ࡱ> 5@"bjbj22.8XXz R<DDDX84l<Xm&$R nMDDD'DD  DD  Y{A =0m S!S! XXDDDDS!D XXjXXs. Terezija Zemlji i Jadran Kale Tkalstvo kao kuna radinost aibenskih franjevki i ostali ru ni radovi Sa~etak: Tijekom dugog povijesnog trajanja u Dru~bi sestara franjevki od Bezgrjeane razvilo se cijelo bogatstvo razli itog ru nog stvaralaatva. Pri tom valja imati na umu da je ru ni rad bio sve do druge polovice 20. st. jedan od glavnih izvora za uzdr~avanje zajednice. Najrazvijenija i po svom trajanju najdu~a kuna radinost bila je tkalstvo. Osim tkanjem sestre su se bavile aivanjem, pletenjem, vezenjem, ipkanjem (ka kanjem) i izradom crkvenog ruha. Klju ne rije i: tkalstvo,aivanje, pletenje, vezenje, kuna radinost. I. Tkalstvo kao kuna radinost aibenskih franjevki Uvod Dru~ba sestara franjevki od Bezgrjeane u `ibeniku u svojem se dugom trajanju, uz druge djelatnosti, bavila i uzdr~avala i tkalstvom. Pred znanstveni skup prireen povodom 300. obljetnice smrti utemeljiteljice Dru~be 19. i 20. rujna 2006. autorica je namaknula podatke o tkalstvu, poznatoj i karakteristi noj kunoj radinosti sestara franjevki, dok se autor priklju io u njihovom prikazu i komentaru. U drugom dijelu, pod naslovom "Ru ni radovi" autorica obrauje i druge oblike kune radinosti kojima su se sestre tijekom povijesti bavile. Za obraivanje ove teme poslu~ili smo se s nekoliko izvora podataka. Iz arhiva `ibenske biskupije (A`B) korisni su bili podatci iz spisa, tj. statisti kih tabela, nastalih izmeu 1818., odnosno, 1838. i 1864. godine. Meu izvjeatajima vizitacija aibenskih biskupa ad limina vrijedni navodi naali su se u pet izvjeaa iz vremena izmeu 1841. i 1867. godine. Zanimljiv spomen nalazi se i u tiskanom shematizmu iz 1922. godine, te u samostanskoj kronici i izvjeataju poglavarice 1959. godine. Na koncu, sestre franjevke su anketirane poatanski razaslanom upitnicom kojoj se dio odnosio i na prijaanju kunu radinost. Tim je putem sabrano viae vrijednih odgovora. Na koncu, meu viae dokumentarnih fotografija, jedna je datirana za vrijeme oko 1958. godine, prikazujui dvije franjevke u tkala kom radu. Kronologija tkalstva u zajednici `ibenskih franjevki Do djelomi nog popisa sestara koje su se bavile tkanjem i u kojem razdoblju krenuli smo od najstarijih, nama poznatih izvora, tabela s podacima o stanju osoblja u zajednici (Stato del Personale dell' Ospizio delle Terziarie nel Borgo di Terra-ferma di Sebeniko - Del Terzo Ordine di S. Francesco). Najstarija sa uvana tabela je iz 1818. godine (Arhiv aibenske biskupije - A`B, sv. 274), ali ona nema rubriku u koju se unosilo zanimanje pojedine sestre. Takvih podataka ne nalazimo ni u tabelama iz 1820. godine (AB, sv. 276), 1823. (AB, sv. 280), 1825. (AB, sv. 282), 1826. (AB, sv. 283), 1828. (AB, sv.286) i 1831. (AB, sv. 297). Tek 1838. (AB, sv. 312) nailazimo na podatke o zanimanju sestara i od tada pratimo sestre koje su se bavile tkanjem. Meutim, u tabeli iz 1841. godine (A`B, sv. 323) pojavljuje se kao tkalja s. Katarina Bari iz Siveria, koja se nalazi i u tabeli iz 1818. godine. Taj podatak nas upuuje na to da su se sestre bavile tkanjem i mnogo ranije. U samostanu je 1838. godine bilo aest sestara od kojih su tkale s. Klara ro. Anica Sovi iz Mosea i s. Franciska ro. Anica Marceli (Mr ela) iz Koprna. Napominje se kako se dru~ba za ~ivot veim dijelom uzdr~ava svojim radom a to su osim tkalstva i ru ni rad i aivanje (A`B, sv. 312). Godine 1840. je uz istu napomenu popisano aest sestara meu kojima nakon novicijata tkati po inje i prijaanja vrtlarica s. Izabela (Elizabeta) ro. Anica Marijanovi iz Danila (A`B, sv. 321). Godine 1841. je aest sestara, one se najvema uzdr~avaju svojim radom, a tkalje su izrijekom s. Katarina ro. Ivana Bari iz Siveria i otprije pribilje~ena s. Franciska (A`B, sv. 323). Godine 1842. na broju su sve prijaanje franjevke, a tkalstvo se kao sredstvo izdr~avanja spominje u napomeni (A`B, sv. 325) i u napomeni 1843. (A`B, sv. 327). Takva je zabiljeaka i iz 1844. godine, kad je ukupno jedna franjevka viae (A`B, sv. 329). Idua zabiljeaka potje e iz 1852. godine, kad je od sedam franjevki pet tkalja: s. Klara, s. Franciska, s. Marija ro. Marija Marijanovi iz Danila, s. Elizabeta ro. Marija Radeljko (Radeljak) iz Koprna i u novicijatu Lucija Mr ela iz Koprna (A`B, sv. 344). Godine 1853. su od aest franjevki njih etiri tkalje. Kao tkalja se opet navodi s. Katarina, a tu su joa s. Franciska, s. Marija i s. Elizabeta kojoj mjesto roenja sad nije pribilje~eno kao Koprno ve preciznije kao Cera (A`B, sv. 345). Godine 1857. u samostanu je osam franjevki, sve tkalje do same predstojnice. U dobi od 88 godina ovdje se zadnji put meu aktivne tkalje upisuje s. Katarina, koja je preminula 8. X. 1864. godine. Osim nje tkaju s. Franciska, s. Marija, s. Elizabeta (iz Cere), s. Katarina i u novicijatu 23-godianja Katarina Perkov iz Koprna (A`B, sv. 355). Godine 1858. od aest franjevki tri su tkalje: s. Franciska, s. Marija i s. Katarina ro. Lucija Mr ela, dok je s. Katarina iz Siveria 3 nemona3 (A`B, sv. 356). Tri iste franjevke meu ukupno osam sestara tkaju 1859. (A`B, sv. 358) i 1861. (A`B, sv. 362) a 1864. javlja se s. Gabrijelu ro. Marta Konjevoda iz Konjevrata, umrla 5. srpnja 1905. (A`B ad anno). Na prijelazu iz 19. u 20. st. i kroz 20. stoljee dolazimo do imena sestara koje su tkale, ali nemamo precizno godine od kada do kada su se time bavile. U samostanskoj kronici nalazimo zapisano za s. Veroniku Svetina iz Promine  itluk (u samostan doala 1882., umrla 24. o~ujka 1946.) da je bila vrsna i marljiva tkalja. Isto je zapisano i za s. Serafinu Gjirli iz Radoaia (u samostan doala 1891., umrla 11. sije nja 1941.) Prema anketi provedenoj meu sestrama dolazimo do imena tkalja koje kronoloaki (prema godini dolaska u samostan) idu sljedeim redom: s. Kata Pauk iz Otavica  Gradac (u samostan doala 1889., umrla 14. kolovoza 1959.), s. Kerubina Borzi iz Trolokava - Prgomet (u samostan doala 1892., umrla 11. studenoga 1959.), s. Ro~a Lovri, vrsna tkalja i avelja iz `iritovaca - Miljevci (u samostan doala 1899., umrla 21. velja e 1976.), s. Margarita Buri iz Mirlovi Zagore (u samostan doala 1902., umrla 20. velja e 1971.), s. Dominika Ba i iz Briatana gornjih  Miljevci (u samostan doala 1928., umrla 15. velja e 1957.), s. Tereza Perkov iz Primoatena - Drage (u samostan doala 1930., umrla 24. srpnja 1974.), s. Jozefina Periai iz Briatana gornjih - Miljevci (u samostan doala 1934., umrla 28, listopada 1993.), s. Karmela Kuluai iz Klju a - Miljevci (u samostan doala 1935., umrla 27. sije nja 2003.), s. Miroslava olo iz Radoaia  Sinj (u samostan doala 1949., umrla 15. srpnja 1991.), s. Hijacinta Bani iz Otoka  Sinj (u samostan doala 1949. i tkala je jednu godinu), s. Bernarda Mihalj iz Turjaka  Sinj (u samostan doala 1952.), s. Marija Mihalj iz Turjaka  Sinj (u samostan doala 1952.), s. Petronila ugura iz Jasenskog  Sinj (u samostan doala 1948., tkala 1950.  1953.), s. Gabrijela Mihalj iz Turjaka  Sinj (tkala 1954/5.), s. Mirjana Akrap iz Biska - Sinj (u samostan doala 1955.), s. Bo~ena `uanjara iz Jasenskog  Sinj (tkala 1956. - 1957., umrla 23. srpnja 2006.). Preseljenjem u drugu kuu, na danaanjem mjestu (Rije ka 6, a od 2006. godine Majke Klare }i~i 6) nastavilo se tkati. Tkala ki stanovi preseljeni su u jednu dvorianu kuu "krosne". U svom izvjeataju prilikom napuatanja poglavarske slu~be 1959. godine s. Celina Borovac navodi kako se sestre uz uobi ajene tehnike tkanja koriste i posebnom tehnikom kli anja. Najljepai primjerci ovog oblika tekstilnog rukotvorstva su vunene torbe s utkanim aarama, ukraaene priaivenim ukrasinim vrpcama, dugim kitama i resama. Tu je nastavila tkati s. Josipa Grgat iz Otoka  Sinj (tkala 1954. - 1959./60.), ex s. Tihomira Livaja iz Graba - Sinj (tkala 1955 -1959.), ex. s. Vinka Juki iz Otoka - Sinj (doala u samostan 1955., tkala 1957 -1959.), s. Regina `uanjara iz Jasenskog - Sinj (tkala 1960.), s. Jerka Radaa iz Liaana Ostrovi kih (kratko vrijeme tkala kroz 1960. g.), s. Tatjana Peti iz Vaganca  Gospi (tkala 1960.), s. Rozalija uri iz Orubice  Nova Gradiaka (tkala 1963.  1965. torbice i tepihe), s. Blaga Vojkovi iz Otoka - Sinj (tkala 1963.  1965. torbice i tepihe), s. Zdravka Gveri iz Briatana donjih - Miljevci (tkala 1963.  1964. torbice), s. Pelikana Klari iz Dubravica (doala u samostan 1964., tkala do 1966., umrla 30. prosinca 1994.), s. Imelda Peai iz iste Velike (tkala 1964.  1966. torbice i tepihe) i s njom je prestala ta vrsta kune radinosti. U knjigama kunih ra una nalazimo kako je 1968. godine prodana tara  brdo. Djelatnost u samostanu konstatiraju i vizitacije aibenskih biskupa. Godina 1841., 1849. i 1852. to je izrijekom tkalstvo. Godine 1860. i 1862. bilje~i se da ~ive radom svojih ruku. Godine 1867. zapisano je kako se isti u tkala kim umijeem. Mnogo kasnije shematizam za 1922. godinu predstavlja samostansku zajednicu od 12 redovnica koje se u ~ivljenju odr~avaju tkanjem. Tkalstvo kao izvor sredstava za prehranu isti e i anketni odgovor za godine 1963.-1965. `to su franjevke tkale ova vrela spominju uzgredice. To je vuneno tkanje zvano 3 raaa3 , kako se u napomeni kvalificira njihovo tkalstvo 1852. i 1858. godine. Radi se o suknu u keper prijepletu otkanom na etiri tkala ka lista (3 na etiri nite3 , nienice). Iz ankete za kunu radinost iz 1948. godine saznajemo da su franjevke na tadaanja tri tkala ka stana najviae tkale prekriva e, potom biljce, zatim vree za masline a tek poznije i torbice. Anketni odgovor za 1952. godinu daje sliku potra~nje za aivanjem posteljine, a meu tkanjem sa pet tkala kih stanova za torbicama, biljcima i pokriva ima za krevete. Anketni odgovor koji se odnosi na godine od 1954. do 1957. naglaaava tkanje vrea za ~ito i masline. Fotografija iz sredine XX. st. dokumentirala je rad na horizontalnim tkala kim stanovima. Koriatenjem dva tkala ka lista tka se jednostavni platnenski prijeplet. Iz anketnih odgovora saznaje se kako se tkalo svakodnevno. Pu ani su predivo za tkanje predavali u redu i od tri do aest mjeseci do svraetka posla. Odgovor za 1948. godinu kazuje da su naru itelji bili veinom iz okolice, dok ih je tek neato bilo iz samog grada. Iz gradske okolice pretezale su narud~be iz zalea, a odgovor za 1952. godinu veli da je potra~nje bilo kako iz Zagore, tako i s obale i s otoka. Naru ivalo se iz potreba poljskog rada (vree) i u maj inskim pripremanjima djevoja kih miraza. Anketni odgovori nekadaanjih samostanskih tkalja 1960. spominju i isticanje 3 dalmatinskih motiva3 kakvi bi bili po~eljni za otkupljivanje. `ibenski posrednik je svakog mjeseca donosio potrebnu vunu, a spomenuti su predloaci sugerirani za rad. Tvrtka iz Beograda je tim putem otkupljivala vee koli ine otkanih proizvoda (odgovor za godine 1964.-1966.). Naru ivani predmeti za ovo otkupljivanje bile su torbice i ilimi. Rasprava Tkalstvo je bila glavno sredstvo materijalnog izdr~avanja ove samostanske zajednice. Ostale su joj djelatnosti bile upotpunjujue. S tekstilne strane to je bilo aivanje, krojenje, uope navoeno i kao 3 ru ni rad3 , dok je poduka na narodnom jeziku upotpunjavala djevoja ku izobrazbu. Po prikazanim podatcima u zajednici je tkalja bilo od dvije izmeu ukupno aest sestara do pet od sedam ili aest od ukupno osam sestara. Tkala kih stanova je bilo izmeu tri i aest, sudei po tkanim predmetima kako horizontalnih tkala kih stanova (za npr. pokriva e) tako i vertikalnih (za npr. torbice). Dvije sa uvane fotografije prikazuju ina ice horizontalnih tkala kih stanova. U staroj samostanskoj kui pri oduzimanju 1955. godine bilo je pet ili aest tkala kih stanova, a u novoj ih je 1958. godine bilo tri ili etiri. Anketni odgovori rabe karakteristi no zaleni naziv tkala kog stana "tara", nijednom obalni naziv "krosne" iako je u usmenoj predaji sestara sa uvan taj izraz za odvojenu dvorianu kuu gdje se tkalo. Tkalje su uvoene kako sa svojim svjetovnim umijeima, tako i kroz novicijat meu iskusnim samostanskim tkaljama. U enje od starijih sestara potvruju i anketni odgovori. Godine 1857. u isti mah je tkala i 88-godianja i 23-godianja franjevka. Godine 1853. na otkanim predmetima radila je 90-godianja vezilja s. Gabrijela ro. Jelena Erceg iz Mandaline. U anketi su najstarije spominjane sestre od kojih se u ilo tkati s. Margarita Buri (Mirlovi, 21. IV. 1887.  `ibenik, 20. II. 1971.) i s. Ro~a Lovri (Miljevci, 19. X. 1885.  `ibenik, 21. II. 1976.), obje doale u samostan po etkom XX. st. U vrelima iz XIX. st. tkalje su iz zalea, poglavito iz Dalmatinske Zagore (Koprno, Danilo, Tromilja, Cera, Mose, Siveri). Meu anketiranim tkaljama se kao mjesta roenja u XX. st. mogu doznati Klju  (s. Karmela Kuluai, 21. III. 1913.  27. I. 2003.) i miljeva ke Briatane (s. Jozefina Periai, 1. I. 1908.  28. X. 1993.). Zbog samostanske povijesti mo~e se pretpostaviti da je seosko zaleno podrijetlo franjevki dugotrajna i karakteristi na samostanska crta. Prepoznatljivo podrijetlo povezano je i s preferencijama narud~bi i obilje~jima proizvodnje: dlakavi vuneni 3 biljac3 namjesto glatkog 3 sukanca3 od tanje vunene ~ice kakav je bio viae koriaten u striktno morskom podneblju. Meu nenavedenim a nasluenim otkanim predmetima zasigurno je bila i 3 velenca3 , debeli vuneni pokriva , dlakava 3 aavina3 mo~da i od nevunenog prediva, gradski ukrasni prekriva  za krevet 3 kuvertur3 ili 3 guba3 , 3 guberina3 , a vjerojatno i ukrasno 3 rakno3 kao dio miraza namijenjen za ukras zida, zipke ili akrinje. Sudei po ustrajnoj kombinaciji tkala kih i veziljskih rukotvornih umijea predmeti poput otkanih pa navezenih ili pak pletenih 3 kuvertura3 mogli su biti tra~eni gradski proizvod. U socijalno-antropoloakoj literaturi ovakva se vrsta proizvodnje naziva protoindustrijskom. Zametci takvih naprednijih kunih radinosti mogu se prepoznavati i u jednostavnim na inima mljevenja braana, u lon arskom obrtu a napose jasno u tekstilnim proizvodnjama poput tkalstva. Ispod krila engleskog pamu nog tkalstva ispilila se i prva industrijska revolucija, dok su se u manjim razmjerima pogodne kapitalisti ke konjukture dogaale i ranije. Samodostatne proizvodnje poput ovog samostanskog tkalstva nisu imale za cilj tehnoloako unaprjeenje proizvodnje niti ulaganje financijskih preti aka u trgovinu radi dosizanja veeg tr~iata. Na in proizvodnje kakav su za franjevke posvjedo ili izvori i svjedo anstva je karakteristi no horizontalni, u kojem pojedini proizvoa  tijekom ~ivota prolazi sve etape i vrsnoe rada. Jedina proizvodna segmentacija je rad na ve donesenoj, a ne vlastitoj vuni. Nije bilo vertikalne razdiobe rada sa specijalnostima ni funkcionalnog servisiranja proizvodima za naprednije tehnoloake obrade. Vrijednost proizvoda pu ani nisu ni nadoknaivali novcem, ve hranom. Novcem se, po anketnim odgovorima, kasnije naplauju korporativne narud~be za udaljeno tr~iate. Tako gledajui se tkalstvo sestara franjevki po svojim bitnim obilje~jima poklapa s obiteljskom kunom radinosti. Svi lanovi zajednice pridonose proizvodnji, nadopunjujui sredstva za ~ivljenje drugim priru nim i raspolo~ivim na inima privrjeivanja. Nevelika zajednica sestara nalikuje krvno povezanoj obitelji, koja je u isti mah viaestruka ~ivotna, konzumacijska i proizvodna organizacija. Pu koj, a napose selja koj obitelji nije bio cilj proizvoditi za uveani utr~ak ve za maksimizirani ukupni produkt. Stoga se u trenutcima proizvodne krize od ukuana moglo o ekivati da polu e viae u inka iz drugih raspolo~ivih oskudnih izvora, ato protoindustriju razlikuje od rada industrijskog radnika. Druga je karakteristi na protoindustrijska crta cjelo~ivotno sudjelovanje i usavraavanje mladih, u obitelji djece a u samostanskoj zajednici od novicijata nadalje. Za razliku od nepovjerljivog odnosa industrijalca i radnika zbog kojeg se proizvodnja usredoto uje na jednom tvorni kom mjestu, protoindustrijska se proizvodnja zbiva u ambijentu kunog povjerenja. Nadalje je strukturna protoindustrijska sli nost u druatvenoj poziciji bezzemljaaa, koji uzimaju udjela u proizvodnji kako za se to uka~e prilika. Zajednica ne u~iva feudalnu rentu sa svojih eventualnih posjeda, njeno izdr~avanje vezano je za vlastitu materijalnu proizvodnju. Samodostatna proizvodnja iz domene kunog gospodarstva prese~e i u druatveni zna aj zajednice. Kad smo je ve kroz ekonomiju prepoznali kao ono ato i duhovno jesu, nekrvnu zajednicu sestara, vrijedi potcrtati njenu ulogu u druatvu grada i kraja. Osim za te~a ke potrebe, samostan radi za potrebe druatvenog uloga djevoja ke stasalosti i ~enske imovne i pravne sigurnosti  ato predstavlja miraz, tj. dota. Na taj je na in zajednica ~ena koje po svojem zavjetu nisu trebale miraza u takvoj druatvenoj potrebi naale uporiate svojeg materijalnog opstanka, sli no kao ato ga danaanji obrti zbog poveane druatvene pokretnosti pronalaze u potra~nji za suvenirima. Te se zanimljive pojedinosti doti u zadnjDH . v    õ~s~hs`XOhVs 5OJQJhVs OJQJh6OJQJh7ghROJQJh7gh6OJQJh7gh~OJQJh7ghVs OJQJh7gh!OJQJh7ghdJSOJQJh7gh NOJQJh7gh656OJQJh \h)h56OJQJhH%h^Y5;OJQJhH%h)h5;OJQJhOJQJhmh)hOJQJDHv    l p z |  $dha$gd[= $dha$gdR$dh`a$gd7ac$dh`a$gdR $dha$gdVs $dha$gdVs $dha$gd $dha$gd)h*"" l p x z | @Bp"X~>@Pv ɾɦɾɾɋwɾb)jh3bh@0JCJOJQJUaJh@h@6OJQJhH%OJQJhzCOJQJhmh7acOJQJh7acOJQJh5tOJQJh3bOJQJhWOJQJhmh@OJQJh@OJQJhH%h)h5OJQJhH%hkx5OJQJhVs 5OJQJhH%hVs 5;OJQJ&  L &xz|* }u}u}}i}hmh"}6OJQJh)hOJQJh"}OJQJhch[=5OJQJhc5OJQJhchkx5OJQJh[=OJQJh7acOJQJhmhROJQJhROJQJjhR0JOJQJUhcOJQJjh^0JOJQJUh@OJQJhmh@OJQJ%z|* 04?KNUzY|Y\\\\dhi m $dha$gd)h$dh`a$gdD,3$dh`a$gd.$dh`a$gd"$dh`a$gdd$dh`a$gd"} $dha$gd[=* !8!J!\#b#p####$>%H%R%&B&L&&&&:'F''(((@)J))B*+&+,,--H.N.// /"/f///////0F0000000001J1f1h11ʴݩ©©©hc&h.OJQJhmh6OJQJ]h.OJQJhmhOJQJhOJQJhzCOJQJhdOJQJh"}OJQJhmhE'OJQJ@112&3:3@3F33456H6666x77989L9X99::":::::8;p;;;;<0<<<<<<<=F=Z=f=====>>>>@,@.@V@A BXFbFdFhFrFxF@GGhOh.OJQJhD,3OJQJhROJQJhcOJQJh OJQJhSgOJQJhNSOJQJhc&h.OJQJh.OJQJhsOJQJBGG&HHHnHHHHI2I4IRIIIIIvJxJJKKpKKKKKKKKL"L$L*L~LLLLNN\\ǿDZDZǣǛǣ|njhw0JOJQJU!jhmh)h0JOJQJUjhR0JOJQJUhROJQJjh0JOJQJUjh[=0JOJQJUhzCOJQJhmh)hOJQJhD,3OJQJh.OJQJhNSOJQJhOh.OJQJhylVh.OJQJ(\\cdddm m\s^sԤ̴֤ Ht>f觞||t|l|d|\Th_'OJQJh_lOJQJhjTOJQJh7gOJQJh!OJQJhOh!OJQJhh!OJQJhOh!5OJQJhVs 5OJQJhOJQJU!jhmh)h0JOJQJUh"OJQJhkxhkxB*OJQJphhkxh)hB*OJQJphhmh)hOJQJh"h)h5OJQJ mrr{{tvJLrtt$dh`a$gd'_$dh`a$gd! $dha$gd $dha$gd! $dha$gd)h$dh`a$gd"a prikupljena svjedo anstva. Nakon 2. sv. rata proizvode viae ne otkupljuju samo lokalni pu ani ili graani ve i aira komercijalna mre~a. Tom se tr~ianom interesu u svojem oblikovnom dijelu prilagouje i proizvodni proces. U tkala kom prijepletu viae nije dovoljno ponavljati lokalno uvrije~ene likove, ve se izlazi u susret ukusu kupaca iz udaljenijih sredina koji ovdaanju kunu radinost poznaju posredstvom populariziranih proizvodnji iz nastavnih ili obrtnih srediata poput splitske Poslovnice za unapreenje kune industrije koja je u razdoblju izmeu dva svjetska rata bila naslonjena na obrtnu akolu, prvih stalnih etnografskih postava ato isti u dijelove pokrajinskih kunih radinosti koje se dr~e karakteristi nim, popratnih knji~nih izdanja i sl. U samom `ibeniku nakon ustanovljavanja koncem XIX. st. napose izmeu dva svjetska rata stasava privatni obrt pod nazivom Industrija narodnog veziva. On je ustalio kooperantsku mre~u aibenskih pu anki i u okolnostima odvojenosti susjednog zadarskog kraja od matice do~ivio sna~nu patriotsku prepoznatljivost s proizvodno pojednostavljenom narodnom kapom kao najpoznatijim proizvodom. Stoga nije udno da su se nakon takvog tr~ianog proboja kune radinosti u iduim godinama tra~ile komercijalno potaknute prilagodbe drugih ovdaanjih proizvoda, zanimljivih za plasman a pojednostavljivih u izvedbi i troaku. Tkalje su se takvom interesu tr~iata prilagoavale jer su tvorni ki proizvedeni pokriva i ili vree postali pristupa niji, tvorni ki kondicionirani za lakae odr~avanje i u javnom mnijenju po~eljniji od rukotvornih, pa se tkanje okree vema k ukrasnim i suvenirskim predmetima te na koncu postaje neisplativija od drugih djelatnosti. Samostan je bio mjesto gdje se najvrsnije ovdaanje seosko rukotvorstvo, poput tkalstva posvjedo enog iz Oprominja (Miljeva kog platoa), utkalo u gradsko tkivo kako na korist kraju tako i na korist grada. Sli no kao kad govorimo o vinogorjima koja se pod suncem svojih podneblja razlistaju u incima prepoznatljivih okusa, tako i u ovom slu aju mo~emo pretpostaviti i nazna iti za budua odvagivanja koliko su ukupnom rukotvornom licu i druatvenoj tapiseriji svoje gradske sredine franjevke pridonijele karakteristi nim stapanjima. Kako je u anketnom odgovoru napisala s. Petromila ugura (u samostan doala 30. III. 1948. godine), 3 uza svu te~inu posla, bile smo radosne, molile, i aalile se3 . II. OSTALI RU NI RADOVI Kada govorimo o bogatstvu ru nog stvaralaatva u redovni koj zajednici sestara franjevki od Bezgrjeane valja imati na umu da je ru ni rad bio sve do druge polovice 20. st. jedan od glavnih izvora za uzdr~avanje. Osim tkanjem sestre us se bavile aivanjem, pletenjem, vezenjem, ipkanjem (ka kanjem) i izradom crkvenog ruha. `ivanje `ivanjem, kao i tkanjem, sestre su se bavile od samih po etaka. Ono je u po ecima bilo ru no, za ato je bila potrebna igla, konac i tkanina. Kada se 1838. godine navode zanimanja pojedinih sestara za sestru Katarinu Bari (iz Siveria) stoji da je bila  sartora (kroja ica) [A`B, sv. 312], a 1853.  lavoratrice d'ago (radnica iglom, ru ni aiva i rad) [A`B, sv. 345]. Nije nam poznato kada je to no nabavljen prvi aiva i stroj, ali sudei po starim sa uvanim aiva im maainama zaklju ujemo da je prva aiva a maaina "Singer" nabavljena u drugoj polovici 19. stoljea. Elektri na aiva a maaina  Bagat nabavljena je 1966. godine. Zasigurno su sestre najprije aivale i krpale potrebne predmete za svoje osobne potrebe a kasnije i za airu upotrebu. Iz gore navedenih tabela vidi se da su se sestre uz tkanje bavile i aivanjem. Prema provedenoj anketi i samostanskim knjigama ra una zaklju ujemo da se nakon Drugog svjetskog rata aivanje razvilo u kunu radinost i aivalo se po narud~bi, osobito u kui matici u `ibeniku, zatim u Drniau, Senju i krae vrijeme u zagreba koj Dubravi (od 1965. do 1968.). Naj eae se aivala posteljina, stoljnjaci, odjevni predmeti za ~ene i crkveno ruho (albe, rokete, oltarnici, istila, tjelesnici, krsne haljinice, misnice, plaatevi, crkvene zastave). Na crkvenim predmetima, kao i na posteljini i stoljnjacima, izraivali su se razli itim vrstama vezenja i ipkanja, ru no i maainski, razni ukrasi, aplikacije, monogrami, simboli i slike. U aivanju redovni kog odijela, habita i kapuca za fratre, kao i habita za sestre, posebno se meu starijim sestrama isticala s. Ro~a Lovri (umrla 1976.). Ona je ujedno bila i vrsna tkalja. Uz aivanje je redovito ialo i atopanje odijela, ponekad i ~enskih arapa. `ivanjem su se sestre bavile, kako je to vidljivo u knjigama ra una kue matice u `ibeniku, najintenzivnije od 1957/58. do 1971. a kasnije se aivanje javlja u ponekoj godini do 1980. a atopanje odijela do 1977. Posebnom vrstom aivanja, ru no, iglom, izraivali su se jorgani, madraci i atep deke. Jorgani su se napinjali (razvla ili za aivanje) na posebnim okvirima  telerima. Platno na jorganima opaivalo se ru no, iglom ili kuki anjem, sve do prve elektri ne maaine 1966. godine kada je endlanje (opaivanje) postalo puno br~e i jednostavnije. `tep deke, madraci i osobito jorgani po inju se aivati 1957. u kui matici u `ibeniku, a ubrzo i u Drniau, kao i u Senju, povremeno na Visovcu i krae vrijeme u Dubravi. U `ibeniku je aivanje jorgana prisutno kontinuirano do polovice 1977. godine, a u Drniau sve do po etka Domovinskog rata, 1991. Iz provedene ankete doznajemo da su naru itelji bili iz `ibenika, Bilica, Dubrave, Danila, Vrpolja, Perkovia, Ra~ina, Zagore, }irja, Zlarina, Murtera, Pirovca, Vodica, Primoatena, Ravnih kotara, Dubravica, Piramatovaca, Skradina..., a u Drniau iz Drniaa i okolnih sela, Miljevaca, Promine, Gradca, Siveria, Kadine glavice.... Ovom vrstom aivanja bavile su se mnoge sestre, kroz krae ili du~e razdoblje. Pletenje Pletenjem na maainu po inju se sestre baviti u `ibeniku 1947. godine. O tome u svojim zapisima piae s. Bla~enka `imund~a:  Ubrzo nakon ato je s. Rafaela Markezi izabrana za vrhovnu poglavaricu (1947.) nas dvije smo tra~ile pleteu maainu kako bismo mogle raditi za ljude i time se pomoi u naaem uzdr~avanju. Kupile smo malu pleteu maainu, koja je bila vrlo uska, pa smo  ajalpe (~enske ogrta e) koje smo najviae plele, jer je bila velika potra~nja za njima, morale vrlo fino sastavljati. Ustajale smo se u to vrijem u 4 sata, molile naae molitve i u 5 sati iale na sv. misu u sjemenianu kapelu sv. Martina. Po povratku bi brzo doru kovale i odmah prionule uz pletenje. Neke su se sestre bavile tkanjem a mi druge pletenjem i tako smo u to teako poratno doba pre~ivljavale. To skromno pletenje moralo je biti registrirano kao kuna radinost. U rjeaenju NO gradske opine `ibenik (Odjel privrede), od 10. listopada 1952. piae:  Odobrava se sestrama samostana Franjevki u `ibeniku, da mogu obavljati pletenje aalova i drugog pletiva, kao rad kune radinosti, uz upotrebu jedne male pletee maaine, promjera 50 cm, na ru ni pogon. Godine 1962. nabavljena je nova pletea maaina a 1965. joa dvije. Na njima su se mogle plesti sve vrste pletiva: emperi, odijelca za djecu, ~enske haljine i ostali odjevni predmeti. Najviae i najdu~e se plelo u `ibeniku, do srpnja 1971. i u Zagrebu (Dubrava) gdje su sestre bile od 1965. do 1968. U anketi provedenoj u zajednici sestre navode od 1962. godine s. Nevenu Kasuni (iz ~upe Lipa  Duga Resa, umrla 1991.) kao glavnu u iteljicu pletenja, najprije u `ibeniku a potom u Zagrebu. Pou ene od s. Nevene samostalno su nastavile plesti s. Zdravka Gveri i s. Anela Budimir Bekan a s. Neveni pomagale su, kako navode u spomenutoj anketi, s. Mariangela Radaa, s. Bernardica Doli, s. Radomira Nimac i druge. S. Nevenu spominju i kao vrsnu kroja icu. Po narud~bi su sestre plele i pasce, bilo misne - "cingulum" ili franjeva ke (sastavni dio redovni kog odijela). Tako se u knjigama ra una mo~e vidjeti kako su 1967. pleteni pasci za Visovac a 1968. za Zaostrog. Pasci su se pleli ru no, od vunene pree, pamuka ili svile. U pletenju pasaca naj eae se u usmenoj predaji sestara spominje s. Kerubina Borzi (umrla 1959.), s. Ro~a Lovri (umrla 1976.), s. Benedikta Slip evi (umrla 1982.) i s. Karmela Kuluai (umrla 2003.). Pletenje misnih i franjeva kih pasaca u veim koli inama, kako je to vidljivo u knjigama kunih ra una, trajalo je do 1969. godine a povremeno i do 1980. Sestre su plele, poneke pletu joa i danas, ru no, uglavnom za svoje potrebe, razne odjevne predmete: veste, aalove, rukavice, arape, suknje i prsluke. U pletivo spada i uzlanje (makrame) kojim su sestre u novije vrijeme izraivale tapiserije, vjeaalice za cvijee i druge predmete za ukraaavanje zidova. Poznato je i pletenje na okruglu iglu, svilenim koncem, kojim su plele stoljnjake i miljee. Vezenje Vezenjem su sestre obraivale tkanine razli ite debljine i gustoe sa razli itim vrstama i bojama konca stvarajui ukrase na njima. Najviae su po narud~bi vezle posteljinu i stoljnjake djevojkama za udaju, osobito iz grada. Time su se bavile od 1957. do 1971. u `ibeniku, Primoatenu, Senju, Drniau i Zagrebu. Na tim predmetima radio se toledo (ru no i maainski  atikanje), a~ur i aplikacije i izraivali su se monogrami. esto su se na jstu nice i stoljnjake, kao i na crkveno ruho, umetale i tenerife. U ovaj posao bilo je uklju eno puno sestara jer je bila velika potra~nja za takvim predmetima. Joa i danas se u nekim obiteljima mogu nai pokoji rijetko sa uvani primjerci lijepog vezenja sestara. Obametom su se obraivale rupice na posteljini i na odjei. Posteljno rublje ukraaavalo se i kri~iima, kao i stoljnjaci, ubrusi i ukrasni miljei. Posebnom vrstom vezenja, zlatovezom, ukraaavale su se misnice, atole, plaatevi i mali plaatevi za cibirij u svetohraniatu. Goblen su sestre radile ili na atampanom tekstilu ili prema nacrtu brojenjem, a radi se iglom i koncima razli itih boja na reaetkastom platnu. Konac mora biti postojane boje i odreene debljine. I danas se takvom vrstom ru nog rada bave pojedine sestre. Slike izraene bodom goblena krase mnoge zidove naaih samostana. Izrada crkvenog ruha U crkveno ruho spadaju odjevni predmeti koje nose crkveni slu~benici prilikom vraenja raznih liturgijskih ina: misnice ili boromejke, atole, albe, rokete, plaateve kao i predmeti koji prate crkveni prostor i obrede: oltarnici, istila, tjelesnici, crkvene zastave... Izrada crkvenog ruha po narud~bi u kui matici u `ibeniku bila je najintenzivnija u razdoblju od 1958. do 1970./71. Prva tamburin maaina (Singer) za izradu crkvenog ruha nabavljena je 1958. Neato ranije, 1957. uputila je tadanja vrhovna poglavarica s. Celina Borovac s. Alojziju `uanjara kod sestara Keri Bo~je ljubavi u Splitu kako bi nau ila raditit na tamburin maaini, a 1962. nabavljena je prva elektri na tamburin maaina za svilu i rese. Kasnije su nabavljene i druge maaine. Kroz to razdoblje, krae vrijeme, crkveno ruho izraivalo se i u Vodicama. Povremena izrada crkvenog ruha po narud~bi ili za vlastite samostane sestara pojavljuje se od 1976./7. do 1993. u `ibeniku i u Podstrani kod Splita. I ranije su sestre aivale i izraivale crkveno ruho, ru no, uglavnom za svoje potrebe. Ru no vezenje ukrasa na albama i roketama za samostansku kapelu u `ibeniku ili za poklon mladomisnicima prakticiralo se sve do novijih dana. U provedneoj anketi naj eae se u aivanju i izradi misnog ruha spominju ex. s. Viktorija Buri, ex s. Leonija `uanjara i s. Katarina Mari, koja se i danas najviae bavi aivanjem redovni kog odijala za sestre. Na misnicama, atolama, plaatevima, zastavama, albama, roketama i oltarnicima izraivali su se liturgijski simboli sa raznim vrstama i bojama konca. Predmeti za sve ane prigode ukraaavali su se posebnom vrstom veza  zlatovezom. Na crkvenim zastavma, ponekad i na misnicama, izraivale su se na tamburin maaini slike pojedinih svetaca ili Bla~ene Djevice Marije. U zastave su se umetale i slike naslikane na platnu. Albe, rokete, oltarnici i tjelesnici ukraaavali su se i raznim ipkama. U Senju se puno ranije spominje izrada crkvenog ruha, kako je to vidljivo iz Slu~benog vjesnika biskupije senjske i modruake ili krbavske (Senj, 5. velja e 1931., str. 11.) gdje piae:  U prosincu proale godine podignuta je u Senju filijala sestara Treoretkinja sv. Franje u `ibeniku. Pored du~nosti voenja dje jeg zabaviata bave se sestre i pravljenjem novog misnog ruha, a izvrauju i popravke istog. Preporu am ovaj pothvat sestara asnom sveenstvu i molim, da svojim narud~bama omogui njihovo odr~anje u Senju. Adresa je: Samostan sestara Treoretkinja sv. Franje, filijala u Senju. ipkanje Sestre su izraivale razli ite vrste ipke, bilo za crkveno ruho ili kao stoljnjake, miljee i sl. ipka se mo~e raditi na razli ite na ine i sa razli itim alatom: iglom, batiima, vretenom, laicama ( ancima) i iglom s kukicom. Tenerife, kao na in izrade ipke, potje e s otoka Tenerife u Atlantskom oceanu. Sestre su izraivale, i danas to rade, razne motive u kru~nom, trokutastom i kvadratnom obliku na kartonu ili drvetu prilagoenom za tu vrstu rada. Izraeni motive obametom se uaivaju u posteljno rublje, stolne garniture, crkveno ruho, zastore i sl. Najljepae uzorke toga rada ostavila je s. Celina Borovac (umrla 18. kolovoza 2003.) koja je svojim znanjem i velikom preciznoau unaprijedila u zajednici kvalitetu ru nog rada. Posebna vrsta izrade ipke je mreakanje (nec). Za izradu mre~ice potreban je konac, igla sa dvije uaice, daaica ili valjak (ovisno o namjeni) te igla u obliku raalji. Mreakanjem su sestre izraivale zastore, ipke na albama, kotama (roketama), oltarnicima i dr. Izraivale su ipku i pomou laica, poznatu kao frivolite. Ovom ipkom su ukraaavale posteljinu, maramice, stoljnjake, oltarnike i ukrasne miljee. Vrlo esto izraivale su ipku za crkveno ruho: oltarnike, albe, kote, tjelesnike kao i stolne garniture, miljee i zastore ka kanjem ili kuki anjem. Kuki anjem se i danas pojedine sestre bave. Osim konca kojim se izrauje ipka kuki anjem se izrauju od vune ili konca razli itih boja i debljina, veste, marame, aalovi, rukavice i dr. Zaklju ak Kao zaklju ak iskazujemo vrijednim rukama tolikih sestara kroz dugo povijesno razdoblje Dru~be sestara franjevki od Bezgrjeane zahvalnost, poatovanje i divljenje za njihovu marljivost, umijee, golemi trud i strpljivost koju su ugradile u svaku otkanu, izvezenu, ispletenu i uaivenu nit natopljenu molitvom, ~rtvom i vrstom vjerom u neprolaznost svakog dobrog djela u injena u poatenju i ljubavi.  Archivo segreto Vaticano, Congr. Concilio, Relat. Dioec., Sebenicen, 730 B  Priredio Anton Mrkun, Crkveni priru nik za katoli ke Jugoslavene, Ljubljana 1922.  Arhiv Dru~be sestara franjevki od Bezgrjeane, `ibenik (nadalje AD`)  Archivo segreto Vaticano, Congr. Concilio, Relat. Dioec., Sebenicen, 730 B, Aloysius Maria Pini Episcopus Sibenicensis, 1841., fol. 23r.  Treoredice... se bave odgojem neukih djevojaka u kraanskom nauku i u umijeu tkanja.  Archivo segreto Vaticano, Congr. Concilio, Relat. Dioec., Sebenicen, 730 B, Joannes Bercic Episcopus Sibenicensis in Dalmatia, 1849., fol. 60r.  Archivo segreto Vaticano, Congr. Concilio, Relat. Dioec., Sebenicen, 730 B, Relatio Status Ecclesiae Sibenicensis confecta justa instructionem Santae Congregationis Concilii Tridentim pro triennio annorum 1850. 1851. et 1852. ab Episcopo ejusdem Ecclesiae Joanne Bercich post secundam Dioeceseos Visititionem Canonicam, fol. 73r.  Archivo segreto Vaticano, Congr. Concilio, Relat. Dioec., Sebenicen, 730 B, Petrus Dominus Maupas Episcopus Sebenicensis in Dalmatia, 1860., fol 102v.  Archivo segreto Vaticano, Congr. Concilio, Relat. Dioec., Sebenicen, 730 B, Petrus Dominices Maupas Epis. Sibenicensis in Dalmatia, 1862., fol. 126r.  Archivo segreto Vaticano, Congr. Concilio, Relat. Dioec., Sebenicen, 730 B, Joanne Episcopo Zaffron, 1867., fol 132v.  U tkala kom umijeu nedvojbeno su vrlo vjeato uvje~bane, izobra~ene. (Textrinamque artem, indubia cum peritia, exerceant.)  Nav. aematizam, str. 251-252.  Esther N. Goody (ur.): "From craft to industry: The ethnography of proto-industrial cloth production." Cambridge: Cambridge University Press, 1982.  Vjerojatno je najpoznatiji svjetski primjer ove vrste posredni ko prilagoavanje tkalstva u narodu Navaho, SAD. Kathy M'Closkey: "Swept under the rug: A hidden history of Navajo weaving". Albuquerque: University of New Mexico Press, 2002.  Ivana `verko: "Splitska akola za dizajn". Split: Knji~evni krug, 2003.     ܾ޾@N4**`rL :@TxH^~>T ݹѠh7g5OJQJhoOJQJh6OJQJhBDiOJQJh)OJQJh7gOJQJhOh!5OJQJhw^OJQJh[oOJQJh_'OJQJhOh!OJQJ=t&v: $dh`a$gd7g $dha$gd7g$dh`a$gd'_ $dha$gd!$dh`a$gd!$bBln|xz:h^`      &Z^輱輒輊vh'_h'_5OJQJh;OJQJh'_OJQJh'_hAOJQJh_h!6OJQJh6OJQJhOh_OJQJh_OJQJhBDiOJQJh7gOJQJhOh!5OJQJhoOJQJhOh!OJQJh7gh!5OJQJ.@Blnz|L   $dh`a$gd'_ $dha$gd!$dh`a$gd!&t*:x(*,bû|l|b^hG}:jhG}:0JUhRhG}:6CJOJQJaJhRhG}:CJOJQJaJ)jhRhG}:0JCJOJQJUaJh!hOh!5OJQJhOh!OJQJh'_OJQJh'_h'_OJQJh~OJQJh NOJQJhJOJQJh#OJQJh;OJQJh'_5OJQJ  (*l~: gd)h$a$gd$dh`a$gd! $dha$gd!Hhjln0Jp~ѼխyyydUEUhRhG}:6CJOJQJaJhRhG}:CJOJQJaJ)jhRhG}:0JCJOJQJUaJhhG}:6CJOJQJaJhhG}:CJOJQJaJ)jhhG}:0JCJOJQJUaJhRhG}:CJOJQJaJ)jhRhG}:0JCJOJQJUaJhG}:hG}:CJOJQJaJhwhG}:6CJOJQJaJhwhG}:CJOJQJaJ:Jj|`: < !""""ơ}}hYIYhYh_lhG}:CJOJQJ\aJh_lhG}:CJOJQJaJ)jh_lhG}:0JCJOJQJUaJhwhG}:CJOJQJaJ)jhwhG}:0JCJOJQJUaJhzChG}:6CJOJQJaJ)jhhG}:0JCJOJQJUaJhG}:CJOJQJaJhhG}:6CJOJQJaJhhG}:CJOJQJaJhG}:jhG}:0JU: """""""""""""gd)h """""""""""h!jhvUUhvU ,1h. A!"#$% @@@ !NormalCJ_HaJmHsHtH>A@> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisa>@> )h Tekst fusnoteCJaJ>&@> )hReferenca fusnoteH*A!!!"?"}"#5bCD^ M^Cy^8"$Tjk;Ow=> X!Z#&((b*c*l*m*a.02R5S599:?;?AAHHRKSKkKlK?LLLLL2OR?SS`TUuXvXXX\__bbcccccccdf^ggii.i/innprrrrsuv{wxxxizlzmzqzsztzvzwzyzzz{z}z~zzzzz.{t{X||7~~h^OPRUX[_M90M90M90M90M90M90M90M90M90M90M90M90M90M90M90M900000p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0(0p0p0p00p000p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0p0000p0p0p0p0p0p0p0000`0p0p0p0p0p00p0p0p0p0p0p0p0p0p0p00p0p00p0p0p0p0p0p00p00p0p0p000p00p0pMy0My0My0@0`@0@0@0@0@0@0@0p@0p@08!@0@0@0@0Ѐ!   * 1G\""FIJLMNO mt: "GKP"H!$STik:;NOvx<>  WY!!Y#Z#&&((a*c*k*m*`.a.0022Q5S5999?;?AAHHQKSKjKlK>L@LLLLL1O2ORR>S?SSS_T`TUUtXvX~XX\\__^b`bbbccccccddff]g^gggii-i/innpprrrrssuuvvzw|wxxxxhzzzzz-{0{s{v{W|Z|||6~9~~~gj]`~NPPRRSSUVXY[\_k     !lx1 7 SK^KKKLL]V^VXXl^^^^cccc.i/irrYyYyyyzz zz'z'z=z=zSzSzzzzzzhj([]^N_rrzzPPRRSSUVXY[\_ Jadran Kale_^,fzw6Vs dRi )_l4@r#H%_'4v/%}0D,36G}:;2L<AdC'L N2FRdJSNSOUvUylV^Y \w^'_7`3b7acSg)hBDi+Nk5twkxXzdzc&c.BD"zCR~ZYs3[ W|Jh<jT#R!E'G87g[={RF:o_!^kuWNS [o "}&<]@zzHRzzH  "#.A^`` ``````8@`` `(`*`.`0`2`4`6`:`<`>`@`B`H`L`N`d`UnknownUz Times New Roman TimesGSymbolSymbolPSI& z Arial helvetica9Garamond"1"g"gJCh>JCh>4OzOz2HX ?!Povijesna vrelaKorisnik Jadran KaleOh+'0x  4 @ LX`hpPovijesna vrelaovi Korisnik vrorioriNormalk Jadran Kale2drMicrosoft Word 10.0@F#@ztA@ztAJCh՜.+,0 hp|  e>OzA Povijesna vrela Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FP'h{AData 1TableS!WordDocument.8SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q