Pregled bibliografske jedinice broj: 576354
Glikozaminoglikani u šećernoj bolesti
Glikozaminoglikani u šećernoj bolesti, 1994., magistarski rad, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 576354 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Glikozaminoglikani u šećernoj bolesti
(Glycosaminoglycans in diabetes)
Autori
Krajnović-Tomašić, Vera
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad
Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
Podatak o recenziji nije dostupan
Godina
1994
Stranica
69
Mentor
Juretić, Dubravka
Ključne riječi
Glikozaminoglikani; šećerna bolest
(Glycosaminoglycans; diabetes)
Sažetak
Heparan sulfat (HS) je glavna komponenta glomerularne filtracijske barijere, te njihov sniženi sadržaj u dijabetičkoj glomerularnoj bazalnoj membrani može doprinijeti proteinuriji koja se javlja u ovoj bolesti. Za određivanje ukupnih GAG u mokraći primijenjena je metoda koje se zasniva na stvaranju kompleksa GAG s bojom alcian plavilo a za elektroforetsko razdjeljivanje pojedinih vrsta GAG vlastita modifikacija metode Hopwood-a i Harrison-a.Statistički značajan porast ukupnih GAG u mokraći te pad udjela HS nakon tri mjeseca bolesti, a naročito porast u mokraći štakora na terapiji inzulinom kratkog (Insulrap) i dugog (Insullong) djelovanja tijekom dva mjeseca, ukazuju na moguću povezanost GAG i razvoja glomerularnih promjena u šećernoj bolesti. Iz mokraće kontrolnih štakora izolirane su i elektroforezom razdijeljene tri vrpce glikozaminoglikana (H₄S/H₆S, HK, HS), dok je u dijabetičkih štakora došlo do preraspodjele i postupnog povećanja vrpce DS koja se normalno ne nalazi u mokraći. Kako bi se ustanovilo da li se određivanjem GAG mogu ranije uočiti promjene GBM u ljudi, određivani su ukupni GAG, te elektroforetski razdijeljene pojedine vrste GAG u mokraći djece dijabetičara kao i odraslih s trajanjem šećerne bolesti više od deset godina. Istovremeno s određivanjem GAG u mokraći, kontrolirana je šećerna bolest određivanjem glukoze u serumu i HbA₁ u punoj krvi ispitanika. Prosječne koncentracije GAG u uzorcima mokraće djece dijabetičara nisu statistički značajno povećane. Pojačano lučenje HS izmjereno je kod četvero djece od ukupno 32, a najveći porast iznosi 19% (SV+2SD=12%). Nasuprot ovim podacima, u skupini odraslih dijabetičara učestalost kao i intenzitet porasta HS u mokraći je znatno veći. Dok je u djece maksimalni porast HS 19% u odnosu na izlučivanje ostalih vrsta GAG, u skupini odraslih dijabetičara postotak HS kreće se od 14- 73% (normalno SV+2SD=12%) u mokraći ispitanika (42% ispitanika). Određivanje ukupnih GAG i udjela HS može stoga doprinijeti boljoj i potpunijoj dijagnozi te praćenju razvoja dijabetičke nefropatije.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Farmacija