Naslov
Autoagresivnost kod urbane populacije adolescenata u Hrvatskoj
(Selfharm in urban adolescents in Croatia)

Autori
Tripković, Mara

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet Osijek

Mjesto
Osijek

Datum
13.06

Godina
2012

Stranica
130

Mentor
Frančišković, Tanja

Neposredni voditelj
Frančišković, Tanja

Ključne riječi
adolescencija; autoagresivnost; suicidalnost; obiteljska kohezija ;
(adolescence; selfharm; suicidality; family cohesion)

Sažetak
Cilj istraživanja: Ciljevi ovog istraživanja bili su ispitati pojavnost autoagresivnih radnji, faktore povezane s autoagresivnošću (emocionalne, obiteljske i socijalne) te utjecaj obiteljske kohezije na autoagresivnost, depresivnost i impulzivnost. Nacrt studije: Opservacijsko, presječno istraživanje Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno na srednjoškolskom uzorku na području Zagreba i obuhvatilo je 701 učenika oba spola u dobi od 14 do 19 godina. Za pribavljanje osnovnih demografskih podataka, a time i mjerenje obiteljskih i socijalnih čimbenika, korišten je Strukturirani upitnik s demografskim i obiteljskim podacima. Za ispitivanje autoagresivnosti Skala autoadestruktivnosti (SAD) i dio Izvješća za mlade od 11 do 18 godina (Achenbach) kojim su zajedno sa Upitnikom ljutnje kao stanja i osobine ličnosti – 2 (STAXI-2) i Beckovim upitnikom depresivnosti (BDI) ispitani emocionalni čimbenici, dok je kao mjera obiteljske kohezivnosti korišten Upitnik obiteljske prilagodljivosti i kohezivnosti FACES-III. Rezultati: Dobiveni su podaci o pojavnosti pojedinih autoagresivnih radnji kod adolescenata. U ispitivanju emocioanlnih čimbenika povezanih s autoagresivnošću dobivene su razlike po spolu: djevojke su sklonije autoagresivnosti od mladića (t(565)=-3.385 ; p=0.001) i u većoj mjeri izražavaju anksioznost (t(640)=-6.562 ; p<0.001) i depresivnost (t(598)=5.399, p<0.001), kao i sklonost povlačenju (t(671)=2.847, p=0.005), somatske smetnje (t(647)=3.659, p<0.001) i probleme pažnje (t(670)=3.193, p=0.001), dok su mladići agresivniji (t(653)=2.655 ; p=0.008) i skloniji kršenja pravila (t(660)=5.523, p<0.001). Za sve navedene probleme vrijedi da je veća razina emocionalnih i ponašajnih problema povezana s većom autoagresivnošću. Značajnim obiteljskim čimbenicima povezanim s autoagresivnošću pokazali su se bračni status roditelja (χ²(4, 667)=18.039 ; p=0.001), alkoholizam (χ²(2, 644)=9.270 ; p=0.010) i psihička bolest roditelja (majka: t(541)=5.264 ; p<0.001 ; otac: t(529)=4.744 ; p<0.001) te tjelesno kažnjavanje od strane roditelja (majka: F(2, 542)=8.132 ; p<0.001 ; otac: F(2, 530)=5.341 ; p=0.005). Značajni socijalni faktor povezan s agresivnošću je financijska situacija roditelja (F(2, 548)=4.604, p=0.010), adolescenti lošijih financijskih prilika su autoagresivniji. Obiteljska kohezivnost povezana je s autoagresivnošću na način da što više adolescenti svoju obitelj percipiraju manje kohezivnom, to imaju više psihičkih tegoba i skloniji su autoagresivnim ponašanjima (χ²(2)=29.98 ; p<0.001). Zaključak: Poznavanje emocionalnih, socijalnih i obiteljskih čimbenika povezanih s autoagresivnosti važno za razumijevanje, prevenciju i terapiju visoke incidencije autodestruktivnih ponašanja među populacijom adolescenta u Hrvatskoj.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA