ࡱ> Y xbjbjWW %==c]...BBBB8z4$B"  3 $ $$3.3h..hhh4.. BB.... hh ..  `f xyBB44 Dalibor Bla~ina Julije Beneai i poljsko kazaliate Postojea literatura o Juliju Beneaiu pokazuje svu airinu njegovih interesa, ali ona se u najveoj mjeri bavi njegovim kazalianim djelovanjem: govori o Beneaiu kao kazalianom kriti aru, kao slu~beniku i administratoru, te kao o intendatu Hrvatskog narodnog kazaliata u Zagrebu (od 1921-1926. i 1939-1940); njegova pjesni ka, jezikoslovna i leksikografska nastojanja u drugom su planu; najslabije je, meutim, obraena Beneaieva polonisti ka djelatnost, a posebice - kako mi se ini - ono podru je koje povezuje prvu i posljednju Beneaievu  disciplinu , njegove dvije najvee strasti: kazaliate i Poljsku. Rije  e dakle biti o Beneaievu iskustvu poljskoga kazaliata. U povijesti hrvatske polonistike dobro je poznata Beneaieva iznimna uloga: bio je prvi Hrvat koji je vodio doista kreativni dijalog s Poljacima i njihovom kulturom u cijelosti - a ne, kao ato je to bilo do tada, samo s pojedinim dijelovima i aspektima te kulture  ato je bilo obilje~je hrvatskog polonisti kog interesa tijekom 19. stoljea. Njegova ogromna prevodila ka, predava ka i popularizatorska djelatnost sva je usmjerena na ispunjavanje posredni ke uloge u prenoaenju temeljnih vrijednosti dviju kultura, pri emu najva~nije mjesto zauzimaju knji~evnost i - kazaliate. Ili, to nije re eno, knji~evnost i drama. Pri tome, Beneai je bio svjestan da u stvaranju mosta izmeu dviju kultura valja krenuti od elementarnih, rekli bismo, materijalnih pretpostavki. Otuda njegova lektorska djelatnost (u Varaavi je podu avao hrvatski, u Zagrebu - poljski), otuda njegov impozantni leksikografski rad na rje nicima, otuda kona no, i njegova iznimna prevodila ka djelatnost. I na kraju, otuda i njegov neposredni rad na kulturnom posredovanju u ulozi delegata jugoslavenskog ministarstva kulture od 1930. do 1938. godine u Varaavi, ovjen ana sjajnom Jugoslavenskom bibliotekom u kojoj su hrvatski autori, usprkos svemu, imali prednost. Iako je u povijesti hrvatskog kazaliata Beneai ostao zapamen kao indentant koji  neprijeporno ravnopravno stoji uz Stjepana Miletia s kraja 19. i Marijana Matkovia iz ranih pedesetih godina naaeg stoljea , u hrvatskim kazalianim krugovima uvrije~ila se uvena Gavellina re enica kako je Beneai bio  potpuno nekazaliani ovjek . Taj prividni paradoks posljedica je dviju evidentnih injenica: 1. obrazovan kao filolog i pjesnik, Beneai je kazaliate vidio prvenstveno kao realizaciju dramskog teksta, literarnog predloaka. Rije  je o njegovu recenzentskom iskustvu iz  Narodnih novina , o kojemu je 1944. zapisao: Piaui kazaliane kritike prije rata vjerovao sam u ono, ato piaem, i mislio sam, da stvar razumijem, iako nisam znao, koliki je udio redatelja, i koje su sve tehni ke strane teatra. Mislio sam da sam dovoljno objetivan, a dao sam se voditi od teksta autorova. Govorei o radu kazaliata, govorio sam o djelima iznesenih pisaca. To je tako zvana literatura a ne kazaliana kritika, jer kazaliate nije literatura. 2. tijekom svoje intendature, kada se bavio uglavnom organizacijskim i financijskim problemima, Beneai se uistinu nije mijeaao u esteti ke i teatarske zamisli svojih suradnika, otvarajui airoke mogunosti onima koji su se nametnuli snagom vlastita talenta, koji su Gavella, Rai i Strozzi nesumnjivo posjedovali; na taj na in Beneai je preuzeo nadasve modernu (i modernisti ku) koncepciju upravljanja kazaliatem, kakva je u Europi ve bila prihvaena od vremena autonomizacije redateljskog umijea i prema kojoj je uloga upravitelja bila prvenstveno organizatorska. Posvetivai se djelovanju u  polju okru~enja - kontaktirajui s vlastima, bavei se tzv. kulturnom i kazalianom politikom - mijeaao se u  unutarnje stvari svoga teatra samo kada je u pitanju bio repertoar, ali je i u tom smislu bio eklekti an: uz afirmaciju hrvatskog ekspresionizma, Krle~e napose, on spaja, kako tvrdi Nikola Batuai, dvije naoko nespojive opreke,  lijevi istok i  profinjenu zapadnja ku scensku kulturu . U svom sinkronijskom polo~aju dvije navedene injenice sukladno potvruju tezu: Beneai se kazaliatem u u~em smislu nije bavio; kazaliano-eseti ko polje ostaje u njega tek poljem potencijalnosti i tekstovno je neprovjerljivo. Meutim, s motriata njegove biografije, dakle u povijesnom slijedu, upravo te injenice ukazuju na kvalitativan skok: negdje na razmei dvaju iskustava - recenzentskog i intendantskog - dogodit e se u Beneaievu kazaliano-esteti kom stavu odlu an prijelom: modernu e dopuniti avangarda, a literaturu teatar u kojemu  njegovi redatelji pune pretpostavljeno polje potencijalnosti, iskazujui  jasnu srednjoeuropsku ukorijenjenost u kojoj je itljiv i odzvuk oplemenjenoga mejerholjdovskog konstruktivizma i skladna stilizacija reinhardtovskog artizma . Spomenimo - ne samo usput - da su ta dva iskustva, recenzentsko i intendantsko, povezana naprasnim prekidima, otkazima u atmosferi skandala, a oba puta optu~be upuene Beneaiu u jednoj su dimenziji sli ne: dok je 1916, na poticaj intendanta Trea eca, Beneai  denunciran kao panslavist onda, kad je bilo najmanje popularno, za vrijeme rata , drugi put je, 1926., prema inspiraciji Bachovoj, airoj optu~nici pridodana i ona koja se ti e dovoenja MHAT-a u Zagreb, kao i  guranja poljskih dramskih tekstova na repertoar HNK, pri emu su obje injenice argumentirane financijskim razlozima. Taj slavenski moment, to je prije svega ipak - Poljska. Kona no, i u dimenziji Beneaieva kazalianog iskustva njoj pripada prvenstvo. Rekonstrukcija je pokazala da je Beneai boravio u Poljskoj u sedam navrata: 1) 1902. godine: od 23-24. travnja u Krakovu, od 25. travnja do 1. svibnja u Varaavi, i 2. svibnja u Grodnu. Taj prvi kratki boravak  nagrada je za maturanta koji koristi priliku da posjeti jednog od svojih poljskih korespondenata u Petersburgu, pa putrem  svraa u Poljsku; 2) potkraj travnja 1903. sti~e u Krakov gdje na Filozofskom fakultetu Jagiellonskog sveu iliata studira s prekidima slavistiku, povijest i zemljopis; u Krakovu boravi ukupno pet semestara (1902/3, 1903/4 i 1906/7), tj. oko 19 mjeseci. Svjedo anstvo njegova boravka feljtoni su i putopisi Preko Karpata i Krakov, objavljeni najprije u  Narodnim novinama , a zatim u Razgovorima (Zagreb, 1922). 3) od 15. rujna 1920 - oko mjesec dana - boravi u Krakovu i Varaavi, zajedno s pjeva kim druatvom  Lisinski ; o tome nema svjedo anstava; 4) od 23.7.1922. - i opet oko mjesec dana - Beneai boravi u Poljskoj  u cilju uspostavljanja kontakata s poljskim kazaliatima i stjecanja orijentacije u najnovijem poljskom (naro ito dramskom) stvaralaatvu , te tom prilikom kontaktira s Teofilom TrzciDskim, Juliuszom Osterwom, Leonom Schillerom i Arnoldom Szyfmanom - najpoznatijim poljskim kazalianim upraviteljima i redateljima, pokuaavajui organizirati gostovanja njihovih ansambala u Zagrebu; osim pisama pohranjenih u arhivu HNK, o tome boravku svjedo i Beneaiev tekst Pismo iz Krakova, od 25. srpnja 1922., a objavljen u Kritici i lancima, 1943. 5) 17.9.1925. ponovno putuje u Poljsku radi iste stvari, ali i ovoga puta bezuspjeano; o tom boravku nema airih svjedo anstava; 6) od 15. lipnja 1927. - oko tri tjedna u Krakovu i Katowicama, povodom prenoaenja posmrtnih ostataka Juliusza SBowackog; o tome govore dva teksta, objavljena najprije u  Novostima i  Hrvatskom kolu tijekom 1927, a zatim pretiskana u Kritici i lancima; 7) od 11.3.1930. do kraja srpnja 1938., kada kao izaslanik jugoslavenskog Ministarstva kulture po inje svoju djelatnost u Varaavi. To je ujedno najplodnije polonofilsko i polonisti ko razdoblje o kojemu je ostavio i izuzetne dnevni ke zapise, Osam godina u Varaavi. Dakle u osnovi mogu se izvojiti dva Beneaieva do~ivljaja Poljske: prvi  krakovski, galicijski, mladopoljski, i drugi - uglavnom varaavski, graanski i avangardni, u obnovljenoj Poljskoj; ali i ovo drugo iskustvo valjalo bi, slijedom mijena kulturnih i politi kih prilika, podijeliti na dva razdoblja: na dvadesete i tridesete godine, ili to nije - s cezurom u 1932. godini; o ovima posljednjima svjedo i dnevnik Osam godina u Varaavi. Modernisti ki Krakov Beneai je do~ivio kao i veina njegovih suvremenika: kao grad-povijest, u kojemu je poljska proalost  ~ivo vrelo, iz kojega se napajaju sve pobude u ~ivotu, vrelo, kojim se napajaju i opijaju kao religijom kakvom, i postaju vrsti u svojoj volji; oni osjeaju ono u ato vjeruju , kao grad-izazov u kojemu malograanski mir  krakusa , filistara, remeti provokativni zov  traga a apsoluta , boeme predvoene magom StanisBawom Przybyszewskim; ali istovremeno i kao grad-kazaliate u kojemu, kako je jednom napisao Jan Kott, mo~ete piti kavu u kavani nasuprot kazaliata s Hamletom koji je upravo siaao sa scene, gdje se mijeaaju fikcija i zbilja, i koji je svoju punu apoteozu do~ivio u dramskom djelu StanisBawa WyspiaDskog. Upravo Przybyszewski i WyspiaDski postaju literarnim odrednicama Beneaieve fascinacije mladopoljskim Krakovom, i o njima govori u svoja dva kriti ka lanka, ali prije njih u putopisu pod naslovom Krakov. Krakov je i prijestolnica poljskog modernisti kog kazaliata:  u Krakovu je teatar ozbiljan izraz narodne kulture, pa se poatuje, kako ta kultura zaslu~uje . Beneai-mladac, zaljubljen u kazaliate, zasigurno je posjeivao Gradski teatar (Teatr Miejski), koji je 1909. dobio naziv Juliusza SBowackog, a ono najvrednije ato je mogao vidjeti bile su inscenacije djela StanisBawa WyspiaDskog. Doduae, bilo je prekasno da vidi njegovu Svadbu (Wesele, 1901.), ali dovoljno rano da pohodi Protesilasa i Laodamiju (Protesilas i Laodamia, 1903.) i BolesBawa Smjelog (BolesBaw ZmiaBy, 1903.), djela koje je ubrzo i sm preveo, pripremajui poljska gluma ka gostovanja u Zagrebu. Bilo je to vrijeme uprave Jzefa KotarbiDskog (1899.-1905.) i Ludwika Solskog (1905.-1913.), nasljednika  utemeljitelja gradskog teatra i modernisti ke estetike u njemu - Tadeusza Pawlikowskog. Upravo u njihovo vrijeme u prvi plan je izbio poljski modernisti ki repertoar, ali ujedno - po prvi puta u poljskoj kazalianoj povijesti - i poljski romanti ni teatar. Igraju se sada i Mickiewiczevi Dziady (u preradi WyspiaDskoga), i Ne-bo~anstvena komedija KrasiDskog, kao i brojni tekstovi SBowackog. Upravo odatle je Beneai mogao ponijeti svoje oduaevljenje za romanti no-modernisti ki repertoar, ali i za komediju - takoer popularni ~anr kojim vladaju Rittner, PerzyDski, Zapolska. I jednima i drugima posvetit e du~nu pa~nju - kao prevodilac. Ali sve su to pretpostavke: u Beneaievim svjedo anstvima posjeti Gradskom teatru se ne spominju. Istodobno, od 1905. djeluje u Krakovu prvi poljski kabare, uveni Zeleni balon i (Zielony Balonik). Je li se i tamo Beneai mogao nai? Ne vjerujemo, budui da je to mjesto bilo rezervirano za naju~u krakovsku boemu. Ali, Beneai spominje neato drugo: teatar u krakovskom orfeumu koji se zove  deutschj(disches Theater aus Czernowitz , i gdje je, kako svjedo i, gledao dva komada: Chanele die N(herin i operetu K(nigin von Saba. U tom ~idovskom teatru, u kojemu se govori njema ki i jidia,  slabo je razumio ; ali Beneaia viae privla i publika, masa  koja svako ve e puni svoje kazaliate i zabavlja se primitivnim komadima i loaom glazbom i koja  ~ivi neopa~ena u srediatu poljske kulture . Upravo interes za ~idovski teatar pojavljivat e se i dalje poput leit-motiva na rubovima Beneaieva zanimanja za poljsko kazaliate. Ako i nije pohodio predstave Gradskog teatra, ili ako je to inio rijetko, zauzet studijem i prevoenjem - zasigurno se mo~e ustvrditi da je mladopoljski Krakov ostavio na njega duboki dojam, a posebice do~ivljaj teatralne aure, stautus kazaliata u gradu i ophoenje publike. Ali prava teatralna fascinacija pripada WyspiaDskom koji, kako smatra Beneai, nadilazi svoje sugraane osjeajem istine: on je  pokuaao uzdrmati u srdcima poljskim iluziju proalosti, a da suvremenici nisu ni primietili nakane njegove, da hoe da iz upa tradiciju i da stvori novi duh, nov pogled na ~ivot poljski . WyspiaDski se namee i u drugoj dimenziji kazalianog interesa, prvenstveno kao autor Studije o Hamletu, objavljene 1905. (a koju je Beneai kasnije preveo), ali i specifi nom kazalianom estetikom njegovih tekstova: s tog motriata WyspiaDski je vien kao kazaliani reformator, kao sudionik velikog modernisti kog napora usmjerenog prema autonomizaciji teatra. S te perspektive mogue je govoriti o temeljima Beneaieve kazaliane estetike: kona no, iz kazaliane estetike WyspiaDskog razvit e se tijekom dvadesetih godina koncepcija tzv. monumentalnog teatra, ona koja e pribli~iti zagreba ko i varaavsko iskustvo. Neposredne posljedice krakovskog kazalianog iskustva gostovanja su Irene Solske, Wande Siemaszkowe i StanisBawe Wysocke, vedeta galicijskog teatra (krakovskog i lavovskog) u Zagrebu. Ali u recenzijama njihovih zagreba kih nastupa uope nema signala da ih je gledao ve u krakovskom teatru! Petnaestak godina kasnije, 1922., Beneai e ponovno pohoditi Poljsku, ali ovoga puta, nakon prvog svjetskog rata i osloboenja, bit e to Polonia restituta. U Krakov sti~e otvorenih o iju:  Kao da nikada i nije bilo drug ije, kao da nije bilo rata. Tako se ini u prvi mah; kasnije je ipak malo drug ije. Ne mislim samo na valutu i na visoke ciene, ve na itav dnevni, radini ~ivot ovoga naroda . A promjene su vidljive i u kazaliatu: u srpnju gleda  Kokoaicu , tj. Vodenu koku StanisBawa Ignacyja Witkiewicza, koju je u Teatru SBowackog postavio upravitelj kazaliata, Teofil TrzciDski. Autora naziva  mladim trudbenikom oko nejasnoe i  izbjegavaocem smisla , komad ne razumije, smatra ga plitkim. Ali, za neuspjeh optu~uje ne samo dramskog pisca koji pod svaku cijenu ~eli zapanjiti  bur~oasku publiku , prije nego li napusti kazalianu salu, ve i pozornicu koja ni tehni ki, ni koncepcijski ne odgovara zahtjevima moderne drame.  Re~ija poma~e dok se mo~e, ali u bezkrajnost se ne mo~e ii , brani Beneai-indendant svoga kolegu Trzcinskog. Druga viena predstava, to je Carevi Gabriele Zapolske u Teatru Bagatela. Taj drugi krakovski teatar podsjea ga na njegov vlastiti projekt otvaranja drugog zagreba kog klazaliata u Frankopanskoj ulici. Ali komad je bio  straaan , a glumci loai. Beneai ispravno primijeuje:  U Krakovu nema viae onih imena i onih kvaliteta kao nekada. Sve je otialo u Varaavu . Negdaanja prijestolnica poljskog kazaliata preselila se u adminstrativnu prijestolnicu nove Poljske u koju su  dovedena i najvea imena krakovskog teatra. Meutim, ponovno ga zanima ~idovski teatar, odlazi u isti, ve spomenutoi krakovski orfeumu. Gleda komad A.A. An.-skog, Dybbuk, koji  ima za nas ar u svojoj neobi nosti, eksoti nosti , ali je i prepun efekata i  divnog jezika  da bi bilo vriedno iznieti ga i kod nas . Usprkos straanoj scenografiji, teakim tehni kim uvjetima, nemoguoj publici i loaim glumcima, Beneai potvruje da je to najbolje ato je u Krakovu vidio. Svjestan je promjena koje su se zbile u poljskom kazaliatu nakon rata: injenice da je i kazaliate, kao i sva druga umjetnost, prestala biti prvenstveno nositeljem kolektivnog pamenja i uvarem nacionalnog identiteta, da se to isto kazaliate mora ato prije uklju iti u - ve poodmakle - europske avangardne tokove, ali da istodobno mora zadr~ati najvea dostignua mladopoljskog teatra, WyspiaDskog prije svih. Zadr~avanje institucionalnih okvira - to je, uostalom, specifika poljskog puta u novo kazaliano doba:  karakteristi no je da se osvje~ivanje kazaliane umjetnosti u nas nije uvijek odvijalo posredstvom izdvojenih avangardnih ili eksperimentalnih scena; esto je pronalazilo svoje mjesto i u radu  obi nih teatara koji su provodili nadasve eklekti nu politiku; davali su tradicionalne predstave klasike, predstavljali raznoradni aktualni repertoar, ali nisu stranili niti od inovacijskih predstava, koje su se esto isprepletale s lakim i najlaganijim repertoarom . Ali ta je strategija ujedno ma  s dvije oatrice: stara kazaliana kutija, iako tehni ki modernizirana, nije uvijek prikladna za novu dramu; kona no, ni nova drama ponekad ne odgovara utvrenim vrijednostima starog teatra-institucije, talijanske scene i i njenom aparatu. Unutar te oksimoronske pozicije valja potra~iti ono ato kazaliatu odgovara: odakle nu~nost repertoarnog, pa i stilisti kog eklekticizma. Meutim, Beneaievo iskustvo koje je mogao ponijeti iz Poljske dvadesetih godina nije samo esteti ko-koncepcijske naravi. Iz prve kazaliane krize, u godinama 1924-1926, mogao je shvatiti joa jedno: sva kazaliata koja su inzistirala na konzekventnosti, njegujui tzv. ozbiljan repertoar, naala su se u teakoama. Dogodilo se to s varaavskom Redutom Juliusza Osterwe, koja je napustila glavni grad, otpo injui povijest tzv. Druge Redute u Vilnu, kao i s Teatrom BogusBawskog Leona Schillera koji se nakon dvije godina rada naprosto ugasio. Tek je Arnold Szyfman sa svojim Teatrom Polskim uspijevao odr~ati stanovitu stabilnost, zahvaljujui svojoj izuzetnoj sposobnosti u  pronala~enju i otimanju novca od svakojakih mecena . Iako je prva kriza relativno brzo prevladana, po etkom tridesetih, u kontekstu ope svjetske, pa i poljske ekonomske krize, te nakon razdoblja zaoatravanja politi kih odnosa u vrijeme vladavine tzv. Sanacije (nakon svibanjskog prevrata 1926.) koji e u tridesetim godinama otvoriti proces politi ko-ideoloake bipolarizacije poljskog druatva, kao i postupnu totalizaciju dr~ave, ta e druga kriza dostignuti mnogo ozbiljnije razmjere: tijekom 1931. zatvorene su sve opere, jedna za drugom padale su uprave, gradovi su odustajali od financiranja teatara - a dr~ava, kao ni prije, nije pristajala da preuzme taj rizik. Kriza je ujedno potaknula  sveti rat izmeu sindikata kazalianih umjetnika (ZASP) i Saveza direktora poljskih kazaliata, pa je, kao rezultat nemogunosti pronala~enja kompromisa, 1. rujna 1931. doalo do atrajka svih kazaliata u zemlji. }eljeni kompromis, na uatrb kazalianog personala, postignut je kona no 1. listopada, a u Varaavi tek aest tjedana kasnije. Neposredni rezultat krize bila je poja ana uloga dr~ave u voenju kazaliane politike, za vrijeme ministra Religijskih vjeroispovijedi i javnog obrazovanja Janusza Jdrzejewicza, iz bloka tzv. sanacije. On je dotadaanji departman za umjetnost sveo na na razinu odjela. Tek je novi na elnik tog odjela, WBadysBaw Zawistowski, pokrenuo razli ite akcijaeza prevladavanje krize. Njegovo najva~nije djelo nastanak je najveeg poljskog kazalianog koncerna u povijesti, Druatva za airenje kazaliane kulture (TKKT) na iji su rad najvei neposredni utjecaj imali Arnold Szyfman, knji~evnik Juliusz Kaden Bandrowski i zamjenik mnistra unutarnjih poslova, WBodzimirz Korsak. Naravo da je u tom kontekstu povlaateni status imala Szyfmanova mati na scena, Tetar Polski, kao i njegova filijala, Teatr MaBy. Beneai se naaao u Varaavi neposredno uo i izbijanja krize i bio je njen svjedok. Ali, ne zaboravimo, itav se njegov boravak u Varaavi odvija sada pod krilaticom:  U Poljsku! `to dalje od kazaliata! . Naravno, iz Beneaia progovara gorko iskustvo sa zavraetkom njegove kadencije u HNK. Ali vjerojatno ne samo to: njegova svjedo enja o predstavama vienim u Poljskoj sada e odavati zasienje tzv. ozbiljnim repertoarom, dok e - doduae ne uvijek - hvaliti  dobro skrojene komade , komedije i vodvilje, gluma ki sjajna, ali nimalo ambiciozna ostvarenja Teatra Polskog, kao i drugih varaavskih kazaliata. Bila je to rezignacija, ali generirana iz njegova davnaanjeg repertoarnog creda:  Udovoljiti svima, to je zadatak teatra  Glumac je u Beneaievu vrednovanja teatra iskrsnuo u prvi plan joa povodom gostovanja MHAT-a u Zagrebu, 1921. godine. Glumac je sredianja pojava i varaavskom teatru: to su  zvijezde koje diktiraju prijem predstave, razlogom su uspjeha ili neuspjeha komada. Stoga nije udno da Beneai, povodom predstave Umjetnici (Arty[ci) Georgesa Mankera Wattera i Arthura Hopkinsa u Teatru polskom - usprkos tomu ato je sadr~aj komada  o ajna bedastoa zaklju uje:  teatar je nepobjediv, ako ima - dobre glumce . Okretanje Beneaia prema laganom reperoaru posljedica je i unutarnje logike poljske kazaliane krize. Ali u trenutku njena prevladavanja, po evai od 1932. godine, kada su se ponovno otvorila vrata za ambicioznije projekte, Beneai kao da svjesno ostaje na navedenim pozicijama. Openito, i u skladu s duhom vremena, tada se  to ka interesa publike pomakla s drame jedinke (drame koja je obraivana u razli itim genoloakim oblicima, meu inima i u komediji) prema drami kolektiva, gomile . To omasovljenje i ta ideologizacija kazaliata Beneaia, meutim, ne zanima. Kada u velja i 1932. u Varaavu sti~e Krle~a, u nadi da e  njegovim posredstvom - vidjeti u Malom teatru svoju Agoniju, kao Barunicu Lenbach (Baronowa Lenbach)  Beneai intenzivnije pohaa kazaliata. Svoga gosta vodit e na predstave u Teatr Polski, Teatr MaBy, teatr Letni. Usprkos dobrim glumcima, svi komadi koje gledaju dobivaju sli nu ocijenu : Njihova snaga (Ich synowa) GrzymaBe-Siedleckog  idiotski je glup , Sutraanja srea (Szcz[cie do jutra) KiedrzyDskog  prili no je glup , a Veseli partner (WesoBy wsplnik ) Wincentyja Rapackog je  glupav . itav taj  srednji , tzv. lagani repertoar salonske i druatvene komedije viae ne prolazi . Ali, razo aravaju i ambicioznije,  eksperimentalne scene: s Krle~om Beneai odlazi na predstavu Schillerova Don Carlosa u izvedbi tzv. tree Redute, nakon povratka Osterwina teatra u Varaavu. Za Beneaia i ovaj je pokuaaj - uzaludan:  efekti svijetla nemogui, nikada punog svijetla, a to uspavljuje; inscenacija bez talenta, svuda padaju sjene, jer svijetlo dolazi iz prve kulise, a ne sa stropa - prili no loae, premda su glumci vanredni, izgovor klasi no savraen, prijevod zvonak, sve lijepo i dobro, ali dosadno . Na tragu svog ranijeg interesa za ~idovski teatar  ali viae za atmosferu u teatru, nego li za sm kazaliani in  Beneai vodi Krle~u u Teatr Centralny, u srediate ~idovske Varaave, na operetu Ber ik majn krojn. Ni scenografija, ni glumci, ni publika koja ~amori i vi e - ni itava egzotika tog teatra - nisu spasili tu ve er.  Ipak je Krle~a, kad smo pobjegli, rekao, da je ta predstava bila kao da je u Zagrebu . Bijeg postaje znakom sve prisutnije  kazaliane apatije. S vremenom, kako se ini, osjeaj suvianosti bivanja u teatru sve se viae produbljuje. U Beneaievim izvjeaima iz varaavskog kazalianog svijeta nema ni rije i o najveim teatarskim dogaajima tridesetih kao ato je to, primjerice, bila predstava Mickiewczeva Duanog dana u re~iji Leona Schillera (1934). Kona no, i prihvaanje vodviljskog repertoara samo je maska produbljena ironi na stava. Joa za vrijeme Krle~ina boravka Beneai ustvruje:  Svi teatri igraju same propale komade . Beneai se od teatra otuuje, a na njegovu mjestu ostaje samo prvotna fascinacija  drama, literatura. Ni nje, meutim, viae nema u poljskim kazaliatima. Stoga nije udno da sada u jednoj od mnogih prepirki usklikuje:  Tvrdim da meu poljskim literatima postoje samo tri smiona ovjeka: Witkiewicz, Boy i NowaczyDski . Ali, nije rije  samo o knji~evnicima: Witkiewicz je pokuaavao reformirati poljski teatar iz perspektive drame - i u tome nije uspio, premda e vrijeme pokazati da je bio preaasnikom onoga ato e se u Poljskoj i Europi dogoditi tek poslije drugog svjetskog rata; Tadeusz Boy {eleDski bio je kazaliani kriti ar koji je, na temelju racionalisti kih kriterija, pokuaavao reformirati poljsko druatvo i njegov vladajui moral  i u tome nije uspio, premda e se pokazati da je itekako najavio moralnu i obi ajnu evolciju poljskog graanskog druatva; i kona no, Adolf NowaczyDski oduaevio je Beneaia kao autor re enice:  Ima ak narod, koji su od svoje slabosti, od svoje bijede, koje su prouzrokovali loaom metodom rada i rasipnom bezumnoau, stvorili sebi ~ig mu eniatva& . i onda tim tobo~njim ~igom hoe da izazovu samilost muakih, jakih, bogatih . Beneaieva ironija pribli~ava se sarkazmu. Na putu njegovih razo aranja nee se sada nai samo kazaliate, bit e to - kako se pribli~ava kraj njegova osmogodianjeg boravka u Varaavi - i njegova druga pasija, Poljska. Ni u Poljsku, ni u kazaliate zapravo se viae nee vratiti (svoj drugi intendantski anga~man u HNK uo i rata smatrat e posve neva~nim). Novo doba  novo kazaliate i novu Poljsku  viae ne prihvaa. Druatvena i politi ka funkcionalizacija teatra, posebice ako je rije  o promicanju ideoloakih na ela, strana je Beneaievoj formi mentis koju, prema Krle~i, odlikuje sljedea karakteristika:  subjektivno slobodan uz ironi an razmak od svega, ato je u ~ivotu prividno i prolazno, s tihim priklonom svega naaeg najboljeg u nama spram misaono nezavisnog i slobodarskog . Ali, i kazaliatu i Poljskoj Beneai e ostati vjeran na drugi na in: posredstvom literature. Na stanovit na in spirala njegove stvarala ke biografije vraa se u svoje modernisti ko ishodiate. Nije stoga udno da za vrijeme drugog svjetskog rata, u izolaciji svog zagreba kog kabineta, prevodi Mickiewiczev Duani dan: na taj na in njegova prevodila ka strast pronalazi najvjerodostojniji medij: tekst u kojemu se krije ne samo esencija poljskog romantizma, pa i modernizma (via WyspiaDski) , ve i  skrivena formula dvadesetostoljetnog poljskog teatra u njegovim najsmionijim koncepcijama  od  monumentalnog teatra Leona Schillera do  siromaanog teatra Jerzyja Grotowskog. Poljska i njen teatar intertekstualno su utkani u Mickiewczev tekst; Beneai pak, pose~ui za njim, dospijeva  kona no! - u samu esenciju poljskog kazaliata, i poljskosti same.  O interesima svjedo i i njegova bibliografija: Nekoliko bilje~aka o Iloku, Zagreb, 1911; Istrgnuti listovi. Pjesme, Zagreb, 1922.; Razgovori, Zagreb, 1922; Dwa odczyty o Polakach i o sobie, Warszawa, 1934.; Gramatyka jzyka chorwackiego czyli serbskiego, Warszawa, 1937.; Poljska lirika, Antologija, Zagreb, 1939.; Kritike i lanci, Zagreb, 1943.; Hrvatsko-poljski rje nik (SBownik chorwacko-polski), Zagreb, 1949.; PrzekBady z literatury polskiej u Chorwatw i Serbw od 1835-1947, "Pamitnik SBowiaDski", II,, str. 89-106.; Fili, kanconijer ili pjesmarica, Zagreb, 1967.; Iza zastora. Osam godina u Varaavi, Zagreb, 1981.  U posljednje vrijeme radovi iz zbornika: Julije Beneai. Tito Strozzi. Zbornik radova znanstvenog kolokvija Hrvatskog narodnog kazaliata u Zagrebu 1992. i 1993. Urednik Nikola Batuai, Zagreb, 1994.  Va~nija literatura o Beneaiu kao pjesniku u knjizi: Julije Beneai, Fran Galovi, Milan Vrbani, Zvonko Milkovi, Izbori iz djela. Pet stoljea hrvatske knji~evnosti, Zagreb, 1969, str. 21-23. `ire o Beneaievim jezikoslovnim i leksikografskim nastojanjima u: Vilim Fran i, O pracach gramatycznych i sBownikarskich J. Beneaia,  Pamitnik SBowiaDski , 1958/VIII, str. 133-139.  Pouzdan temelj za istra~ivanje Beneaieve polonisti ke djelatnosti u: Lech Pazdzierski, Graa o polonisti Juliju Beneaiu, "Zbornik za slavistiku", Novi Sad, 1979., str. 153-182., te U: Hanna Kirchner, PosBowie, u: Julije Beneai, Osiem lat w Warszawie, Warszawa, 1985., str. 535-552. O Beneaiu kao knji~evniku i prevodiocu u: Tadeusz StanisBaw Grabowski, Twrczo[ literacka i przekBadowa Julije Beneaia, "Pamitnik SBowiaDski", 1958/VIII, str. 109-131. Najpotpunija bibliografija Beneaievih prijevoda s poljskog jezika u: Vilim Fran i, Bibliografia przekBadw Julija Beneaicia z literatury polskiej,  Pamitnik SBowiaDski , 1958/VIII, str. 181-188.  O poljskim djelima koja su se na repertoaru zagreba kog HNK naali Beneaievom zaslugom u: Slavko Batuai, Poljski autori i glumci na zagreba koj pozornici, u: Danaanja Poljska, Zbornik radova za kulturnu suradnju s Poljskom, Zagreb, 1948, str. 128-132.; WBodzimirz Kot, WyspiaDski na scenie w Zagrzebiu, "Pamitnik Teatralny", 1962, z.3-4, str. 512-519.  Nikola Batuai, Kazaliani intendant Julije Beneai, u: Julije Beneai. Tito Strozzi, Zbornik radova znanstvenog kolokvija Hrvatskog narodnog kazaliata u Zagrebu 1992. i 1993. Urednik Nikola Batuai, Zagreb, 1994, str. 27.  Julije Beneai, Iza zastora. Osam godina u Varaavi, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 390, Zagreb, 1981, str. 31.  Nikola Batuai, Kazaliani intendant& , str. 29.  Isto, str. 29.  Julije Beneai, Iza zastora& , str. 7.  Lech Pazdzierski, Graa o polonisti Juliju Beneaiu,  Zbornik za slavistiku 16, Matica srpska, Novi Sad, 1979, 153-182.  Isto, str. 163.  Cezura u 1932. godini prihvaena je u veini pokuaaja periodizacije poljske meuratne knji~evnosti.  Julije Beneai, Krakov, u: J.B., Razgovori, Zagreb, 1922., str. 50.  eseji: St. Przybyszewski: Zlatno runo i O StanisBawu WyspiaDskom, u: J.B., Kritike i lanci, Zagreb, 1943, str. 30-33, 135-157.  Julije Beneai, Krakov& , str. 46.  isto, str. 48.  Julije Beneai, Razgovori& , str. 138.  Julije Beneai, Pismo iz Krakova, u: Kritike i lanci, Zagreb, str. 158.  Isto, str. 161.  Isto, str. 162.  Isto, str. 162.  StanisBaw Marczak-Oborski, Teatr w Polsce 1918-1939, Warszawa, 1984., str. 11.  Isto, str. 24.  Julije Beneai, Iza zastora& , str. 568.  Isto, str. 138.  Jacek Popiel, Dramat a teatr polski dwudziestolecia midzywojennego, Krakw, 1995., str. 62.  Julije Beneai, Iza zastora, str. 377.  Isto, str. 379.  Isto, str. 399.  Isto, str. 400.  Isto, str. 393. PAGE  PAGE 3 pr0 2 4 L nphr<#>#X)Z) ,,(/*/464<4H44456777(:H::::<===??BB0CZCEEFGIjJlJJJ L LPMxMMMMM0N>N@NLNNN6OJQJmHj0JOJQJUmH6OJQJmH OJQJmH OJQJmH 6OJQJj0JOJQJUOJQJK"hj `<>tvD#`). //146:;=?`Cdhdhdhdh dh 9r dh"hj `<>tvD#`). //146:;=?`CJU"]fhlq*u~xRږx\ .0Rfn|'9K]^ituvwx  ^`CJU"]fhlq*u~xRږx\| $dhdhNNN OOO.O0O:ONOODP8Q"S.SRS`ShSSSTDUUV^XXXY YYYYYYYYZ\\X^ _ _aarbbcccceergtgijkklllnnTqbqssj0JOJQJUmHj0JOJQJUmH j6OJQJmH j6OJQJmH jOJQJmH OJQJmH6OJQJmH6OJQJmH OJQJmHBsuuv&vvv{{|.jl(2 DFƥԥ&§Ƨڧ.8:LPtܨުҬTVԳ6Fjl6OJQJmHOJQJj0JOJQJUmH OJQJmHj0JOJQJUmH6OJQJmH OJQJmHMbV>PPnfz,Ln80R^RZ|~>t ппппппп 6OJQJj0JOJQJUOJQJ6OJQJmH OJQJmHj0JOJQJUmH6OJQJmH OJQJmHK<Lp.0fpxz.NZ^f02RTv ,hn~6OJQJmH j0JOJQJU 6OJQJOJQJ6OJQJmH OJQJmH OJQJmH6OJQJmHM .0Rfn|'9K] @Pfh&FnpDz|~6 '(9:KL]^_efgijpqrstwx0JmH0J j0JU6OJQJmH OJQJmH 6OJQJj0JOJQJUOJQJD]^ghituvwxdhh&`#$ #0&P . C!"# $% [4@4NormalCJOJQJkHmH J@J Heading 1 $<5CJKHOJQJkH:: Heading 2$$<5688 Heading 3$$<5<A@<Default Paragraph Font&&citat $2@2 Footnote TextCJ8&@8Footnote ReferenceH*,@",Header  9r &)@1& Page NumberJCBJBody Text Indent dh OJQJmHJR@RJBody Text Indent 2$dhmHh n 5#$ ,.3 57M9>|B5JCL"PUVX Zi`xr  s<L  M ^   | D h y  " s J\nxr Nsxuyz{|~`C ]xvx}xw !!c]r^rfrirsrvryrc]r^rfrirsrvryrDalibor i Irina-C:\My Documents\DALIBO~1\Benesic\Benesic1.DOCDaliborA:\Benesic1.DOCDalibor+D:\Documents\Dalibor Documents\Benesic1.DOCDalibor+D:\Documents\Dalibor Documents\Benesic1.DOCDalibor+D:\Documents\Dalibor Documents\Benesic1.DOCDalibor+D:\Documents\Dalibor Documents\Benesic1.DOCDalibor1C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of Benesic1.asdDalibor+D:\Documents\Dalibor Documents\Benesic1.DOCDalibor3D:\Documents\Dalibor Documents\Benesic\Benesic1.DOCDalibor3D:\Documents\Dalibor Documents\Benesic\Benesic1.DOC @Minolta PagePro 8LLPT1:MPWPG8Minolta PagePro 8LMinolta PagePro 8L 4dXXpx|QXXWINWORD0Courier NewLPT1MPWPG8Minolta PagePro 8L 4dXXpx|QXXWINWORD0Courier NewLPT1MPWPG8 <  %&(+,/3459<>GJLPQRSU`bcefgklnpqrxrPPPP,P4P6P<PNPPPTPZP\PbPjPlPnPvP|PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP@GTimes New Roman5Symbol3& Arial?5 Courier New"1h3&CQ&,oIR*!0d e"Julije Beneai i poljsko kazaliateDalibor BlazinaDaliborOh+'0 (4 P \ h t#Julije Benei i poljsko kazalitesuliDalibor BlazinaalialiNormal Dalibor44iMicrosoft Word 8.0l@luA@@\/y@ wyoIR՜.+,D՜.+,` px  FF* ej #Julije Benei i poljsko kazalite Title 6> _PID_GUIDAN{B3001262-DF80-11D2-956A-8641A5382253}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F/t o xy1TableWordDocument%SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPool o xy o xy  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q