ࡱ> 5@.bjbj220EXXW.VpB B B B 4)!!!!!!!!7(9(9(9(9(9(9($*R.-](M!!!!!](!!)%%%!!!7(%!7(% %%%!! `:KB !%7()0)%.%.%.%T%!!!](](d %Jadran Kale: Dudiev osik kao krajobrazni klju  Sa~etak: Dudiev osik je viaeprostorna suhozidna ograda u istoimenom zaselku u blizini Luna, nastala iz ov arskih potreba u XIX. st. Njegov neobi an tlocrt, u isto nojadranskoj arhitekturi usporediv s mrgarima najju~nijeg dijela otoka Krka i obli~njeg Prvia, je bio uvjetovan dnevnim poslovima ov ara na pasiatu vlasni ki nerazrijeaenim uslijed pravno-povijesne anomalije s po etaka agrarne reforme (tzv. "Lunjsko pitanje"). Stoga Dudiev osik kao to ka u kulturnom krajoliku predstavlja lakmus i klju  za usporedbu i razumijevanje druatvenih procesa, kako povijesnih tako i danaanjih, te takoer i kao datirani oslonac u raspravi tradicija kao historiziranih kulturnih praksi. Istra~ivanje suhozidne arhitekture otoka Paga zadatak je kakav iziskuje zaseban projekt. Dokumentiranja i na njima zasnovane analize za naau baatinu ove vrste joa manjkaju. Bez etnografskog rada i dokumentiranja pomonim tehni kim sredstvima gubitak ovakve vrste kulturne baatine uslijed promjena u prostoru naknadno se ne da utemeljeno procijeniti. Ovom smo prilikom kao dio cjelovitog toponomasti kog prikaza otoka Paga odlu ili uvrstiti opis Dudievog osika iz okolice sela Lun jer smo mialjenja da pomnije zagledavanje izgleda i nastanka te oto ne graevine nudi dobar domorodni klju  za razumijevanje antropogenog krajolika u airokim podru jima van samih naseljenih mjesta, na ato se joa vraamo u zaklju ku ovog teksta. Koliko god je poznavanje praksi gospodarenja krajolikom toponomasti ki preduvjet, toliko upuenost u njegova na ela pri upravljanju prostorom predstavlja i obvezu. U ovom su kraju bilje~enja narodnog ~ivota nastajala u nekoliko navrata. Roeni Benkov anin, prirodoslovac Lucijan Mar i (r. 1891.-u. 1940.) je, plovei kao nastavnik Vojne pomorske akademije, stekao lijepog uvida u hrvatsko priobalje (Magaa 2000.) da bi gradivo za antropogeografski prikaz Raba, Paga i Vira prikupio za akolskog raspusta u ljeto 1923., 1924. i 1925. godine (Mar i 1926:253). Primijenjen je Cvijiev koncept opeg geografskog i povijesnog pregleda kraja, s tada obveznim etnopsiholoakim karakterizacijama, te posebnog dijela s popisima naselja, predaja o podrijetlu, prezimena i kuanstava s brojem ukuana. Prinos je objavljen 1926. godine u nakladnom nizu Srpske akademije nauka  Naselja i poreklo stanovniatva koji je donosio antropogeografske studije srpskih krajeva i krajeva ato ih je nakladnik uklju ivao meu takve. Stoga je komparativno razumljiv izostanak obalnih i oto nih osobitosti poput suhozidne regulacije prostora:  Sitno blago provodi itavo leto po paanjacima slobodno tra~ei u akrapama hranu. Od jake sun ane ~ege zaklanjaju se ovce pod grmove raznih borovica, smreka ili kakve smrdelje. Ovi osamljeni grmovi od bure su tako savijeni da se ovce mogu lepo kao pod krov smestiti. Ovce se stri~u na po etku toplih dana kad prestanu proletnje bure, na sv. Antona. Zatim se stoka dr~i u torovima. Kad su oatre zime stradaju u velikom broju. Jedan od glavnih razloga stradanju stoke jeste primitivnost: zimi stoku uniati studen i glad, a leti je ne istoa uzrok sto nih zaraza (Mar i 1926:290). Otvarajui drugi dio studije Mar i za Lun lakonski tvrdi kako  danaanje porodice nisu preve stare . Ne navodi izvor konstataciji da je najbrojnija obitelj Badurina (doslovno je ispisuje kao  Badurin ) ujedno i  najstarija porodica u selu, koja je u XVIII veku doala iz Podgore (Mar i 1926:339), no tomu se mo~e pretpostaviti bilje~enje lokalne usmene predaje. Kako se u pogovoru ponovnog izdanja novaljskog etnografskog odgovora na upitnicu Antuna Radia prisjetio Dominik Kunkera, Bo~idar `irola (r. 1889.-u.1956.) je u Novalju za ferije 1929. godine stigao potaknut domicilom svojeg srednjoakolskog u enika (`irola 1996:107).  U prvi mah namislio sam u ljetu godine 1929. obai itav otok Pag , piae u prvoj re enici ove svoje monografije poslije reputirani etnomuzikolog `irola,  no kada sam pristao u Novalji, tom najveem selu u sjeverozapadnom dijelu otoka, i po eo raditi, toliko me je okupirala mno~ina etnografske grae da sam cijelo slobodno vrijeme proboravio upravo u Novalji (`irola 1996:7). U svojem opisu mjesta i kraja `irola navodi Mar iev popis prezimena i kuanstava i ~upni popis iz 1929. godine ( ibid., 12-14), a zaselci i pastirski stanovi navode se taksativno (ibid., 14 i 17). Osim tih nekoliko krajobraznih nabrajanja etnografski se opis odnosi na samu Novalju, pa je deskriptivna korist za razumijevanje naaeg lokaliteta posredna. Dudiev osik se izravno ne spominje. Etnolozi u slu~bi zaatite nepokretnih kulturnih dobara ovdje su bili u viae navrata. Konzervatorica u miru prof. Beata Gotthardi-Pavlovsky (r. 1926.) iz rije kog je odjela ove slu~be Dudiev osik opisala tijekom obilaska Lunjskog poluotoka u proljee 1972. i 1975. godine, kada je nastao i arhitektonski nacrt. Po njenom mialjenju,  objekt osobitog spomeni kog zna aja oblikovan suhozidom je viaeprostorni objekt za mu~enje ovaca u zaseoku Dudii, koji se iskazuje kao dobro staromediteranskog kulturnog sloja, jedinstvenog nalaza za aire regionalno podru je . Rezultat njene etnoloake evaluacije je upisivanje  etnografske zone Lun u Registar spomenika kulture iste 1975. godine. Konzervatorsko uvoenje etnografske zone odn.  etnozone na ~alost, nije imalo u inka. Na etnoloako istra~ivanje Beate Gotthardi-Pavlovsky nadovezuje se pregled ov arske pu ke arhitekture iz pera njenog sina Alekseja Gotthardi-Pavlovskog 2001. godine:  ... po izgledu i po nazivu razli it [tip objekta] nalazimo na Rabu i Pagu. To je osika (Lopar), osik (Dudii  sjeverni dio otoka Paga). To je objekt koji bi zajedni ki sagradili i koristili pastiri ato na istom dijelu komunalnoga zemljiata napasaju svoje ovce, dakle, pastiri jednog sela ili nekoliko zaselaka. Od suhozida je, nenatkriven, viaeprostoran, svaki od njegovih dijelova kru~nog je tlocrta i svaki ima svoju funkciju (npr. za odvajanje janjaca u vrijeme mu~nje, ili da se zatvori ne ija zalutala ovca, i sl.). Nazivi tih dijelova osika u Dudiima (kojega joa i danas koristi pet udru~enih obitelji) su: veli osik, ko i, oblaka. Joa izmeu dva svjetska rata postojalo je na sjevernom dijelu otoka Paga viae takvih osika. Jedan osik mogao je pokriti povrainu i do tisuu kvadratnih metara. (Pavlovsky 2001:23). Sadaanji zaatitni status razraen je u konzervatorskoj podlozi koju je pred donoaenje prostornog plana naru ila uprava Grada Novalje. Uz konstatacije upisa pojedinih arhitektonskih cjelina u nacionalni Registar nepokretnih kulturnih dobara 1975. godine, zona zaatite Luna je proairena sa granice katastarske opine Lun gotovo do osnovice Lunjskog poluotoka, sa `ankovim, `kuncinim i Dabovim stanovima. Etnografskim radom su namaknuti opisi i fotografije za usporedbu sa stanjem iz 1972. i 1975. godine. U Dudiima je konstatirana odsutnost novogradnji. Na ~alost, u inci donesenog prostornog plana i uspostavljenog zaatitnog statusa na uvanje i promicanje odr~ivih rjeaenja iz viaenaraatajnih arhitektonskih ostvarenja i dalje se ne mogu usporediti s konzervacijskim efektom kakvog na arhitekturu Lunjskog poluotoka ima nepotpuno vlasni ko raspolaganje svojim nekretninama. Otisak ov arstva u prostoru, tog  jedinstvenog pastirskog urbanizma (M. Badurina 2006:32), potaknuo je kod jednog od Dudia, fra Anelka Badurinu (r. 1935.), objavljivanje do sada najopairnijeg opisa Dudievog osika. Zajedno s tlocrtom osika je objavljen u jednoj od prirediteljskih napomena uz  Povijest Luna pisanu od Milutina Badurine Dudia 1970-tih godina i objavljenu u Dudiima 2006. godine. Opis je idui:  Na cijelomu Lunu jedino u Dudia je postojala zajedni ka ispaaa ovaca, a dosljedno tome i zajedni ka briga oko pregrada, plotova i zidova izmeu pojedinih dijelova paanjaka. (Nazivi podru ja za ispaau su: Pregraa, Vajernica, Ogradica, Za ogradicu, Vajerna, Saju~nja punta, Gua, Krune i Zakraji, a svako podru je imalo je svoju namjenu za pojedine kategorije ovaca, ovce od mu~nje, bravi, starke, janjci, ailjci.) Rad na odr~avanju zidova i plotova imao je posebnu rije : skupn. Tu rije  ni u jednom hrvatskom rje niku ne nalazimo kao imenicu, i to srednjeg roda, nego samo kao pridjev ili prilog, a sa uvala se je joa iz staroslavenskog jezika od rije i kup (imenica muakog roda) = hrpa, gomila, ili v kup (prilog) = zajedno, skupa. Zajedno se ialo si dra je, init brimena, nosit brimena i gradit plotove, te ziat kamene pregrade. Druga jedinstvena pojava, koja proizlazi iz one prve, je zajedni ki osik i zajedni ka mu~nja ovaca. Sam Dudiev osik je zanimljiv kao graevina s toliko raznovrsnih prostorija od kojih svaka ima svoju posebnu funkciju i namjenu, i kao takav je jedinstven u cijeloj Hrvatskoj, a ja mislim i na svitu. Jedinstveni pastirski 'urbanizam'. Za vrijeme same mu~nje razmjenjivale su se informacije, ali i rjeaavali sporovi, muaki i ~enski i oni oko dice. Bilo je tu i razgovora i smiha, ali koji put i malo tvrih ri i. Budui da su ovce pasle zajedno, da bi se znalo koja je ija svaki vlasnik je imal svoj bilig kojim su bile obilje~ene uai ovaca. Janjce se bili~alo prilikom otrkanja (odvajanja janjadi od ovaca, otprilike tri mjeseca nakon ato su se okotili), ato je bio poseban obred s posebnim britvam i puno blejanja ovaca i janjaca, i zbog duaevne i tjelesne boli, osobito janjaca. Sve oko osika je bilo krvavo od posje enih uai janjaca. (...) Poseban bilig je bio za ovce koje su pripadale rapskom gospodaru, a poseban za one koje su pripadale obanu, koje su se zvale vlaae. Drugi Badurine, koji su prije prestali biti kmetovi Rabljana, a i neki drugi Lunjani, imali su puno manje vlastitih ovaca, koje su pasli u svojim ozianim ogradicama, a svaka ogradica je imala svoj ko i. I oni su imali svoje bilige. Pravilno rasporeene ogradice postoje od saju~nje kunfinice Dudia vazjugo, ozgor, a dobrim dijelom i ozdol ceste, sve do Novalje, dok vazmorac, prema Selu, postoje samo nepravilne parcele raznih namjena. Parcelirani nisu bili, sve do nedavno, samo poaumljeni dijelovi poluotoka. Dosta je pogledati geografsku kartu Punte Luna, pa da se to jasno zamijeti. (M. Badurina 2006:31-32) I kustosica splitskog Etnografskog muzeja Zdenka Pal i (r. 1931.-u. 2004.) je u svojem opisu ov arstva na itavom otoku Pagu pri definiranju prostora spomenula razliku izmeu sjevernih i ju~nih paanjaka:  Ovca ~ivi slobodno u ograenim paanjacima  ograenima suhozidom. Taj na in gradnje zove se zid u mrtvo. Gradnja tih zidova trajala je godinama. Podizali su ih vlasnici paanjaka, a grade se joa i danas pri diobi paanjaka izmeu nasljednika. (...) U paanjaku je i ograen prostor za mu~nju nazvan osik, tor, struga. Veli ina tog prostora ovisi o bravarici, stadu ovaca. Nekada su bravarice bile velike, brojile su po nekoliko stotina ovaca pa je i prostor za mu~nju morao biti velik. Danas nema velikih stada, bravarice vee od stotinu glava su rijetke i prostor za mu~nju je manji. Razlikuju se zimski paanjaci zvani punte i ljetni zvani kanti. Punte su zaklonjene od bure i u njima je paaa obilnija. Stado u puntama boravi od kraja studenoga do kraja lipnja, nekada ak do polovice kolovoza. Nesumnjivo je paaa jako va~na za vrijeme mu~nje. Kada prestane mu~nja, stado prelazi u kante, paanjake oskudne paaom koji su dosta udaljeni od sela. Paanjaci koji pripadaju sjevernim selima uglavnom su privatno vlasniatvo. Ju~na sela i grad Pag pasu svoja stada na opinskim paanjacima i za to plaaju opini paaarinu u novcu (Pal i 1972:45-46). U airim prikazima stanja i baatine otoka zna aj tih posjedovnih odnosa je jedini istaknuo povjesni ar `ime Peri i (r. 1936.):  Posjedovni re~im zemljiata na otoku je bio prili no slo~en. (...) Jedan dio privatnih paanjaka na otoku je nekada bio ope, zajedni ko dobro svih njegovih ~itelja, ali su ih s vremenom uzurpirali, prisvojili, bespravno privilegirali, te je polovina paanjaka pripadala plemstvu, a druga polovica ostalim stanovnicima otoka. To je dovodilo do sporova, pa je zato trebalo paanjake preraspodijeliti po naseljima u svrhu daljnjeg unapreenja i razvoja sto arstva na otoku, ato je bilo u injeno tek pred prvi svjetski rat (Peri i 1989:201). S tim povijesnim zajedni kim paanjacima rije  je o povijesnom rapskom posjedu s jedne strane i raslinjem oskudnijem sredianjem i ju~nom dijelu otoka Paga s druge strane, kako ga je u postupku vlasni ke preraspodjele argumentirao ~upnik i paaki odbornik don Petar Rumora:  Toliko se ovdje opa~a, jer paanjaci Novalje i Luna nemaju niata zajedni koga sa paanjacima u re enim katastarskim opinama, kako se to razabire iz slu~benih spisa raznih vlasti koje su uvijek izklju ivale paanjake Novalje i Luna kadgod bi bilo govora o paanjacima Barbata, Kolana, Paga, Dinjiake i Povljane (Rumora 1914:18). Na koncu, jedinu analizu agrarnih odnosa na Lunjskom poluotoku mo~emo itati iz pera povjesni ara Nikole Crnkovia (r. 1928.). Novaljski i lunjski dio otoka Paga bio je sve do 1993. godine pod administrativnom upravom Grada Raba, a do vremena agrarne reforme feudalni gospodar ovih zemljiata je bila rapska komuna. Paanjaci u vlasniatvu srednjovjekovne rapske opine tada su odreeni razdijeliti se i obiteljima obraiva a tako da svako selo dobija paanjake u svojoj okolici (Crnkovi 1988:79), a stvarna dioba izmeu mjeatana i stanovnika Raba zbila se 1847. godine. Izmeu  u~itnika sela Lun i grada Raba mea paanjaka je odreena na idui na in:  Iz uvale Po ire mea po inje od mora i uspinje se prema istoku do lokaliteta Kontevo ju~no od ere gdje doti e ~ivicu ato se tu nalazi, sti~ui njome do suhozida njive, zatim idui u istom smjeru, poslije napuatanja suhozida ide pravocrtno do ju~noga ugla od Galjage te zatim slijedi poljski suhozid, udilj prema istoku, na uzvisinu Pri esnice i dospijeva istim smjerom do mora (ibid., 88). U provedbi ove diobe posjeda  seoska i gradske paanjake valja razdvojiti zidovima i suhozidovima (1848. g.; ibid., 91). Unutar dijela koji je pripao graanima Raba da ih za njih obrauju lokalni stanovnici nije, za razliku od drugih pasiata, periodi no razmeivan petogodianji pravou~itni ki dio svake pojedine obitelji (ibid., 103). Za rapske graane je unutraanja razdioba  bila duga procedura pisanja liste pravou~itnika, utvrivanja veli ine paanjaka za svaku obitelj (izra~enu brojem ovaca koje mo~e napasati) i napokon mjesta, odnosno pastira koji e uvati njihovo blago (ibid., 103-104). Ovim obrisima se kulturni krajolik Dudia mo~e rekonstruirati kao prijelaz od starijih stanova pokrivenih aimlom dvjestotinjak metara isto nije od danaanjih Dudia, tj. od doseljavanja u te stanove u drugoj polovici XVIII. st., k danaanjem naselju u kojem se kue podi~u u novije vrijeme.  Lunjski su stanari u 19. stoljeu, navlastito u drugoj polovici, pretvorili svoja staniata u sela i zaseoke (Gager, Dudii, Jakianica), a novaljski stanari to nikada nisu u inili te im je postojbina ostala Novalja (Crnkovi 1988:82, nap. 91). Dudiev osik stoga nije relikt nekakvog otprije raairenijeg stanja, kako to u svojem etnografski vrijednom prinosu predmnijeva etnolog:  (...) Dok je osika u Loparu (otok Rab) i osik u Dudiima (otok Pag) i danas joa u funkciji, drugdje na Pagu zajedni kih, viaeprostornih osika viae nema ve svaki pastir ima svoj ko i, takoer od suhozida, nenatkriven okruglog tlocrta, ali manji, jednoprostoran. (...) Dabi nisu viae imali viaeprostornih osika, ve takoer zajedni ki, okrugli, ali jednoprostorni kotac. Jedan dio sela imao je svoj kotac na paanjaku, na kantu, a drugi dio u samome selu. Dio otoka ju~no od grada Paga ne poznaje ni osik ni kotac, ve je ovdje rasprostranjena jara (...) graena u suhozidu, na paanjaku, uzdu~no uz jedan njegov zid, pa etvorinastog je tlocrta, pokrivena krovom na dvije vode s biljnim pokrovom (...) (Pavlovsky 2001:23). Struktura Dudievog osika nije fenomen podlo~an kulturnoj evoluciji ili modernoj redukciji tradicije, podrazumijevan kao jedan od viae takvih proalih graevina. Kako smo to ve vidjeli u opisu Dudianina koji je ovaj osik gledao ve sa svojeg kunog prozora, fra Anelka Badurine, prostorno rjeaenje osika predstavlja odgovor na organizacijsku potrebu kakva nije postojala prije 1848. godine. U ostalim paanjacima takva organizacija nije ni bila potrebna jer se viae nije uvalo integralno stado feudalnog gospodara. Trud ulo~en u izgradnju i odr~avanje mo~e se shvatiti i kao dio stalnih poboljaavanja kakvoe zemljiata tijekom druge polovice XIX. st. i prve polovice XX. st. jer bi feudalni gospodar pri eventualnom razvrgavanju privatno-pravnog odnosa mjeatane imao obeatetiti za vrijednost svih poboljaica zemljiata povrh suatog pasiata. Ovakav trud nije bio jednostavan ve i zbog toga ato ga je feudalni gospodar pred sudom i viaom vlaau nastojao preautiti ili onemoguiti. S vremenom je nepobitna vrijednost nekretnina, kr enja i kultiviranja iz perspektive vlasnika premaaila vrijednost paanjaka, onemoguavajui da stanovnike itko ukloni s posjeda (Crnkovi 1988:76 i 109). Iz tog pravno-povijesnog klin ^` Tfhtv*46Ffv~  F46j¾¾ξ𥡝Ρhh$Wh}hXhj!h^V hd8hd8jhd80JUhd8hehJhc _hah h^jh 0JUhhshB+h{hhh~h{h 9`bt $& ##++1133r9t9^gd%hgd gdigdy&^gdSbgd#gdgd{.hFZ^`x,.jl\v"$&( !.!0!v!x!0"2"@"B"X"Z""""###F$V$$$$|%~%%%&&(&&&&&p(r(((8)T)t)) *hy&h}hh~hhh^Vhhlh!hSbhXh$Whsh%h#hj!K *"*+Z+\+++++++,,,---...D.F.H. 00 0*0p0r0t00000001101\1^1`1p1r111111223333ϲϮϧϮϣjh 0JUhsh&xh7_ h0hZhh hZ h0h0h0hjh%h0JUhrhGhVh hhjh=0JUh=hy&jhc0JU63333@7L77777788888B9D9F9H9J9p9r9t9@:~::|;;;;;;;;<><@<B<H<V<X<l<n<<<<<<<===>(>T>h>P???? @"@L@ŷųųųųhih;1h^jh'`0JUhEyh hh^jh~0JUh%Wch%hhshUhUh6]h h6]?L@N@R@@@@@@@@@@@@@A ALANAtAvAAAAAAAAAB@BRBhBBBBBBpCrCtCCCCCFFFFFLGXGHHHII&I~II黷h(8h(8hL6h7hL6\jhi0JUhw5h=hL6jh70JUhe&h+ h!hXh7h/hshLhyhUjh+ 0JU;t9P@R@CC(J*J*N,NRRjWlWYY]]l`n`aabb2g4g^gd1gdl^gde&^gdw5gdLgd gdiIIIIIIIIIIJ&J(JJJJLLLLNNNDOTOVOhOzORRSS&T0TV4W6W:W@WbWhWjWlWpWWWXhXXYYY YYYZZ[Ƽ޼踴hc hl6]hUhJh<hlh/hw5hshe&he&hPwI5\hChPwI6\hChPwIhPwI5\h7hPwI6\hPwIh(8hPwI6h(8hL6hL8Z[b[f[l[p[|[[[]] ^^^^_ _aaaaaaa\bdbbbbbbbbcgg4ggggghRhfhhhhhhTiVikkkkkkklllmPmfmmmȼȸ߸߸̪̦Ħh'ohAh6\jh\0JUh\h:&hzlh/h 8h~Lh1hl hchchshw5h/jh!0JUhc hc6]@4gRiTikkppttxx~~Dgd6 gdgd%gdi^gd gdB+gdkk^gd'ogdv^gd\gd gd:&m@nnnnnnnoo o4o(pfphppppqDrNrrsssttttNtPtttuwwwxxxx~yy z zzz:z@zRz\z`zpzrzzz{{ { {||D}T}}}}}}}ͿɻɻͿͿɷɳɷhihohB+h=ijh%g0JUh h%ghOhkkhzlh\ h'o6]hsh'oh 8hvhAh/E}}~~~"~,~Z~b~lv&0R\FN~  "24Ldʅڅ܅:08BFH҈Ԉdt@ǿ hf\hfhU%U\hfhf\hfhe hU%Uh%huhih 8h=ihoh%hhUhU6] hU6]hshUh hT@ڊ܊Vtp *(* >^l .<LV,0hvp±46N͸h;{-hOZ[hfjh6~0JUh6~h.eh h=ih jhe 0JUh% h=i6]h=i hu6]jhu0JUhuUh 8h(e:hhhU%Uhe hB+8a ni feudalni gospodari ni obraiva i se nisu uspjeli izmaknuti sve do kona nog zakonskog likvidiranja zaostalih feudalnih odnosa 1946. godine. Na taj na in je na pasiatu Dudia kroz itavo stoljee u osnovi zamrznuta ista regulacija prostora. Kako mi je to opisao mjeatanin, u osik su mogle stati sve ovce iz Dudia. Prometanje ovaca kroz osik radi mu~nje bilo je vezano za dnevnu ispaau u konfini, za razliku od puatanja prema krunama od vremena bogatije vegetacije oko o~ujka na oko mjesec dana. Nakon odvajanja janjia od ovaca (trkanja) po injalo je razdoblje koriatenja osika. Kako se to mo~e razaznati i po kamenim sjedalima, u njegovom je glavnom dijelu svaki sjedei muza  imao svojeg pomonika, pelja a. Uspomena na obiteljske udjele u zajedni kom stadu lako se mo~e prepoznati i po otvorima kroz koje su se peljale pomu~ene ovce. U zaklju ku mo~emo rei kako na isto nojadranskom priobalju doista postoje suhozidne mee dokazane stoljetne ili ak tisuljetne starosti, no osik iz Dudia ne ide meu takve. Kod nas su najslo~enije suhozidne graevine podignute u razdoblju od svega dva naraataja (Kale 1998:79), a po etak tog zlatnog doba hrvatskih suhozida ne le~i slu ajno u prvim godinama nakon nove povoljne legislative za ureivanje vlasni kih odnosa na zemlji sredinom 1870-tih godina. U agrarnoj konjukturi to je razdoblje od dolaska filoksere u Europu s veom zapadnoeuropskom vinskom potra~njom od zemalja koje joa nisu bile dohvaene ovom boleau, do godina kada je filoksera naposlijetku prispjela i u ove krajeve te prouzrokovala ruralni demografski rasap. Motivirani i neposredno zainteresirani obraiva i zemlje ne samo da su znatno promijenili izgled okolica svojih novih trajnih naselja, ve su u tom prostoru na osnovi ve poznatih gospodarskih praksi inovirali i posve nove i lokalno neponovljene oblike poput Dudievog osika. Dudiev osik ne mo~e kao dio za cjelinu izravno objasniti nastanak itavog paakog kulturnog krajolika. Ipak se ova osobita arhitektonska tvorba, sa svojim terminus ante quem non i utvrenim formativnim razlo~nostima iz gospodarskog konteksta ~ivljenja svojih graditelja i korisnika, na analogijski ili kontrastivan na in mo~e uzeti kao dobar klju  za njegovo razumijevanje. Kao i kod drugih slo~enih suhozidnih struktura isto nojadranskog priobalja, vrijednost Dudievog osika nije u njegovoj starosti, ve u oli enju povijesno odr~ivog rjeaenja gospodarenja prostorom. Okolnost da su Dudii joa i danas u istom zemljiano-knji~nom vlasniatvu kao i 1848. godine zbog tako postignute  o uvanosti mo~da mo~e obradovati neobveznog sezonskog namjernika, ali zasigurno ne predstavlja odr~ivo rjeaenje naaeg vremena za noaenje s baatinom ili s novim iskuaenjima preobrazbe prostora. Kako pou ava Dudiev osik, takva se imaju tra~iti zajedno s njegovim motiviranim i odgovornim obraiva ima. Literatura Badurina Dudi, Milutin (2006.): Povijest Luna. Gua, Dudii. Badurina Dudi, Zvonimir (2006.): Povijest ~upe Lun prema kronici o. Odorika Badurine. Ogranak Matice hrvatske, Novalja. Freudenreich, Aleksandar (1962.): Narod gradi na ogoljenom krasu. Zapa~anja, snimci i crte~i arhitekta. Savezni zavod za zaatitu spomenika kulture, Zagreb i Beograd. Glavi i, Miro (1992.):  }eljeznodobna i anti ka naselja podno Velebita , Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru  razdio povijesnih znanosti, 31 (18): 97-120. Kale, Jadran (1994.):  Sklop bunja u Samogradu na otoku }irju , }irajski libar 1: 221-246. Kale, Jadran (1998.):  Je li se u neolitiku stanovalo u bunjama? Izdanja Hrvatskog arheoloakog druatva 19 (Priopenja sa znanstvenog skupa  Podru je aibenske ~upanije od pretpovijesti do srednjeg vijeka od 18. do 20. X. 1995.), str. 75-82. Kale, Jadran (2009.):  Posmrtni ~ivot oto nog paanjaka. U:  Destinacije e~nje, lokacije samoe: uvidi u kulturu i razvojne mogunosti hrvatskih otoka , uredile Ines Prica i }eljka Jelavi; Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku i Hrvatsko etnoloako druatvo, str. 235-268. Kale, Jadran (2010.):  Prijedlog modela inventarizacije suhozida , Prostor 18/2: 453-467. Kuluai, Sven (2006.): Knjiga o Kornatima. Murterski zbor, Murter. Lago, Luciano, ur. (1994.): Le casite, un censimento per la memoria storica. Centro di ricerche storiche, Rovigno. Magaa, Damir (2000.):  `ezdeset godina od smrti Lucijana Mar ia. Geoadria 5: 159. Mar i, Lucijan (1926.):  Antropogeografska ispitivanja po severnodalmatinskim ostrvima (Rab, Pag, Vir) , Srpski etnografski zbornik 38 (Naselja i poreklo stanovniatva 23): 251-352. Oatari, Ivo (1992.): Srednjovjekovna topografija i toponimija otoka Paga prema arhivskoj i arheoloakoj izvornoj grai (rukopis magistarskog rada). Filozofski fakultet, Zadar. Pal i, Zdenka (1972.):  Ov arstvo na otoku Pagu. Vrulje 2: 45-49. Pavlovsky, Aleksej (2001.):  Gospodarski objekti vezani uz ov arstvo na hrvatskom Primorju. Ethnologica Dalmatica 10: 19-27. Peri i, `ime (1989.):  Iz gospodarskog ~ivota otoka Paga u 19. i po etkom 20. stoljea , Geografski glasnik 51: 199-209. Rumora, Petar (1914.): Izvjeae ob opinskim paanjacima na Pagu i njihova dioba. T. Dev i, Senj. `irola, Bo~idar. (1996. [1938.]): Novalja  narodni ~ivot i obi aji. Centar za kulturu, Novalja.  Na ovom mjestu uz suhozidnu baatinu koristimo pojam arhitekture, a ne graditeljstva, jer se ne radi isklju ivo o pojedinostima podizanja graevina ve i inventivnim rjeaenjima u ureenju prostora.  Do sada jedinstven katalog s tipologijom ka~una v. u Lago 1994:185-388; kritika ove knjige objavljena je u Etnoloakoj tribini 20, str. 239-246. Jedinu do sada uspostavljenu lokalnu tipologiju suhozida donosi Kuluai 2006: 303, tipologiju slo~enih suhozidnih graevina v. u Kale 1998: 77.  Suhozidi su u katastrima obi no ucrtani u namjeni mea, ato zna i da nedostaju strukture iz unutraanjosti vlasni kih estica (usp. katastarske ilustracije u ovom tekstu). Ina e su posve suhozidne graevine (bunje, trimi, ka~uni i dr.) zbog svojih skromnih namjena usputnih i priru nih gospodarskih zdanja liaene katastarskih ucrtavanja, bilo kao dijelova meaanih nasipa ili kao dogradnji meaanih suhozida. Sustavna aerofotogrametrijska dokumentiranja stanja u prostoru, poput onih za katastar ili prostorne planove, esto ne omoguuju razabiranje manjih struktura ove vrste a od pti je perspektive bi za utvrivanje ovakvih graevina ija se kroviata ne isti u (kada su amorfna ili uklopljena u nasipe) prilagoenije bilo fotografiranje nakoaeno prema okrenutosti niaa i ulaza, ato u konfiguraciji zemljiata ovisi o nagnutosti, vjetrovima i osun anosti. Izrada katastra ili, makar, kataloga suhozidne baatine dokumentacijska je pretpostavka kompetentne regulacije primorskog prostora. Danaanje airoko koriatenje ureaja za globalno pozicioniranje i kolaborativnih internetskih platformi za mapiranje otvara mogunosti za ovakve doprinose svakog zainteresiranog etnografa.  Usp. toponim Moauni iz okolice Dudievog osika, s konzervativnim imenovanjem ov arske  moaune u lokalnom rje niku u kojem te rije i za sam  osik viae nema.  Tipski opis obanskog stana u prostoru izmeu Novalje i Paga donosi Pal i 1972:46, a tipski opis sto arskog stana uvratava Mar i 1926:300-301. Da je `irola pohodio Dudie mo~e se razabrati iz fotografije koju mi je u mjestu pokazao Nevesin Badurina Dudi.   Glavna je hrana Novaljaca ov je meso i svi proizvodi od ov jeg mlijeka. Mnogo se bave pravljenjem ov jeg sira. Toga proizvode toliko, da ga preostane i za izvoz. (...) Na vrsnou sira, na ukus i masnou njegovu, znatno utje e vrsta paae koju nau ovce po kantima (`irola 1996:33).  U vrijeme toga rada Dudike krune (pojas samoniklih divljih maslina) su ve bile zaatiene kao bioloaki rezervat. Etnoloaka dokumentacija se u planoteci Konzervatorskog odjela u Rijeci nalazi pod inventarnim brojem 719. Konzervatorskom odjelu, njegovoj pro elnici Lilian Stoai i dokumentalistici Duaanki Gr~eta, zahvaljujem na ljubaznoj pomoi. Nakon Freudenreichovog vodi kog nacrta Raainog stana (1962: 57-58) ovo je prvi arhitektonski nacrt jedne slo~ene posve suhozidne strukture na isto noj obali Jadrana, dok je prvu iduu arhitektonsku dokumentaciju ove vrste 1988. godine za petoprostornu bunju na }irju nacrtao Ivo `prljan iz Konzervatorskog odjela u `ibeniku (Kale 1994.).  Sadr~aj rjeaenja 610/1 od 17. prosinca 1975. godine je idui:  Utvruje se da etnografska zona Lun na otoku Pagu koja sadr~i tri zaatitne zone (I., II. i III.) od kojih I. zona zaatite obuhvaa slijedee katastarske estice (...) ima svojstvo spomenika kulture te se odreuje upis tog spomenika u Registar nepokretnih spomenika kulture ovog Zavoda pod registarskim brojem 382. Obrazlo~enje: Etnozona Lun interpretirana je masom i osobitom gustoom suhozidnih formacija koje tlocrtno pokrivaju prostor itavog podru ja (III zona zaatite) te selom Lun (I. i II. zona zaatite), zaseocima Guriel (II. zona zaatite), Dudii (I. zona zaatite), Gager (I. zona zaatite), Staniae (I. zona zaatite), pristanianim lokacijama Tavernele (III. zona zaatite) i Jakianica (III. zona zaatite), sakralnom lokacijom sv. Martin (I. zona zaatite) i etnografskom lokacijom Lokve (I. zona zaatite). Gradnja i interpretacija zone suhozidom iskazana je zidovima koji omeuju paanjake i orae povraine, te ruaevnim prvobitno stambenim, jednoprostornim objektima izvan naselja (III. zona zaatite), kao i ozidanim lokvama za stoku, odnosno bunarima pitke vode za ljude (I. zona zaatite). Suhozidom su oblikovani i prostori za mu~nju ovaca, uz rub ili izvan naselja (I. zona zaatite). Zidani kameni objekti, u naseljima pa etvorinastog su tlocrta i dvostreanog kroviata, pokriveni kanalicama (III. i II. zona zaatite) s nekoliko sa uvanih jezgri kamenih objekata s vanjskim stepeniatem i terasom na svod (I. i II. zona zaatite). U naseljima se nalaze mlinovi za masline na otvorenom ato predstavlja specifi ni dio otvorenog prostora naselja (I. i II. zona zaatite). Masa i gustoa suhozidnih formacija odlikuje se osobitom graditeljskom kvalitetom koja se - uz prisustvo raslinja spomeni ke vrijednosti - stapa s krajolikom u nedjeljivu cjelinu. Neposredno datiranje suhozida se~e do polovice 19. stoljea ili ranije, dok se posredno datiranje ve~e uz predslavensko i ranoslavensko naseljenje tog dijela otoka Paga. Objekt osobitog spomeni kog zna aja oblikovan suhozidom je viaeprostorni objekt za mu~enje ovaca u zaseoku Dudii, koji se iskazuje kao dobro staromediteranskog kulturnog sloja, jedinstvenog nalaza za aire regionalno podru je. Predslavenskog ili ranoslavenskog datiranja su kamenom obzidani bunari i lokve koncentrirani izmeu zaseoka Gager - Staniae (I. zona zaatite), dok su naselja Dudii - Gager - Staniae (I. zona zaatite) zaseo ne cjeline nastale iz sto arskih stanova sela Lun u prvoj polovici 19. stoljea kada se nekad jedino naselje u zoni raseljava i organizira u viae zaseo nih cjelina. Prema organizaciji primarno sto arskih, kasnije i ratarskih prostora, te prema lociranju mnogobrojnih mlinova za masline na otvorenom, zona Lun predstavlja cjelovito i rezprezentativno ruralno podru je sto arske i maslinarske kulture mediteransko-zaseo nog stani nog tipa, koje se kao organizirani prostor kmetova rapske vlastele odr~ava od 14. do 20. stoljea u nastavku do danas. Dudiev osik se nalazi na 44,6618 stupnjeva sjeverne geografske airine i 14,7679 stupnjeva isto ne geografske du~ine.  U konzervatorskom elaboratu za aktualni novaljski prostorni plan nominalno se navodi  etnoloaka zona . U Zakonu o zaatiti i o uvanju kulturnih dobara iz 1999. godine najbli~a primjenljiva vrsta kulturnog dobra (u prijaanjim zakonima  spomenika kulture ) je  podru je i mjesto s etnoloakim i toponimskim sadr~ajima i  krajolik ili njegov dio koji sadr~i povijesno karakteristi ne strukture, koje svjedo e o ovjekovoj nazo nosti u prostoru , dok meu  zonama postoji samo  arheoloaka zona . Takoer, zakonski ne postoji kombiniranje ili sadr~ajni prijelaz prema statusu  zna ajnog krajobraza iz Zakona o zaatiti prirode na snazi od 2003. godine.  Etnografska zona Lun , u kategoriji zaatite kakva je nakon dorade kriterija za uvratavanje u Popis baatine ovje anstva UNESCO 1992. godine poznata kao  kulturni krajolik , pripada osobenom konzervatorskom opusu iz djelokruga rije kog Konzervatorskog odjela tijekom 1970-tih godina (Kale 2010:456). Na ovom zaatienom podru ju do vremena nastanka lanka nije postavljena oznaka ili obavijesna tabla o sadr~aju i implikacijama zaatitnog statusa. Od administrativne injenice da je Dudiev osik kod nas jedini spomenik ov arstva svoje vrste Badurine-Dudii nemaju nikakve koristi. Sudbina maslina visokog genetskog diverziteta problematizirana je nakon incidenta s njihovom prodajom i odvo~enjem 2010. godine, nakon ega mjeatani ustrajavaju na zaatiti po Zakonu o zaatiti prirode (Kale 2010: 458).  Etnoloaki dio posla vodila je tadaanja konzervatorica prof. Ivana `ari-}ic, kojoj zahvaljujem na susretljivim pojaanjenjima.  To je podru je negdaanjeg pasiata Veli kanat, Mandra Grande (Crnkovi 1988:75, nap. 68).  Za Lunjane je pojam Lun prostor koji obuhvaa zemlje od Staniaa do Tovarnela (Oatari 1992:131), pojam  Lunjski poluotok je geografskog postanja iz 1975. godine (Crnkovi 1988:58, nap. 1).  Dudiev osik (dio katastarskih estica 474 i 475), kao i same kue u Dudiima (npr. k. . 471/6, 471/19) slijedom podr~avljenja komunalnog vlasniatva opine Rab u zemljianiku su i danas  openarodna imovina .  Na ovu knjigu me je prenoaenjem opisa Dudievog stana 29. lipnja 2006. godine u pripremi ispita za nastavni predmet osnova etnologije za studente arheologije upozorio kolega Dino Taras.  O razdvajanju stada u suhozidnoj graevini v. Kale 1994: 236.   Novaljski i lunjski pastiri naj eae se nazivaju stanarima, jer najvei dio godine borave u svojim pastirskim stanima (u lokalnom govoru ova imenica ima kratku mno~inu). Drugi njihov naziv kantari dolazi od imenice kanat, paanja ka dionica, od tal. canto = strana, prikrajak, ime se u starini ozna avao dio veega paanjaka povjeren odreenome pastiru (Crnkovi 1988:82, nap. 91).  Imena tih pasiata su: sv. Mauro, sv. Kristofor, Stomorica, sv. Duh, Selac sjeverni, Selac ju~ni, sv. Vid, Rebra, sv. Petar, sv. Martin, sv. Toma, Albin, sv. Juraj, sv. Mihovil, Gorica, Vr ii, sv. Kri~, sv. Bartul, Bas, Prutna zapadna, Prutna ju~na, Gruana, Susurac i Mrt (Rumora 1914:26). U desetogodianjoj izmjeni pasiata nakon zadnje izmjene 1801. godine svaki je korisnik ostao na svojem tada koriatenom paanjaku (ibid., 27). Kotarsko poglavarstvo u Zadru je 1. lipnja 1817. godine meu ostalim odredilo da radi ureenja odnosa izmeu poljodjelaca i sto ara svaki kuestarjeaina na svojem paanjaku ima  sagraditi staje za blago i kue za stanovanje, te zatvoriti svoje predjele sa mrtvim zidom ili jakom dra om (ibid., 28). Tim je odlukama prethodilo stanje s po etka XIX. st. kakvo je iz arhivskih vrela sa~eto iduim opisom:  Stada ovaca su slobodno lutala paanjacima otoka, danju i nou, ljeti i zimi, bez potrebnih nastambi (stani) koje bi ih atitile od nevremena i ~ege (Peri i 1989: 205).   Ostaci zidova tih kuica i danas su dobro vidljivi. Ju~nja u Staroj njivi, sridnja na ulazu u njivu, a sjeverna di je sada unutrih velika smokva (M. Badurina 2006:30).  Z. Badurina 2006:43.  Ivan Badurina Dudi kuu je na stanu podigao 1901. godine a Anton `imov Badurina Dudi 1907. godine (Crnkovi 1988:109, nap. 194);  ... prije 1900. g. to su mahom kamene suhozidane kolibice pokrivene aevarom ili su to jednostavno natkriti dijelovi tora (=kotac) (ibid., 111, nap. 198).  Nevesin Badurina Dudi u Dudievom osiku 28. srpnja 2009. godine. Domainu zahvaljujem na susretljivosti i upoznavanju s knjigom Milutina Badurine Dudia.  Preostali definirajui dio ov arskog kalendara bio je strig, aiaanje ovaca. Tim povodom je feudalni gospodar dolazio po svoj dio sira i vune (M. Badurina 2006:8).  Npr.  gr ki zid u Jablancu, Glavi i 1992.  Izravna je analogija Raain stan u predjelu Okit kod Vodica, jedina naaa posve suhozidna graevina s prostorijama povezanima prolazom izgraenim u tehnici nepravog luka (Freudenreich 1962: 51), kao i naaa najrazvedenija posve suhozidna graevina, petoprostorni Stari stan u predjelu Samograd na otoku }irju (Kale 1994.).  Kako mi je na predjelu kraakog paanjaka Prozor 5. rujna 2009. godine pokazao kolega Ivo Oatari, samo na tom dijelu otoka postoji pedesetak osika kakve bi istra~ivanjem etnografskih i arhivskih vrela valjalo redom dokumentirati. Kolegi Oatariu i g. Nikoli Crnkoviu zahvaljujem na terenskom uvoenju u paaki krajolik za vrijeme zajedni kog obilaska novaljskog i lunjskog kraja toga dana.  Osobito je zanimljiva sudbina gospodarenja nepoljoprivrednim povrainama van naselja, tj. svega ato se u administrativnoj razdiobi povraina tretira kao auma. Taj je krajobrazni aspekt ostao van zadanih granica ovog rada.  Zajedni ko upravljanje prirodnim resursima,  skupno , usporedi s povijesno-pravnim okvirom  seljanskog vlasniatva kod Kale 2009. N(`b|j"2HJVXܸXZĹ.:xzz".2,Bnʸʱʭhe h2[h2[hFh.+jhZ0JUjhF0JUhVhyd hT6]jh.+0JUh 8hZhThajh(h0JUh6~h(hh0hOh.3hh2[h;{-h2*hBDFHJL`bd $& "$&FPTVX<`bdٶٶٶٶ hh h6] hk6]hshhh hh 6 hfhB hfhf hf6hfhthBh5A-hh hha hThhFh6 >DFHJLbd$&bd68tv^` gdgdh gd 8BFHJ46(,|02`bz|46 @Drtvht)ht)6 ht)ht)h hh6] h6~h6~hW. h6~6h6~ hZhZhZhshth h6]hBH\^`| ,6:<>Xtvxf <>@L`bdϽ hBhBhB h<6 h<h<h< hzl6]hzl hh h6]hsh hh h 6 h h h  ht)ht)ht)ht ht)ht; vxbd`bVXn$,f::rgd+ gd'`gd%hgd gd H^`b:VXv@B\`bnp$&,.fhL(D8v,ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ hVhgZ h0hgZ hc _hgZhgZjhgZ0JU h:&6]h:& ha6]hshahthzl hBhBhB hB6C,>`bhj\^tv(*0 2 T V 8:<:<vprtblB!D!p!r!##$$\%f%6&8&<&F&H&Z& h6~hgZh 8hgZ6 h'`hgZ hgZ6]jhgZ0JU h:hgZ hZhgZ h0hgZhgZLB!p!#$6&&)$,-...gd gdFgd.+gd 8gdU%UZ&r&&&))$,&,--..... hBhBh{ hZhgZjhgZ0JU h6~hgZhgZ.         ...)()()()()()1hP. A!"#$% 8$@@@ NormalCJ_HaJmHsHtH>A@> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisa >@> = Tekst fusnoteCJaJ>&@> =Referenca fusnoteH*3: ?L&j +19E99CElFIAJQKL  "&C -I !"&1'H'i()))+,-.. D01:YZ  W X ()!!##L%M%''((**6,7,,,~--//0011~44 6 6`8a8;;==CCEEIIMMMMMMMNNNN'O(OOO"P#PQQ0R1RRRRRDSESSSPTQTUUFUGUUU@VAVVVWWX]'^+_H`b ot2uNv!wwxy}6~M~n ހ 000p00p00p0p0p00000p0p0000p0p000p00000000p0p0p0 00 00p0p0(0(0p0p00p0p0p0(0p00p0(0p000000p0p0p0p080p0@0@0@0p0H00H0H0000P00P0p0P0p0 0p0P00P0p0P0p0P00P0P00p0P00P000p0X0p0X0p0X0p00p0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0X@0@0p@0@0@0p@0@0@0@0P@0@0001:YW X ()!;;==CCEEIIMMMMMMMNNNN'O(OOO"P#PQQ0R1RRRRRDSESSSPTQTUUFUGUUUWWX]'^+_H`b ot2uNv!wwxy}6~M~n ހ O90M90M90O900M900O900O900O900 yM900M900M900O900M900O900M900M900M900M900M90 0O900M900O900M900O900M900H7M900M900M900M900M900M900M900O900M900O900M900M900O900M900M900M900M900M900M900M9000`0`0`0`0`0`M90?0M90?0M90Q0M90Q0 0`0`M900M90>0O90?0M900 0`M90'0O900M900O90A0M90A0O90)0M90)0O9000,|` 0R Oy00My00Oy00My00My00My00Oy00mTh 0@0Oy00K@ 0 Oy00My0 0My00My0 0@0@0@0@0My00My00Oy00My00My00My00@0 0TF *3L@IZ[m}N,Z&.GJKLMOPRSTt94gD .HNQ.I8@0(  B S  ?/19:XZ  V X ')!!##K%M%''((**5,7,,,}--//0011}446 6_8a8;;==CCEEIIMMMMMMNN~NN&O(OOO!P#PQQ/R1RRRRRCSESSSOTQTUUEUGUUU?VAVVVWWWWWXX]]&^)^*_-_G`J`bb o ott1u4uMvPv w#wwwxxyy}}5~8~L~O~mp ݀" W  Jadran Kale36\OGe&ltih 0kEyesB+/1~a O,%At%y&.+5A-;{-Z/;1.3w57 8(8(e:rv;FPwI~LbNlSO{QU%UgZ2[OZ[^c _;_Sbmmb%Wc.efh%h=ikkzl'ory{6~X+M6 hd8j!V &/ CZ{7 &xCW!JZA=r\0(X}x7L=7@7_va :&U W. oe fB^V%g~UVlt)Tc#u^'`<r+ yd%e $W(hq'4R:C@MM1RMMH $&()*+-/0236;?ABB ````"`*`,`.`8`<`>`P`T`X`Z`\`^`b`f`h`l`n`t`~````UnknownUz Times New Roman TimesGSymbolSymbolPSI& z Arial helvetica"#g#g J,/qC<4dVDŽ3Q ?CWGU ovom su kraju bilje~enja narodnog ~ivota nastajala u nekoliko navrataJADRAN Jadran KaleOh+'0, @L h t HU ovom su kraju biljeenja narodnog ivota nastajala u nekoliko navrata ovJADRANsADRADRNormals Jadran Kale2drMicrosoft Word 10.0@F#@pK@pK  J՜.+,00 hp|   m,VA HU ovom su kraju biljeenja narodnog ivota nastajala u nekoliko navrata Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F0HPK1Table.WordDocument0ESummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q