Naslov
Okratoksin A: Biokemijske i morfološke promjene bubrežnih stanica in vivo i in vitro
(Ochratoxin A: Biochemical and morphologic changes of kidney cells in vivo and in vitro)

Autori
Petrik, Jozsef

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
12.10

Godina
2000

Stranica
128

Mentor
Čepelak, Ivana

Neposredni voditelj
Čepelak, Ivana

Ključne riječi
okratoksin A; bubreg; stanične linije bubrega; apoptoza; oksidativni stres; Na;K-ATPaza
(ochratoxin A; Kidney; kidney cell lines; apoptosis; oxidative stress; Na;K-ATPase)

Sažetak
Okratoksin A (OTA), je stabilni sekundarni metabolit pojedinih vrsta plijesni roda Aspergillus, Penicillium te Eurotium. OTA kontaminira hranu biljnog i životinjskog porijekla. Primarno nefrotoksično djelovanje je usmjereno prema stanicama proksimalnih i distalnih tubula te prema intersticijskim stanicama. Kronično izlaganje toksinu čak i u malim količinama često je popraćeno tubulointersticijskom nefropatijom kod ljudi i životinja. Pretpostavlja se, da se mehanizmi oštećenja bubrežnih stanica uz male koncentracije OTA bitno razlikuju od onih uz velike koncentracije, odnosno da uključuju i razne poremećaje regulacijskih procesa. In vivo na štakorima soja Wistar, ispitivali smo učinak relativno malih koncentracija OTA (120 μg/kg tjelesne mase/dan) tijekom 10, 30 i 60 dana, na apoptozu, lipidnu peroksidaciju, katalitičku aktivnost SOD i Na,K-ATPaze, te na koncentracije ukupnog antioksidativnog statusa u bubrezima štakora. OTA značajno utječe na broj stanica koje umiru apoptozom u tkivu bubrega štakora. Broj apoptotičnih stanica kod pokusnih životinja, koje su bile izložene djelovanju OTA, tijekom 10 dana povećao se 5 puta, nakon 30 dana 6.4 puta, a nakon 60 dana čak 12,7 puta. Koncentracija lipidnih peroksida, kod skupine životinja koja je bila 60 dana izložena OTA, značajno je porasla (36%) uz istovremeno smanjenje katalitičke koncentracije superoksid dismutaze (26%), prema kontrolnoj skupini u tkivu bubrega štakora. U homogenatu bubrega već nakon 30 dana tretmana s OTA, značajno se povećala katalitička aktivnost Na,K-ATPaze (26%), a povećane vrijednosti su ostale i nakon slijedećih 30 dana (29%). In vitro ispitivanja su rađena na staničnim linijama bubrega MDCK, LLC-PK1 i RK-13. Ispitivan je učinak OTA u rasponu od 2.5 do 25 g OTA/mL medija tijekom 24 sata. MDCK i LLC-PK1 stanice su znatno osjetljivije prema OTA u odnosu na RK 13 stanice. Koncentracije od 5 μg OTA/mL medija tijekom 24 sata uzrokuju smanjenje broja živih stanica; kod RK-13 stanica smanjenje na 43.4%, kod LLC-PK1 na 6.2%, a kod MDCK smanjenje na 3.2%, prema odgovarajućim kontrolnim uzorcima. Apoptoza je kod MDCK i LLC-PK1 stanica prisutna u znatno većoj mjeri (28,2% i 20.4% apoptotičnih stanica) nego kod RK 13 (13.3% apoptitičnih stanica). Rezultati pokazuju da su MDCK i LLC-PK1 stanične linije osjetljivije na OTA nego RK 13. Nakon tretmana s OTA, dolazi do oslobađanja LDH u hranjivi medij što ukazuje na nekrotične promjene koje su znatno više izražene u MDCK i LLC-PK1 staničnim kulturama nego u RK 13 stanicama. Djelovanje OTA utječe na razinu staničnog ATP-a, ali znatno manje kod RK 13 nego kod MDCK i LLC-PK1 stanica. Ova ispitivanja pokazuju, da je istovremeno praćenje biokemijskih i morfoloških pokazatelja neophodno za razlikovanje oblika stanične smrti, uzrokovane OTA u tkivu bubrega. Rezultati ovog rada pokazuju, da OTA već u malim koncentracijama aktivira procese koji stimuliraju apoptozu u bubrezima, odnosno staničnim linijama bubrega. Ova ispitivanja pokazuju, da apoptoza stimulirana s OTA može imati značajnu ulogu u mehanizmu razvoja kroničnog tubulointersticijskog nefritisa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA