аЯрЁБс>ўџ Z\ўџџџYџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅСY ПоpbjbjѓWѓW €‘=‘="3 џџџџџџ]ФФФ"ц8NbЕі’’(ККККККъьььььь$Ћ єŸ ЅКККККККК’ККККККъКъКVК:Д,ъК~ аЁŠкŸОКр Dalibor Bla~ina Sienkiewicz, Hrvati i Opatija Stara je istina: za ljubav je potrebno dvoje. Povijest privla nosti izmeu Henryka Sienkiewicza, najpopularnijeg poljskog pisca svih vremena, i Hrvata do sada je bila poznata samo u jednoj njenoj dimenziji: rije  je recepciji pia eva knji~evnog djela u nas. Doista, rijetko se koji inozemni pisac tako duboko ukorijenio u hrvatsku itala ku svijest, kao ato je to bio slu aj sa Sienkiewiczem. O povijesti te recepcije pisao sam opairnije i argumentiranije na drugome mjestu, ali ovdje valja ponoviti etiri osnovne teze: 1. od pojave prvog Sienkiewiczeva teksta na hrvatskom jeziku - pripovijetke Iz uspomena poznanjskog u itelja, u prijevodu V. Homotaria koji je objavljen u "Vijencu", 1880. godine - hrvatski e prevodioci vrlo promptno odgovarati na pojavu svakog novog pia eva teksta, i u kratkome roku prevoditi ga na hrvatski; u tom smislu recepcija Sienkiewiczeva djela teako je usporediva s prihvaanjem bilo kojeg drugog europskog pisca, te je do prvog svjetskog rata hrvatskim itaocima bio dostupan gotovo cjelukupan, vrlo obiman, pia ev rad - uz iznimku njegove korespondencije; njegova popularnost, posebice meu mlaim naraatajima, bila je - sve do najnovijih vremena - zaista velika; 2. recepcijski odjek Sienkiewiczeva djela u prvoj je fazi bio u funkciji "unutarnje" diskusije koja se vodila izmeu dviju generacija hrvatskih knji~evnika, izmeu "starih", poklonika aenoinskog i neoromanti nog realizma, i "mladih", proklamatora naturalisti kih i modernisti kih tendencija: dok su "mladi" posezali prvenstveno za onim Sienkiewiczevim djelima koja su nosila pe at pozitivisti kog programa, "stari" su jedva do ekali pia ev ideoloaki i poeti ki zaokret tijekom 80-tih godina, te su svoje hvalospjeve usmjerili primarno na Sienkiewczeve povijesne romane, od Trilogije po evai. Istodobno, meutim, tu fazu u kojoj se pojavljuju brojni (uglavnom krai) prikazi pia eva stvaralaatva, obilje~ava vrlo povrani uvid u pia evo djelo. Upregnuto u domaa kola, ono je trebalo dokazati prednosti tradicionalnih moralnih vrlina, a da bi se taj adut iskoristio valjalo je dosko iti svakoj prilici: prigodni arenje je temeljni oblik te recepcije, a njen vrhunac pada u 1901. godinu, povodom proslave 25.-godianjice pia eva rada, 1916. - povodom pia eve smrti, i 1924. - prilikom prijenosa pia evih ostataka iz avicarskog Veveya u Varaavu. Tu je Sienkiewicz, jednom rije ju, vien kao "naa pisac", kao propagator "divne i rodoljubne ideje" koja je naaem itaocu posve bliska; 3. drugu fazu recepcije Sienkiewiczeva djela, koja nastupa sredinom dvadesetih godina ovog stoljea, obilje~ava sve manji broj prijevoda i lanaka, ali sada su to tekstovi koji se spram pia eva spoznajno-poeti kog postulata o romanu koji "krijepi srca" odnose kriti nije i s veom distancijom. Taj zaokret najavljuje Julije Beneai u Sienkiewiczevu portretu objavljenom 1916. godine u kojemu se poljskome piscu nastoji pronai pravo mjesto izmeu ideoloake upitnosti i poeti kog majstorstva: "Sladunjavo zaluivanje naroda aarenim slikama iz bujne proalosti u la~nim okvirima (...) imalo je ipak vrijednost veliku, jer je bilo izneseno od velikog vjeataka u jeziku i stilu, pro~eto dubokim psiholoakim opa~anjima i finom satirom, vrvjelo je duhovito stvorenim tipovima"; 4. trea faza recepcije obrnuto je proporcionalna prvoj: nakon drugog svjetskog rata gotovo da nema ni novih prijevoda, ni novih lanaka - uz iznimku rasprave Sienkiewiczev put do historijskog romana Zdravka Malia, koja je i najcjelovitiji i najutemeljeniji tekst o piscu objavljen u nas. U stanovitom smislu on je i sinteza dviju tradicija hrvatskog itanja Sienkiewicza: pisac tu "ne postaje (...) stara ki maloduaan laudator temporis acti, on ne nije e sadaanjost u ime proalosti, nego u ime elementarnosti, on nije apologet svega ato je bilo, nego onoga ega se pogubno odrei svakome, svugdje i uvijek". Na taj na in Sienkiewicz ostaje "naa pisac", ali sada to viae nije, kao s po etka stoljea, hvalitelj isklju ivo tradicionalnih (kraansko-moralisti kih) i nacionalnih vrijednosti, ve stje e univerzalnu dimenziju. Tu se jedan strana njegova "hrvatstva" rastvara u arhetipskoj, gotovo mitskoj zavi ajnosti koja, ugro~ena izvana, tra~i kolektivnu koheziju i juna ku gestu. I to je, kona no, ona dubinska dimenzija koja uistinu spaja poljsko i hrvatsko povijesno iskustvo - ne negirajui istodobno sva sli na iskustva drugih zajednica. Kako je, meutim, mogue opisati drugu stranu te privla nosti? Odgovor pru~a onaj korpus Sienkiewczevih tekstova koji do sada nije bio preveden na hrvatski: njegova korespondencija. Poznato je da se taj vje ni putnik, koji je proputovao tri kontinenta (Europu, Sjevernu Ameriku i Afriku) i koji je najvei dio svojih djela napisao u hotelskim sobama, izmeu dviju aetnji, rado i esto dopisivao s prijateljima i znancima. Kao putopisac koji nije propuatao ni jednu priliku da o svojim dojmovima ne obavijesti svoje znance i itaoce, Sienkiewicz je za svog prvog putovanja sjevernim Jadranom, na putu iz Trsta u Veneciju, zabilje~io i svoj prvi kontakt s hrvatskim ~ivljem - u putopisnoj crtici nazvanoj Venecija (Wenecja) iz 1879. godine. Te "prekrasne, tihe, tople i zvjezdane" noi na brodu, za vrijeme bonace u kojoj "morska dubina izgleda poput neprovidna ogledala", kroz pia evo pamenje, potaknuto osjeajem da plovi "klasi nim Jadranom", prolaze povijesne reminiscencije: " as ponosna venecijanska flota, as brodice Uskoka koje su se nekada ljuljale na tim valovima". I odmah zatim skok u sadaanjost, jer "potomci, ili barem pobratimi tih Uskoka, dalmatinski ribari, le~e upravo u ovom trenutku na palubi". I u mraku, u kojemu ne razabire njihove likove, uje njihov glas - razgovor koji "potpuno razumije, budui da u njemu ima mnoatvo izraza sli nih poljskima". Taj razgovor izaziva " udan dojam i udne misli nagoni u glavu": "Kakav li je to ogroman prostor izmeu Baltika, Crnog mora i Jadrana, koji nastanjuju ljudi jednoga plemena! Nesvjesno osjeam u tome nekakvu budunost, joa uvijek bez odreenih oblika, ali tako ogromnu, da pod njihovim nadahnuem misao svija krila" Ali malo-pomalo saznaje da ti Hrvati plove iz Trsta u Veneciju u potrazi za poslom. "Bijedni puk!", usklikuje, prisjeajui se Mickiewiczeva Morlaka u Veneciji. U brbljanju s njima prolazi no i tek u svjetlu praskozorja ukazuju mu se njihovi likovi, u posve klasi noj maniri: "Bljesak je osvjetlio njihove visoke likove airokih ramena i rimskih glava, u crvenim kapama nalik na frigijske (...)" Sienkiewiczevi utisci ispunjeni su oprekama: uvidom u bijednu sadaanjicu, ali i slutnjom u potencijalnu veliku budunost - svih zapadnih i ju~nih Slavena. Ta literarna i literarizirana svijest, u kojoj hrvatski pu ani postaju nekom vrstom Ligijaca-ju~njaka, posve je ispunjena klasi nim i secesijskim nadahnuem, kao i panslavisti kim zanosom. Da bi se Sienkiewicz izvukao iz tog brodskog polumraka na danje svjetlo - i ugledao prave Hrvate - valjalo je kona no stii i na hrvatske obale Jadrana. I o tome svjedo e njegova pisma. Sienkiewiczev najomljeniji korespondent bila je Jadwiga Janczewska, sestra njegove prve supruge, Marije Szetkiewicz (s kojom je imao sina i ker, i koja je preminula od suaice, 1885. godine). Gospoi Janczewskoj, dragoj Dzini, Sienkiewicz e u Krakov slati pisma iz svih kutaka (lje iliano-mondene) Europe, od Merana, Reichenhalla, Falkensteina, Kaltenleutgebena i drugih ljetovaliata, pa do - Opatije! Da, upravo e Opatija, pa i Lovran, postati pravim medijem Sienkiewiczeva dodira s elementima hrvatstva, koliko god oni, u tom prostoru K. und K. bljeatavila, igraju podreenu, gotovo marginalnu ulogu. Na obalama Kvarnera Sienkiewicz je boravio u pet navarata: 1887. g.: 3. travnja sti~e u Rijeku, a od 4. do 17. travnja boravi u Opatiji; 1889. g.: 24. travnja do 2. svibnja u Opatiji; 1894. g.: od 5-7.velja e boravi u Rijeci; 1905. g.: u sije nju boravi u Opatiji i Lovranu, u o~ujku u Lovran sti~e i njegova ker Jadwiga; 1909. g.: u rujnu etiri dana boravi u Lovranu. Najbrojnija svjedo anstva ostavit e Sienkiewicz za vrijeme svog prvog boravka, godine 1887. U Opatiju e tada krenuti po nagovoru lije nika, budui da mu je nu~an oporavak od u estalih problema s grlom, ali i da - u uvjetima na koje je navikao - zapo ne s pisanjem treeg dijela Trilogije - Gospodina WoBodyjowskog. U odrediate sti~e preko Rijeke, "nimalo ru~nog, prili no urednog" grada, ali Opatija je posvemaano iznenaenje: poput gorljiva propagatora jadranskih turisti kih vrlina, Sienkiewicz obavijeatava Janczewsku da je Opatija naprosto idealno mjesto, da e "ubiti Meran" u kojemu je naj eae provodio svoje lije enje, "budui da ima sve": i brda, i more, i zrak, a osim toga od Be a je mnogo bli~a. Hvali prirodu, oduaevljen je klimom; uoostalom, o tom prvom susretu s kvarnerskom obalom svjedo e Sienkiwiczeva pisma od 4. i 7. travnja, koja - poneato skraena - donosimo u dodatku. Doduae, postoji problem sa smjeatajem - nakon poduljeg tra~enja pronai e skromnu sobu u samom srediatu grada, iznad parka (danas ta kua viae ne postoji) - ali pravu su razlog boravak prijestolonasljednika Rudolfa Habsburakog i njegove supruge Stefanije za kojima se vu e - i zaposjeda opatijske hotele i pansione - itava svita K. und K. aristokracije, be ko-ugarske amire: "Zichi, Palfi, Lichtensteini guraju se kako mogu, ali najviae mi se svidio grof Bombeles ije sam prezime pro itao na Fremden-listi. Baa kao u kakvoj antisemitskoj opereti!" - smije se poljski pisac. Tu su i mnoge druge "znamenitosti": sveu iliane, medicinske, a svi e oni sudjelovati u proslavi Uskrsa koji se poklapa s featom u Stefanijinu ast. U pismu od 11. travnja Sienkiewicz izvjeauje: "Iluminacija je ju er bila vrlo lijepa, posebno su iluminirani brodovi na svjetlucavim valovima tvorili prekrasan prizor. Zatim se uspeo mjesec, ogoman poput stola, i sve utopio u vlastitu svjetlu. Korovi su pjevali pod prozorima gospoe do kasna, ali slavuju ljepae pjevaju. Hodao sam po parku do deset sati. Neki branski, dalamtinski napjevi podsjeaju na zakopanske... Brodovi su otplovili u Rijeku oko ponoi, puatajui rakete i bljeatei bengalskim vatrama". Zapravo, taj noni odjek "branskih, dalmatinskih napjeva" jedini je u toj opatijskoj vrevi autenti ni pu ki glas, premda i on u funkciji parade. Sve je ovdje njome pro~eto. Pa ak i kad se vrijeme posve pokvari, kad navale bura i pljusak, a ujutro se i brda zabijele snijegom - u stanci pisanja Gospodina WoBodyjowskog koji, kako izvjeauje 16. travnja, "dobro napreduje" - Sienkiewicz "fabulira" vieno, dobro se zabavljajui: "Posluaaj sada novelu pod naslovom On i Ona. Bilo je ovako: On se vraao s pu ine, poguravajui barku sna~nim rukama. Ona se s jednom dru~icom otiskivala s maloga mola, sjedei na kraju brodice, imajui iza sebe zastavicu na draku. Iznenada se dr~ak zapleo o konopac parobroda koji je bio na vezu. Brodica ne mo~e naprijed. Vesla  joj ne mo~e prisko iti u pomo, jer ona zauzima itavu usku krmu brodice. Sti~e joj u pomo dru~ica, ali zbog njihanja brodica se zanosi, pritiae je i ne mo~e izai s tim na kraj. Ona se smije do suza, da se njen smijeh razlije~e po itavu molu. Na sreu, sti~e on! Nesavladivom rukom podi~e veslo, veslom konopac i prenosi ga preko draka, za ato dobiva zahvalni smjeaak i poklon suncobranom. A sada, pogodi tko su oni? On se zvao Dick i esto ga je ogovarala stanovita druga gospoa. Ona je bila Kronprinzessin Stephanie" Dick, to nije nitko drugi doli - sтm Sienkiewicz. Toj operetnoj Opatiji, njenoj nenadmaanoj teatralnosti u koju je, eto, uvu en i naa pisac, izmi e samo priroda - od nje posve neovisna - i na nju Sienkiewicz ne zaboravlja ni za posljednje aetnje, u posljednjem pismu, ~alei ato "stanovitoj drugoj gospoi" ne mo~e poslati prvo proljetno cvijee. Za uspomenu. Ako je prvi (i najdulji) pia ev boravak u Opatiji bio ispunjen oduaevljenjem za prirodu i klimu, pompoznoau i vrevom, ali i radom na novom romanu, dvije godine kasnije preostat e mu samo - posao. U pismima s tog jednotjednog boravka, dok stanuje u "iste babe kao i prethodno", ~ali se svima da Opatijom vlada "dosada", te da nema nikoga poznatoga. Razo aralo je i vrijeme: hladno je, snije~no, "a u takvom raspolo~enju nemam volje pisati" (pismo Janczewskoj od dne 24. travnja 1889). Pa ipak, i tu intenzivno radi: piae pripovijetku Borba bikova koja se smatra prete om Quo vadis! O ostalim boravcima Sienkiewicza na Kvarneru nema neposrednih svjedo anstava. Mo~da je tada viae pa~nje svratio na puk, hrvatski dakako, budui da je viae boravio u Rijeci i Lovranu (posjeujui StanisBawa Witkiewicza), koji su, usprkos svemu, zadr~ali viae elemenata primorske arhitekture i obi aja. Opatija pak, "stara dama" na svom sjajnom po etku, privukla je Sienkiewicza kao turisti ka i lje iliana meka, kao oaza klimatskih pogodnosti (iako s nekim primjedbama), ali i kao pozornica pravog operetnog teatra. Uostalom, samo tu je mogao osjetiti taj jedinstveni turisti ki spleen, i postati njegov iskreni i duhoviti propagator.  Dalibor Bla~ina, Sienkiewicz u Hrvata, u: Henryk Sienkiewicz, Quo vadis, Biblioteka Nobelovci, knj.7, `kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 560-564.  Julije Beneai, Henryk Sienkiewicz, "Obzor", LVII/1916, br. 322, str. 2-3. Pretiskano u: Julije Beneai, Fran Galovi, Milan Vrbani, Zvonko Milkovi, Izbori iz djela, Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, Matica hrvatska-Zora, Zagreb, 1969, str. 76-80.  Zdravko Mali, Sienkiewiczev put do historijskog romana, u: Henryk Sienkiewicz, Quo vadis, Stvarnost, Zagreb, 1969, str. V-XXIX, isto u: Zdravko Mali, Polonica, "Razlog", Studentski centar Sveu iliata u Zagrebu, Zagreb, 1973.  Wenecja, U: Henryk Sienkiewicz, Listy z podrѓ|y i wycieczek, PIW, Warszawa, 1950., str. 175-186. Pod naslovom Z Wenecji przez Litwosa prvi put objavljena u novinama "Gazeta Polska", 25-26. kolovoza 1879, br. 214-215.  Svi citati pisama iz: Henryk Sienkiewicz, Listy. Tom I/II, Warszawa, 1996. PAGE 1 PAGE 7 "` \ 8D\n№њью>ŽH!t!Р"Т"Ј&Ў&і&x,ˆ,Œ,š,О,Р,Т,@2R5v58@TEfElE†EšEžE&J6JNNrNtN2P*VBVDVXVтV|WŒWћѕьньгьгьгьгьньгьгьгьньгьћЭћЭћТћЛћЭћЛГЛГгьЛьЛГЛІЛћЭžЭћ—6OJQJmH OJQJmH6OJQJmHj0JCJOJQJU6CJOJQJ CJOJQJj0JOJQJU 6OJQJ6CJOJQJmHj0JCJOJQJUmHCJOJQJmH 5OJQJOJQJ8"$`bxд ођЦ"і&Т,>2@24464b6d6R7T7:;8@В@NAЌAњєєяяяяяяяњяяъуууъъккявв & Fdh„„аdh„dhdhdh$dhdh"$`bxд ођЦ"і&Т,>2@24464b6d6R7T7:;8@В@NAЌABТB"C$CžE"J2P4PжSиS4W6Wф]ц]К`LeDjjj’jФjжjkhm2otpСpТpЩpЪpЫpќќќљіѓ№эъчќфсмзвЭШУОЙЖАЈ ˜ŽŽŽŽŽŽŒŒŒŒŒ‰‰‰‰ŒŒŒŒ ђџџ  {ђџџ  Ѕђџџ  дђџџ   "ѓџџ _ѓџџоѕџџбїџџвїџџIјџџJјџџ`љџџaљџџ[њџџ\њџџ§џџЏ№џџѓџџ#іџџ(ћџџж§џџсџџџтџџџ6ЌABТB"C$CžE"J2P4PжSиS4W6Wф]ц]К`LeDjlkhm2otpСpТpїїыфнниггЬЬггииииЪЪЪЪЪШ„dhdhdh„edh„hdh & F„Ъ„›ўdh & FdhŒWА]р]ф]ъde,e.e4eFeвiоiDjFjjj’jФjжjlknkkДkžlМlhmjmŠmкm nnœnЌn2o4o6oDovoŽoЌoјo p psptpup pЅpСpТpУpЩpЪpЫpЬpЭpЯpаpжpзpиpйpкpнpоpљёљътъйътътъЮЩУЩУЩЮЩУЩУЩЮЩУЩУЩУЩЮЩУЩУЛДЩУЩДЮЩУЩ­Њ­Ѕ­Њ­Њ­Ѕ­Њъ0JmH0J j0JU OJQJmH6OJQJmH 6OJQJOJQJj0JOJQJUCJOJQJmH6CJOJQJ CJOJQJ6OJQJmH OJQJmH?ЫpЬpЭpЮpЯpзpиpкpлpмpнpоpўўўўўўўћўў  ТpЭpЮpЯpкpлpмpнpоpіђ№іђ№№ыdh„h&`#$„јџ„А‚. АЦA!А"А# $ %А [$@ёџ$NormalmH 4@4 Heading 1$@&CJmH<A@ђџЁ<Default Paragraph Font.@ђ. Footnote Text8&@Ђ8Footnote ReferenceH*<C@<Body Text Indent„аCJ,@",Header  Ц9r &)@Ђ1& Page Number і `_9%о6”’wRŸЂо6€џџџџ ŒWоp9=ЌAТpоp:<?Ыpоp;> !дџ•€!дџ•€џџDalibor.D:\Documents\Dalibor Documents\Sienkiewicz.docDalibor.D:\Documents\Dalibor Documents\Sienkiewicz.docDalibor.D:\Documents\Dalibor Documents\Sienkiewicz.docDalibor.D:\Documents\Dalibor Documents\Sienkiewicz.docDalibor.D:\Documents\Dalibor Documents\Sienkiewicz.docDalibor.D:\Documents\Dalibor Documents\Sienkiewicz.docDalibor.D:\Documents\Dalibor Documents\Sienkiewicz.docDalibor.D:\Documents\Dalibor Documents\Sienkiewicz.docDalibor.D:\Documents\Dalibor Documents\Sienkiewicz.docDalibor i Irina(C:\My Documents\DALIBO~1\Sienkiewicz.docЪ –юXьџџџџџџџџџT ;UъR7џџџџџџџџџ„а„˜ўЦаo(.„8„˜ўЦ8o(.T ;UЪ –џџџџџџџџџџџ@€Н.Н.쉄Н.Ж.  #%)-356о6@@@@@@@@J@N@V@^@j@n@р@G‡ŸTimes New Roman5€Symbol3& ‡ŸArial?5 ‡ŸCourier New"1ˆаhвD5Ц›…5ь}5Ц*že)*Y!ЅРДД€0Ц3‘џџSienkiewicz, Hrvati i OpatijaDaliborDalibor i Irinaўџр…ŸђљOhЋ‘+'Гй0ˆ˜РЬмшј  8 D P \hpx€тSienkiewicz, Hrvati i OpatijaMiienDaliboraliNormalDalibor i Irina42iMicrosoft Word 8.0 @4Ые9@­ ŸО@”тИv™О@B[sкŸОe)*ўџеЭеœ.“—+,љЎDеЭеœ.“—+,љЎP  hp„Œ”œ ЄЌДМ Ф ют HOMEWORKcYЦ3j Sienkiewicz, Hrvati i Opatija Title˜ 6> _PID_GUIDтAN{096872C0-057C-11D3-B06E-9497F1791937}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ўџџџBCDEFGHўџџџJKLMNOPўџџџRSTUVWXўџџџ§џџџ[ўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РF L*ŠйŸО€™ВŠкŸО]€1TableџџџџџџџџџџџџAWordDocumentџџџџџџџџ€SummaryInformation(џџџџIDocumentSummaryInformation8џџџџџџџџџџџџQCompObjџџџџjObjectPoolџџџџџџџџџџџџ€™ВŠкŸО€™ВŠкŸОџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq