Naslov
Najranija svjedočanstva o Frani Petriću: Christian Gottlieb Jöcher, njegovi izvori i drugi biografski leksikoni od početka 17. do sredine 18. stoljeća
(The Earliest Testimonies of Frane Petrić: Christian Gottlieb Jöcher, His Sources and Other Biographical Lexicons from the Beginning of the Seventheenth to the Middle of the Eighteenth Century)

Autori
Balić, Davor

Izvornik
Cris: časopis Povijesnog društva Križevci (1332-2567) 13 (2011); 57-134

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, izvorni znanstveni članak, znanstveni

Ključne riječi
Frane Petrić; Christian Gottlieb Jöcher;

Sažetak
Utjecajni "Allgemeines Gelehrten-Lexicon" (1750- 1751) njemačkoga leksikografa Christiana Gottlieba Jöchera (1694-1758) u svojem trećem svesku sadržava natuknicu o creskom renesansnom filozofu Frani Petriću (Franciscus Patricius, 1529-1597). U nastojanju da doznam kojim je podacima Jöcher raspolagao i ustanovim kojim se podacima pritom poslužio, proučio sam izvore njegove natuknice o Petriću. Od devet izvora, koliko ih je popisao na kraju natuknice, njemački se leksikograf poslužio samo djelom "Les Eloges des hommes savans" Antoinea Teissiera iz 1683. godine i drugim izdanjem djela "Dictionaire historique et critique" Pierrea Baylea iz 1702. godine. Pritom ističem da podaci o Petriću uopće nisu uvršteni u najstariji i najmlađi od Jöcherovih izvora: ni u djelo "Elogia illustrium Belgii scriptorum" Auberta Le Mirea iz 1602. godine, kao ni u jedan od 43 svezaka djela "Mémoires" Jean-Pierrea Nicerona objavljenih u razdoblju od 1727. do 1745. godine. Preostalih pet izvora sadržavaju dragocjene podatke o Petriću, ali se Jöcher njima nije poslužio. Primjerice, u svojem djelu "Pinacotheca" iz 1645. godine Gian Vittorio Rossi je najboljim Petrićevim djelom smatrao "Paralleli militari", pri čemu nam je posredovao rečenicu u kojoj je Joseph Juste Scaliger pohvalio Petrića kao vojnoga teoretičara. Iacopo Gaddi nas je, a u drugom svesku djela "De scriptoribus" iz 1649. godine, izvijestio o sadržaju Petrićevih djela "Della historia diece dialoghi" i "Della Poetica", dok je Lorenzo Crasso u svojem djelu "Elogii d’huomini letterati" iz 1666. godine zaključio da je Petrić, jer je u djelu "Discussiones peripateticae" nastojao srušiti peripatetičku filozofiju, pripremio put kojim su kasnije krenuli Pierre Gassendi i René Descartes. Engleski biograf Thomas-Pope Blount je, pak, u djelu "Censura celebriorum authorum" iz 1690. godine bibliografski obradio pet njemačkih izdanja Petrićeva djela "Magia philosophica", a Niccolo Comneno Papadopoli je u djelu "Historia gymnasii patavini" iz 1726. godine donio podatke o dvojici Petrićevih profesora na studiju filozofije (Lazzaro Bonamico iz Bassana i Marco Antonio Passeri iz Genove), no zabilježio je i to da je Petrić u imenik Dalmatinaca bio dvaput upisan kao njihov "Consiliarius". Uvid u Jöcherove izvore osvjetljava nam njegov leksikografski rad, ali i otkriva putove kojima su se podaci o životu i djelu Frane Petrića probijali kroz biografske leksikone i srodna im izdanja. Osim izvorā Jöcherove natuknice o Petriću, u članku sam obradio i neke druge biografske leksikone te srodna im izdanja koji su također sadržavali podatke o Petriću, a objavljeni su u razdoblju od početka 17. do sredine 18. stoljeća. Nažalost, nijedna od pet dosadašnjih bibliografija o Petriću koje obrađuju jedinice od Petrićeva vremena do trenutka svojega objavljivanja ne sadrži bibliografske podatke o dvadesetak biografskih leksikona i srodnih im izdanja objavljenih u tom razdoblju. No, novu, odnosno šestu bibliografiju o Petriću ne bi trebalo izraditi samo zbog toga, nego i zbog toga što svih pet dosadašnjih bibliografija obiluje nepotpunim i netočnim bibliografskim jedinicama, kao i zbog toga što je u njima potpuno zanemarena metodološka ujednačenost u bilježenju jedinica. U skladu s tim, podatke iz pet dosadašnjih bibliografija o Petriću nužno je koristiti i pri eventualnoj izradi nove bibliografije: da bi nam poslužili kao podsjetnik na to kako se zahtjevan posao poput sastavljanja nečije bibliografije ne bi trebao i smio raditi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

Napomena
Influential "Allgemeines Gelehrten-Lexicon" (1750- 1751) compiled by German lexicographer Christian Gottlieb Jöcher (1694-1758) in its third volume contains an entry on the Cres Renaissance philosopher Frane Petrić (Franciscus Patricius, 1529-1597). In the endeavour to establish which information had been available to Jöcher and in the attempt to determine which information he used in so doing, I studied the sources of his entry on Petrić. Out of the nine sources listed at the end of his entry, the German lexicographer consulted only the work "Les Eloges des hommes savans" of Antoine Teissier from 1683 and the second edition of the work "Dictionaire historique et critique" of Pierre Bayle from 1702. I hereby note that information on Petrić is not included in the oldest and most recent of Jöcher’s sources: neither in the work "Elogia illustrium Belgii scriptorum" of Aubert Le Mire from 1602, nor in any of the 43 volumes of the work "Mémoires" of Jean-Pierre Niceron published in the period from 1727 to 1745. The remaining five sources contain valuable information on Petrić, but Jöcher failed to consult them. For instance, in his work "Pinacotheca" from 1645, Gian Vittorio Rossi considered "Paralleli militari" to be the best work of Petrić, whereat he mediated the sentence in which Joseph Juste Scaliger praised Petrić as military theoretician. In the second volume of the work "De scriptoribus" from 1649, Iacopo Gaddi informed us on the content of Petrić’s works "Della historia diece dialoghi" and "Della Poetica", whereas Lorenzo Crasso in his work "Elogii d’huomini letterati" from 1666 concluded that Petrić, due to the fact that in the work "Discussiones peripateticae" he attempted to disprove the peripatetic philosophy, paved the way for Pierre Gassendi and René Descartes. English biographer Thomas-Pope Blount in his work "Censura celebriorum authorum" from 1690 bibliographically edited five German editions of Petrić’s work "Magia philosophica", and Niccolo Comneno Papadopoli in his work "Historia gymnasii patavini" from 1726 established information about two professors of Petrić from his study of philosophy (Lazzaro Bonamico from Bassana and Marco Antonio Passeri from Genova), but he also noted the information that Petrić was twice listed in the register of Dalmatians as their "Consiliarius". Insight into Jöcher’s sources not only sheds light on his lexicographical work, but also reveals paths through which information on life and work of Frane Petrić found its way through biographical lexicons and related editions. Besides the sources of Jöcher’s entry on Petrić, in this paper I elaborated on some other biographical lexicons and related editions that also contained information on Petrić, and which were published in the periods from the beginning of the seventheenth to the middle of the eighteenth century. Unfortunately, none of the five former bibliographies on Petrić covering the units from Petrić’s time to the moment of their publishing includes information about some twenty biographical lexicons and related editions published in that period. However, the new, i.e. the sixth bibliography of Petrić should not be drafted solely for this matter, but also because of the fact that all five former bibliographies abound in incomplete and incorrect bibliographical units, as well as because methodological uniformity in recording the units is completely neglected. Therefore, it is necessary to use information from the five former bibliographies of Petrić in possible elaboration of the new bibliography: to serve us as a remainder on how a demanding task like composing someone’s bibliography should not and may not be done.

POVEZANOST RADA