Naslov
Neki vršnjački i školski prediktori nasilja među djecom
(Some peer and school predictors of bullying)

Autori
Velki, Tena ; Vrdoljak, Gabrijela

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
18.Dani psihologije u Zadru: sažetci radova / Penezić, Zvjezdan ; Ćubela Adorić, Vera ; Ombla, Jelena ; Slišković, Ana ; Sorić, Izabela ; Valerjev, Pavle ; Vulić-Prtorić, Anita - Zadar : Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru, 2012, 158-158

ISBN
978-953-7237-34-9

Skup
18. Dani psihologije u Zadru

Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 24.05.2012. - 26.05.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
međuvršnjačko nasilje; vršnjaci; škola; prediktori
(bullying; peer; school; predictors)

Sažetak
Nasilje među djecom često se definira kao oblik agresivnog ponašanja u kojem postoji nesrazmjer moći između djeteta nasilnika i djeteta žrtve gdje nasilnik ima veću moć (Rigby, 2002). Takvo ponašanje je neopravdano, učestalo se ponavlja, žrtva agresije ga doživljava kao okrutno dok nasilnik uživa u njemu. Brojna istraživanja naglašavaju ulogu vršnjaka i škole u razvoju nasilja među djecom, posebice kod djece u višim razredima osnovne škole. Djeca sve više vremena provode s vršnjacima u školskom okruženju. Vršnjaci imaju sve važniju ulogu u životu djeteta, a škola djelomično preuzima odgojnu ulogu koja je do tada primarno bila unutar obitelji. Međutim, rezultati istraživanja nisu konzistentni oko pitanja koji to vršnjački i školski čimbenici doprinose pojavi nasilnog ponašanja među djecom, a ti rezultati ponajviše ovise o primijenjenom pristupu mjerenja. Cilj istraživanja je bio ispitati ulogu vršnjačkih i školskih čimbenika u predviđanju nasilja među djecom primjenjujući različite pristupe mjerenju nasilja među djecom. U istraživanju je sudjelovalo 260 učenika (muških 113, a ženskih 147) 5. do 8. razreda osnovne škole. Primijenjena su dva pristupa mjerenju nasilja te dvije metode (samoprocjena i procjena od strane vršnjaka). U ponašajnom pristupu koristili smo samoprocjenu putem UNŠD-a (Velki i Piri, 2011), koja se sastojala od Skale verbalnog i Skale tjelesnog nasilja. U definicijskom pristupu primijenjena je procjena učestalosti ukupnog nasilnog ponašanja (na temelju Olweusove definicije nasilja među djecom) od strane vršnjaka. Rezultati za ponašajni pristup su sljedeći: značajni prediktori verbalnog nasilja su dob učenika (stariji učenici), broj prijatelja (veći broj prijatelja) i školska klima (negativna školska klima) dok su značajni prediktori tjelesnog nasilja spol (dječaci iskazuju više tjelesnog nasilja), dob (stariji učenici), broj prijatelja (veći broj prijatelja), socijalni status (niži socijalni status) i školska klima (negativna školska klima). U definicijskom pristupu za ukupno nasilje pokazali su se značajni sljedeći prediktori: dob (stariji učenici), ocjene (lošiji uspjeh) i socijalni status (viši socijalni status). Iz navedenog možemo zaključiti da se predviđanje nasilnog ponašanja razlikuje obzirom na korišten pristup mjerenja, odnosno da različiti čimbenici doprinose nasilnom ponašanju ovisno o pristupu i metodi mjerenja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija, Pedagogija

POVEZANOST RADA