Naslov
Odnos razine emocionalne aktivacije i visokofrekventnog varijabiliteta srčanog rada
(The relation between emotional activation and high-frequency heart rate variability)

Autori
Tončić, M. ; Pletikosić, S. ; Tkalčić, M.

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
18. dani psihologije u Zadru - sažeci radova / Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru - Zadar : Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru, 2012, 153-153

ISBN
978-953-7237-34-9

Skup
18. dani psihologije u Zadru

Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 24.05.2012. - 26.05.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
varijabilitet srčanog rada; raspoloženje; kroskorelacije
(heart rate variability; mood; crosscorrelations)

Sažetak
Varijabilitet srčanog rada (HRV) indirektna je mjera autonomne kontrole srčane aktivnosti, pri čemu se visokofrekventni varijabilitet smatra mjerom parasimpatičke aktivnosti. Istraživanja većinom pokazuju povezanost HRV-a i emocionalnih doživljaja. Cilj provedenoga istraživanja bio je ispitati odnos raspoloženja i srčane aktivnosti odnosno ispitati povezanost aktivnosti parasimpatičkoga sustava i faktora raspoloženja (valencije odnosno aktivacije). U istraživanju je sudjelovalo 25 studenata psihologije (24 Ž i 1 M, dobi od 19 do 25 godina) koji su tijekom 14 dana nosili uređaje za mjerenje srčane aktivnosti, te ispunjavali kratku skalu raspoloženja pridjevskog tipa. Mjerenje se vršilo 3 puta dnevno u pravilnim intervalima (unutar 2 sata nakon buđenja ; 16:00-18:00 sati ; unutar 2 sata prije počinka). Na temelju pet-minutnih intervala srčane aktivnosti, izmjerenih neposredno prije same procjene raspoloženja, izračunate su mjere parasimpatičke aktivnosti (visokofrekventni varijabilitet srčane aktivnosti u frekvencijskom spektru 0.15-0.4 Hz) Iako je korištena skala raspoloženja u prethodnim validacijama na dispozicijskoj razini pokazivala jasnu dvofaktorsku strukturu (pozitivno i negativno raspoloženje), u ovom su istraživanju na intraindividualnoj razini ta dva faktora bila u visokim negativnim korelacijama te su zbog toga izdvojene dvije latentne dimenzije. Prva izdvojena komponenta razvrstavala je čestice po hedonskom tonu (valencija ; prosječni KK 5.5), a druga po razini aktivacije (prosječni KK 2.5). Odnos između dimenzija raspoloženja i parasimpatičke aktivnosti ispitan je kroskorelacijama između dviju vremenskih serija s pomakom, dok su razlike između dobivenih kroskorelacija testirane ANOVA-om. Prije same analize, uklonjen je linearni trend interpolacijom jednostavne linearne funkcije za sve uključene serije. ANOVA-e su provedene zasebno za kroskorelacije parasimpatičke aktivnosti i dvije dimenzije raspoloženja (valenciju i aktivaciju). Rezultati su pokazali da valencija nema značajne korelacije s parasimpatičkom aktivnošću, niti pokazuje vremensku međuzavisnost (F(4, 96)=1, 01 ; p>, 05) dok je za faktor aktivacije dobiven značajan efekt pomaka, te je testiran kvadratični kontrast (F(1, 24)=9, 87 ; p<, 01 ; η²=, 29). Uvremenjene kroskorelacije faktora aktivacije i indeksa parasimpatičke aktivnosti značajno su više (r=-.11) od kroskorelacija s pomakom. Rezultati ukazuju na povezanost parasimpatičke aktivnosti s faktorom aktivacije, ali ne i s valencijom. Odnosno, čini se da se parasimpatička aktivnost ne vezuje uz hedonski ton emocije, već uz aktivaciju organizma, koja često nije kontrolirana u istraživanjima. Također, rezultati ukazuju na probleme vezane uz zaključivanje s kategorijalne na dimezionalnu taksonomiju emocija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA