnom otopinom za dijalizu i pretežno s bioinkompatibilnim membranama, da bi u drugom periodu liječenja dijalizirani na suvremenim monitorima za hemodijalizu s kontroliranom volumetrijskom ultrafiltracijom, bikarbonatnom otopinom za dijalizu i s biokompatibilnim membranama. U ovoj skupini ispitanika ispitan je utjecaj adekvatnosti dijalize na pojavnost srčanih aritmija. Hemodijalizom liječeni bolesnici imali su u odnosu na zdrave osobe značajno veću učestalost srčanih aritmija. Srčane aritmije nisu nađene u 57 (40, 1%) bolesnika, dok je sporadične aritmije imalo 55 (40, 1%) bolesnika, a učestale aritmije 25 (18, 3%) hemodijaliziranih bolesnika. Učestale supraventrikulske aritmije nađene su u 15 (10, 9%) bolesnika, fibrilaciju atrija imalo je 11 (8%) bolesnika, a učestale ventrikulske aritmije utvrđene su u 6 (4, 4%) hemodijaliziranih bolesnika. Supraventrikulske i ventrikulske aritmije javljale su se značajno češće tijekom i neposredno nakon hemodijalize, što posebno vrijedi za ventrikulske poremećaje ritma. Spol ispitanika i temeljna bolest bubrega nisu imali utjecaj na pojavu aritmija. Bolesnici sa srčanim aritmijama bili su u pravilu više životne dobi i bili su duži vremenski period liječeni hemodijaiizom, a imali su u odnosu na bolesnike bez poremećaja srčanog ritma, značajno češće hipertenziju, bolest srca prije početka liječenja dijalizom, ishemijsku bolest srca, teže ehokardiografske promjene, kao i teži stadij anemije, hiperlipidemije i sekundarnog hiperparatireoidizma. Srčane aritmije bife su češće u bolesnika koji su bili sklabije liječeni hemodijaiizom, odnosno onih s višom koncentracijom dušičnih supstancija na kraju dijalize, te sa slabije reguliranom ravnotežom elektrolita i baza. Poboljšanje adekvatnosti dijalize i povećana doza dijalize imali su u bolesnika sa srčanim aritmijama, pa i onim najtežim ventrikulskim, povoljni učinak. Do značajnijeg poboljšanja nije došlo samo u onih bolesnika sa srčanim aritmijama koji su imali vrlo teške ehokardiografske promjene (vrlo malu ejekcijsku frakciju, kalcifikaciju mitralnih zalistaka, dilataciju ili tešku hipertrofiju lijeve klijetke) i/ili vrlo uznapredovaiu ishemijsku bolest srca. Antihipertenzivi i eritropoetin imali su povoljno zaštitno djelovannje na nastanak hipertrofije i dilatacije lijeve klijetke, te povoljno djelovanje na oksigenaciju srčanog mišića, a kroz to su imali i povoljni aritmogeni učinak. Srčane aritmije spadaju u ozbiljne komplikacije liječenja hemodijaiizom i mogu značajno doprinjeti smrtnosti bolesnika. Liječenjem arterijske hipertenzije i srčane anemije eritropoetinom, kao i uz poboljšanje uvjeta hemodijalize (monitori s kontroliranom volumetrijskom ultrafiltracijom bikarbonatna otopina za dijalizu i biokompatibilne membrane) i povećanjem doze dijalize (Kt/V>1, 3) može se povoljno utjecati na smanjenje učestalosti i težine aritmije, a kroz to i na smanjenje stope poboljevanja i smrti dijaliziranih bolesnika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA