ࡱ> 5@Hbjbj22"\XX444b222F3333l:4<F$g"44444444ddddddd$FhRjnd12K44KKd2244f#c#c#cK2424d#cKd#c#cc22c4v4 B3Klckdf0$gcla$lcFF2222l2c4T<#cAlFF=444ddFFJcFFJJadran Kale: Posthumni ~ivot oto nog paanjaka (Predano 23. travnja 2007. za objavljivanje u zborniku radova redovitog godianjeg znanstvenog i stru nog skupa Hrvatskog etnoloakog druatva koje se 14.-17. rujna 2006. na temu otoka odr~alo u Komi~i.) Sa~etak: Pu kim otkupom feudalnih vlasni kih prava seljaci su 1876. seljaci su doali u privatni posjed zajedni kih pasiata na otoku }irju. Pasiata kakva su danas standardno u komunalnom vlasniatvu opine, grada ili dr~ave (u slu aju vegetacijskih gabarita kakvi ih administrativno podvode u aume) obi no nisu do~ivljavala ovakvu sudbinu. Nerazdijeljeni paanjaci u povijesnom ugarskopravnom dijelu Hrvatske podr~avljeni su 1913., dok je aaroliki izbor privatno-pravnih odnosa kakvi su dozvoljavali i genezu ovakvih kolektivnih prava bio najkarakteristi niji za povijesno podru je mleta kih Starih ste evina u Dalmaciji. Paanjaci su ovdje bili poateeni prijeenog eksproprijacijskog limita iz 1945. lanak se koncentrira na zbivanja s najprostranijim dijelovima zajedni kih paanjaka koji se nalaze ne jugoisto nom dijelu otoka. U novije vrijeme su do~ivjeli sudbinu depopulacije i deagrarizacije pu inskog otoka, kao i turisti ko-graevnog pritiska na obalnu crtu. Usporedba s drugim sli nim skupnim vlasniatvima, u broju reduciranima no u odreenim primjerima opstajuima do u XXI. st. daje znati kakva su rjeaenja s ovakvim vidom pravnopovijesnog nasljea, osim same diobe meu suvlasnicima, mogua. lanak zaklju uje osvrt na konotacije zagovorni ke etnologije, kakve su se mogle protuma iti iz iznesenog gradiva. Ovaj lanak se bavi promjenama u na inu koriatenja prijaanjih pasiata, nerazdijeljene kolektivne imovine oto ana na veim prostorima jugoisto nog dijela otoka }irja. Po odredbama sadaanjeg Zakona o vlasniatvu radi se o suvlasniatvu, a imovina u pitanju na ovom dijelu otoka je kraevito tlo povraine oko 200 hektara kojem je ograda s tri strane svijeta morska obala, a u prema ostatku otoka suhozidi k obrinskim prilazima Polju i kr evinama maslinika u podbrije~ju Kapia. Korisnici ovog prostora su do proalog naraataja bili lokalni ov ari, a danas su na depopuliziranom otoku za taj prostor ostali pasivno vezani njegovi nominalni suvlasnici i zemljiano-knji~no nea~urirani nasljednici, ukupno ne malobrojniji od jedne tisue. Kolektivni aspekt kulturnih pojava je meu temama istra~ivanja humanisti kih znanosti ostao prepoznatljivom crtom etnologije. Obi ne i nepreuzetne tvorbe koje nose viaenaraatajni autorski pe at zajednice, bez rodona elni kih majstora i njihovih sljedbeni kih akola, i nakon svih dvojbi i nejasnoa ato su zadnja tri desetljea potresale etnologiju ostale su njenim neprijepornim interesom kakvog druge znanosti uglavnom ne dijele. Takav  polazni kolektivitet se u druatvenoj domeni na bliskom primjeru zadruge mo~e razaznati kao formativni initelj u samom nastanku etnologije, u njenom slu aju importirajui tijekom njene pretpovijesti izmeu 1818. i 1897. u javno mnijenje i pravni respekt srodan ali otprije nerabljen naziv za objedinjavanje raznolike druatvene prakse nenuklearnih oblika obitelji da bi si tadaanji interpretacijski okvir evolucionizma mogao kodificirati oslonac kolektivno-demokratske narodne baatine za sva izri ita i uklju iva tuma enja naravi ljudske kulture i zbivanja u aktualnom druatvu. Status naizgled neupitnog kolektivnog druatvenog oblika kakav predstavlja zadruga, jedini ju~noslavenski internacionalizam u rje niku socijalne antropologije i tipski reper za obilje~ja praoblika praindoeuropskog ili paleomediteranskog druatva, u druatveno-povijesnim analizama u~iva i kolektivno vlasniatvo. Meu teoreti arima su ga od prosvjetiteljstva naovamo tuma ili Hobbes, Montesquieu, Hume, Smith, Hamilton, Tocqueville i mnogi drugi. U XIX. st. je europska historiografija radovima pravnih povjesni ara poput Meitzena u Njema koj, Dlagea u Francuskoj, Graya u Engleskoj ili Ra koga u Hrvatskoj trasirala dugovje ni interpretacijski okvir kroz kolektivna zemljiata. Ona su, po njihovim nazorima, postojala od pamtivijeka, sve od prethistorijskih etnogenetskih korijena neiskvarenih stranim utjecajima (kako je shvaen Tacitov opis germanske obrade zemlje, ili slavenska zadruga na jugu), bivajui trajno i neraskidivo vezana za crte svojih narodnih karaktera (Volksgeist). Takva su tuma enja razumljiva u razdoblju oja avanja kolektivnih nacionalnih samosvijesti i kohezivnih vrijednosti u novim krupnim i ujedinjenim europskim zemljama, utje ui svojim akademskim dosezima na sve druge nacionalne elite. Prva propitivanja ovog nazora za eta su koncem pedesetih u njema kom asopisu Zeitschrift fr Agrargeschichte und Agrarsoziologie, nadovezujui se na arheoloaka otkria ranosrednjovjekovnih naselja u raznim europskim zemljama koja nisu bila zbijena s okru~ujuim prostranstvima prikladnima za zajedni ku ispaau, ve u vidu raatrkanih zaselaka kakva su pravno implicirala individualna vlasniatva nad zemljom. Ekonomisti ki su prvi o zajedni kim resursima sredinom pedesetih teoretizirali J. S. Gordon i A. D. Scott, a njihova tema ribarstva je ostala trajnicom meu interesima za komunalne, tradicijske i industrijske prakse pred resursima van isklju ivo privatnog ili dr~avnog vlasni kog titulara. }iva rasprava je potaknuta najcitiranijim lankom druatvenih znanosti uope  Tragedy of the commons Garreta Hardina iz 1968. kojem je glavna metafora pastir pred pasiatem otvorenim za zajedni ko koriatenje. lanak je koincidirao s velikom suaom u Sahelu 1960-tih ato je ameri ki National Research Council naputilo na osnutak Advisory Committee on the Sahel, a u potaknutim istra~ivanjima le~e korijeni znanstvenog skupa Common Property Resources Management u Annapolisu 1985. i ustaljivanju tog akronima CPR, osnutku CPR-knji~nice na Sveu iliatu Indiana i istra~iva ke mre~e IASCP 1988. godine koja je dvije godine poslije po svojim regionalnim sekcijama po ela prireivati redovite znanstvene skupove s preko jednom tisuom do sada izlo~enih studija. Iz databaze CPR-knji~nice je 1999. izdvojen CD-ROM s 25 tisua radova objavljenih na teme CPR. Politologinja koja je nakon skupa iz 1985. utemeljila ovu knji~nicu, Elinor Ostrom, knjigu s polaznim poglavljem o tradicijama i pu kim praksama "Governing the commons" je 1990. godine objavila u knji~nom nizu presti~nog engleskog sveu ilianog nakladnika s nadnaslovom "Political economy of institutions and decisions", odmah nakon studija o parlamentima, strankama i nacionalnim politikama, s ukupno sedam izdanja ove knjige tijekom iduih aest godina. Ista je knjiga 1998. poslu~ila kao teorijsko polaziate pri ustanovljavanju istra~iva ke mre~e agrarnih povjesni ara zanimanih za skupna vlasniatva u Zapadnoj Europi, okupljajui izlaganja sa skupova Agricultural History Society (1999.), European Social Science History Conference (2000.) i s kasnijih okupljanja u Centre for History and Economics pri King's College u Cambridgeu u jedini povjesni arski zbornik usredoto en isklju ivo na ovu temu, "The management of common land" iz 2002. Osim ekonomsko-povjesni arskog interesa koji svoje predmete istra~ivanja crpi iz novovjekovnih zemalja srednje, zapadne i sjeverne Europe, drugi krak zanimanja za kolektivno posjedovane zemlje je utilitarni  agrarni, preciznije ov arsko-kozarski, koji je klimatski i vegetacijski vezan za Sredozemlje. Po okriljem UN-ove organizacije za hranu i poljoprivredu FAO iz njenog rimskog sjediata je 1981. osnovana radna grupa  Sustavi proizvodnje , a pozornost k povijesnim i aktualnim tretmanima ov arskih i kozarskih pasiata naglaaena je iste godine na zagreba kom skupu asocijacije Federazione Europea di Zootecnia, napredujui tijekom etiri sredozemna okupljanja u 1980-tim godinama i kombinirajui svoje napore s novoustanovljenom istra~iva kom mre~om Parcours Euro-Africain. Nakon skupa iz 1989. njihov konvergentni interes za kolektivna pasiata je uz pomo meunarodnog i nacionalnog instituta lociranih u Italiji polu io zbornik radova  Kolektivna zemljiata na Sredozemlju (francusko izdanje iz 1992. i talijansko izdanje iz 1993.). CIHEAM je i nakladnik nakladnih nizova Options Mditerranennes s viae prinosa posveenih tradicijskim praksama, relevantnih i za naau temu. Istra~iva ki respekt koji kontinentalna etnologija od svojih za etaka gaji prema kolektivnim kulturnim praksama nije bio ravnomjerno usmjeren. Trajni dio etnologovog odgoja je pozornost prema tradicijama koje su u svojim prijenosima neindividualizirane, pa se i u katalogiziranjima materijalnih dobara ( ak i pred otklonima od ustaljenih oblika) kao dio identiteta kulturne pojave ne identificira pojedinac poput izraiva a, korisnika ili vlasnika. Opisivanje u pasivnom umjesto aktivnom obliku ( koristilo se ,  radilo se , bez stvarnih korisnika i radnika) ini prepoznatljivim etnoloako ativo u mjeri koliko je poznat i  etnografski prezent , koriaten za narativno ~ive pojave kakvih u zbilji viae nema. Takva su predstavlja ka uopavanja markirala i domenu kolektivnog. U ud~beniku skupine autora  Hrvatska etnografija iz 1998. odlomak  Kolektivno i individualno vlasniatvo nalazi se unutar poglavlja  Pravnoimovinska obilje~ja obitelji (pod  Seoskom druatvenoau ), tako da je jedino kolektivno vlasniatvo koje referira imovina proairene obitelji. Jedini spomen zajedni kih pasiata nalazi se u drugom dijelu ud~benika u odlomku o sto arstvu, gdje se konstatira da je seoska zajednica obi no  raspolagala zajedni kim pasiatem (gmajnom), ciljajui na kontinentalni nizinski ambijent. Ud~benik V. Stein-Erlich  U druatvu s ovjekom iz 1978., koncipiran po zasadima kulturno-antropoloake akole i koriaten u nastavi socijalne antropologije za studente sociologije, najbli~e aspekte doti e u odlomku  Uzajamnost (poglavlje  Obi aji, norme i regule , str. 315). Takvi ud~beni ki prikazi svjedo e o strukovnoj normi da se u pretresanju kolektivnog u druatvenim uredbama pazilo na tipski predstavljene druatvenosti i obi aje uzajamnosti poput npr. mbe, ustroja pastirske ili ribarske dru~ine. U opisivanju instituta kolektivnosti naglasak je bio na injenju, organizaciji i radu ali ne i na stvarnim pravima, vjerojatno stoga jer je opisivanje pojedinih zemljiata i njihovih pojedinih obraiva a prestupalo onkraj etnologije u podru je historije pojedino osvjedo ivih pojava. Iako je svoje pisanje o tradicijama i nominalno naslovio  historijom , zanimljivo je kako se jedinog srpskog akademskog istra~iva a kolektivne zemljiane imovine Sretena Vukosavljevia uvrije~eno dr~i sociologom. Iz ovih je razloga etnologija rijetko identificirala kolektivno posjedovana zemljiata. S druge je strane u korijenima etnoloake struke interes za obi ajne pravne ustanove kakve je kod nas istra~ivao, anketirao i 1874. godine zborni ki objavio Baltazar Bogiai u  Grai u odgovorima iz razli nih krajeva slavenskoga juga , gdje se po usporednom reperu rimskog prava meu stvarnim obvezama privatnog prava u odreenoj mjeri nije moglo presko iti razgrani avanja oblika vlasniatva.  Polazni kolektivitet se dr~i va~nim dijelom pravno-povjesni arskih razmatranja najstarije hrvatske nacionalne povijesti. Zemlja kao osnova ekonomskog sistema u feudalizmu potpada pod viaestruko vlasniatvo s vladarem kao eminentnim vlasnikom, feudalcem kao izravnim vlasnikom darovanim od vladara, i s obraiva em (u Dalmaciji kolonom, tj. te~akom) kao koristovnim vlasnikom. U tom smislu povjesni ar u srednjovjekovnom gradivu pojam terra communis ne prevodi kao zemlju seoske zajednice, ve kao zemlju komune u pravnom polo~aju feudalca. Va~no polje interesa pravnih povjesni ara predstavljali su srednjovjekovni statuti, u kojima nalazimo prisutne i odredbe o kolektivnim pasiatima. Oto ne zajednice u pogaanju takvih odnosa i ugovaranju koriatenja s feudalnim vlasnicima nastupaju kao seoske zajednice, seoske opine koje su s narodnog jezika administrativno prevoene kao  univerzije . Na Zlarinu povjesni ar univerziju tuma i kao  fakti ki jedan od oblika seoske opine . Pravnu narav zemljiata odra~avaju toponimija i frazeologija. Historijski okvir za pristupanje temi kolektivnih pasiata su agrarni odnosi. Iako su u tom okviru pasiata esto doticani predmet hrvatskih povjesni arskih radova, meu primorskim kolonatima slu aj kolektivno posjedovanog pasiata obrauje jedna jedina studija. To je obrada tzv. lunjskog pitanja iz pera Nikole Crnkovia, naprije sa znanstvenog skupa o Rabu 1984. i potom u svesku paakih povijesno-gospodarskih tema iz 1988. Radi se o paanjacima Lunjskog poluotoka na otoku Pagu koji su po feudalnom pravnom poretku kao regalnog (eminentnog) vlasnika od 1409. do prodaje vlasniatva 1642. imali Mleta ku republiku, do 1866. je to bilo viae plemikih obitelji koje su tada obeateene carskom kupnjom za ra un rapske Opine (prije u poziciji izravnog vlasnika, tj. feudalnog gospodara zemljiata) te novaljske i lunjske seljake kao koristovne vlasnike koji u~ivaju obi ajno pravo potvreno Rapskim statutom. Vremenom su obostrana nastojanja vlasni kog razjaanjavanja dospjela u aah-situaciju jer je unaprijeena vrijednost zemljiata (kr enjima, kultiviranjima, graevinama) nadmaaila pretpostavljivu vrijednost paanjaka u ugovorenom koriatenju, te~aci se po tom privatno-pravnom odnosu prema gospodaru zemlje s nje nisu mogli izbaciti sve dok su podmirivali svoje ugovorne obveze, a njihova dugotrajna ustaljenost na izoliranim zemljiatima u blizini jedino njihovih sela to je u stvarnosti inila nemoguim (Crnkovi 1988, 109). Kada je nakon austrijske agrarne reforme postao mogu kolonatski otkup zemlje u vlasniatvo, viaekratna nastojanja da se izmeu rapske zajednice oko tisuu dionika i preko 130 lunjskih i novaljskih  obiteljskih glavara zemlja otkupi u ime svih seljana nisu uspjela, pa je pravni zapetljaj u reguliranju vlasniatva dokon an tek zemljiano-knji~nim brisanjem  graana grada Raba (prije 1866. zakupaca u feudalnog vlasnika, koji su vlasnicima postali po austrijskoj agrarnoj reformi) i upisivanja njihovih bivaih te~aka kao vlasnika zemlje na Lunjskom poluotoku 1948. godine. U ovom pravno-povijesnom oto nom reliktu zadnji je feudalac u stvari bio Narodno-oslobodila ki odbor Raba koji je 1945. a~urirao popis lunjskih i novaljskih podlo~nika i ovlastio procjenitelje uroda, ali obveze davanja nisu podmirene.  Lunjsko pitanje i sagledavanje ove analize unutar okvira navedenih interesa historije za zajedni ka pasiata seoskih opina daje naslutiti zaato raa lanjivanja povijesnih kolektivnih imovinskih prava nad nekretninama u Dalmaciji nisu daleko odmakla. Omoguavanje kupnje izravnog vlasniatva od te~aka i itavih sela koncem XIX. st. druatvenu je teksturu vlasni kih odnosa u inilo vrlo aarolikom, a kamen i u mozaiku su bili i kolektivni karakteri nekih otkupa s tisuama uklju enih dionika. Pravno-povijesno nasljee vlasni kih odnosa u Dalmaciji je meu najzamraenijima u Europi, a unutar negdaanjih mleta kih  Starih ste evina su najaarolikije stanje privatno-pravnih odnosa baatinili otoci (Soldo 2005.). Povoljan feudalni pravni polo~aj seljaka vezanog za kulturu masline ili loze a ne za zemlju doaao je na povijesnu naplatu, jer ovdaanji te~ak nije mogao stei vlasniatvo nad zemljom koju obrauje joa itavo stoljee nakon svih ostalih carevinskih zemalja. Ope austrijsko ukidanje kmetstva 1848. je u Dalmaciji odgoeno dok se ne upoznaju prilike i prilagodi zakon. U kraljevinskoj Jugoslaviji je rjeaenje takvih odnosa odlagano do 1931. i u provedbi nedovraeno do 1941., dijelom do ekavai okon anje tek primjenom zakona iz 1947. godine i ostavljajui traga i kasnije u pojedinim sudskim sporovima radi raa iaavanja vlasniatva. Interpretacijski okvir kakav kolektivno vlasniatvo ima u druatvenim i humanisti kim znanostima, te u javnoj percepciji, sli an teorijskom kodificiranju kakvog si je kroz formativno razdoblje druatvenih znanosti u stru nom, zakonodavnom i svakodnevnom vokabularu izborila zadruga, vrlo je va~an u naaem razumijevanju postavljene teme. Kako e se vidjeti, zahvaljujui konvencionalnim pojmovnim polaziatima bilo je mogue da se novi druatveni sadr~aj i kulturna praksa u raznim prilikama formalno respektiraju bez suviae pitanja. S druge strane je situacija predmnijevanja starih kalupa za nove pojave karakteristi na praksi u etnologiji i njenom druatvenom kontekstu. Poslu~ivai se temom iz znamenitog zbornika radova o izumljenim tradicijama iz 1983., valja izvidjeti mo~e li se o kolektivnom vlasniatvu zemlje i pripadnim kulturnim praksama govoriti kao o starodrevnom akotskom kiltu  ato je u stvarnoj povijesti bila industrijska prilagodba preslojena romanti arskim invencijama. Stoga se raa lanjenje ove teme mo~da mo~e pratiti i kao dekonstruktivisti ko disciplinarno gradivo, emu je posveen zaklju ni dio lanka. U feudalnom poretku u~ivatelj regalnih prava (eminentni vlasnik) na otoku }irju bila je franjeva ka zajednica sv. Lovre koja je u `ibenik 1648. izbjegla s Visovca i joa ranije iz Bosne. Franjevci su te privilegije od Mleta ke republike dobili 1650., nakon privole za oto ni smjeataj svojeg novog samostana dvije godine ranije, kao nagradu za prevoenje novog stanovniatva u mleta ku Dalmaciju za vrijeme Kandijskog rata. Zahvaljujui tom feudalnom odnosu u samostanskom su arhivu ostali pohranjeni brojni spisi vezani za oto ni agrar. Sreujui franjeva ke arhive u Dalmaciji i ovaj je arhivski fond uredio zaslu~ni povjesni ar fra Josip Ante Soldo, objavivai analizu  Agrarni odnosi na otoku }irju od XVII. do XIX. stoljea u uvenom Akademijinom knji~nom nizu  Graa za gospodarsku povijest Hrvatske 1973. godine. Samostan je kao eminentni vlasnik ubirao porez od feudalnih gospodara (vakantnih plemia) koji su otprije imali oto ne zemlje u izravnom vlasniatvu, a obraivali su ih lokalni seljaci. Vrste poreza su determinirale kakvi su podatci sa uvani u samostanskom arhivu:  Liveli se dobijaju od kua koje se nalaze u uvali Muna. Teratici se dobijaju s cijelog otoka. Gospoda iz `ibenika (samo u Polju) plaaju teratik od zemljiata na spomenutom otoku, a koloni daju petine i teratik, kako stoji u knjigama, a dr~ava je dala samostanu. Petine se odnose samo izvan Polja. Stoga seljaci }irja plaaju petine i teratik: petine izvan Polja, a u Polju teratik , podsjetnik je na koricama knjige u kojoj su zapisani dugovani liveli i teratici (Soldo 1973, 26). Osim petina, preostali porez zanimljiv za naa slu aj je herbatik (travarina). Prikupljao se po glavama stoke, tako da zahvaljujui tom evidentiranju doznajemo da je 1726. na otoku bilo oko 500 ovaca i 7 goveda, 1737. ukupno 445 glava stoke, 1764. ih je bilo 463, 1768. 302, 1772. 274, 1777. 288, po austrijskom popisu iz 1849. je na }irju i susjednom Kapriju ukupno bilo 640 ovaca, 320 koza i 50 magaraca, a po popisu 1960. na oba otoka je bilo 1309 ovaca. Ove postojano male brojke istra~iva  umjesno tuma i  nedostatkom veih povraina paanjaka . U praksi su petine i herbatik predstavljale najrentabilniji samostanski prihod. Teratik je bio nevelik  kraljevski porez kojeg je samostan stekao od Mletaka darivanjem eminentnog vlasniatva, no povjesni ar ipak cijeni da je ekonomski boljitak samostana viae imao zahvaliti radu akole i pristojbama pastve uz duhovni ki rad petnaestak samostanske subrae (isto, 17 i 46). Vremenom su sazrele okolnosti i za povla enje samostana sa otoka jer su oto ani u razdoblju nakon pomicanja turske granice dublje u zalee eae dolazili u priliku otkupljivati oto ne zemlje odsutnih gradskih gospodara, sada ekonomski okrenutih k lakae dohvatnom susjedstvu grada. Kao novi vlasnici navrijednijih zemljiata u Polju su im nastojali priklju iti i obodni novoiskr eni kra, jer se na zemlje u Polju plaao manji teratik a na kr evine van Polja vee petine. Do tog se vremena suhozidnim ogradama fiksira doseg zemljiata u individualiziranim vlasniatvima najdalje prema jugoisto nom dijelu otoka, gdje je po etak najkrupnijih dijelova zajedni kog pasiata. Povod prijeporima bilo je nastojanje samostana da nove seoske vlasnike tih zemljiata kroz vea davanja tretira kao kolone (te~ake). Iz tih je razloga razumljivo da su se u XIX. st. uvrije~ili sudski sporovi zbog nedavanja obveza koje je samostan u pravilu dobijao, ali su usputni troakovi parni enja, dugoro na bezizglednost namicanja davanja sa }irja i nove zakonske mogunosti samostan naputili na kona no rjeaenje prodajom svojeg vlasniatva mjeatanima. Kupoprodajni ugovor izmeu samostana i mjeatana sklopljen je u `ibeniku 26. kolovoza 1876. Razdoblje nakon otkupljivanja zemalja u Polju od njihovih izravnih vlasnika iz `ibenika se u demografskoj slici otoka jasno prepoznaje. Od tog se vremena do godina punih posljedica filoksere (u razmaku od tri naraataja) stanovniatvo udvostru ilo, da bi se od tada kroz iduih pola stoljea prepolovilo. Prihodi koji su omoguili taj populacijski uzlet i sam selja ki otkup vlasni kih prava samostana sv. Lovre bili su vezani za uzgoj vinove loze u vlasni ki osvojenom polju, tako da su se razmjerno poveavali i smanjivali kako broj stanovnika tako i ukupna veli ina vinograda. Nova demografska stvarnost je razdrobila vlasni ku sliku Polja. Kako je pokazala agronomska analiza, u Polju je individualno zemljiate 1845. godine bilo prosje ne veli ine 0,38 hektara a 1991. svega 0,19 hektara, razdijeljeno na ukupno 543 pojedina ne estice. Nakon udara filoksere iz obitelji tako usitnjenih zemljiata krenulo se iseljavati u strane zemlje, a u novije vrijeme i put domaih gradova. Pri demografskom anketiranju 1980. godine samo su se dvije obitelji deklarirale poljoprivrednima. U popisu iz 2001. na otoku viae nema nijednog domicilnog deklariranog poljoprivrednika. Danas je }irje, poput mnogih sli nih, postalo resortno seosko odrediate u kojem se sije anjska populacija spustila na oko dvadeset ljudi, a preference boravljenja oko tisue privremenih stanovnika u vraku ljeta premjeatene su iz Sela na obodu Polja prema uvalama s novim graevinama, prilagoenim vikendaakim i turisti kim posjeivanjima. Prijaanjem lokalnom gospodarskom trokutu poljodjelstva, ribarstva i sto arstva priklju en je turizam, a posve je uklonjeno sto arstvo. }ivotinjski fond iziskuje trajnu prisutnost stanovniatva, ato je meu vikendaaima ili uope zimi za privremenog seljenja ostarjelog stanovniatva u potrebi za jednostavnijom skrbi u gradu postalo neodr~ivo. Stoga je razumljivo da je pri popisu 1981. zabilje~eno samo 39 ovaca, 1991. godine 26 ovaca, u vrijeme izlaska geografskog lanka 2004. godine 3 ovce, dok ih u vrijeme izlaska ovog lanka na otoku viae nema. Zadnja napasanja ov jih stada na seoskoj zemlji ju~nog dijela otoka bila su prije pola stoljea, a zadnji su oto ani u redovitom sje enju vegetacije za ogrjev i blago tamo iali prije dva desetljea. To je danaanji druatveni i gospodarski okvir stupanja na prostore nekadaanjih paanjaka, koji su u ukupnoj povraini otoka imali viae od dvije treine udjela a u pojedinim su katastarskim esticama nerazdijeljenih kolektivnih paanjaka obasizali i do oko 300 hektara. Kolektivni paanjaci su u katastru iz 1824. rasporeeni svugdje po airokom obalnom obrubu. U konfiguraciji dva oto na hrpta najvei je odmak od tih estica na jugoisto nom kraju otoka. Za ov arske i kozarske potrebe na ovakvom je terenu va~na bila prisutnost akumulacija vode koja, osim manjih krakih akrapa, na jugoisto nom dijelu otoka postoji na tri mjesta: u 35 m dubokoj jami Gradina, u ostatcima cisterne na brdu Gusterna i u 11 m dubokoj apilji na brdu Dra~evica. Prvi je objekt prirodna jama u osnovici poluotoka Graanjak koji s ju~ne strane zatvara prostranu uvalu Stupica. Jama je bila razlogom pozicioniranja prethistorijske i anti ke utvrde Gradina, s pronaenim ostatcima drvene konstrukcije za silazak i izvla enje vode (}L 186). Nakon raspadanja te skele voda je ostala preduboko za sto arsko koriatenje. Drugo je mjesto umjetni objekt ostavljen kao prvi dio radova na utvrdi iz istog anti kog lanca. Zie cisterne je, osim okljaatrenog tjemena, dobro o uvano. Zbog neo uvane nakapne plohe akumulacija u cisterni nije velika. Uz cisternu postoje tipi ne ov arske gradnje. Na koncu, u viaem dijelu ju~nog pobra Dra~evice postoji prirodni apiljski objekt iju je akumulaciju vode mogue dosegnuti silaskom (}L 187). Potonja dva objekta nalaze se na udaljenom jugoisto nom dijelu otoka koji sa sjeverne strane zatvara uvalu Stupica. Stari putevi prema jugoisto nom dijelu otoka usmjereni su prema ta dva objekta. Radi se o stazama koje su prethodile vojnim kolnim cestama za zaprege i kasnija motorna vozila, a danas mo~emo posvjedo iti njihovo prisustvo u katastarskim i kartografskim vrelima, te u ostatcima u krajoliku. Kao dio tog repetitivnog kartografskog gradiva i dalje se mogu pratiti staze kojih u stvarnom krajoliku veim dijelom viae nema. Glavni ov arski pristup je iz izdvojenog sjeveroisto nog dijela oto nog naselja zvanog Brdo prolazio kroz maslinike u smjeru individualnih zemljiata u predjelu Samograd. Zaklju no ra vanje tog puta iza Samograda u predjelu Bra ski kr i pod brdom Kapi mo~e se vidjeti na katastru iz 1824. Kasnije je proairen dio tog puta na trasi dalje u smjeru pristaniata, a od tog je ra vanja cesta probijena novom trasom manje kraevitim terenom kroz Vu ipolje i dalje kolnim pristupom do topni kog uporiata na Zvizduljama. Trasa stare staze se od ra vanja pod Kapiem iza Bra skih kr a i napuatanja suhozidina na meama individualnih kr evina (Kr ) pru~ala uz sjeverni hrbat, dosizala Gusternu i spuatala se do Prislige nad uvalom Mala stupica. Njen odvojak pod Velim vrhom se odvajao prema brdu Dra~evica i dosezao kraki paanjak oko spomenute apilje. Prva je korisnost jugoisto nog dijela otoka joa iz prethistorijskog i kasnoanti kog vremena, i ta je bila vojnog karaktera. Dvije spomenute utvrde, villa rustica u uvali Stupica na lokalitetu `andrikov mul i prethistorijsko gradinsko zbje~iate na obli~njem brdu Kapi jedini su pred-srednjovjekovni arheoloaki lokaliteti na otoku. Friganovi razdoblja iz proalosti otoka razvrstava po geografskom klju u, a ovaj najstariji period naziva  jugoisto nim . Idua je povijesno istaknuta korisnost oto nog tla bilo namicanje vapna iz mnogobrojnih vapnenica na ije se ostatke nailazi du~ oto nih obala. Gorivo za desetodnevno gorenje vapnenice moglo je obasizati dvije tisue tovara drva. Otok je za takav posao o ito bio privla an jer se  isticao aumama divlje omorike , kako 1487. godine piae Juraj `i~gori. Nakon intenzivnog vapnarstva je oto ni kra liaen aume mogao biti pristupa niji sto arima. O sto arskom koriatenju otoka posredno svjedo i toponim Gai (gaji) na drugom kraju otoka, jer su gajevi konvencionalno bili u~i aumoviti paanjaci ograeni za zasebnu kolektivnu ispaau po vrsti stoke. Prakticiranje sto arstva je bilo isprepleteno sa airim koriatenjima oto nog prostora. Nasljee kasne antike na korist ov ara bila je napuatena cisterna na brdu Gusterna, zahtjevna i vrsta gradnja nastala na karici signalno-obrambenog lanca koji se u VI. st. protezao od Konstantinopola do Ravenne (}L 49). Koncem srednjeg vijeka to je u krajobraznoj vegetacijskoj meuigri bio kompleksni obrt vapnarstva, s lokalnim majstorima, raznovrsnim radnicima i namjenskim poduzetni kim  druatvima u koja su novac ulagali aibenski plemii (Kolanovi 1995, 241). Od konca XIX. st. do zamiranja lokalnog sto arstva to su bila lokalna uporiata isto nojadranske mre~e obalnih bitnica, s novim putevima kolne airine koji su u spajanju pristaniata s bitni kim krajevima otoka uzgred povezali mjesto s daljim pasiatima i uvalama. S druge strane, vojno zaprije ivanje prolaza na Prislizi (uskoj prevlaci) pred Zvizduljama onemoguilo je provoenje stoke do preostalih krakih pasiata oko brda Smrikovac na krajnjem jugoistoku otoka. Razmjeri ovog lokalnog sto arstva su minijaturni. Na prostoru s ijom smo ga pravnom proaloau usporedili, Lunjskom poluotoku, 1847. godine goji se oko deset tisua ovaca (Crnkovi 1988, 88-90). Povjesni ar uo ava openito mali broj stoke na aibenskim otocima u XV. st. i izostanak pasianih zakupa tuma i prisustvom naselja i poljodjelskih kultura (Kolanovi 1995, 178). Samo je na skoro jednako velikom }utu 1411. bilo 800 grla sitne stoke, ili pak na 10 km2 veem Olibu 1466. godine 1200 grla sitne stoke (Raukar 1977, 198). Uostalom, demografski uzlet s konca XIX. st. i po etka XX. st. bio je jasno vezan za zbivanja u Polju i vinovu lozu, a preti ak novca u zemljianom otkupljivanju za koraljarstvo (Soldo 1973, 58). Ipak je pastirski vid privrjeivanja dugo tekao, zabilje~en ve janjadima i kozliima u dokumentima crkvene desetine iz 1400. godine (Kolanovi, ibid.). Dugo trajanje malog oto nog sto arstva u lokalnoj zajednici s limba ekonomskog pre~ivljavanja prilagoavalo se okolnostima u izoliranom gospodarstvu i njegovom krajoliku. Prostor koji je bio koriaten isklju ivo kao pasiate (u predjelima bli~ima Selu i kao izvor ogrjevnog drva) poprimio je crte istovrsne uklopljenosti u airi kontekst povijesnog trenutka. Na naaem razmeu tisuljea nova ulaganja iz grada prema otoku viae nisu tekla k vapnenicama. Ipak, kao i s vapnenicama, i nova je poslovna prilika bila vezana za obalnu crtu tih prostranih pasiata. Od etiri vojna uporiata na otoku samo je jedno, na individualiziranim maslini kim esticama u predjelu Mikuljice, nakon 2. sv. rata obeatetilo prijaanje vlasnike. Ostala su tri izgraena na kolektivnim paanjacima, lokalno zvanoj  seoskoj zemlji", ne obeatetivai suvlasnike ni u vrijeme prve austro-ugarske gradnje, ni u vrijeme kraljevinskih i federalnih dogradnji. Jedino nastojanje izvlaatenja odnosilo se na jugoisto ni dio otoka gdje se na seoskoj zemlji oko brda Zvizdulje nalazi bitnica obalnog topniatva, rasformirana 1996. Prvi je zahtjev izvlaatenja 1982. predala federalna ratna mornarica, tu~ei 191 zemljiano-knji~nog suvlasnika radi ispravka knji~enja na 66 620m2. Bitnici je slijedila burna povijest. Dva dana prije napada federalne vojske na `ibenik ovo je jedino oto no uporiate s preostalim topovima popunjeno policijskom mom adi. Bitnica je prihvatila borbu iduih aest dana, preokrenuvai ishod napada na `ibenik dok se u odbacivanje napada a nakon dan i po nisu uklju ili moderniji i vei topovi premjeateni iz bitnice Ze evo kod Rogoznice. U obranu su na }irju tih dana bila uklju ena 43 topnika i 39 civila, veina od ovih osamdesetak izravno uklju enih bili su }irjani. Nakon rata bitnica je raspuatena 1996. i bila pod paskom pri uvnog narednika HRM do 2001. godine, koji je iznajmljivao turisti ki smjeataj. U pripremi obnavljanja mornari ke tu~be je zemljiate ove seoske zemlje premjereno 1999. pa je airoki obalni pojas oko napuatenih vojnih graevina izdvojen kao jedina estica za izvlaatenje, povraine 440 140 m2. Ro iate pred 22 tu~ena }irjana (nekih suvlasnika, drugih bez suvlasniatva u cijepanoj zemljianoj estici) odr~ano je 11. studenog 2004., a s popravljenom tu~bom za izvlaatenje 151 od 238 zemljiano-knji~nih suvlasnika 23. o~ujka 2006. godine. U nedostatku vjerodostojnih interpretacija ovih zbivanja, okolnosti novog obuhvata zemljiata za izvlaatenje i navodnog turisti kog graevnog projekta u uvali Mala stupica u lokalnoj se zajednici tuma e kao skrivene namjere iza postupka izvlaatenja. Bivae vojno uporiate na zaba enom dijelu malog otoka je s obje strane bitnice flankirano obalom bez vikendica, jer je itava okolica uvale Stupica u kombinaciji nerazdijeljenosti seoske zemlje s represivnom prisutnoau vojske ostala liaena graevina. `iroko podru je uvale Stupica je predlo~eno zaatititi kao zna ajan krajobraz. Prva airoka reevaluacija ovog prostora bio je lokalni odsje ak Justinijanovog tvravnog lanca iz VI. st. Kasnije su uslijedile ulaga ke mogunosti aibenskog plemstva u vapnarskom biznisu kasnog srednjeg vijeka. Austrijska uprava je ovo podru je uvezala u dva litoralna lanca: u niz pu inskih svjetionika s nedalekom Blitvenicom, i u mre~u obalnog topniatva. Nalazei se nad uvalom Stupica koja je u turisti koj eri postala popularnim etapnim sidriatem izmeu Kornata i Hvara, vojska je ovdje i na drugim sli nim mjestima odgodila betonsko rastakanje obale. Najnovija su zbivanja u ovim dijelovima seoske zemlje iznova protuma ila potencijale zemljiata. Ovoga puta to nisu obalna pozicioniranja u neprekinutom signalnom lancu niti bijeli vapnenac u blizini obilja drveta za gorenje kamena i mora za brodsku otpremu dobijenog vapna. U Hrvatskoj s konca XX. st. i samog po etka XXI. st. to je pusta i atraktivna obalna crta uz koju se, ve i bez ikakva receptivnog napora, svakog ljeta sidre tisue plovila. Na naaem primjeru je investicijski zamah posveen novim turisti kim kapacitetima naiaao na sada nerjeaivu teakou razgranatog suvlasniatva nad seoskom zemljom. Zadnji lokalni primjer njenog razdijeljivanja je dijeljenje zemljiata za izgradnju vikendica u trostrukoj uvali Koromaana iz 1980., kada je Mjesna zajednica vodila parceliranje novih estica ne bi li razilazeu populaciju atraktivnim nekretninama vezala za otok. Kako su ve tada svjedo ila demografska istra~ivanja, oto ni su vikendaai, stalno nastanjeni i zaposleni u `ibeniku, Zadru ili Splitu, postali najveim dijelom stanovniatva makar povremeno anga~iranog na otoku. Koromaana je danas, zajedno sa drugom takvim podru jem koje je nastalo na individualnim zemljiatima u Mikavici, Pe enjoj i Tratinskoj, novi tip naselja koji je po ljetnoj napu enosti zasjenio Selo. Razdjeljivanje i prodaja zemlje se na otoku Viru dogodila kao reakcija na najavu gradnje atomske centrale 1978. i pokuaaj iz lokalne domene da se novim naseljem useljenih vikendaaa onemogui takva dr~avna gradnja. I uope je razdjeljivanje tema koja s kolektivnim pravima na imovinu ide skupa. Uzurpacija (prisvajanje)  na imanje zajedni kih pasiata za individualne potrebe, naj eae poljodjelstva (voarstva) je pojava regulirana odredbama statuta dalmatinskih komuna i konstatirana u priobalnoj povijesti poput pravne prakse u Dubrova koj republici XIV. i XV. st. U komunadama ju~nog dijela otoka Krka su tako izdvojena zemljiata nazivana u~urp ili po~urp. Takve se promjene vlasniatva prepoznaju po uspostavi novih mea, u primorju suhozidnih. Na imanje pasiata u Crnoj Gori opisuje Rovinski:  Ponekad, uz opu suglasnost, dio zemlje na planini pretvara se u njivu, pa se i ova dijeli na parcele koje postaju privatno vlasniatvo pojedinih kua . U feudalizmu se zajedni ke paanjake uzurpiralo za privatne vinograde jer je itav poredak po ivao na vlasniatvu zemlje i njenih uroda. U novoj privredi se uzurpira prostor disfunkcionalnog zajedni kog paanjaka, a tlo i njegov prirod su neva~ni jer se nova proizvodnja odvija na otprije privatiziranim zemljiatima. Stariji povijesni aspekt uzurpacije prostora predstavljaju pravni propisi kojima se strancima zabranjivalo kupovinu kue ili zemljiata. Tako se u lastovskoj povijesti nakon priznavanja dubrova ke vlasti u XIII. st. kao stvarni konac oto ne autonomije uzima prvo nametanje stanovnika Dubrova ke republike za nestranca kakav mo~e posjedovati nekretnine na otoku iz 1523. U Europi su suvlasnici zajedni ke zemlje (pasiata, aume) naj eae gubili prodajom, hipotekom nakon kredita za otplatu dugova ili dugim iznajmljivanjem radi zadu~enosti. U Belgiji je 1847. sa zakonom o reklamaciji neobraenog zemljiata najvei dio zajedni kih pasiata (na oko 5% povraine Flandrije) nestao u financijskim transakcijama graana s gradskim vlastima koje su stekle vlasniatvo nad njima po francuskom Graanskom zakoniku iz 1804. Branei se povijesnim dokumentiranjima svojih prava, danas su na okupu ostale Gemene en Looweide u selima Assebroek i Oedelem, isto no od Brugesa (100 ha veliko pasiate s preko tisuom suvlasnika od kojih ga koristi joa mali dio) i manje zajedni ko pasiate u pokrajini Limburg. Normandski zajedni ki paanjaci su u XIX. st. bili otkupljivani od mesara koji su opskrbljivali pariake tr~nice. U nizozemskom selu Wijk pokrajine Sjeverni Brabant danas je 560 suvlasnika ljetnog pasiata Wijkerzand kojem se koriatenje prati od XIV. st. To su svi oni  kojima izlazi dim iz dimnjaka u selu Wijk , kako ka~e pravilo iz XIX. st., a dioniatvo im daje udjela u danaanjem najmu za tuu ispaau krava i isplati za kopanje gline za ciglanu. Iseljeni gube pravo dioniatva, a doseljeni ga stje u. Ulazak stranca u vlasniatvo nad zajedni kim paanjacima je u dijelovima `vicarske reguliran na vrlo konzervativan na in. Iz zajednica poznatih kao Korporation koje su bile vlasnici planinskog paanjaka (Alp), u kantonima Schwyz i Uri su pridoalice bile isklju ene joa od konca XIV. st. Dioniatvo u suvlasni koj zajednici nije se moglo otuiti pa su one postale vrlo prepoznatljive po prezimenima, a novodoseljeni su nazivani Hintersssen ( kasni naseljenici ) ili Beisassen ( naseljenici koji ~ive meu nama ). Drugdje je uklju enje u skupno vlasniatvo nad alpskim paanjakom regulirano komunalnom odlukom:  Zakon izri ito odri e strancu (Fremde) koji je kupio ili na kakav drugi na in stekao zemlju u selu Trbel stjecanje bilo kakvog prava na zajedni kom paanjaku, zajedni kim zemljama, pasiatima, ili dozvolu za sje u. Vlasniatvo nad komadom zemlje ne uklju uje automatski ikakvo komunalno pravo (genossenschaftliches Recht). Stanovnici koji posjeduju zemlju i prava nad vodom zadr~avaju pravo odlu ivanja da li strancu mo~e biti dodijeljeno komunalno dioniatvo.  Procjenjuje se da je u Japanu do po etka modernog razdoblja 1867. bilo oko 12 milijuna hektara auma i planinskih paanjaka u skupnim vlasniatvima sla, odakle se i danas nami e sirovina za drvnu industriju. Oko pola okolice Osnabrcka u sjeverozapadnoj Njema koj je koncem ranog modernog razdoblja bilo u razli itim varijantama zajedni kih pasiata. U Nizozemskoj je oko 1955. preostalo oko 225 000 hektara zajedni kih pasiata (gemene gronden). U danaanjoj Francuskoj zajedni ka zemljiata zauzimaju 9% ukupne povraine. O uvana su u isto nom (uglavnom planinskom i ov arskom) dijelu zemlje. Na zajedni kim paanjacima i u aumama nordijskih zemalja se danas po shvaanju nepisanog allemansrtten (sva ijeg prava, dijela respektiranog obi ajnog prava) mo~e rekreativno kretati, brati aumsko voe ili noiti u aatoru (na jednu no) bez ikakve potrebne dozvole. Gradovi kao vlasnici aume poznati su na primjeru Be a, u Njema koj, eakoj ili Bugarskoj, a najpoznatiji je europski primjer aume Sihlwald u vlasniatvu Zuricha, odakle se graani opskrbljuju ogrjevnim a grad i graevnim drvetom. Iz zajedni ke aume su djeca sela u podru ju Mnsingen pod `vapskim Alpama skupljala pu~eve i gojila ih na salati, da bi se 1825. iz ovih sela u Ulm, Mnchen i Be  prodalo pola milijuna pu~eva za godianji utr~ak od 333 fiorina. Koriatenje zajedni kih zemljiata je va~an dio europske agrarne povijesti, uglavnom kroz eksploataciju auma, paanjaka ili engleskog ratarskog open-field sustava kakav je u dugoj ekonomsko-politi koj povijesti prethodio industrijskoj revoluciji i pregraivanjima zemljiata za intenzivan uzgoj ovaca. Danaanja sa uvana zajedni ka zemljiata od prakti no spomeni ke vrijednosti u glavnom gradu Velike Britanije su Hampstead Heath, Putney Commons i Wimbledon. Kolektivna pasiata  istra~iva i ne vole, a inovnici preziru . Skupnim vlasniatvima nad zemljiatima kao nazadnim pravnim fosilima joa od XVIII. st. nisu bili skloni fiziokrati, ni marksisti u XIX. st., niti liberali XX. stoljea. Danaanji povjesni ari opovrgavaju Hardinovu  tragedy of the commons i postavljaju pitanja nisu li u analiziranim primjerima posrijedi ipak bile druga ije tragedije,  tragedy of enclosure (ograivanja) ili  tragedy of exclusion (razdjeljivanja i uzurpacije, po: De Moor et alii 2002, 258). Povjesni arka francuskih skupnih paanjaka ocjenjuje da oni nisu bili glavni pogon agrarnih sustava, ve korisna dopuna. Na taj se na in u kriti nim razdobljima ubla~avao manjak brstiva, paaa se u drugim vremenima iznajmljivala a uvodile su se i naplate lovnog i ribolovnog koriatenja. Takva su se lokalna upravljanja mogla odvijati ako su druatveni mir i zajedni ki interesi bili skloni skupnom vlasniatvu. Kad su se podvojili interesi druatvenih grupa, blokirali su se lokalni procesi upravljanja. Specifi nost francuske situacije je u interveniranju sna~no centralizirane dr~ave, ograni avajui lokalne gradove u administriranju i prisiljavajui ih, posredno ili neposredno, na uvanje takvih imovina. vrae organizirane lokalne zajednice su uspjele sa uvati skupne paanjake i tim su prostornim resursima tijekom XX. st. uspjele utjecati na smjer lokalnih ekonomskih promjena. Neke su na svojim zemljama privukle razvoj industrijskih zona, dok su se druge istakle u koriatenju ovih zemljiata u turizmu, napose u planinama. Rije ima istaknutog socijalnog antropologa,  raspravljanje druatvenog i kulturnog ~ivota uz sjeverne sredozemne obale bez uklju ivanja turisti ke dimenzije je neato poput nastojanja da se razumije kultura naroda Nuer ignorirajui njihovu stoku . Od razumijevanja sto arstva u lokalnim zajednicama i prostorima tek nam se valja primaknuti razumijevanju procesa i u inaka turizma na tim istim mijenjajuim mjestima. Zajedni ka pasiata su kanarinac u rudniku druatvenih odnosa, kako u srednjem vijeku, tako od prosvjetiteljstva do industrijalizacije a meu odr~anim primjerima i dan-danas. Do industrijske i poslijeindustrijske epohe dugovje na su pasiata na pojedinim zapletenim ili upornim mjestima trajala joa od vremena feudalne seoske opine. U naaem primjeru nam povijesni katastar svjedo i o istom na inu koriatenja tih zemljiata, koji su nakon oto nog otkupa 1876. dobila novog skupnog vlasnika. Idui je pravni korak u lokalnoj zajednici bio odreivanje 1/66 kao idealnog suvlasni kog udjela 2. o~ujka 1926. Razdjeljivanje pojedinih zemljiata je provedeno kasnije: "Ove godine 1940. doalo je diliti akolj }irje po amai na 15. listopada 1940. Podiljeno do si nja. Na 7. si nja podali karte gdi je koga dopalo." U najnovije vrijeme je baratanje seoskom zemljom meu suvlasnicima svedeno na utvrivanje osobnih udjela na novoizdvojenim zemljianim esticama na kojima se nalaze nove graevine, ato se po postojeim rjeaenjima iz Zakona o vlasniatvu posti~e (dogovornim) tu~bama meu suvlasnicima radi ispravka zemljiano-knji~nog upisa. Van Dalmacije je va~no bilo koriatenje Zakona o ureenju zemljianih zajednica od 25. travnja 1894. kojim je nadopunjeno ukidanje feudalnih odnosa iz 1848. Po selima su osnivane zemljiane zajednice sa skupno posjedovanim aumama i paanjacima, donosei po slovu ovog zakona svoje pravilnike i utvrujui udjele meu svojim lanovima. Na primjeru Praputnjaka vidi se da je zemljiana zajednica prihodovala najam ispaae (paaariju), zakup loviata i prodaju kamena, a zarada je koriatena za popravak puteva, plau poljara, gospodarenje aumom, za elektrifikaciju sela 1940. godine, a skrbila se i za ogrjev i grau za kue i vinograde. Uvid u sve zakonske odredbe daje tipski Pravilnik. Ovaj oblik posjeda ukinut je Zakonom o proglaaenju imovine zemljianih i njima sli nih zajednica te krajiakih imovnih opina openarodnom imovinom 19. travnja 1947. Zajedni ki paanjaci na }irju nisu bili ureeni kao zemljiana zajednica, niti je implementiran eksproprijacijski prag Zakona o agrarnoj reformi i kolonijalizaciji iz 1945. godine od 45 ha za paanjake, emu su po veli ini podlijegali. Na ovakvim mjestima s manjkavim povijesnim vrelima doima se kao da je agrarni odnos seoske zemlje na }irju joa u godinama prije utvrivanja 1/66-idealnih udjela bio dovoljno slo~en da se obeateenje za zemljianu uzurpaciju tri vojna uporiata ne sprovede ni u vrijeme Austro-Ugarske Carevine, a narav vlasniatva je vjerojatno odskakala od zemljiata iste namjene i veli ine u prvim poslijeratnim godinama pred uste~uim eksproprijacijskim povjerenstvima komunisti ke vlasti. Nakon promatranja promatranog, zajedni ka pasiata nude i perspektivu u promatranju promatrajuih. Da se na njih iz razli itih znanosti gledalo suviae uopavajuim ili nesklonim okom, ve smo mogli posvjedo iti. Najto nije bi bilo rei da ih se gotovo i nije gledalo. Promjene na zajedni kim pasiatima su u o ima etnologa pobudile mjeru pozornosti poput bijelih farmera koji su imali posla u selima Trobrijandskog oto ja gdje je B. Malinowski proveo svoje rodona elni ko socijalno-antropoloako istra~ivanje  njihova prisutnost nije ni pribilje~ena. U naaem slu aju je povod etnoloakog interesa bio potaknut razlozima van zasada same struke. Takvo ato se u hrvatskoj etnologiji ve dogaalo i u krupnom mjerilu. Openito teorijsko regeneriranje struke dogodilo se u krilu etnomuzikoloakog i oralnog folkloristi kog interesa, meu istra~iva ima koji su se 1948. institucijski izdvojili iz zagreba kog Etnografskog muzeja i kapacitirali novi Institut za narodnu umjetnost (danas Institut za etnologiju i folkloristiku). Sporo privoenje hrvatske etnologije novim ambijentima u kakve su se nakon 2. sv. rata premjeatali nositelji prou avane kulture, seljaci, na polju folkloristike ualo je u brzovoznu putanju potrebom politike da se dokumentiraju i objave narodne pjesme o revoluciji i proleterskom pokretu. Mnogi meu kaziva ima viae nisu ~ivjeli na selu, a bilje~ene su pjesme umjesto junaka i njihovih `araca iz turskih zemana sada veli ale proletere-ratnike koji su kroz sedam neprijateljskih ofenziva bili oboru~ani nekim novim aarcima. Takvim diktatom van ustaljenih zasada struke pokrenut je proces koji je nakon konca aezdesetih i po etka sedamdesetih postao nepovratan i u svojem razgranjavanju donio brojne i va~ne plodove. Openito je veza domae etnologije s ratovima ostala temom o kojoj se ne mo~e itati u uvrije~enim prikazima. Iako su etnolozi nakon ratova za dr~avu bili vrlo vrijedni stru njaci kakvi znaju iscrtavati determinantne etnografske zemljovide, a procesi uvjetovani poratnim repozicioniranjima su odlu ujue mijenjali predmetne obzore etnologije, takva se strukovna naracija meu gradivom u kojem su obi ne ocjene poput  od pamtivijeka ili  autohtono nije susretala. Ratni aok je 1968. ponukao G. D. Berremana s antropoloakog odjela Sveu iliata u Berkeleyu da svojim kolegama podastre antropologiju koja je, po njegovim rije ima, zasigurno nekonvencionalna, ali koja se i zbiva u nekonvencionalnim vremenima. U lanku  Da li je antropologija ~iva? Druatvena odgovornost druatvene antropologije su ga voja enja i ratne pogibije studenata u vremenima u kojima su antropoloaki sveu iliani odjeli bivali prokazivani kao stru ni servis vojnih i obavjeatajnih ustanova potakli raa laniti znanstvene zasade nepristranosti. Isklju ivost  nepristrane i  zagovorni ke znanosti nije stvarna, jer i  nepristrana znanost u stvari zagovara status quo. Gouldner je druatvene znanosti prispodobio Minotaurom, napola ovjekom a napola bikom ograni enom na labirint i odr~avanog ljudskim ~rtvama. Kako je nastavio,  mit o nepristranosti je bio koristan u odr~avanju kohezije i autonomije uope na modernim sveu iliatima, a napose u druatvenim znanostima. Finese financiranja njihovih istra~ivanja predstavljaju labirinte u kakvima je Minotaur dobrodoaao. Danaanja hrvatska etnologinja se ravna moralnim obligacijama iz novije etnoloake i kulturno-antropoloake literature pa na ela za druatvenu korisnost etnologa nalazi u polaziatima koja ve dijeli graanski aktivizam:  Pritom je manje va~na njihova uloga kao prijenosnika  autohtone tradicije (& ), a mnogo va~niji aspekt aktivizacije lokalne zajednice iz koje [tradicije] potje u.  U naaem slu aju, gotovo zakonomjerno, kao podsticaj opet su se pojavili rat i neposredno porae s vanproceduralnim pre acima kakve su u inili ostvarivima. Etnologova situacija u lokalnom okoliau iz ove studije podsjea na folkloristovu zadau u politi kom okoliau nakon prethodnog rata kada je trebalo objavljivati zbornike revolucionarnog narodnog pjesniatva. U normalnim strukovnim razdiobama istra~iva kih prioriteta to se ne bi dogodilo. Na }irju se zbilo da se ju~na kolektivna pasiata (u tom dijelu su u stvarnosti to ve borove aume) u svojem najdaljem rasprostranjenju prema srediatu otoka prote~u do zadnje kr evine, po etka ograenih zemljiata, oskudnog tla gdje se izmeu svjetskih ratova odustalo od maslinika i gdje je 1960. p elarsku kuicu uz pomo rodbine izgradio autorov otac a dva desetljea poslije svoju gradnju na otoku s majkom zapo eo i sam budui etnolog. Zbivanja oko povijesnih skupnih paanjaka i seoske zemlje stoga nisu postojala kao distancirani i eventualni akademski interes, ve kao dogaaj ato je neposredno pokucao na stari laz, ulaz koji je s te estice okrenut nerazdijeljenom ostatku otoka. Gdje se u svim tim steranjima raznovrsnih panoramskih pogleda s ovog nekadaanjeg zajedni kog pasiata nalazi otok? Pa on i nije niata drugo do li izdvojeno i omeeno kopno, a na njemu se rijetko kada zbiva neato ato tamo ve ne postoji. Ali to ato se na otoku doista zbiva, ima svoje prepoznatljive crte. Silom prilika, obi no se dogaa da su na otoku sva jaja u jednoj koaari:  Da bi mali otok namaknuo koli inu svojih proizvoda dostatnu za u inkovito tr~iano natjecanje u stvarnosti mo~e zna iti da je sve ili gotovo sve proizvodne sposobnosti posvetio jednom jedinom dobru.  Stoga su mogue oto ne gospodarske, bioloake, druatvene ili kulturne krajnosti, poput stvaranja glavnine dalmatinskog kulturnog pejsa~a u razdoblju vinarske konjukture druge polovice XIX. st. ili demografske opustoaenosti ovdaanjih (i npr. eolskih) otoka nakon airenja filoksere. U naaem je pasianom slu aju zanimljivo uo iti oto na i planinska poklapanja obilje~ja pu kih gospodarstava, dogaajnica i karakteristi nih promjena. Ipak je najva~nije iskoristiti ope prednosti oto ne vizure. U povijesnim, tradicijskim, demografskim, prostornim ili openito druatvenim opa~anjima ovdje prakti no nismo vidjeli ni ega ato se ve nije moglo opaziti i drugdje. Izdaanost pogleda s otoka mo~e i biti u tomu da je na jasniji na in pokazao ono ato se u isto vrijeme dogaa i u kvartovima metropolskih srediata, ambijentima udaljenih administracija i mnogim suvremenim sredinama koje, naizgled, ne dijele ni jednu crtu sudbine oto nih paanjaka s danaanjih razmea ekonomskih epoha. Kratice: ARj = Akademijin rje nik Rje nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. I.-XXIII. Zagreb: JAZU, 1880.-1976. SER = Skokov etimologijski rje nik Petar Skok: Etimologijski rje nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. I.-IV. Zagreb: JAZU, 1971.-1974. VA = Veliki Ani Veliki rje nik hrvatskog jezika (4. izdanje), Zagreb: Novi Liber 2003. }L =  }irajski libar }irajski libar, zbornik radova o otku }irju, br. 1, }irje i `ibenik 1994. Literatura Barjaktarovi, M. R. 1972.  Tradicionalni oblici svojine u Jugoslaviji , Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knj. 35, s. 47-67. Bourbouze, A. i R. Rubino. 1992.  Terres collectives en Mediterranee: histoire, legislation, usages et modes d utilisation par les animaux , s. l. Bourbouze, A. i R. Rubino. 1993.  Terre collettive nel Mediterraneo: Storia, legislazione, usi e modalit di utilizzazione da parte degli animali , s. l. Crnkovi, Nikola. 1988.  Prilog istra~ivanju agrarnih odnosa na paanjacima sjevernog dijela Paga i na otoku Rabu , Prinosi za gospodarsku povijest otoka Paga (Posebna izdanja Historijskih arhiva u Pazinu i Rijeci, sv. 10), Pazin i Rijeka, str. 55-119. De Moor, Martina, et alii (ur.). 2002. The management of common land in north west Europe, c. 1500-1850", Turnhout: Brepols. Dedijer, Jevto. 1908. Vrste nepokretne svojine u Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, sv. XX., s. 387-402. Ostrom, Elinor. 1996. [1990.] Governing the commons, Cambridge: Cambridge U. P. Pa~anin, Ivan. 1996.  Gospodarski odnosi i otkup kolona Viniaa te nekih susjednih sela na trogirskom primorju , Graa i prinosi za povijest Dalmacije 12, s. 683-716. Soldo, [fra] Josip Ante. 1973.  Agrarni odnosi na otoku }irju (od XVII. do XIX. stoljea) , Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, knj. 16, Zagreb: JAZU. Soldo, [fra] Josip Ante. 2005.  Grimanijev zakon: zakon za dalmatinske krajine iz 1755./56. godine , Zagreb: Golden marketing. Stevenson, Glenn G. 1991.  Common property economics: A generalZ\l  z  " D R L X fhR8:<>@:dv))+b,⿷}xx h.6h6/hvJ=h. hWL|h6/hh|mHsHhWL|mHsHh%QmHsHh%Qh%QmHsHhmHsHhh6"mHsHh6mHsHhC .mHsHhCepmHsHh6"mHsHh 2[h6"mHsHh 2[hmHsH/\  :<>@>>HH]]ff^gd6"gd6"xHb,..d/f/p11v2x2 3<3f33$4l4d5f5h5z7|78899T<V<<<<:===>>hCCDDF FFFNG~GHHKK*N,N6R8R^T`TVV ZZZZ]]^^``>aZabb6c8cddeeffffLgNgmmp qzw|whBjh/0JU h.6jh.0JUh.X $&BD֡ءbd 46@B\^"$԰ְ|~XZ,Z\prB>@BDbd02&(prBDhZmHsHhRkmHsHhh.6mHsHhh.mHsH h.6hBh.jh.0JUItvjl "NP''6+8+99jHlHT]V]^gd6"gd6"<|ln2>@| ~z|:           R ^ *,Z\··hrmHsHjhB0JUmHsHhhmHsHhmHsHhh.6mHsHjh.0JUhZmHsHhh.mHsHhh.H*mHsH?fhJL`""$$r$x$.&F&|&&&&'')*2+4+,,--....//001133~5566 9999:;f;.<V<~<<<=(E*EGGMMNNhhmHsHhmHsHhmHsHhh.6mHsHhh.mHsHjh.0JUGNNNO4Q6QVVWWJZdZllssssttvvyy{{J|L||"<06B@Brt6֏x^`vVrtڕ –ĿĿķijijįįįijijĿijijijijĿh<0hxeh6"h h.6h.h6mHsHjh.0JUhh.6mHsHhh.mHsHjh0JUmHsHE8؏ʐʑ^`vܕԗhANgd6" ]gh~ט .?(,<|RZZ~ַ^dvxzƻlĽƽNvd~޽ h 2[6h 2[jh 2[0JUhhmHsHhh.mHsHhhxemHsHhxehxemHsHhxemHsHhxeh.mHsHU h.6hxeh.>vxĽ^z~@T 8 J!X,0gd6" theory nad land use applications , Cambridge: Cambridge U. P. Ungarov, Bruno. 1992.  Agrarni odnosi na podru ju Dalmacije tijekom mleta ke vladavine s posebnim osvrtom na Grimanijev agrarni zakon i Grimanijeve karte , Geodetski list 3, s. 379-387. }ontar, Josef. 1964.  Der Stand der Forschung ber die sdslawische lndliche Ordnung , u:  Landgemeinde (Konstanz colloquium), Vol. 2; Vortrge und Forschungen, Vol. 8, Konstanz, s. 419-441.  R. C. Hoffmann:  Medieval origins of the Common Fields , u: W. N. Parker i E. L. Jones (ur.):  European Peasants and Their Markets , Princeton U. P. 1975., str. 23-71, na str. 33-45.  J. S. Gordon:  The economic theory of a common-property resource: The fishery , Journal of Political Economy 62 (1954.):124-142, A. D. Scott:  The fishery: The objectives of sole ownership , Journal of Political Economy 63 (1955.): 116-124. Druga karakterist na  vodena tema iz skupnog vlasniatva su udjeli arstva u sustavima navodnjavanja, Olstrom 1996: 69-88.  Koristili smo pretisak lanka iz 2. izdanja zbornika  Managing the Commons (ur. J. A. Baden i D. S. Noonan, Indiana U. P. 1998., 3-16, za kojim je pretisnut i Gordonov lanak iz 1954.). Hardinov je lanak "po eo ozna avati upropaatavanje okoliaa koje se mo~e o ekivati kad god mnogo ljudi zajedni ki koriste ograni ene resurse" (Ostrom 1990:2). "Bilo bi teako pronai drugi tekst sli ne duljine i uvenja koji bi sadr~avao toliko mnogo greaaka" (P. S. Dasgupta u: F. Aguilera-Klink: "Some Notes on the Misuse of Classic Writings in Economics on the Subject of Common Property", Ecological Economics 9(1994):221-228, na str. 227. Iz opairne debate koja je uslijedila na temu zajedni kih resursa zanimljivo je navesti prikaz tri susjedne pastirske prakse  mongolskih zajedni kih pasiata, kineskih individualiziranih pasiata pokrajine Unutraanje Mongolije i pasiata ruskih dr~avnih poduzea s tree strane granica  gdje se na satelitskim fotografijama LandSat vidi kako je najmanje razgradnje prirodnih resursa s mongolske strane (D. Sneath:  State Policy and Pasture Degradation in Inner Asia ,  Science 281 (1998.): 1147-1148. Za rekapitulaciju debate v. D. Feeny et alii:  The Tragedy of the Commons: Twenty-Two Years Later , Human Ecology 18 (1990.) 1: 1-19.  The International Association for the Study of Common Property, Internet: www.iascp.org.   A Comprehensive Bibliography of Common Pool Resources , Bloomington: Indiana University, Workshop in Political Theory and Policy Analysis.  CORN: Comparative Rural History of the North Sea Arena. Izraz  skupno vlasniatvo umjesto  zajedni kog vlasniatva koristim zbog zakonske terminologije, koja je ranije koristila i prvi pojam a drugi se sada odnosi na vlasniatvo bra nih sudruga ili eta~no vlasniatvo.  CIHEAM: Centro Internazionale di Alti Studi Agronomici Mediterranei, INEA: Istituto Nazionale di Economia Agraria.  Iz hrvatskog lanka u zborniku deriviran je rad: Zjali, Milan i Marko Tadi: "Prilog promialjanjima agrarne politike", Sto arstvo 46 (1992), 1-2; str. 47-54. M. Zjali je spomenuta izdanja i skupove organizirao u ime FAO.  Npr. Sminaires Mditerranens 38 (Les systmes de production ovine et caprine - organisation de l'levage et rle des structures de dveloppement, Symposium of the Sub-Network on Production Systems of the FAO-CIHEAM Inter-Regional Cooperative Research and Development Network), u kojem su objavljeni radovi A. Bourbouze i A. Gibon:  Ressources individuelles ou ressources collectives? L'impact du statut des ressources sur la gestion des systmes d'levage des rgions du pourtour mditerranen (Internet: ressources.ciheam.org/om/pdf/a38/99600172.pdf) i N. Bouderbala:  L'tat et la modernisation des terres collectives (Internet: ressources.ciheam.org/om/pdf/a38/99600175.pdf, vrijeme zadnjeg posjeta travanj 2007.).  Usp. jedan od najopse~nijih kataloga hrvatskih tradicijskih materijalnih oblika, popis ka~una iz 1994., koji meu navedene podatke ne uklju uje identifikaciju graditelja ka~una ili broj zemljiane estice, niti kao pravilo, niti kao izuzetak kod netipi nih graevina, dok je lociranje rijeaeno kartografski bez mikrotoponomijskog situiranja (Tullio Vergerio:  Il censimento , u:  Le casite , ur. L. Lago, Rovinj 1994., str. 185-304, npr. graevine br. 23 ili 898). Identificiranja osoba u procedurama muzejske inventarizacije ili konzervatorske registracije imaju administrativne razloge.  Upe atljivo je navoenje bilje~enja u Carevom Polju kod Jajca 1968. godine meu ~enama koje su etnografu opisale idealtipsku lokalnu tradicijsku svadbu po uzusu kolektivne memorije, da bi se ustanovilo kako meu njima nijedna nije imala takvu svadbu ve su sve bile  kradene . U: Z. Rajkovi:  Obilje~ja etnografske grae i metode njezina terenskog istra~ivanja , Etnoloaki pregled 12 (1974.): 129-134, na str. 133, po D. Rihtman-Auguatin:  Strukture tradicijskog mialjenja (poglavlje  Zamialjeni i ostvareni red , str. 13), Zagreb 1984.   Hrvatska etnografija: svagdan i blagdan hrvatskog puka , str. 259 i 69.  Usp. H. Mendras:  Selja ka druatva , Zagreb 1986., str. 181.  Meunarodni znanstveni skup  Odredbe pozitivnog zakonodavstva i obi ajnog prava o sezonskim kretanjima sto ara u jugoisto noj Evropi kroz vekove iz 1975. ni u jednom izlaganju nije dotaknuo pitanje pastirske kolektivne imovine zemljiata, pa se pod naslovom  Obi ajno-pravni ugovori i proizvodni odnosi u sto arstvu (jugoslovenski narodi i Arbanasi) u stvari nalazi pregled na ina preuzimanja stoke (N. Pavkovi, zbornik radova sa navedenog skupa, Beograd 1976., str. 133-139).  A. Miljkovi:  O Sretenu Vukosavljeviu kao sociologu naaeg sela , Socioloaki pregled 1, Beograd 1975. i drugi navedeni u poglavlju  Kraj paradigme  Sreten Vukosavljevi drugog sveska  Istorije srpske etnologije Ivana Kova evia, Beograd 2001., str. 157 et passim. Vukosavljevi, autor  Istorije selja kog druatva , je usmjerio interes Ljubinke iri-Bogeti na pisanje disertacije koja je dovela do jedine knjige o komunalnim zemljiatima u bivaim federalnim zemljama:  Komunice u Crnoj Gori u XIX i po etkom XX veka , Titograd 1966., podatak iz predgovora na str. 3. V. i njen kasniji rad u zborniku sa znanstvenog skupa  Obi ajno pravo i samouprave na Balkanu i u susednim zemljama , Beograd 1974., pod naslovom  Obi ajno pravo i samouprave na kolektivnim paanjacima balkanskih sto ara u XIX i po etkom XX veka , str. 159-174.  Usp. dio uvenog odgovora na upitnicu Antuna Radia iz Poljica:  U prijaanja vrimena bilo dosta raa zajedni ki ili komunski , a to najviae ljudi od istog plemena, ali sada sve to manje. Dr~ale se prije zajedno ograde (u Docu ka~u ogrede) i pasike, zajedno ~eli travu, sikli drva, kupili auaanj, a pripovida se, da su niki plemenjaci i vinograde zajedno radili. Danas ima u Poljicin niato maa (paanjaka) zajedni ki , jesu turnji za vino i mlini u zajednici&  Don F. Ivaniaevi:  Poljica , Split 1987. [1906.], str. 407. V. Polji ki statut, gl. 56a, koju raa lanjuje M. Barada (v. bilj. 18).  Nama najva~nije 195. pitanje  Koja su pravila zajedni ke svojine? polu ilo je odgovore Dmitra Vurdelje iz Like, Stjepana Kuaka iz Stubice, Matije Valia iz Gar ina, Ilije Dede-Jankovia iz Zadra za Ravne Kotare i Bukovicu, Ilije `uaka iz Sinjske krajine, pravnika Marka Marinovia za Makarsko primorje, Melka Lucijanovia s Lastova, Pave Maguda iz Konavala, Luke Vukalovia i dr. za Hercegovinu i susjedni dio Crne Gore, don Pavla Andria iz srijemskih Stroainaca, Mijata Stojanovia iz Zemuna te G. Karakaaevia iz Dobrice u Banatu. Kad se ovo pitanje usporedi s 8. pitanjem ( `to je postojani imetak cijele zadruge? Da li su meu nepokretninama livade, njive, vinogradi, paanjaci, aume itd. i kue i mlini itd. i kako se zove taj imetak, da li  sto~er ,  korjenina , kako li? , str. 21), jasno je kako je ve anketar 195. pitanjem uklju io i situaciju zadruge. Bilo izrijekom ili podrazumijevano odgovori su doista izvedeni iz njenog ~ivota, osim opairnijeg makarskog odgovora koji identificira mlin ije se udjeli arske prakse navode, a pridodaje i na ela ( dogaa se ) vezana za diobu uroda stabala ili koriatenje tijeska za masline (str. 429 i 430). Bogiai je kasnije piaui Opi imovinski zakonik Kne~evine Crne Gore 1888. godine konstatirao da je vlasnik zemljiata zvanog  komun pleme:  U toj je zajednici najglavnije: gora, paaa, voda, u koliko ato od toga nije ve podijeljeno ( l. 709), a  plemenskim imanjem upravlja plemenski zbor ( l. 710). Takav lokalni zbor stanovnika je iz oto nih izvora odreen kao  posoba ,  zbor posobe ,  zbor opi  u oblicima  Posobe ili  Skupatina potvren i u toponimiji (B. Stulli:  Iz povijesti Dalmacije , Split 1992., str. 360 i 361, za Zlarin).  Formativno mialjenje o strukturi starohrvatskog druatva zadao je F. Ra ki, tra~ei  u pu kom zadru~nom i plemenskom ~ivotu  izvor i podlogu hrvatskog plemstva, sa  slavenskim starodavnim uredbama kao osobitoau u odnosu na feudalni Zapad (v. N. Klai:  Povijest Hrvata u srednjem vijeku , Zagreb 1990., str. 32). Poglavlje o opinama u radu M. Barade  Starohrvatska seoska zajednica iz 1957. po inje odlomkom o paanjacima, u kojima se za  ope paanjake na rubovima susjednih sela tvrdi da  ti pre~ici prastarih aire druatveno-gospodarskih odnosa paanjaka pokazuju, da su paanjaci neko pripadali nekoj airoj druatveno-gospodarskoj ustanovi. Ta je pak bila po etno ona plemena, a poslije prvotne mati ne seoske zajednice, koja se tijekom vremena mno~enjem rodbinsko-dvornih zajednica raspala u viae novih (str. 67).  Nema sumnje da se Hrvati nakon doseljenja po inju organizirati u seoske opine. Tako umjesto dotadaanjeg krvnog na ela prodire postepeno novi teritorijalni princip udru~ivanja. (& ) Glavna karakteristika sto arske seoske opine ili zajednice uope je vrlo mala koli ina zemlje u individualnom vlasniatvu pojedinih obitelji. Sto aru su potrebni prije svega paanjaci i aume (& ). Zato se (& ) stvaraju vrlo prostrane opine u kojima prevladava zajedni ko vlasniatvo nad svim onim povrainama koje su nu~ne sto arskom gospodarstvu. Dakle, gajevi, aume, paanjaci, vode itd. ostaju svojina itavog sela, dok se posebno izdvajaju oranice& (N. Klai:  Povijest Hrvata u srednjem vijeku , Zagreb 1990., str. 35). Ovakvoj se srodni ki vezanoj seoskoj zajednici s kolektivnim vlasniatvom iz razdoblja teritorijalizacije po principima vojni ki ustrojenog doseljavanja pretpostavljala povezanost i spontano urastanje u dokumentirane srednjovjekovne seoske opine s pravom koriatenja paanjaka (feudal evo geslo  nema zemlje bez gospodara ) namjesto ranijeg vlasniatva nad njima, dok se s druge strane argumentirao neovisni nastanak ranofeudalne seoske opine kao nove organizacije u feudal evom interesu razgradnje druatvenih napetosti i utvrivanja meusobnih prava i obveza.  Sve tadaanje [XIII.-XIV. st.] hrvatske kune, porodi ne i seoske zajednice gospodarski su stajale (& ) na osnovi kolektivizma i  na ela prastaroga hrvatskoga imovnoga prava .  U vrijeme, koje je u pitanju, prastaro rodovsko ureenje po sebi je bilo ve u raspadanju, a tim i na ela njegova kolektivizma (M. Barada:  Lap ani , Rad JAZU 300 (1954.): 473-535, na str. 489, 491 i 501), takoer i M. Kostren i s tezom o samonikloj hrvatskoj seoskoj opini i Josip }ontar s va~nim pregledom (}ontar 1964., njegovom sinu Jo~i }ontaru zahvaljujem na ljubazno poslanom separatu). S druge strane npr. G. Ostrogorski na bizantskom gradivu tvrdi da srednjovjekovna seoska opina kakva je postojala joa od VII. st. nije preuzeta iz  imaginarne praslavenske opine ( Vizantijska seoska opatina , Beograd 1969., str. 105). Respektirajui oba polaziata L. Margeti piae:  Nema sumnje da su takve naseobine (& ) korisno poslu~ile feudalcu XI., XII. i iduih stoljea da na osnovi ve postojee organizacije ato lakae i bezbolnije omogui stvaranje seoskih opina razvijenog srednjeg vijeka, tim viae ato su te opine bile korisne i feudalcu i podanicima. (& ) ne treba shvatiti tako kao da su seoske opine razvijenog srednjeg vijeka nastale  ni iz ega , bez ikakve povijesne pretpostavke (odlomak  Porijeklo vinodolske opine , u:  Iz vinodolske proalosti , Rijeka 1980., str. 155-158, v. i D. Muni:  Kastav u srednjem vijeku: druatveni odnosi u kastavskoj opini u razvijenom srednjem vijeku , Rijeka, 1998., str. 164, nap. 583).  Dominium eminens (izraz  eminentno pravo preuzimam iz prijevoda knjige H. Mendrasa  Selja ka druatva , Zagreb 1986., str. 161), dominium directum i dominium utile po shvaanju vlasniatva kao pukog skupa ovlaatenja kojeg su postglosatori prihvatili iz rimskog postklasi nog prava. U ovom je smislu moderno poimanje vlasniatva istog koncepta kao anti ko, dok je aberacija feudalnog poimanja vlasniatva ostavila nasljee za razrjeaavanje modernim agrarnim reformama  vremenom napose komplicirano u Dalmaciji i stoga odgaano sve do 1947. kad su koristovni vlasnici (obraiva i koloni  te~aci) naposlijetku u svim slu ajevima postali i jedini knji~eni vlasnici obraivanog zemljiata.   Rije   communis je genitiv, pa se tu ne radi o  zajedni koj zemlji ve o zemlji opine iako je vjerojatno da su takve zemlje u po etku bile kolektivno vlasniatvo a tek kasnije ih je komuna, kao organizacija vladajue feudalne klase, proglasila opinskim zemljama, da bi i tim putem mogla ostvarivati svoje odreene socijalno-politi ke i ekonomske ciljeve. A. Cvitani:  Srednjovjekovni statut bra ke komune iz godine 1305. , Supetar 1968., str. 24.  Gl. 17. Rapskog statuta, gl. 31. i 80. Bra kog statuta, knj. 4., knj. 2., gl. 100. i reformacije 3., gl. 69. Kor ulanskog statuta, gl. 68 Lastovskog statuta, gl. 17 Mljetskog statuta (u prijevodu iz 1852.:  sva paaa& da je opena oliti comuna svoj eljadi od Mljeta ), i dr.  U praksi zajedni kog koriatenja zemlje govorei o zemljiatima komuna smo na prostoru administrativno-teritorijalnih jedinica kao njihovih izravnih vlasnika, liaenih feudalnih gospodara i podvrgnutih samo kralju, dok s univerzijama dolazimo pred same seoske zajednice kao pravne jedinice u dijalogu s feudalnim gospodarom (iz jednog od zna enja lat. universitat:  communio, tota communitas, zajednica, cijela opina , v. Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae, Zagreb 1978., II:1225., s primjerima iz Zagreba 1264. i Kor ulanskog statuta 1478.).  Povijest opinskih zemalja mo~e se kazati da je ujedno povijest otoka, ova nam naime skoro niata drugo ne pri a nego o borbama izmeu vlastele okupljene u comunitas i puka skupljena u universitas o mjeri u~ivanja opinskih zemalja (M. Medini:  O postanku i razvitku kmetskih i te~a kih odnoaaja u Dalmaciji , Zadar 1920., str. 59). Univerzija je kompromisna pravna potreba feudalca i podlo~nika, sli no poput donoaenja Vinodolskog zakona 1288. da bi praksu starih kolektivnih sloboda pomirio s uvoenjem kolonatskih obveza (M. Kostren i:  Vinodolski zakon , Historijski zbornik II (1949.): 131-152, na str. 122, i L. Margeti:  Iz vinodolske proalosti , Rijeka 1980., 154).  Universitas insulae Slarin izmeu XV. i konca XVIII. st. (B. Stulli:  Iz povijesti Dalmacije , Split 1992., str. 359),  delli tereni della Universida na Mljetu 1444. (Lu i 1989:185).  B. Stulli:  Iz povijesti Dalmacije , Split 1992., str. 359. Naziv komune im se odri e iz pravnih i politi kih razloga razumljivih iz prethodne biljeake. Istra~iva  napominje da nepodijeljeno vlasniatvo mljetske univerzije nad nesamostanskim ostatkom oto nih zemljiata  treba shvatiti viae u smislu  rodovskog vlasniatva ili obiteljske zadruge , Stra~i i 1989:157, v. i nap. 17 na str. 164. O seoskim opinama kao nastavku rodovskih zajednica v. i D. Roller:  Agrarno-proizvodni odnosi na podru ju Dubrova ke republike od XIII. do XV. stoljea , Zagreb 1955., str. 171.  To je ponajprije rije   komun s izvedenicama, koja je u hrvatskom jeziku potvrena od XIII.st.; primjer s Krka  na travi komunskoj (ARj V:251). U Istri: selo Komunaica ( Prezimena i naselja u Istri , Rijeka 1986., str. 202). Komunada je opinsko zemljiate (Z. Herkov:  Graa za financijsko-pravni rje nik feudalne epohe Hrvatske , Zagreb 1956., II:45). Komunal naro ito ozna ava opinsko zemljiate (Istarski razvod 1275., V. Ma~urani:  Pravno-povijesni rje nik , Zagreb 1975. [1908.], I:521). Comun su u vranskom obi ajnom pravu 1454. godine bile  opinske zemlje kojima upravlja zajednica opinara (L. Margeti i M. A. Maraavelski:  Hrvatsko srednjovjekovno pravo , Zagreb 1999., str. 230). Na ju~nom dijelu otoka Krka takva pasiata su  komunade nekadaanjih komunalnih gospodara kojima je sljednik eminentnog vlasniatva i danaanji zemljiano-knji~ni vlasnik Republika, odn.  Hrvatske aume koje posjeduje dr~ava. Na sjevernom, poljodjelskom dijelu Krka povijesne komunade su postupno privoene kultivizaciji te je preostao tek reliktni toponim  Komonada (Berislav Horvati, iz osobne prepiske 24. I. 2007.). Komunela je izraz iz Sali (A. Piasevoli:  Rje nik govora mjesta Sali , Zadar 1993., str. 140); usp. leksikografske potvrde izraza  komunsko u razgovornom smislu imovine bez gospodara, ni ijeg vlasniatva (saljski, viaki rje nik i dr.), ili pak kontinentalnu uzre icu o neradniku  kao biku na gmajni (VA str. 359), poput stavova o izumljenom i ukinutom druatvenom vlasniatvu. Jedna vrsta toponima zajedni ka zemljiata ozna ava nazivima okupljanja: Skupatina (teren kojeg je na Dugom otoku od paanjaka biskupa Zmajevia otkupilo 28 te~aka da bi ga dijelom poaumili a dijelom iskr ili za maslinike, V. Skra i:  Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka , Split 1996., str. 148), v. bilj. 17. Zahvaljujem na sugestiji Vladimiru Skra iu.  Radovi sa zadarskog znanstvenog skupa  Agrarni odnosi u proalosti Dalmacije objavljeni su u Historijskom zborniku XLIII/1 (1990.), a druga najva~nija djela su: D. Roller:  Agrarno-proizvodni odnosi na podru ju Dubrova ke republike , Zagreb 1955., S. Obad:  Agrarni odnosi na podru ju bivae Dubrova ke republike (1814-1850.), Radovi FFZd  Razdio historije, arheologije i historije umjetnosti 3, 1964/1965. i 1966/1967., sv. 6, str. 131-148., isti:  Dalmatinsko selo u proalosti, od sredine XVIII. st. do 1. sv. rata , Split 1990. ( Zemljiani odnosi , str. 19-31), `. Peri i:  Gospodarske prilike Dalmacije od 1797. do 1848. , Split 1993. ( Posjedovni odnosi , str. 16-19), isti:  Dalmacija uo i pada Mleta ke republike , Zagreb 1980. ( Agrarni odnosi , str. 40-49), te djela T. Raukara  Zadar u XV stoljeu: ekonomski razvoj i druatveni odnosi , Zagreb 1977. (poglavlja  Zemljiani odnosi na str. 71-197 i  Sto arstvo: posjedovni odnosi i pitanje paanjaka , str. 197-201) i  Ekonomski odnosi na posjedima rogovskog samostana u XV. i XVI. st. , Historijski zbornik XXIII-XIV (1970-1971.): 215-264, napose 246. et passim., i J. Kolanovi:  `ibenik u kasnome srednjem vijeku , Zagreb 1995., (poglavlja  Zemljiani odnosi u literaturi i `ibenskom statutu ,  Oblici zemljianih odnosa i njihovo gospodarsko zna enje na str. 107-157 i napose odlomak  Paanjaci seoskih opina , str. 176-179).   Problem paanjaka, gajeva i auma jedno je od najva~nijih pitanja u razvitku agrarnih odnosa u srednjem vijeku na podru ju srednjovjekovne Hrvatske i na podru ju dalmatinskih gradova kojemu joa nije obraena dovoljna pa~nja. Na in upotrebe paanjaka odra~ava oblik druatvenih odnosa u agraru, odnosno oblik posjedovanja zemljiata (Raukar 1971:246). Istra~ivanja konstatiraju razdijeljenosti ili stanje razdijeljivanja nepodijeljene zemlje, npr. odlomak  Vlasniatvo nad zemljom u D. Karbi:  Agrarni odnosi na podru ju Lu ke ~upanije [dijelu danaanjih Ravnih kotara] krajem XIV. st. , 17-24, na str. 21, ili }. Bartulovi:  Problem vlasniatva nad neobraenim zemljiatem u srednjovjekovnom Vinodolu, Krku i Senju , 39-47, napose str. 41, oba rada u: Historijski zbornik XLIII/1, 1990., Raukar 1977:199, Kolanovi 1995:178. Usp. povijesno okon anje kolektivnih selja kih prava na zajedni ku ispaau na Siciliji nakon zakona iz 1824.: novi latifondo viae nije uklju ivao i zajedni ka pasiata kao bivai feudo (A. Blok:  The Mafia of a Sicilian Village, 1860-1960: A Study of Violent Peasant Entrepreneurs , New York 1974., str. 38-40). Na Sardiniji je u recentno doba pravo ispaae na bivaim zajedni kim zemljama branjeno i oru~jem (A. T. Grove i O. Rackham:  The Nature of Mediterranean Europe: An Ecological History , Yale 2001., str. 86).   Secundum antiquam consuetudiem   prema drevnom obi aju , nav. po: Crnkovi 1988:72, bilj. 60. Zanimljivo je da Rapski statut privatno-pravni odnos gospodara i kolona, ekonomsku osnovicu feudalizma u Dalmaciji, naziva  ortaatvom ( laborandis pro socedos ), ibid. Usporedivai s ovim odnosom ~ivot u kontinentalnim feudalnim  seliatima (kojima su bili asocirani opinski paanjaci  gmajne ili  opine ), doista je velika razlika u pravno-povijesnoj naravi gospodarstva primorske i kontinentalne Hrvatske (v. J. Adam ek:  Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. st. do kraja XVII. st. , Zagreb 1980., str. 678 i dr.). Iz tih razloga nije mogua jednostavna usporedba povijesnih gospodarskih praksi na primorskim i kontinentalnim kolektivnim zemljiatima.  Stanovnici Raba se niti nakon razdiobe zajedni kih paanjaka meu selima 1907. nisu mogli pojedina no uknji~iti kao vlasnici, ve su se s jedne strane vodili a~urirani popisi rapskih dionika vlasniatva, a s druge strane lunjskih i novaljskih pastira ugovorno obvezanih na davanja u plodu.  `timadurima je bio zadatak u prikladno doba godine procijeniti poljodjelski i sto arski urod za odmjeravanje te~a kih davanja. Rabljani su od 1888. organizirali udrugu koja je zastupala vlasnike,  Odbor za ureenje lunjskog pitanja odn.  Odbor graana za lunjsko pitanje nakon kraljevinskog zakona agrarne reforme i banovinskih izgleda za rjeaavanje 1940. godine, pred kojim su Lunjani i Novaljci po eli otkupljivati zemlje ali je taj postupak prekinuo rat, propast dr~ave i talijansko uva~avanje starog odnosa kojim je u ratnim godinama ubla~avana kriza opskrbe grada Raba ( ak i u novim meunarodnim okolnostima Raba u sastavu Italije i Paga u sastavu NDH). Zadnje te~a ko davanje ploda bilo je 1943. godine, a novi  Mjesni odbor za lunjsko pitanje u Rabu kao tijelo NOO Rab 1945. godine nije uspio sabrati nova te~a ka davanja. Idue je godine vor dokinut Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na podru ju Dalmacije i Hrvatskog primorja, lokalno konzumiranog dvije godine poslije. Nasljee feudalnog odnosa i dalje se moglo pratiti kroz teakoe knji~enja vlasnika jer zemljiata nisu bila katastarski premjerena. U vrijeme Crnkovievog rada su pri Opini Pag i Opini Rab u njihovim imovinsko-pravnim slu~bama postojale  komisije za uzurpaciju koje su pojedina no rjeaavale zahtjeve posjednika za upis vlasniatva (Crnkovi 1988:105 et passim.).  Ukidanjem kmetstva nestalo je javno-pravno podlo~niatvo ekonomskog feudalizma ali ne i privatno-pravni odnos vlasnika i obraiva a zemlje, kakav je bio kolonat. Radi upoznavanja lokalne situacije provedba u Dalmaciji je odgoena patentom 1849. a nacrt novog zakona o oslobaanju kolona i u Dalmaciji nastao je 1864. Dalmatinski Sabor u Zadru je o njemu raspravljao tek 1871. i ocijenio ga izlianim (J. Defilippis:  Dalmatinsko selo u promjenama , Split 1997., str. 89). U iduoj dr~avi knji~enje feudalnih gospodara kao vlasnika zaustavljeno je uredbom iz 1918., stanje u agraru je 1919. zamrznuto provizornim odredbama a te~aci su se zbog nedavanja feudalnih obveza sudski ka~njavali. Prijedlog zakona o likvidaciji agrarnih odnosa u Dalmaciji izraen je 1922. i povu en nakon prosvjeda i maloposjednika i te~aka; iste godine je ministarskom naredbom o provoenju presuda iz zemljiano-pravnih sporova (ovrha zbog uskraenih feudalnih davanja) u Dalmaciji stvorena airoka javna napetost. Nekoliko nacrta novog zakonskog prijedloga 1926. nije proalo parlamentarnu proceduru. Zakon je naposlijetku donesen 1930. i provedba njegovog izmijenjenog oblika zapo ela je 1931. Da bi postao vlasnikom obraivane zemlje, te~ak je trebao podnijeti agrarnu prijavu za razrjeaenja odnosa s bivaim feudalnim gospodarom, ina e bi postao zakupnikom. Do 1941. rijeaeno je 85 tisua prijava, a nerijeaeno ih je ostalo 45 tisua (Z. `imon i-Bobetko:  Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1918.-1941. , Zagreb 1997., str. 77 i 137-322). U iduoj dr~avi je preostatak kolonatstva okon an zakonom iz 1946. (v. prethodnu napomenu). Od 160 276 osoba u  specijalnim vlasni kim odnosima u Dalmaciji ovim je zakonom kolonat ukinut u 29 648 obitelji s 130 639 osoba (M. Maticka:  Agrarna reforma i kolonijalizacija u Hrvatskoj od 1945. do 1948. , Zagreb 1990., str. 136, nap. 347). Ni u iduoj dr~avi  mnogi instituti [vlasniatva] nisu bili ureeni (zajedni ko vlasniatvo, itd.),  vlasni kopravne odnose bivaa Jugoslavija nije uspjela pravno regulirati ni kroz 35 godina svoga postojanja. U primjeni su stoga bila pravila bivaih graanskih zakonika (Opi graanski zakonik, itd.) , u: M. }uvela.  Zbirka osnovnih propisa iz podru ja vlasni kopravnih odnosa , Zagreb 1995., str. 11 i 12. Eksproprijacijski limit Zakona o agrarnoj reformi i kolonijalizaciji iz 1945. je za paanjake bio 45 hektara (M. Maticka:  Agrarna reforma i kolonijalizacija u Hrvatskoj od 1945. do 1948. , Zagreb 1990., str. 48). Privatno vlasniatvo kasnije je ograni eno na 30 hektara pasianog zemljiata (A. Gams:  Svojina , Beograd 1991., str. 287).  Na Krapnju i Prviu su ve postojali samostani, a redovnici s Prvia su obavljali ~upni ke du~nosti i na Kapriju. Preostali trajno naseljeni otoci Zlarin i Murter ve su imali ~upe s nastanjenim ~upnicima, tako da je franjeva ki izabir }irja bio povezan s duaebri~niatvom. Novi samostan na otoku nije izgraen zbog pomora kugom u `ibeniku 1649., pa je novi samostan zbog privla enja novog stanovniatva u opustjeli grad zasnovan 1650. na Gorici u `ibeniku (Soldo 1973:15). Na otoku je uz rub vrijednog dijela krakog polja sagraena ekonomska zgrada za pohranu prikupljenih davanja redovnicima (lokalitet Kuine u dijelu Polja zvanom Kruaevica). Ovakva feudalna redovni ka dispozicija podsjea na jednu drugu hrvatsku oto nu situaciju: na Mljetu su benediktinci u predjelu Babinog polja sagradili kuu za pohranu prihoda u naturi zvanu Sotnica, u spisima prvi put spomenutu 1388. dok danaanji oblik zgrade potje e iz 1432. (I. Dabeli:  Povijest otoka Mljeta od najstarijeg vremena do XV. stoljea , u: Zbornik otoka Mljeta sv. I., Dubrovnik 1989., str. 53-135, na str. 87).  Rollerova studija iz 24. biljeake je bila 5. svezak u ovom nizu nominalno posveenom isklju ivo povijesnoj  grai .  Soldo 1973:11. Populacijsko stanje na otoku je 178 stanovnika u 33 kue (1742.), 225 stanovnika u 32 kue (1770.), 231 stanovnik u 35 kua (1775.), 335 stanovnika u 63 kue (1841.), 442 stanovnika u 76 kua (1888.) i 634 stanovnika u 88 kua (1901.). Dokumentirano je postojanje 1061 masline u Polju (1729.) i 602 masline u kr evinama van Polja (1768.), ato povjesni ara upuuje na zaklju ak o veoj va~nosti sto arstva. Ostatak privrjeivanja bio je vezan za ribarenje, a kod rijetkih stasalijih obitelji i za koraljarstvo (Soldo 1973:8-10).  Zbog tih su postupaka franjevci naru ili katastarsko premjeravanje 1845. s ozna enim presizanjima zemljiata iz poreznog re~ima petina u re~im teratika (}L 275).  To je  predjel u starini zvan Obrnja, a sada Vu ipolje (iz katastra 1845., }L 262) u kona nom produ~etku dijela Polja zvanog Kruaevica. U prvom svesku obnovljene Starohrvatske prosvjete 1927. godine akademik . M. Ivekovi piae:  Po mnijenju dr. Luke Jelia, koji je bio za vrijeme rata na ovom otoku, imala bi se ova gradina [arheoloaki lokalitet nad uvalom Stupica] zvati  Obrinjskom gradinom . Iz kojih razloga, nije mogao pisac saznati ( Otok }irje , pretisnut u }irajskom libru 1, str. 31).  Obrina ili  brina je toponim za padine bez aume, rije  je vezana za glagole obrtati, obrnuti ili obrnjivati (ARj I:650 i SER III:631). U lokalnoj je toponimiji izobi ajen iz razgovorne uporabe i osvjedo iv samo iz starijih isprava; zamijenjen je toponimom  Vu ipolje odn. joa recentnije  upolje ili  ipolje . Sudei po ovoj toponimijskoj baatini, ovaj je zavrani kr evinski predjel u produ~etku osi Polja najprije je bio u ov arskom re~imu, kao i brojne druge dalmatinske Brine. O tomu svjedo i i toponim Liaine uza samu Obrnju. Tlo je potom privedeno agrarnom re~imu  -polja (Vu ipolja, upolja, ipolja), a nakon iseljavanja stanovniatva postajui danaanjom gustom borovom aumom.  Petnaest prisutnih }irjana su otkupili  sva vlasni ka prava (& ) na otoku }irju samostana  u ime svih kuedomaina otoka }irja odmah isplativai tisuu fiorina i joa tri tisue s 5-postotnim uveanjem tijekom tri idue godine. Dvojica oto ana se potpisuju svojim imenima, dok ostali ugovor potvruju vlastoru no pisanim kri~evima. Cjelovit prijevod kupoprodajnog ugovora je objavljen u }L, str. 287-294.  M. A. Friganovi i S. `terc:  Otok }irje: primjer depopulacije, degradacije i inovacije ~ivota na malom otoku , }L 80-84, na str. 80 za godine 1857., 1921. i 1971. Stopa rasta broja stanovniatva je od 1880. do 1900. bila dvostruko vea nego u prethodnih 40 godina, a 1910. (godini dolaska filoksere na otok) u mjestu od pola tisue stanovnika je bilo 125 stanovnika viae nego 1900. (Friganovi:  Stanovniatvo }irja  prilog poznavanju demografije naaih otoka , }L 76-79, na str. 77).  Friganovi navodi broj okota vinove loze u 1896. godini od 573 tisue komada, dvaput viae nego 1857. ili 1950. godine (nav. dj.).  Odnosi se na 61 ha iz 1845. i 108 ha iz 1991. u u~em obuhvatu Polja. D. Sirovica:  Neki uzroci stagnacije poljoprivrede u ~irjanskom polju , }L 195-201, na str. 196.  M. A. Friganovi:  Stanovniatvo }irja (bilj. 34), str. 77.  U vrijeme anketiranja na otoku je ~ivjela samo petina broja stanovnika iz 1921., odn. pribli~no isti broj kao tri stoljea prije. Prosje na starost nositelja domainstva je 66 godina, a stopa smrtnosti 60 promila. Po: Friganovi i `terc, v. bilj. 36.  Misli se na ukupno odsustvo deklariranih poljodjelaca, sto ara ili ribara. J. Fari i i D. Magaa:  Suvremeni socio-geografski problemi malih hrvatskih otoka  primjer otoka }irja , Geoadria sv. 9, br. 2, str. 125-158, na str. 137.  Na otoku je popisima stanovniatva 1971. zabilje~eno 26, a 2001. godine 210 vikendica naspram 90 stalno ili povremeno nastanjenih kua (Fari i i Magaa, nav. dj., str. 144). Anketiranjem se 1980. pobrojalo 61 vikendicu i 58 napuatenih kua (Friganovi, nav. dj., str. 83).  Fari i i Magaa, nav. dj., str. 144.  V. bilj. 57.  Isto, str. 143.  Po situaciji iz katastra 1824. Ukupna povraina otoka je 1507 hektara, a povraina Polja iznosi 108 hektara (}L 196).  Cisterna je izgraena na litici iji su prevjesi i okapine iskoriateni kao zaklonice karakteristi nih ov arskih preziivanja za sklanjanje i razvrstavanje ovaca. U etnoloakoj literaturi takav je objekt opisan u blizini Stona:  (& ) nije bilo posebnih sto arskih stanova, oni su isprva boravili u jednoj polupeini koju su izvana zagradili zidom, a pred peinom su napravili kameni tor (O. Supek:  Kulturne veze Peljeaca sa svojim hercegova kim zaleem , Peljeaki zbornik 2, str. 197-211, na str. 203. Sli na su iskoriatavanja okapina na nizu paleolitskih nalaziata poput Badnja kod Stolca. O ranijem ov arskom koriatenju pod cisternom svjedo i i ov arski humus.  Katastri koje je dao izraivati samostan sv. Lovre bili su naru eni zbog procjena teratika i petina (u Polju) i livela (u pristaniatu Muna), dok se travarina razrezivala po broju stoke. Stoga ovi katastri ne dose~u van tih terena. Prvi dr~avni katastar iz 1824. godine dokumentira stanje zemljiata, zgrada i puteva otprije po etka gradnje vojnih uporiata na otoku koncem istog stoljea. Vojne promjene se mogu pratiti kroz kasnija upotpunjavanja (novi putevi i zaposjednuti visovi).  Zemljovid Dr~avne geodetske uprave RH iz 1998. sa stanjem iz 1978. u mjerilu 1:25 000 i zemljovid Vojnogeografskog instituta iz 1958. sa ponovljenim stanjem iz 1930. u mjerilu 1:50 000.  Po lokalnoj uvrije~enosti su Brdari bili okrenuti zajedni kim paanjacima i riboloviatima jugoisto nog dijela otoka ( Jugo ), dok su Seljani bili okrenuti prema sjeverozapadnom dijelu otoka ( Zmorac ).   Sredianji period povijesti }irja (ciljajui na sredinu otoka) obilje~en je izgradnjom stilski determinirane crkve na rubu Polja, Sela i postojanjem listina koje svjedo e o uspostavi feudalnih odnosa u Polju (Kolanovi 1995:124.). Na koncu slijedi  sjeveroisto na faza u kojoj veu va~nost dobija pristaniate Muna i najnovije naselje u predjelima Mikavice, Pe enje i Tratinske na sjeverozapadnom dijelu otoka (}L 74).  Osim prepoznatljivih krajobraznih tragova (rupa, kamenoloma, nagorjelih nasipa) o lokalnom vapnarstvu svjedo e i toponim Japljeniae, antroponim Japnari iz XV. i XVI. st. i kartografski podatci (Kolanovi 1995:243 i 244).   O smjeataju Ilirije i o gradu `ibeniku , `ibenik 1981., str. 41.  Kolanovi 1995:177, Barada 1957:67, Raukar 1971:248, Soldo 1973:10-11. `umski hlad je sastavni dio sto arskog ambijenta; usp. zna enje rije i  plandovanje u dnevnom itinereru stoke (Arj X, 2). O obvezama selja kog odr~avanja stabala radi hlada na zajedni kim pasiatima Gemeinde v. P. Warde:  Common rights and common lands in south-west Germany, 1500-1800 , u: M. De Moor et alii (ur.), 2002: 211.  Osim ovdaanje dvije bitnice trajno popunjene topni kim mom adima, u aibenskom oto ju je trajno popunjena bila i jedna bitnica na brdu Klepac na Zlarinu, a vakantne bitnice s deplasmanima za topove i potkopima za streljivo izgraene su iznad Prvi Luke, na Logorunu i na Kaknju. Nakon 2. sv. rata vojnim instalacijama na }irju je pridodan i niz vakantnih protudesantnih uporiata za manje topove, s ukupno 8 potkopa i prilaznim putevima (}L 188). Na izgradnji ovih uporiata stanovniatvo je bilo uposleno na na in koji je lokalno nazivan  dobrovoljnim prisilnim radom , kao moderni preoblik tzv. nasilne mobe, u stvari  feudalne tlake, kulu enja.  Nasljee kolnih cesta na otoku se tijekom proteklog naraataja pokazalo vrlo va~nim za lokalno gospodarstvo. Staro stanje cesta kojima su prometovala samo vojna vozila naslijeeno je situacijom depopuliziranog otoka i ostarjelog stanovniatva koje je u poljodjelskim i ribarskim potrebama transport magarcima zamijenilo prijevozom vozilima. Stoga je tzv. protupo~arnih prosijecanja u efektivnoj namjeni poljodjelskih pristupa motornim vozilima na ovom otoku bilo razmjerno manje nego drugdje.  Zadnji seoski ov ari na ovim dijelovima seoske zemlje bili su 1960-tih, dok je nakon toga kozarstvo kao vojna pri uva mesa prakticirano u prvoj polovici 1980-tih i kasnije od vojnog uvara u drugoj polovici 1990-tih (iza ~ice na Prislizi, na prilazima Zvizdulja). Zadnje Brdarke koje su stazom pod Kapiem magarcima prenosile drvo vazdazelenog hrasta za ogrjev (Quercus illex, rakita) bile su Cvita Ali i Svetinka Ali, do oko 1988. Drvo koje se danas sije e za ogrjev potje e iz borove aume uz cestu u predjelu Liaine.  Tu~ba je na Opinskom sudu u `ibeniku odba ena 1983. i popravljena 1987. godine. Anegdotalno je s ro iata 1983. ostao zapamena primjedba vojnom odvjetniku od jednog od tu~enih suvlasnika da  ne bi bili na njegovome da nije sile i topova .  Zapovjedniatvo Zbora narodne garde odbilo je preuzeti bitnicu, ocjenjujui da bi ljudstvo na bitnici ubrzo bilo odsje eno pomorskim desantom dok se `ibenik mo~e u inkovito obraniti u kanalu sv. Ante i na `ibenskom mostu. Inicijativom oto ana bitnicu je zauzela policija, kao svojevrsni policijsko-topni ki kuriozitet vojne historije (}L 315 et passim).  Po sadaanjem obliku Zakona o vlasniatva tu~ba se doslovno i ne mo~e urediti. Zakon je nakon 1995. prestao respektirati skupno vlasniatvo, a pred pojedinim suvlasnicima tek treba ustanoviti realno stanje. Od 151 tu~enog iz 2006. bilo je 86 pokojnika. Gotovo svaki pokojnik ima pravne sljednike, esto i po desetke potomaka iz viae naraataja. Drugi je aspekt tu~be ato ne predvia obeateenje, a javni interes za izvlaatenjem nije obrazlo~en.  Slu~ba za odnose s javnoau i informiranje MORH 23. studenog 2004. je priopila da e se suvlasnici imovine koja e biti izvlaatena obeatetiti po Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunisti ke vladavine. Savjetnik za obranu Predjednika RH 6. studenog 2006. je obrazlo~io  da je bitnica u vojarni Ju~no }irje  Zvizdulja (sic!) trenutno napuatena, da se redovito obilazi ophodnjama, te da je perspektivna za buduu uporabu u OSRH , te:  Do okon anja spora kona na odluka o budunosti vojnih nekretnina na otoku }irju nee se donositi. (Sa mre~nog odrediata  HYPERLINK http://www.zirje.org www.zirje.org, zadnji put posjeeno travnja 2007.)  Ju~no }irje i  Severno }irje bili su slu~beni vojni nazivi dvije oto ne bitnice prije Domovinskog rata, dok je pluralni oblik  Zvizdulje umjesto  Zvizdulja u narodu obdr~an vjerojatno zbog raskoljenog tjemena ovog brda. I pored uzdr~avanja do okon anja tu~be za izvlaatenje, na ovom lokalitetu su se koncem rujna ili po etkom listopada odr~avale meunarodne vojne vje~be Croatian Pfiblex 2000, Croatian Pfiblex 2 (2002.), Adriatic Pfiblex 046/Adriatic Shield 04 (2004.), a idua je najavljena za ovu godinu (iz dnevnog tiska).  U podru ju Stupice na desetak kilometara obale postoji samo nadogradnja bivae ribarske kue obitelji `i~gori u dnu uvale, ribarska baraka Mrvica u blizini (i njihova mula), napuatena obiteljska kua pod brdom Mali vrh, te ribarska baraka s mulom u uvali Mala stupica koju je 1960-tih godina sagradio mornari ki do asnik a danas je koristi ribar iz Trogira. U blizini je, kod rta Kabal, 1990-tih privremeno bilo aktivno uzgajaliate tuna.   Prostorni plan `ibensko-kninske ~upanije: Uvjeti koriatenja, ureenja i zaatite prostora , u: Slu~beni vjesnik `ibensko-kninske ~upanije 11/2002. Peticija 1044 graana za proglaaavanje zna ajnog krajobraza u Stupici je predana ~upaniji 4. o~ujka 2005. Od drugih lokalnih skupnih akcija vrijedi spomenuti "milenijsko fotografiranje" svih }irjana na brdu Zvizdulje od `ime Strikomana 14. kolovoza 2005., kao i prethodna donacija i postavljanje izlo~be in situ o zbivanjima na bitnici 1991. Izlo~ba i njene rasvjetne instalacije su nestale, a policija nije razrijeaila krau (www.zirje.org/seoska_zemlja.html, zadnji posjet travnja 2007.).  Vojni projekt izgradnje odmaraliata u uvali Dra~evica s konca sedamdesetih nije uspio zbog nedostatka vode. Prvi projekt marine u uvali Stupica je tvrtka Infomarket-partner iz Zagreba izradila 1991. (}L 252), a drugi 2003. vladina tvrtka  Argonaut . Nijedan od ovih projekata nije krenuo u rjeaavanje vlasniatva nad okolnom seoskom zemljom. Koncesija sidrianih pluta a dodijeljena je u uvali Stupica te, od proale godine, i u uvali Mala stupica.  U tom smislu se mo~e tuma iti i uloga  vikendaaa , }irjana iz `ibenika, u zauzimanju bitnice na Zvizduljama 1991. godine.  Melisa Skender: "Urbanisti ka katastrofa na Viru", Nacional 27. travnja 2004.  V. bilj. 26, za dubrova ku Astareju v. Roller, nav. dj., str. 38, 45, 53 i dr., za Krk iz osobne prepiske s B. Horvatiem 24. I. 2007., za Lunjski poluotok v.  komisije za uzurpaciju iz bilj. 27.  Suhozidna mea je u osnovi barijera kojom se prije i pristup stoci do vegetacije. Uspostavu novih mea su na zajedni kom zemljiatu odricali seljani Kalfsvika kod Stockholma, svjedo ei o starim pravima (K. Sundberg:  Nordic common lands and common rights: Some interpretations of Swedish cases and debates , u: M. De Moor et alii (ur.), 2002: 183). Zajedni ko pasiate se pred dr~avom mo~e rasuti i potiranjem suhozidnih ograda. `umarija je 1940. godine zadu~ila lugara na }irju da ruai suhozidne mee seoskih zemalja, jer je po tadaanjem zakonu neograeno zemljiate postajalo dr~avnim. Na ovaj je na in svoje prvo vlasniatvo na otoku steklo dr~avno aumarsko poduzee. Ova se auma ne odr~ava i nema aumarski plan odr~avanja (informacija dip. ing. aumarstva Dalibora Prgina iz 2004.).   U Crnoj Gori je sva zemlja bila u plemenskom vlasniatvu. P. A. Rovinski:  Crna Gora u proalosti i sadaanjosti, tom II: etnografija , Cetinje 1994. [1897.], str. 122 i 123.   Na Kreti se ov arstvo po elo prometati u puku industriju, razvrgnutu od zemlje. (A. T. Grove i O. Rackham:  The Nature of Mediterranean Europe: An Ecological History , Yale 2001., str. 71.)  Radilo se o pu aninu, lastovskom zetu. Roller, nav. dj., str. 163, A. Jurica:  Lastovo kroz stoljea , Lastovo 2001., str. 111. Glava 89. Lastovskog statuta glasi:  Utvrujemo i odreujemo da nitko s Lastova ne mo~e i da se ne drzne od sada unaprijed ni dati, ni darovati, ni prodati, ni otuiti, ni iznajmiti, ni prepustiti, ni ostaviti oporukom nekretnine kao ato su kue, vrtovi, vinogradi, zemljiata, ni bilo kakvu drugu nepokretnu stvar ni na kakav na in i nikakvim domialjanjem ni smicalicom nekom strancu, ve samo svome zemljaku rodom s Lastova. I, onaj tko bi postupio suprotno od upravo navedene uredbe mora gubiti sva svoja pokretna i nepokretna dobra koja neka pripadnu lastovskoj Komuni&  Usp. i gl. 37; Lastovski statut, Split 1994., str. 252-253.  M De Moor et alii:  Preliminary conclusions: The commons of north west Europe , u: M. De Moor et alii (ur.), 2002: 255. Za historijsku studiju slu aja v.: Pierre de Saint Jacob: "Les paysans de la Bourgogne du nord au dernier sicle de l'Ancien Rgime", Rennes 1995. [1960.], str. 33 i 445.  M. De Moor:  Common land and common rights in Flanders , u: M. De Moor et alii (ur.), 2002: 127.  N. Vivier:  The management and use of the commons in France in the eighteenth and nineteenth centuries , u: M. De Moor et alii (ur.), 2002: 147.  P. Hoppenbrouwers:  The use and management of commons in the Netherlands , u: M. De Moor et alii (ur.), 2002: 108. Usp. organizaciju ~ivota na otoku Tristan da Cunha nakon povla enja vojske 1817., kada je svaki nastanjeni oto anin (uklju ivo sa sukcesivnim brodolomcima) injenicom svojeg prisustva uzimao udjela u zajedni kom profitu iz ribolova. Zajednica je narasla do oko 300 ljudi (P. A. Munch:  Crisis in Utopia , London 1974.). Na akotskom otoku St. Kilda lokalna zajednica je zajedni kom organizacijom penja kih zadataka profitirala od prodaje pera ptica s oto nih litica (T. Steel:  The life and death of St Kilda , Glasgow 1972.).  G. G. Stevenson:  Common property economics , Cambridge 2005. [1991.], str. 116. U frankofonoj `vicarskoj takva su udru~ivanja mjeatana radi koriatenja planinskih pasiata alpage zvana consortage; po vlastitim rije ima:  L alpage  c etait la plus belle communaut que nous avions , D. Weinberg:  Peasant Wisdom: Cultural Adaptation in a Swiss Village , Berlekey i Los Angeles 1975., str. 25-27 i 201.  R. McC. Netting:  Balancing on an Alp , Cambridge 1981., str. 139.  E. Ostrom:  Governing the commons , Cambridge 1996. [1990.], str. 65-69.  P. Warde:  Common rights and common lands in south-west Germany, 1500-1800 , u: M. De Moor et alii (ur.), 2002: 231.  P. Hoppenbrouwers:  The use and management of commons in the Netherlands , u: M. De Moor et alii (ur.) 2002:87.  N. Vivier:  The management and use of the commons in France in the eighteenth and nineteenth centuries , u: M. De Moor et alii (ur.), 2002: 143 i 168.  K. Sundberg:  Nordic common lands and common rights: Some interpretations of Swedish cases and debates , u: M. De Moor et alii (ur.), 2002: 173.  `uma je koriatena i kao zajedni ko pasiate, a dobrotvorni privilegij besplatnog ogrjevnog drveta su u~ivale udovice, sveenstvo, u itelji i gradska sirotinja; R. McCullough:  The landscape of community , Hanover (New Hampshire) 1995., str. 105-106. `umu na planini Montello konfiscirala je 1471. Mleta ka republika za potrebe brodogradnje, nakon ujedinjenja Italije je dijelom razdijeljena a postoji i danas (A. T. Grove i O. Rackham:  The Nature of Mediterranean Europe: An Ecological History , Yale 2001., str. 184).  Utr~ak jednakovrijedan prosje nom obraivanju 55 ha oranica. P. Warde:  Common rights and common lands in south-west Germany, 1500-1800 , u: M. De Moor et alii (ur.), 2002: 210.  Sa uvana su zalaganjem udruge Commons, Open Spaces and Footpaths Preservation Society. M. Shoard:  The theft of the countryside , London 1980., str. 256.  A. T. Grove i O. Rackham, nav. dj. (bilj. 25), str. 71.  Prijelaz ovakovog zajedni kog zemljiata u privatne ruke prikazuje u danim prilikama i promjenu na ina gospodarenja na zemljiatu u smislu ureene eskploatacije , S. Dubi:  Sociologija sela , Split 1941., str. 137.  V. bilj. 81, str. 168-169.  J. Boissevain:  Insiders and Outsiders: Mass Tourism and the European South , u: D. Albera et alii (ur.):  L anthropologie de la Mditerrane , Paris 2001., str. 685-709, na str. 686.  "Uspomene Jose Alia re enoga Tarakala pok. Tome u }iriju", rukopis u Etnografskom odjelu Muzeja grada `ibenika (donacija Vedrana Miloaevia).  Autoru je u mjesecima pisanja ovog lanka prispjela jedna od takvih najava, elektroni ka poruka od prakti no nepoznate suseljanke s punim sadr~ajem  Poaalji mi adresu, triban te tu~it . Jednim od tako prikupljenih popisa, obi no obuhvaajuih po dvadesetak imena, poslu~io se tu~itelj pred ro iate u tu~bi za izvlaatenje 2004. godine. Posebni zemljiano-knji~ni ulo~ak br. 630 Katastarske opine }irje za paanjak 1565/121 takvim se sitnim utu~ivanjima radi utvrivanja individualnog vlasniatva osipa od 3,642.231 m2 iz 22. sije nja 1997. na 2,338.888 m2 od 3. studenog 2004. (zahvaljujem na informaciji Valteru Dobri). Sudska praksa je u ovakvim utvrivanjima vlasniatva postala podrobnija nakon spora Dominikovi.  L. Margeti:  Nekoliko rije i o Zemljianoj zajednici Praputnjak , Zbornik Praputnjak 9 (1981.): str. 167-175. G. akademiku Margetiu zahvaljujem na ukazivanju na temu i na separatu. U Hrvatskoj i Slavoniji je 1910. bilo 1982 zemljianih zajednica s 744.766 jutara zemlje, a u Banovini Hrvatskoj je 1939. bilo 2396 zemljianih zajednica s 1,181.467 jutara zemlje (`imon i-Bobetko, nav. dj., str. 46).  Maticka, nav. dj., str. 53; u nekadaanjem ugarskopravnom dijelu ovaj je zakon dokinuo i Zakonski lanak X. od 7. IV. 1913. o nepodijeljenim zajedni kim paanjacima, v.: I. Krbek:  Nacionalizacija zemljianih zajednica i krajiakih imovnih opina , Rad 270 (1949.): 41-66.  Za situaciju nakon 1. sv. rata v. J. M. Halpern i E. A. Hammel:  Observations on the Intellectual History of Ethnology and other Social Sciences in Yugoslavia , spojena autorska priopenja s godianjeg skupa Ameri ke antropoloake udruge 1967. godine, objedinjena u Comparative Studies in Society and History 11 (1969.) 1: 17-26, na str. 20. Nakon 2. sv. rata situacija vezana za Istru i osnutak Jadranskog instituta.  Kako je naglasila J. apo, govor autnje je poprimio znakovite crte na primjeru Gavazzijevog ignoriranja iranske etnogenetske pretpostavke o podrijetlu Hrvata unutar divot-izdanja o hrvatskoj kulturi iz vremena NDH. V. apo }mega , Jasna: "Two scientific paradigms in Croatian ethnology: Antun Radi and Milovan Gavazzi", Narodna umjetnost 32 (1995), 1: str. 25-38.   Vjerojatno je svaki hrvatski znanstvenik koji piae o nekom od aspekata rata i stradanja nedu~nih ljudi, k tome joa u vlastitoj domovini, barem jednom doaao na neugodnu pomisao da svoju karijeru gradi na nesrei ljudi. S. Pettan:  Uloga znanstvenika u stvaranju pretpostavki za su~ivot: ususret primijenjenoj etnomuzikologiji , Narodna umjetnost 32/2 (1995.): 217-234, na str. 222 (odlomak  Ratne prilike kao podsticaj ).  Sve po: G. D. Berreman:  Is Anthropology Alive? Social Responsibility in Social Anthropology , Current Anthropology 9 (1968.) 5: 391-396. Pitanje iz naslova je preuzeto iz ske a u kojem Groucho Marx mjeri puls obamrlog Harpa uz rije i:  Ili je mrtav, ili je moj sat stao. Nepokretni sat je metafora  nepristrane kulturne antropologije.  T. Bukov an:  Uloga nevladinih organizacija u revitalizaciji tekstilnog rukotvorstva u Hrvatskoj danas , u: T. Petrovi Lea (ur.):  Festivali ipke i kulturni turizam , Lepoglava 2006., 125-135, citat sa str. 134. To mo~e biti i mjera primijenjene etnologije:  Temeljni problem kad je rije  o primijenjenoj znanosti uope (& ) jest kako povezati razinu znanja i razumijevanja o subjektima prou avanja, koja se u pravilu ograni uje na razmjerno malen broj ljudi (znanstvenika, pripadnika akademske elite) i razinu subjekata prou avanja, koja obuhvaa znatno vei broj ljudi (koji u pravilu nisu dijelom akademske elite). Rjeaavanje toga problema upuuje na svojevrstan otklon od znanosti koja esto djeluje kao da je sama sebi ciljem, u pravcu znanosti koja  ovdje i sada mo~e pomoi u rjeaavanju konkretnih problema. Pettan, nav. dj., str. 221; u naaem slu aju primjenljivost perspektive dijelom proizlazi iz oto nosti, o emu slijedi zaklju ni odlomak. U realnostima profesionalnog ~ivota,  to ne nosi bodove u akademskoj ljestvici stjecanja zvanja, mo~e prouzro iti neugodnosti meu kolegama i proturje nosti kakve ostaju sebi samom na sreivanje. Jednostavan se izlaz, i rjeaenje najkorisnije za karijeru u struci, sastoji u svojem ograni avanju na znanstveni rad. T. H. Eriksen:  Engaging Anthropology: The Case For a Public Presence , Oxford i New York 2006., str. 16.  Propusti, previdi i nedosljednosti iz tu~bene procedure izvlaatenja ovog zajedni kog paanjaka (bilj. 60) daju mjesta pretpostavkama da njegov aspirativni vlasnik (iz redova meaetara neizgraenim obalnim prostorom kakvi su se pojavili nakon 1995. a bujaju napose nakon prostorno-planskih uredbi iz 2004.) u sjeni nominalnog tu~itelja u stvari zaobilazi kupnju ili najam zemljiata od njegovih zemljiano-knji~nih vlasnika, uklanjajui se mukotrpnom poslu identifikacije svih danaanjih suvlasnika za postupanje po pozitivnom Zakonu o vlasniatvu. Obeateenje ili najamnina neutralizirani su zaklanjanjem za nepojaanjeni tu~beni  javni interes za izvlaatenje na ve napuatenom zemljiatu. Umjesto primjene Zakona o vlasniatvu i povremenog iznajmljivanja zemljiata perspektivnog za vje~be pomorskih iskrcavanja, kakvog ga konstatiraju u slu~benim odgovorima, primjenjuju se neproni ni geodetsko-pravni manevri. Ovakvi su postupci suprotni 1. lanku Zakona o otocima, gdje se utvruje, meu ostalim, da su  nekretnine na otocima osobitoga (& ) povijesnoga (& ) zna enja od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaatitu (Narodne novine 34/1999.).  U takvom smislu lokalno oto no iskustvo ima formativno osobno zna enje. Budui da su otac (iz lokalne obitelji Kale) i majka (iz lokalne obitelji Mrvica) ovu svoju prinovu dobili u ravnicama daleko od mora razumljiva je nostalgi na mjera vlastitog imena, takoer i sestrinog imena Jadranka iz prethodnog zagreba kog obiteljskog razdoblja. Dvadeset i pet godina kasnije, petoprostorna bunja iz lokalnog oto nog uvenja postala je povodom teme magistarskog rada o viaeprostornim suhozidnim graevinama na isto nojadranskoj obali.  S. A. Royle:  A Geography of Islands: Small Island Insularity , London i New York, 2001., str. 61.  Za Eole v. R. King i S. Young:  The Aeolian Islands: birth and death of a human landscape , Erdkunde 33 (1979.): 193-204. Meu ovakvim ekstremima danaanjeg oto nog svijeta je npr. offshore-bankarstvo na oto ju Bermuda s bruto-nacionalnih dohotkom koji je po glavi stanovnika dvostruko vei od onog u SAD,  nuklearna ekonomija od ijih je servisnih usputnosti ~ivio velik dio oto nog stanovniatva u Francuskoj Polineziji, s dr~avnim fondovima namijenjenima poticanju gospodarskog diverziteta nakon zavraetka nuklearnih testova 1996. godine, kao i tisue napuatenih otoka diljem planeta na kojima ~ivot viae nije bio odr~iv (isto, str. 56 i 178). (^`bz|.z~r>@BN`TV 8:<\>`f "J!L!$$$$V$&& ' ') **++,X,Z,0012hh 2[mHsHh/h 2[6 h/h 2[ h 2[6h 2[jh 2[0JUS22334499??`?b?AvBCGG:J*B*CJphjh 2[CJU h 2[CJjh 2[CJU h 2[6h 2[hh 2[6mHsHh 2[mHsHhh 2[mHsHjh 2[0JU@l&6(88& <$TV&(*BR8:LXfz$ǿǿǿdzǿ hZh 2[hZh 2[mHsHhBh 2[6mHsHh 2[mHsHhBh 2[mHsHhh 2[6mHsHhh 2[mHsHh $ h 2[6jh 2[0JUh 2[?8:&(  <>bdt v   68prZ\(L H!$"&"#$$$%%%''T(V()>)**55>>BBCCrDºhBh 2[6 hBh 2[hh 2[6mHsHhh 2[mHsH h 2[H* hh 2[ h 2[6h 2[jh 2[0JUI<bt  6p$"%T(*5>BCHHHgd6"rDDHHHhhmHsHhih 2[ h 2[6 P. A!"#$%DyK www.zirje.orgyK ,http://www.zirje.org/<@< NormalCJ_HmH sH tH >A@> Zadani font odlomkaZiZ Obi na tablica :V 44 la .k. Bez popisa :@:  Tekst fusnoteCJ>&@> Referenca fusnoteH*0U@0 Hiperveza>*B*N"N  2[Tekst balon iaCJOJQJ^JaJG;*~ !#%/&')^)*d+c,--j../O//27<CDILMOQR SSTjTUWXJYY]```efg8hjjkpttuxyz{=}xԄ-3PwnliXەǘWA^pt]  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcde&s d 8 -PJ `. 123p9;BaHMPW;aneehhPmnpQqq7r4st1uXuguyuuxlz({{}z~~OׂĄφ$ߊK˓X0ß&=Ф`ץIu~2Ϊ߫GVŵn¸$\. op  **//<<_A`AOOUU^^cc:h;h5l6lqq{{͏Ώ56_`pqrstuvwxyzew/0;ThA<#p a5* MG] m^ $8.k2255M:;=N>>4?1@A.BUBdBvBBEiG%HHJwKKLMOQST!VW\H^`bcUcd-gghkl#mm:pqr]rrFssrt{v/wwxxyDz}~S‚k!0000@000p00p0@00@00p@0@0@0@0@000@0@0@00@@0@0@0@0@0@0@00`@00h@00h@0@0@00x@0@0@0@0@0@0@00@00p@0p0@0p@0p@0000p000p00p0000p00000000@0p00000000000000@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0̒fop  **//<<_A`AOOUU^^cc:h;h5l6lqq{{͏Ώ56_`pq/0;ThA<#p a5* MG] m^ $8.k2255M:;=N>>4?1@A.BUBdBvBBEiG%HHJwKKLMOQST!VW\H^`bcUcd-gghkl#mm:pqr]rrFssrt{v/wwxxyDz}~S‚k!Oy0Oy0Oy0My0Oy00My0Oy0My0Oy0My0My0My0My0My0Oy0My0My0My0Oy0My0My0My0My0My0My0My0Oy0My0Oy0My0Oy0My0My0My0Oy0My0My0My0My0My0My0My0Oy0My0Oy0My0Oy0My0My0My0Oy0Oy0Oy0Oy0My0Oy0O90DOy0Oy0Oy0Oy0Oy0Oy0Oy0Oy0Oy0Oy0Oy0P ?gOy0@dN4PMy0My0My0My0My0My0Oy0My0My0My0My0My0My0My0Oy0My0Oy0My0My0My0My0My0Oy0My0My0My0My0My0My0My0My0My0My0My0My0My0My0My0Oy0My0My0My0Oy0My0Oy0My0My0My0My0My0My0My0Oy0My0My0My0My0My0My0My0My0Oy0Oy0My0Oy0Oy0My0Oy0My0My0Oy0My0My0My0My0My0My0My0My0My0My0My0My0My0My0Oy0My0Oy0My0My0My0My0Oy0My0My0My0My0My0My0My0 $q!gb,N2(rDH0l<HH(JXXA]<SB]<RC]<<D]< E]<RF]<DRG]<<H]< I]<DSJ]<\K]<|L]<M]<N]<|O]<P]<<Q]<R]<S]<\T]<U]<V]<LW]<X]<̚Y]< Z]<L[]<\]<̛]]< ^]< _]<`]<a]<b]<$c]<DY$d]< e]<f]<Tg]<("h]<Di]<"j]<TO$k]< l]<|dm]<,n]<T"o]<ԉp]<Dq]<LQr]<"s]<ht]<u]<v]<w]<Ήx]<\5"y]<,Ɖz]<q${]<d|]<\U#}]<X~]<܆~]<]<]<Lq]<\x]<I"]<p#]<G]<"]<]<!]<]<~]<Dz]<L]<d!]<]<]<#]<#]<&]<D&]<D]<4E]<4]<t]<"]<̏"]<T]<]<!]<!]<"]<,"]<ԑ#]<#]< ]<L]<]<]<l$]<$]<"]<"]<t]<]<]<]<T]<]<̗]< ]<L]<g$]<g$]<4h$]<t\]<\]<\]<c]<,d]<ld]<d]<]<T]<]<]<]<$]<d]<]<]<T]<]<]<]<T]<]<]<\\33>uueerr'f>mm%%~99))/+/+,,--.K/<2@2@26 @MM~O~O#Vd]d]ihklZmZmmmNn]o]o*p*pqqqqqqq8r8rrrss8s8s}s}s@u@uIuIuvvwwGGZ֑ߑߑB      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`acbdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~bb==D{{nntt0mFss++??))5+5+,,--%.O/>2I2I26@MMOO%Vh]h]ohkl`m`mnn^ncoco1p1pqqqqqrrArArrrss:s:sssGuGuVuVuvvwwQQ]ݑ  Q  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`acbdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~8*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagstimeB*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagscountry-region9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsState=o*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceName=n*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceType8*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace 117HourMinuteononon?Dv w ?AJMlJK_qwpy B D S!U!"""##Q#R#Y#P%V%&&&&M'O'3())^)`))))*d+ , ,e,- ---j..//O/Q/0 000#0p0q0004161P1U1s1u1666J7K7S788889 99:::;;;;;<<<<<]=_=P>R> ????@^AAAAAAASBYBCwCCC%D'D-D5DDDDDEE.F0FFF*G,G~GGGG)H+HWH]HuHwHHHHHHHHH&I(IGIIII6J8JOKQK4L8LM6N7NcNdNfN{OOOOPP`PbPQlQmQRR[R\RRRRRRSSSST$T%T'TUGVVVW@WAWLWbWhWWWXXXXYYYYFZHZZZ[[\\^׻orZ\ڿݿ^`OPfh<?ev.$&Tn+-028@IL/3%HIP~7;DG,tu &OSTW FXXYZ'qrxtz~ cfMP,2l)+ x{&'JP[[lMP  @#ioVX0=?FR   H!r!s!y!!!H"J""!#"# $[$^$$%%%I%%%%9&?&Y&b&&''''(((?(b(c(d((A)K)S)*B*D*E*\*^*$+&+U+^+,,,6-7-9---&.,....J/////001122J2P2m222222^4`4455L5M5N55516h6i6o667788$888889O:1;2;;;;t<z<<<<<<<<<<<=====>1>4>;>A>Z>\>l>m>~>>>>????? @<@>@@@AAAEAFAQA^AdAAAAAFBJBLLMMdNlNmNoNqN}NEOGOOOOOBP(Q)Q6Q7QDQQQSSSSTTTTT=T>TCTUUUUVV#VoVpVVVVVWW WWwWxWWWXXX!X#XXXXXXX?YGYZZ\\ ^ ^^9_:_@_G_I___3```5aggg0hhhhhhh!i*ijj_kckdkekkkll m mmmnn,n0n1n=noozppqqrrrr/s1sssXtZtXu^urutuivov}vvww1wwwwwwwxxxxxyyyyyCzzz{ {{{{{Q|Y|`|b|v|~||||}68tzoq,13MP΍ɎʎЎmo ͒ВҒ39333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333333dze0VhxAV<K!a-@1@`BdBggxxJadranJadranJadranJadranJadranJadranJadranJadranJadran Jadran Kale BZ/6 $a*s-C .6/6/<0vJ=?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Fp쵒BData 1TablelWordDocument"\SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q