Naslov
Biljni svijet Rodosa
(Flora and Vegetation on the Rhodes island)

Autori
Jasprica, Nenad

Izvornik
Priroda (0351-0662) 1012 (2012); 10-15

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, ostalo

Ključne riječi
flora; vegetacija; Rodos; Grčka
(Flora; Vegetation; Rhodes; Greece)

Sažetak
Rodos je grčki otok smješten u istočnom dijelu Egejskog mora, sjeveroistočno od Krete, jugoistočno od Atene i jugozapadno od obale Anatolije u Turskoj. Površine je 1408 km2 što je, za usporedbu, 3, 5 puta više od površine Krka ili Cresa. Na otoku je oko 120 tisuća stanovnika, od čega u glavnom gradu Rodosu živi 54 tisuće (popis iz 2001.). Srednjovijekovnu povijesnu gradsku jezgru Rodosa UNESCO je 1988. proglasio Svjetskim kulturnim naslijeđem. Otok je danas jedan od najpopularnijih turističkih odredišta u Europi. Tamo se stiže trajektom iz Atene ili sa susjednih otoka, ili pak zrakoplovom, u međunarodnu zračnu luku Diagoras u sjevernom dijelu otoka odakle, izuzetno dobrom cestovnom mrežom, možete stići u bilo koji dio otoka. Prije nego što sam krenuo na putovanje po Rodosu, prikupio sam i proučio literaturu o njegovim kulturnim i prirodnim značajkama. Na taj način uvelike sam skratio vrijeme potrage za nekim lokalitetima, a time imao i više vremena provesti na najzanimljivim. Svima koji se pripremaju istraživati nepoznata odredišta preporučam dobru prethodnu pripremu. Unatoč intenzivnom antropogenom utjecaju, posebno izgradnji hotela uz samu obalu, Rodos ima dobro očuvanu floru, ali samo djelomično razvijene i sačuvane glavne tipove staništa. Na otoku je oko 1150 vrsta biljaka, a isto toliko ih je na našem poluotoku Pelješcu koji je po površini četiri puta manji od Rodosa. Biljke su uglavnom egejskog i istočnomediteranskog podrijetla. S obzirom na relativno malu površinu otoka i blizinu kopna, floru karakterizira visoki stupanj endemizma. Na otoku je 12 endemičnih vrsta biljaka koje ne rastu nigdje drugdje, a oko 200 biljnih svojte su rijetke, ugrožene ili zaštićene. Posebnom raznolikošću (79 vrsta) ističu se kaćunovke (orhideje), od kojih su pet otočni endemi. Od ostalih otočnih endema izdvajam rodosku ciklamu (Cyclamen rhodium), rodosku kockavicu (Fritillaria rhodia) i salatolisnu zečinu (Centaurea lactucifolia). Rodos je jedan od nekoliko egejskih otoka s lijepo razvijenim šumama brucijskog ili egejskog bora (Pinus brutia) te je, uz Kretu, jedini otok sa samoniklim čistim šumama čempresa (Cupressus sempervirens). Brucijski bor je morfološki sličan alepskom boru (Pinus halepensis) koji je najčešća vrsta bora uz našu obalu. Rasprostranjen je u središnjem i sjevernom dijelu otoka do 600 m nadmorske visine. Čiste šume čempresa rasprostiru se u južnom dijelu otoka na planini Attavyros (ujedno najviši vrh otoka, 1215 m n.v) na nadomorskoj visini od 250 do 800 m n.v, dok se u podnožju planine (100-400 m n.v.), uz živopisno mjesto Emponas, rasprostiru miješane šume brucijskog bora i čempresa. Čempres zauzima južne, stjenovite i suhe padine, često vrlo velikog nagiba. Iznenadio sam se kada sam manje sastojine čempresa pronašao na okomitim stijenama uz more na otoku Symiju, u rodoskom arhipelagu. Samoniklu vegetaciju u unutrašnjem, pretežito sjevernom, dijelu otoka sačinjavaju vazdazelene makije među kojima mjestimično dominira oštrika (Quercus coccifera) – hrast koji je na istočnoj obali Jadrana razvijen na samo nekoliko lokaliteta te ga smatramo helenopaleofitom - vrstom koju su Grci donijeli tijekom kolonizacije Jadrana. Niske makije tršlje (Pistacia lentiscus) pokrivaju velike površine otoka, najčešće uz morsku obalu. Grčka planika (Arbutus andrachne), izuzetno rijetka vrsta na našoj obali (otoci Mljet, Korčula, Badija), tamo je često grmoliko drvo s korom glatke hrđasto-smeđe boje. Stara kora grčke planike u lipnju se ljušti, a na površinu izbija mlada kora zagasito-zelenkaste boje, koja na suncu ubrzo zadobije hrđasto-smeđi ton. Izgleda kao da je “svukla odjeću”pa je kod nas, ali i u Makedoniji, poznata pod nazivom “goli čovjek" ili „go čovik”. Današnji izgled šumskog pokrova na otoku posljedica je intenzivnog stoljetnog utjecaja čovjeka, koji je mijenjao lice otoka paljenjem, sječom i ispašom stoke. Tamo gdje su ti utjecaji najsnažniji razvio se poseban tip vegetacije, koji se u biljnoj ekologiji naziva frigána. Frigáne su površine s niskim, često bodljikavim grmovima i travama, a koriste se kao pašnjaci. Često se razvijaju na napuštenim površinama nekadašnjih kultura te predstavljaju prvi stadij u razvitku makije ili pak šikare. Najčešće biljne vrste u frigánama duž Rodosa su trnovita oskorušica (Sarcopoterium spinosum) i mirisna majčina dušica ili timijan (Corydothymus capitatus). Analogna staništa, ali s nešto drukčijim sastavom biljnih vrsta, možemo vidjeti i uz našu obalu, npr. na poluotoku Pelješcu. Srednja godišnja temperatura zraka od 18, 7 °C, količina oborina od 849 mm te potpuni izostanak kiša od svibnja do rujna čine otok vrlo sušnim i toplim. Korita rijeka koje se nalaze u jugoistočnom dijelu otoka ljeti potpuno presuše. Suho korito rijeke Loutanis na sjeveroistoku otoka početkom rujna pružilo mi je izvrsnu priliku za istražiti biljni svijet uz vodotok. Oleander (Nerium oleander) i istočna platana (Platanus orientalis) su najčešće biljne vrste uz rubove i na sprudovima te rijeke, kao i većine ostalih rijeka na otoku. Oleander i istočna platana, uz još neke pripadajuće vrste, tvore sastojine koje su u znanosti poznate kao asocijacija Nerio-Platanetum orientalis, a pripadaju vegetaciji longoza, tj. posebnom tipu visokih i bujnih poluzimzelenih šuma u mediteranskim močvarama. Vlažne šume, ali s drugim sastavom vrsta, rasprostranjene su u najpoznatijem otočkom odredištu – Dolini leptira – koje se nalazi uz rijeku Pelekanos na sjeveru otoka, svega desetak kilometara udaljenom od glavnog grada. Tijekom ljeta leptiri ruske medonjice (Panaxia quadripunctaria) preplave rubove rijeke i listopadnu šumu s istočnim likvidambrom. Istočni likvidambar (Liquidambar orientalis) je endemično drvo na Rodosu i u susjednoj jugozapadnoj Turskoj. Najčešće izgrađuje posebnu arhaičnu zajednicu s istočnom johom (Alnus orientalis), podrijetlom još iz tercijara (prije 65 milijuna do otprije 1, 8 milijuna godina), poznatu kao asocijacija Liquidambaro-Alnetum orientalis. Istočni likvidambar, čije se populacije neprestano smanjuju, ima posebno mjesto u turskom gospodarstvu jer se iz njega izoliraju ulja koja imaju široku primjenu u farmaceutskoj industriji. Obale otoka su pjeskovite ili šljunkovite. Na takvim staništima razvijaju se psamofitske biljke koje su posebnim prilagodbama vezane za pokretnu pješčanu podlogu. Takve biljke možete vidjeti duž cijelog otoka i nisu, kao kod nas, prava rijetkost. Pješčane sipine s velikim brojem psamofitskih vrsta razvijene su na rtu Prassonissi na jugu otoka. Međutim, često su takva područja, pa tako i to, potencijalno mjesto za širenje različitih oblika turističkih djelatnosti. Na rtu Prassonissi je najavljena izgradnja naftnog terminala, čemu se protivi lokalna zajednica i brojne udruge.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA