Naslov
Toponimija sela Zavala, Golubinac, Belenići i Kijev Do u Popovu
(The Toponymy of Zavala, Golubinac, Belenići and Kijev Do in Popovo)

Autori
Vidović Domagoj

Izvornik
Folia onomastica Croatica (1330-0695) 20 (2011); 207-248

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
toponimija ; toponimska različnica ; ojkonimija ; Popovo
(toponymy ; toponymic type ; oikonymy ; Popovo)

Sažetak
U radu se, na temelju terenskoga i arhivskoga istraživanja, donosi opis naselja koji pripadaju selima Zavala (sa zaseocima Budim Do, Češljari i Muhareva Ljut), Golubinac, Belenići i Kijev Do smještenih oko srednjovjekovnoga Popovskog grada te se obrađuje oko 500 toponimskih različnica u tome dijelu Popova. U uvodnome se dijelu opisuje zemljopisni smještaj te kulturnopovijesno okruženje kojemu obrađeno područje pripada. U drugome se dijelu rada iznosi i osvrt na demografske prilike. Obrađeno je područje bilo izloženo velikim migracijama stanovništva zbog kojih ondje danas živi dvadeset puta manji broj stanovnika nego koncem 15. st., a čak trideset puta manje nego 1961. Na području obuhvaćenim ovim radom potpuno je izmijenjen narodnosni sastav. Nekoć isključivo, a donedavno većinsko hrvatsko stanovništvo nakon ukidanja pruge 1976. Gabela – Dubrovnik demografski je uništeno te je 1991. činilo tek trećinu stanovništva. Tijekom Domovinskoga rata u studenome je 1991. u Kijevu Dolu od petnaestak Hrvata koji su ostali nakon što su Popovo i Bobane zaposjele srpske postrojbe osam je ubijeno, a petorica su poslana u bilećki zatvor. Nakon oslobođenja Bobana Hrvati su se dijelom vratili u Kijev Do (Srbi su ga potpuno napustili 1992.), a Belenići su, Češljari i Golubinac posve opustjeli. U Zavali je tijekom okupacije ostala jedna hrvatska obitelj koja i danas nastanjuje selo, a u Zavali, Muharevoj Ljuti i Budimu Dolu živi danas desetak srpskih povratnika. U trećemu dijelu ovoga rada obrađuju se bilježite dijalektološke značajke mjesnih govora koji pripadaju istočnohercegovačkome ijekavskom štokavskom dijalektu, ali je iz mjesne toponimije razvidno da je prvotni jezični sloj bio šćakavski, vjerojatno i ikavski te nedvojbeno pripada hrvatskomu narodnom biću. To pokazuju u uščuvana i skupina čьr- te apelativi kao što su grič, hrž, klijet ili vas koji su se odrazili u Popovu i susjednome Zažablju. U četvrtome se dijelu rada iznose prve povijesne potvrde ojkonima obrađenoga područja, objašnjava se nastanak pojednih ojkonima te donose podatci o mjesnim rodovima. Središnji se pak dio rada odnosi na mjesnu toponimiju u kojoj se ogleda reljefna, biljna i životinjska raznolikost, gospodarska djelatnost puka (osobito su česti stočarski toponimi i toponimi koji se odnose na stvaranje obradiva tla krčenjem) te važnost mjesta na kojima se nalazi voda (poglavito u brdskim predjelima). Unutar skupine toponima u kojoj su odrazili toponomastički nazivi bilježita je prisutnost apelativa kraj, a u obližnjim krajevima (Zažablju) i apelativa školj prenesenih iz obalne toponimije. U mjesnoj su toponimiji vidljivi tragovi predrimskoga dalmatskoga supstrata (Čatrnja, Dumnice, Gustijerna, Klačina, Ošlje brdo). Od adstratnih je slojeva najzastupljeniji turski koji se ponajviše odrazio u zemljopisnome nazivlju (bubreg 'šiljato brdo', čair 'pašnjak', hada 'riječni otok', surdup 'klanac') te među kulturno-povijesnim i vojnim (Čitluk, Hasa, Kula, Meteriz), a u nešto manjoj mjeri među gospodarskim toponimima (Bašča i Majdan). Veoma je zastupljen i među topnimima antroponimnoga postanja. Od adstratnih je slojeva znatno zastupljen i mletački sloj koji se odrazio u zemljopisnome nazivlju (kono 'prokop', vala 'prodolina') i među gospodarskim toponimima (Džardin, Jarište). Vlaškoga su postanja toponimi koji se odnose na krčevine Razbojne i Za Prlom, a albanskoga toponim Linđenin do i možda Pjetoraj. Njemački se toponimi odnose na zemljišne i međudržavne granice (Carine, Cilj). Obilne migracije dovele su do toga da su mjesnome pučanstvu posve neprozirni toponimi hrvatskoga postanja kao što su Mili, Naklo, Nereza, Otine, Srbić, Ubo, Zgon itd. Među toponimima antroponimnoga postanja (koji čine gotov petinu obrađenoga korpusa) mnogi su motivirani prezimenima raseljenih rodova. Toponimija nam otkriva i mjesta negdašnjih slavenska poganskih svetišta koja su se prometnula u kršćanska oltarišta i bogomolje (arheološka bi istraživanja mogla potvrditi postojanje crkava posvećenih sv. Martinu, Mihajlu i Spasu), a na patarensku nazočnost upućuje toponim Starac. Ostatci su slavenske mitologije i kršćanstva najrazvidnije u Igrištima, središtima popovskih sela u kojima su nekoć igrale vile.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA