Naslov
Analiza racionalnosti terapije antiepilepticima na osnovu mjerenja njihove razine u krvi
(Rational analysis of antiepileptic therapy based on measurements of their levels in the blood)

Autori
Kožaj, Milica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
04.12

Godina
1992

Stranica
151

Mentor
Plavšić, Franjo

Ključne riječi
antiepileptici
(antiepileptics)

Sažetak
Ovim radom je prikazana učestalost pojedinih koncentracijskih područja antiepileptika fenobarbitona, fenitoina i karbamazepina u serumu pacijenata, a u vremenskom razdoblju od 5 godina. Načinjena je usporedba kliničkih ustanova, i u tom pogledu učestalosti subdoziranja, terapijskih koncentracija i predoziranja, kroz cijelo promatrano razdoblje, za sva tri lijeka, i to u monoterapiji, kombinaciji sa induktorom, te kombinaciji sa više lijekova. Za analizu, uzeti su podaci iz tri kliničke ustanove u kojima se obavlja većina pretraga za Republiku Hrvatsku. Načinjeno je ukupno 14 321 određivanje koncentacije antiepileptika. Dobiveni rezultati se odnose gotovo na cijelo područje Republike Hrvatske. Za određivanje koncentracije, antiepileptika, korištena je fluoroimunokemijska metoda. Dobiveni rezultati, pohranjeni su u memoriju računala i zatim prikladnim statističkim testovima napravljene analize. Dobiveni rezultati govore da je kod sva tri ispitivana lijeka, i u svim klinikama, učestalost polipragmazije visoka i da raste kroz promatrano razdoblje. Polipragmazija vodi neracionalnoj terapiji. Terapija je to manje racionalna što je veći broj istovremeno primjenjenih antiepileptika. Problem Hrvatske je što u terapiji antiepilepticima prevladava polipragmazija i to lijekovima koji stupaju u međusobne interakcije. Tako npr. kod istovremene terapije fenitoinom i fenobarbitonom raste učestalost subdoziranja fenitoina, a kod istovremene terapije fenitoinom i valproičnom kiselinom raste učestalost terapijskih koncentracija, ali i predoziranje tim lijekom. Visoka je učestalost terapije karbamazepinom u kombinaciji sa dva druga lijeka. Tu je učestalost terapijskih razina vrlo niska (ispod 5 %). Gotovo svi pacijenti su ustvari subdozirani. Polipragmazija sa tri lijeka koji uključuju fenobarbiton, česta je pojava. Značajan problem je učestalost polipragmazije sa četiri i više lijekova koji uključuju fenobarbiton i to uz porast terapijskih koncentracija, ali i porast učestalosti predoziranja. Rezultati terapije kombinacijom lijeka sa induktorom njegovog metabolizma, očekivano su loši. Kombinacija fenobarbitona sa antiepileptikom koji inducira funkciju mikrosomalnih oksidaza (fenitoin, karbamazepin) često se primjenjuje. Učestalost predoziranja u takvim slučajevima je visoka (iznad 10%). Više od polovine pacijenta u Hrvatskoj prima fenitoin u kombinaciji sa induktorom, tj. uz fenobarbiton ili karbamazepin. U promatranim klinikama, kroz promatrani period, pada učestalost terapijskih koncentracija i predoziranja. Učestalost subdoziranja je iznad 90%. Učestalost subdoziranja kod kombinacije karbamazepina sa induktorom, npr. fenobarbitonom, raste iznad 90%, a samo svaki deseti pacijent ima terapijske koncentracije karbamazepina. Kombinacija karbamazepina uz induktor, često se primjenjuje. Najbolji učinak daje monoterapija, kroz cijelo promatrano razdoblje i u sve tri klinike. Monoterapija fenobarbitonom u promatranim klinikama, ukupno, kroz godinr, popravlja se. Učestalost terapijskih koncentracija je oko 46%, a učestalost predoziranja je niska (5% ili manje). I pored značajnog poboljšanja terapije, učestalost primjene monoterapije fenitoinom je ispod 10%. Oko 15% pacijenata ima terapijske koncentracije, ali isto toliko je predozirano. Učestalost terapijskih koncentracija kod monoterapije karbamazepinom, kreće se između 20 i 30%. Ali, gotovo svaki deseti pacijent ima koncentracije karbamazepina u području gdje se javljaju intoksikacije. Potrebno je naglasiti da je udio monoterapije jako nizak i da bi trebalo takav odnos promijeniti. Dobiveni rezultati zahtijevaju akciju koja bi terapiju antiepilepticima učinila boljom. Bilo bi nužno, kod predregistracije lijeka, ispitati biološku raspoloživost pripravaka fenitoina, fenobarbitona i karbamezapina sa hrvatskog tržišta. Farmakokinetski pristup individualizaciji terapije, mogao bi popraviti racionalnost terapije.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA