Pregled bibliografske jedinice broj: 580758
Morfologija čudovišta i morfologija kulture. Klasični i judeokršćanski izvori eurocentrične slike čudovišta s posebnim osvrtom na postkolonijalni diskurs engleske književnosti
Morfologija čudovišta i morfologija kulture. Klasični i judeokršćanski izvori eurocentrične slike čudovišta s posebnim osvrtom na postkolonijalni diskurs engleske književnosti, 2012., doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 580758 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Morfologija čudovišta i morfologija kulture. Klasični i judeokršćanski izvori eurocentrične slike čudovišta s posebnim osvrtom na postkolonijalni diskurs engleske književnosti
(Monsters Morphology and Culture Morphology. Classical and Judeo-Christian Sources of Eurocentric Monster's Picture with Special Reference to Postcolonial Discourse of English Literature)
Autori
Levanat-Peričić, Miranda
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Filozofski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
27.03
Godina
2012
Stranica
336
Mentor
Marjanić, Suzana
Ključne riječi
postkolonijalna interpretacija; teorija čudovišta; mezopotamska književnost; starozavjetna predaja; antička demonologija; srednjovjekovno kršćanstvo; anglosaski imaginarij (Beowulf); postkolonijalni Shakespeare
(postcolonial interpretation; monster theory; Mesopotamian literature; Old Testament traditions; antique demonology; medieval Christianity; Anglo-Saxon imaginarium (Beowulf); postcolonial Shakespeare)
Sažetak
Fenomenu čudovišnosti u ovom se radu pristupa kao obliku diskursa, a pod morfologijom čudovišnosti analiziraju se i dovode u uzajamnu vezu sastavnice koje tvore diskursivnu čudovišnost – tijelo, jezik, prehrana i stanište, odnosno porijeklo. Navedenim sastavnicama diskursa o čudovišnosti, glavna je odlika binarno ustrojstvo – čudovišni prostor ustrojen je kao rub svijeta suprotstavljen središtu ; čudovišna prehrana kao neljudska, a u ekstremnom obliku i ljudožderska ; čudovišni jezik od začetaka eurocentričnosti "barbarski" je jezik, bestijalan, nerazumljiv "nejezik" suprotstavljen jeziku kulturnog središta ; čudovišno tijelo je hibridno, otrovno, zarazno, vjerski nedisciplinirano ; dakle, suprotstavljeno homogenom biću, "čistom" u religijskom i etničkom smislu. U skladu s Cohenovom definicijom, znakovi se čudovišnosti iščitavaju kao prekomjernost (u višku ili nedostatku) u odnosu na vladajuću konstrukciju ljudskosti. Trag koji je na književne reprezentacije ostavio navedeni diskurzivni obrazac čudovišnosti, u ovom se radu prati od izabranih tekstova mezopotamske i zapadnosemitske (hebrejske i ugaritske) predaje, preko demonološkog antičkog nasljeđa srednjeg vijeka (Plutarh, Apulej, Augustin, Izidor), kroz simbiozu pretkršćanskog i kršćanskog monstruarija u anglosaskom srednjovjekovlju (Beowulf) te zaključno, s postkolonijalnom interpretacijom Shakespeareovih likova Shylocka Othella i Kalibana kao nositeljima čudovišnih stereotipova u elizabetanskoj drami.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Filozofski fakultet, Zagreb