ࡱ> OQLMN5@bjbj225XXD, 0555866L0hehD7D7D7D7D7898 E8ccccccc$fR"i|c)M888M8M8cD7D7"e7C7C7CM8DD7D7c7CM8c7C67CmCWYD787 }S@5: Xc$8e0heXi@Di,Y00iY M8M87CM8M8M8M8M8cc00!BX00!Je li "narodna noanja" narodna? lankom se preispituje neologizam XIX. st. "narodna noanja", kao i njegova pojmovna prethistorija. U airem hrvatskom okviru i u~em sjevernodalmatinskom obuhvatu su pretresene povezive narodne rije i i njihova zna enja. Prikazano je disciplinarno koriatenje pojma. lanak zavraava prijedlogom za terminoloaku rehabilitaciju. Klju ne rije i: narodna noanja, kanon, terminologija, kodifikacija, invencija, romantizam U svakoj se struci posao obavlja posebnim alatima. Elektri aru nema vajde od klijeata za stezanje cijevi, niti emo pred ciklotronom zatjecati biologe. No, loae se piae ribaru bez vrsto zategnute udice i danaanjeg motornog vitla za mre~e, ili pak jezikoslovcu bez rigoroznih provjeravanja jezi nim zakonitostima. Mnogi od tih polaznih disciplinarnih alata su terminoloaki, jer se predmetu i ne mo~e pravo pristupiti ako nema suglasnosti o nazivanju finesa iz istra~iva kog postupka pa provjera rezultata i rasprava ne mogu daleko odvesti. Tko poznaje specijaliziranu terminologiju, gotovo da je stru njak i bez diplome. U etnoloakom se poslu doima da se ponekom od tako va~nih alatki, da tako ka~emo, cijev ne mo~e vrsto stegnuti. Zupci neko vrstog i pouzdanog pomagala kao da su istroaeni, pa nam iz spojeva cijevi kroz koje te e fluid opa~ane stvarnosti zanimljive tvari nestaju prije no ato u aaama gotovih istra~ivanja uspijemo kondenzirati sve bitne etere podneblja. Stoga od takvih napitaka naae zajednice dobijaju tim manje okrjepe, od istreniranih opa~a a i prepoznavatelja u kulturnom rebusu poneato ipak ostane neuo eno i neistaknuto, a meu svim vrijednim studijama itavo druatvo uskraeno za odgovor ili dva viae. Jedan od takvih smekaalih alata naae struke je pojam "narodna noanja". }elimo li biti posve jasni, makar u unutardisciplinarnim raspravama ako ve ne i aire, valja nam rabiti termine nedvosmislenih zna enja. Na ovom mjestu emo ih promotriti podrobnije u izvorima iz sjevernodalmatinskog podru ja, uz viae usporednih okvira. Propitujui ih ne kanimo smijeniti, ve u debati o istra~iva kom predmetu i metodama osvje~iti pogled na zadae ove znanosti u okolnostima toliko razli itim od onih u kojima je nastajala. Stoga je razumljivo da su takve rasprave zapo ele ve od godina ulaska etnoloakih istra~ivanja u gradske ambijente, su eljavajui pojam narodne noanje pojmu mode (Makarovi  1972., Rihtman-Auguatin 1976., Brenko 1994.). Ove su istra~iva ice, a kasnije i Aleksandra Muraj (1998., 2006.) i Vjera Bonifa i (1997., 2008.) konstatirale romanti arsko kovanje izraza "narodna noanja". Do vremena kad se u hrvatskom jeziku on po eo koristiti njegovo je zna enjsko polje u europskom pojmovniku ve bilo ustaljeno. Od najstarijih reprezentacija ta je semanti ka odrednica zadr~ala vrijednost alegorijske figure sposobne pregledno uopiti raznovrsnu stvarnost i sadr~avati moralnu implikaciju. Kao i miris u bliskom opa~anju kulture odijevanja, "noanja" je kod opa~a a prizivala vrednovanje. Hollander po etke takve predod~be o istaknuto noaenoj odjei prepoznaje od vremena renesansnog kazaliata kakvo je smijenilo srednjovjekovne religiozne predstave i ceremonije s va~nom ulogom odjee, s ranijim predloacima obrednog odijevanja u antici s tadaanjim arhitektonskim scenerijem u korijenima ovakvih nazora (Hollander 1988:238-310). Takva je nosivost ovog znaka u vrijeme romantizma scensku odjeu u inila osobito prikladnim ideoloakim simbolom, znakom respekta za doli nu proalost nacionalnih dr~ava (Hollander 1988:302). Va~an su povijesni predlo~ak ustaljivanju nazora o istinitim i ispravnim prikazima odijevanja druatvenih grupa predstavljale i knjige noanji kakve su za~ivjele od izuma tiska do preobrazbe u modne knjige sredinom XVIII. st., dijelom vezane i za kazaliane potrebe (Roche 2000:194, Ilg 2004.). Novom sna~nom vezivanju prikazanog lika za moralni habit vjerojatno je pridonijela i era fotografskih portreta (Hollander 1988:328). Ideoloaki su zasadi romanticizma ovu frazu u jezi nom osjeaju ograni ili u razdijeljivanju i kombinatorici, tako da bi i danas svakom domaem govorniku nesklapno zvu ao izraz poput "radni ka noanja", "plemika noanja", "gluma ka noanja" ili "redovni ka noanja". Noanja je vrsto svezana za sam narod, iz kojeg su se u XIX. st. terminoloaki i institucionalno tek kretale naroditi mnoge druatvene, kulturne i akademske ustanove. Ustaljivanje izraza "narodna noanja" u hrvatskom jeziku, s "noanjom" kao rije i koja kao leksikografska uspjeanica podsjea na rasprostiranje rije i "zadruga" u hrvatskoj pravnoj i akademskoj uporabi i "narodom" iji je utjecaj odreen ideologijom romantizma iz razdoblja uspostava nacionalnih dr~ava, 1930-tih godina je bila jedna od temeljnica za institucionaliziranje pojma "narodna umjetnost" i znanosti koja se putem visokog akolstva i muzeja krenula posvetiti takvom istra~ivanju. Sama "narodna noanja" i "narodna umjetnost" nisu bili pojmovi za raa lambu ve samopodrazumijevajue polaziate za istra~iva ke zadatke kakvi su predstavljeni kao dostojni nove znanosti. Kako to danas u reformuliranom glavnom istra~iva kom pitanju vezanome za etnoloako istra~ivanje domae kulture odijevanja postavlja Vjera Bonifa i, predmet interesa nove znanosti u to njeno formativno doba upravo je novostvoreno zna enjsko polje odjee koja je promijenila svoju funkciju. Ta je odjea postala zanimljiva za istra~ivanje onda kad je u revolucionarnom XIX. st. prekora ila granicu samodostatnog kunog dobra, radno i ~ivotno funkcionalnog za svoje korisnike u njihovim druatvenim okolnostima, i poprimila novu druatvenu fukciju simbola nacionalnog odn. supranacionalnog identiteta (Bonifa i 1997:145). U tom je postromanti arskom razdoblju zadr~ana ideoloaka konotacija supranacionalnog (u naaem slu aju, panslavenskog) identiteta kakav je bio klju an u reaktualizaciji romanti arskog politi kog programa van njema kih zemalja. Za vlast u vremenu meu svjetskim ratovima je bilo va~no raspolagati s neupitnim objedinjavajuim kulturnim simbolom poput slavenske narodne noanje i njenih detalja, kao svakome poznatom mobilizirajuom razlikovnoau spram prisutnih teritorijalnih interesa susjednih sila (Bonifa i 1996:258), s "narodnim i dr~avnim jedinstvom" kao krilaticom dr~avne ideologije integralisti kog jugoslavenstva (Dimi 1997:II, 269). Politi ki koncept "troimenog naroda" Srba, Hrvata i Slovenaca nakon 2. sv. rata slijedila je federalisti ka ideologija "bratstva i jedinstva naroda i narodnosti" u kojem su i njihove konvencionalizirane "narodne noanje" imale svoje mjesto. Politi ki korektan javni nastup folklornih skupina podrazumijevao je i dio repertoara s narodnim kolima i pjesmama drugih naroda i narodnosti, s istaknutom porukom druatvene harmonije i uva~avanja drugih kulturnih identiteta u dr~avi  ali u skladu s prvorazrednostima i drugorazrednostima kakve su o itovane u politi koj praksi. U stvarnosti je ovakvo kulturno demonstriranje zajedniatva ipak prije svega zna ilo selekcioniranje nepolemi kih i nekonfliktnih kulturnih sadr~aja u kojima su tenzije mogle iskrsnuti ak i uvratavanjem minornih asocijacija na simbole partikularnih povijesnih suvereniteta (Rihtman-Auguatin 2001:131). "Razli je noaiva" `to se, osim "narodne noanje", joa moglo udomaiti? Imenica iz pojma "narodna noanja" izlazi iz glagola "nositi" koji je praslavenskog postanja te baltoslavenske i sveslavenske rasprostranjenosti. Zna enja ovog glagola u najopairnijem leksikografskom prikazu  Akademijinom rje niku (dalje u tekstu ARj)  prikazana su na aest stranica, s 14 zna enja za njegov aktivni i pasivni oblik i pet zna enja za povratni oblik. Nama najzanimljivije zna enje "nositi na sebi ruho ili dio ruha, obuu ili kakav nakit" donosi ukupno 44 jezi na primjera, od toga njih 14 samo u podzna enju vezanome za "ruho". Meu tih 14 primjera njih etiri se odnosi na noaenje "haljina" ili "haljine", po tri za "ruho" i "odiu", te po jedan za "odijelo", "svite" i "rizu". Od 44 primjera (uklju ivo od XIII. st.) nijedan se ne odnosi na rije  "noanja" (ARj 8:234-240). Kako se na tom mjestu prikazuju zna enja glagola "nositi", razumije se dr~anje kako vanjskih tako i unutraanjih svojstava bia. "Kako se tko nosi sa svojom teakoom" dopire i do karakternih, psiholoakih kvalificiranja. }ena mo~e biti "nosilja" i "nositi" edo u utrobi kao "nosea", a potom mo~e poroditi "nedonoa e", kokoae mogu "nositi" jaja i biti "nosilice", ljudi mogu biti "listonoae", "lu onoae", "glasonoae" ili "nosa i" kakvima se plaa "noaevina", dok osoba uope mo~e "obnaaati" kakvu javnu du~nost ili se okarakterizirati izvedenim pridjevima poput "nesnosan" ili "zanosan" (u Skokovom etimologijskom rje niku, dalje u radu navoen pod kraticom SER, 2:512). Na razmeima takvih doslovnih i prenesenih "noaenja" su viaezna nosti kakve nositelja prikladne vanjske oznake poput doli ne odjee utvruju u druatvenom obilje~ju. Najuobi ajeniji je oblik takvog zna enja " ast i dostojanstvo", a jasno zasebno zna enje ima glagol "ponositi (se)". Preklapanje karakterne i odjevne kvalifikacije je o ito svojstvena nizu rije i raznih jezika koje, ak i liaene etimologijskih povezanosti meu jezicima, semanti ki ciljaju kako na odjeu tako i na karakter, obi aj ili kulturu. Poznat je engleski primjer rije i "habit" koja je ve dugo opisivana kako u zna enju noaene odjee tako i u zna enju osobnih navada i duhovnih svojstava. U talijanskom je isto ustvreno i za rije  "costumi", npr. u prikazima naroda poput "I costumi et i modi particolari de la vita de Turchi" koje je 1545. u Rimu objavio Luigi Bassano ili "I costumi, et la vita de Turchi" objavljenim u Firenci 1548. od Giovanantonija Manavina (Ilg 2004:46). Osim tog talijanizma, u francuskom jeziku XVI. st. je ta dvozna nost osvjedo ena i rije ju "habit" (ibid.). Rije  "noanja" u nesposredno iskazanom zna enju rije i "habitus" je u morfoloakom smislu opisu rabio botani ar Josif Pan i, dakle kao narav biljke kakvu o ituje njena vanjatina (po: ARj 8:241). I za ljude i za stabla bi, dakle, noanja bila na in kako se tko (ili ato) pred drugima nosi sa svojom opa~ajnom i druatvenom pojavom. Primjerice, nekakva izmialjena "noanja pustinjaka" bi se bukvalno imala shvatiti kao proturje je. Pustinjak je izabrao ne nositi se s takvom druatvenom zadaom, jer to nema pred kime initi. Stoga mo~emo rei da u nizu jezika rije  za obi ajnu odjeu izlazi u susret semanti koj potrebi za kulturno, uklju ivo i moralno kvalificiranje. Takvoj je kvaliteti prepoznatljivo obilje~je doli na odjevenost. U pripadnoj povijesnoj jezi noj praksi hrvatskog naroda "noanja" nije bila obi na rije , ve je ukorijenjena u kovkoj i semanti ki razgranatoj osnovi ato je ini bliskom jezi nom osjeaju. Meu rje nicima relevantnima za hrvatski jezik koji su stariji od XX. st. ovu rije  donosi samo Karad~iev. Tamo u zna enju "die Tracht" i "der Kleider" imamo rije i "noaaj", noaivo" i "noanja" (Karad~i 1898. [1818.]:438). Rije ima suvremenika s po etka XVIII. st. se na mjestu opisa vojvoanskog sela gdje bi danas stajala "noanja" zatje e "noaivo": "Ma vani, Jadrani, Boanjaci, Ercegovci, Dalmatinci, svi vode u jedno mjesto naseliti i iz razli itih predela noaivo svoje doneli su. Posle kad su Hrvati i pro i Srbi iz venecijanskih predela doselili se, joa vee razli je noaiva proizaalo je." (Popovi 1959:251, po: Nikoli 1978:56) Preostala izvedenica je "nosivo", kao teret i kao odjea  u potonjem zna enju s dva Pavlinovieva primjera iz 1871. (ARj 8:240). Meu prvim knji~evnim navodima rije i "noanja" u hrvatskom jeziku primjer iz Senja 1878. je rabi u danaanjem zna enju "odijelo" a na mjestu danas obi ne rije i "noanja" tu je rije  "ruho": "Gdi je noanja gradska, [a] gdi prvanje ruho?" Mihovil Pavlinovi u "Razgovoru o slavenstvu, jugoslavenstvu, srbo-hrvatstvu" konstatira: "Jedni i drugi dr~e se i jezika i noanje narodne" (tree izdanje, Zadar 1876.; oba hrvatska primjera po: ARj 8:241). S druge strane, leksikograf odjevnu konotaciju ove rije i svrstava tek iza sinonimije s rije ju "noaenje" (npr. idua noanja knjiga, noanja drva) i sinonimije s "noaenjem" u trudni kom smislu (tj. "noanja" kao trudnoa). Tako se u 23-svea anom Akademijinom rje niku rije  "noanja", u stupcu 25 puta kraem od onog za razna zna enja glagola "nositi", njeno odjevno zna enje naalo tek tree po redu, samo ispred iznimne Pan ieve "noanje" primijenjene u zna enju "habitusa" stabla. Svezak ARj u kojem je rje ni ka natuknica "noanja" objavljen je 1922. godine. Dvojezi ni rje nik koji je objavljen u Zadru 1901. "vestimento" prevodi kao "noaaj", "noaivo" i "noanju" (Par i 1901:520). Rije  "noanja" nije koriatena ni u prevoditeljski i komentarski najpomnijem starom hrvatskom prijevodu Biblije koji je zadarski bogoslov Ivan Matija `kari objavio 1858. godine. Na potrebnim mjestima je njegov redovit prijevod rije ju "odia", zbog zalihosti joa i rije ju "haljina". Po objavljenoj konkordanciji se i u danaanjoj Zagreba koj Bibliji za odjevne cjeline koriste rije i "haljina" (250 puta), "odjea" (125), "odijelo" (51), "ruho" (18) i "odora" (11). Rije  "roba" koristi se samo u openitom zna enju tr~ianih dobara, ukupno pet puta. Ni u ovom prijevodu Biblije se rije  "noanja" ne koristi. Zanimljiv jezi ni fond mo~e predstavljati i antroponimija. Usporedimo li zastupljenost hrvatska prezimena s osnovama iz rije i "haljina", "odjea" odn. "odijelo", "ruho", "odora" i "noanja" kakva bi nam u nekoj mjeri mogla posvjedo iti o njihovim povijesnim tvorbenostima, najprije treba upozoriti na homonimije izmeu pojedinih oblika rije i "ruho" i "ruaiti", ili pak "noanja" i "nos". U bli~e promotrenom sjevernodalmatinskom podru ju u Velom I~u postoje prezimena Ruaina i Ruaini, u Kukljici Ruain, u Preku Ruaev, a drugdje u Hrvatskoj Ruainovi (Drvenik V.), Ruhek (Gornji Andrijevci kod Sl. Broda) i Ruvarac (Grubiano Polje, sve po Leksikonu prezimena, dalje u radu LP, 569-572). Druga prezimena potje u iz raznih krajeva Hrvatske: Halja (Pehlji kod Rijeke), Haljer i Halji (V. Loainj), Haljinko (urevac, sve po: LP 216), potom Riz (Beli Manastir), Rizi (Lekenik Erdedski kod Siska), Riznar (Zagreb), Rizni (Vukovar) i Rizovi (Samobor, sve po: LP 562), zatim vrlo rijetki primjeri poput Odicki (Virovitica) i Odi ek (Gra enica Gornja kod Kutine, oba po: LP 466), i na koncu jedini primjenljivi primjeri iz skupine vezane za "noaenje", koji se zapravo ne mogu raspoznati vezanima za to ili za "nos": Nosa ek, Nosa ev, Nosi, Nosil, Noska, Nosklovi, Noaak i Noae (potonji kao individualni nositelj prezimena u Zagrebu; sve po: LP 460). Dakle, u istra~ivanom podru ju realnu antroponimijsku vrijednost moglo bi nositi samo "ruho", ato se poklapa s etnografskim gradivom. Najranije pronaeno navoenje "narodne noanje" u hrvatskoj publicistici je lanak "O va~nosti narodne noanje" kojeg je Bogoslav `ulek (potpisan inicijalima) u dva nastavka objavio u "Danici ilirskoj" br. 52 i 53, na Badnji dan i Silvestrovo 1842. godine. Naslov mo~e zavesti, jer u sadr~aju lanka pisac rabi i izraze "narodno noaivo" (str. 203), "narodna odjea" (str. 204, 205, 208), "odijelo djedova" (str. 206), "oprava (& ) djedova" (str. 206), a "narodna noanja" (str. 208, 209) se isti e u mobilizacijskom zaklju ku: "Na stranu dakle sa svim, ato nas opominje na dosadanje robsko tuinstvu dvorenje: uz narodni duh, narodni jezik, neka vlada i narodna noanja!" (`ulek 1842:209) Uope se etnografske pojedinosti u lanku (crvena kapa, gunjac, opanci na str. 205) uklapaju u ideoloako suprotstavljanje tuincima, "srebrom i zlatom nakienim neprijateljima" (ibid.) iz okolnosti osloboenja slavenskog ~ivlja od turske vlasti, ili protiv kozmopolitizma, "budu da se dosada narodnom noanjom jedan puk od drugoga tako reku odcjepljuje" (`ulek 1842: 206). Sli nim rije ima je kozmopolitske te~nje u umjetnosti uope denuncirao A. `enoa, naglaaavajui njen nacionalni zna aj (Ivelji 2007:230). Kod `uleka se narodnom noanjom "na prvi pogled poznade tko je domorodac, tko li je tuinac ili barem sluga tuinaca" (`ulek 1842: 208). Mobilizacijski ton lanka razumljiv je nakon polazne konstatacije da "neima bo kod nas narodnoga noaiva" (ibid. 203), ti se "bitni znakovi" tek imaju ustanoviti. Za takvu je zadau jezi nom osjeaju bliska "noanja" vjetar u jedrima dobila iz Karad~ievog rje nika. Uzor nije jednokratan. I narodna kapa, gunjac i opanci koji su pobijedili srebrom i zlatom nakienog neprijatelja odnose se na lik srpskog vojvode Vu ia, "te malo ato ga i za kneza od Srbije ne odabraae" (ibid. 205). U leksikografskom fondu podrobnije istra~ivanog sjevernodalmatinskog podru ja Faust Vran i koncem XVI. st. meu 5800 hrvatskih rije i donosi 54 rije i vezane za tekstil i odijevanje (Vran i 1971. [1595.]), a na odjevne cjeline odnose se "odia", "svita", "halja" i "ruho" (sub "amictus", "habitus", "vestimentum", "vestis" i "vestitus"), kao i "noaenje" ("gestus", "gestatio"). Jedno stoljee nakon Vran ia Tanzlingher donosi 610 natuknica sa 760 hrvatskih rije i vezanih za tekstil, odjeu, nakit, pripadni pribor i postupke. U rje ni kim stupcima na odjevne cjeline se mo~e primijeniti "odilo, odia, svita, haljina, riz" (sub "vestimento"), kao i glagolske radnje: "oditi se, obla iti se, obui se" (sub "vestirsi"), "oditi, obui, opraviti, zaoditi" (sub "vestire"). Takoer je vrijedna i natuknica s rije ima "odiven, obu en, zaodiven, opravan, opravljen" (sub "vestito"). "Odilo" je i prevedenica za krevetni pokriva  (sub "coperta da letto"). U Tanzlingherovom fondu je vrlo zanimljivo uo iti da "ruho" dolazi samo u ~alobnom kontekstu: "poruha, ruho" (sub "veste di lutto"), "poruaiti se" (sub "vestirsi di lutto") i "poruaen" (sub "vestito di nero"), ato kao ~alobno noaenje crnine definira ARj 10:886. Odora je ovdje istozna na "plinu" (plijenu, sub spoglie del nemico). U nedalekom zna enju su prisutne i hrvatske rije i "prate~, pokustvo, blago" (sub "robba, richezza"). Zanimljiv dio Tanzlingherovog sveska je i dodatak rje niku pod naslovom "Epitteti raccolti da diversi auttori" (str. 321-330) gdje se u nizanju imenica s pripadnim pridjevima na str. 323 nalazi i "haljina: kuna, ~enska, divi na [od udava e, op. a.], raskoana, crna [~alobna, op. a.], nepoznana, ohola, bogata, navezana [tj. navezena, op. a.]". Tanzlingherov navod rije i "riz" u zna enju "odjea" korenspondira s odgovarajuom definicijom iz ARj 8:238 (sub "nositi"), kao i etnografski navod rije i "riza" u zna enju "odijelo" (Belovi-Bernadzikowska 1898:273). U istra~ivanom podru ju je ova rije  potvrena samo u zna enju ukrasa vezom ili aplikacijom (Ramljane, Plavno). Nepuno stoljee nakon Tanzlinghera, Jurin u `ibeniku donosi ukupno 415 natuknica s 1074 hrvatske rije i vezanih za tekstil, odjeu, nakit, pripadni pribor i postupke, a u hrvatskom stupcu je u zna enju odjevne cjeline naj eaa rije  "odia" (28 puta), potom "haljina" odn. "aljina" (13 puta) i rjee "ruho" ili "odora" (po 2 puta). Rije i "noanja", "noaivo", "nosivo" ili druga ije izvedene iz "nositi" nisu prisutne, kao ni kod Tanzlinghera. Izuzmemo li odjevne cjeline poput dje jeg ruha, radne odjee, livreje, odore, uniforme, liturgijskog ruha, redovni kog habita, ~alobnog ruha ili pokladne odjee, u pobli~e istra~ivanom podru ju je za odjevnu cjelinu etnografski potvrena rije  "ruho", kojoj je etimologijski pretpostavljen zajedni ki korijen s germanskom osnovom "Rauba" u romanskim jezicima odra~ena kao "robe" i kod nas preuzeta kao talijanizam "roba". Stoga je u dalekom korijenu zna enje ratnog plijena (SER 3:167). U evrskama je Ardali u pjesmi "Naae susjede" zabilje~io izvedenicu "ruvarica" (dakle, ruharica), u zna enju ~ene koja ima mnogo ruha (1899:189). Akademijin rje nik u svesku 14 prenosi "ruhonoau" kao uvara ruha u mirazu. Rije  "ruho" se redovito rabi i u zadarskim odgovorima Ilije Dede Jankovia koji su za Bukovicu objavljeni 1874. godine u Bogiaievom zborniku. "Ruho" (kao i "roba") sa semanti kom obojenoau dobara u miraznom vlasniatvu ~ene o ito je za takvu oznaku bilo rodno pogodnije od drugih rije i. U pobli~e istra~ivanom podru ju je zaslu~na povjesni arka Ivna Anzulovi sa uvala i etnografski navod izraza za udava u "ruana i kruana" (1999:111), a paremioloaki potencijal fraze "o svom ruhu i kruhu" svjedo i i Desanka Nikoli (1978:198). Druga je sama rije  "roba". Potom slijede odjea i odijelo (odia, odjea, odilo, odijelo). Obje rije i proistje u iz glagola odjeti (sinonimnog s "obla iti", "odjenuti" ili "odijevati", od kakvog izlazi "odijevanje"), s mnogim potvrdama od XV. st. (ARj 8:602-603). M. Pavlinovi je u Zadru 1875. uporabio i oblike "odivo" i "odijevo" (ARj 8:594), kojima u istra~ivanom podru ju nema etnografskih potvrda. Zabilje~en je i "odilu" srodan ikavski oblik "odilje" (SER 1:415). Glagolska osnova -djeti je praslavenskog postanja i sveslavenskog rasprostranjenja, s izvedenim rije ima poput "nadjenuti" (npr. ime), "zadjenuti" (npr. cvijet, ili tu u), kobasica "djevenica", "pridijevati" ato daje "pridjev", ili creskog izraza "odediti se": obui se kao muakarac. K tomu ide i tvorba iz starocrkvenoslavenskog jezika "ode~da", istovrsna akavskoj tvorbi "odeja" koja u naaem istra~ivanom podru ju nije potvrena. Srodna poljska rije  "dzia" zna i "tkati" (Gluhak 1993:199). Korijensko je zna enje "staviti, postaviti" (SER 1:414-415). Prisutne su i rije i "veatit" i "veatid", koje su posuenice iz talijanskog jezika "vestito". Akademijin rje nik je ne registrira, a Hrvatski enciklopedijski rje nik (nadalje: HER) "veatit" i "vestit" opisuje kao regionalizam u zna enju "odijelo, gradsko po mjeri ili konfekcijsko, ono koje nije narodna gradska ili seoska noanja" (HER 11:305). Rodno razvrstavanje o ito ga asocira pojmu muakog odijela. Rije  "halja" susrela se i u ozna avanju odjee a ne samo jedan odjevni predmet. Za odjevne cjeline susree se i rije  "preoblaka" i "vshum", a raritetno i "noanja" i "odora". Prikazani domorodni nazivni fond, zasebni antroponimijski fond kao i najopse~nije leksikografsko sabiranje u Akademijinom rje niku daju za pravo pretpostavci da je vrlo esta govorna ozna nica iz predindustrijske epohe bila rije  "ruho". Nakon XIX. st. ovu rije  istiskuje rije  "noanja", koja je u prvim domaima koriatenjima u istom zna enju joa bila rabljena kad i "noaivo". Antroponimijski fond, koji je po svojoj naravi konzervativan, pokazuje da je kovkost rije i "noanja" ograni ena i recentna. Za razliku od drugih termina, nje meu takvim jezi nim tvorbama nema. To se takoer daje razaznati i u formalnim i konzervativnim jezi nim tvorbama poput ovdaanjih povijesnih ozna nica za ~alobnu odjeu "poruha", "poruaica", "poruana odia", "poruaiti se", biti "poruaen", ili pak "naruaiti" kakva u smislu povijesne tvorbe kod "noanje" ne postoji jer je onemoguena ve postojeom rije ju "ponos"  istom prepozicijom dodanoj osnovi iz rije i "noanja". Zaato narodna noanja ne mo~e smrdjeti Tako se imenovalo u narodu. Meu nazivljima humanisti kih i povijesnih znanosti "ruho" se u povijesti umjetnosti ustalilo tek unutar pojma "liturgijsko ruho". Etnolozi su favorizirali "narodnu noanju" koja je, kako polazno sa~imlje studija o ~enskoj narodnoj noanji u Istri, "specifi no odijevanje zna ajno za odreeni kraj" (Radaua Ribari 1997:16, isticanje je naknadno). U sadr~aju studije se pod "odijevanjem" misli na tekstilno i odjevno rukotvorstvo. Jedina opse~na tematska etnoloaka bibliografija do sada objavljena od va~nosti i za hrvatsku baatinu je "Bibliografija o narodnoj noanji jugoslovenskih naroda", izdanje Etnografskog muzeja u Beogradu, koja uklju uje i npr. reference o povijesnom oru~ju a regeste i pored naslova rabe izraze "narodno odelo" i "seoska noanja" (Andreji 1976.). U metodoloakom temeljcu hrvatske etnologije Antun Radi u poglavlju "Odijelo i obua" napuuje pitati: "Kako se jednom rije ju zove sve, ato ovjek obla i ("odijelo", "oprava", "ruho"& )" (uz naknadno isticanje) i potom podrobnije o "odijelu za djecu", "muakom odijelu" uz koje je predvieno pitati i o oru~ju, o "~enskom odijelu", a u dodatku joa i s pitanjima: "Dr~i li svako selo svoju noanju za najljepau& ?", "prodaje li se domae odijelo?" i joa o "starinskom odijelu", "narodnom odijelu" i "kupovnom odijelu" (Radi 1936 [1897.]: 24-25). Istaknute istra~iva ice tradicijskog i povijesnog odijevanja i tekstila urica Petrovi i Mirjana Proai-Dvorni su u bogato ilustriranoj knjizi "Narodna umetnost" koja je 1983. godine izaala u nizu "Umetnost na tlu Jugoslavije" sklonije baratati s uklju ivijim pojmovima poput: "domena odijevanja", "odjea", "odjevni predmeti", kao i "narodna noanja". Zanimljivo je da je sveu iliani ud~benik iz 1974 godine koji je za studij primijenjene umjetnosti sabrao povijesne i tradicijske primjere iz itave bivae federacije nominalno naslovljen kao "Odelo i oru~je", dok se u polaznom definiranju gradiva izrijekom radi o noanji ("u u~em smislu, to je na in na koji se obla i, izbor odela i ukrasa tela& uklju ujui tu i frizuru i bojenje ko~e i prstiju", isticanje je naknadno, Vasi 1974:7). Pojmovi povijesna noanja i povijesni kostim ovdje se uzimaju kao istozna nice (Vasi 1974:8-9). Gabriella Schubert u svojem lanku na srpskom jeziku iz 1986. o metodologiji istra~ivanja noanji na Balkanu u uvodnom dijelu koristi naziv iz naslova "noanja", potom izrijekom kao "takozvana narodna noanja" a u raspravnom dijelu teksta kao "odea" i "odevanje" (Schubert 1986:105-106), naglaaavajui istra~iva ki zadatak odgonetavanja zna enja i zna aja a ne materijalne opazivosti odjevnih predmeta prisutnih u sastavu odjee. U danaanjem hrvatskom sveu ilianom ud~beniku ( apo-}mega  i dr., 1998.) predmetno je poglavlje naslovljeno rije ju "Odijevanje", i polazno pod tim pojmom u etnologiji definira svekoliko opremanje ljudskoga tijela, tj. odjeu, obuu, nakit te ealjanje odn. ureenje glave. "Narodna noanja" se konstatira kao knji~evno-jezi ni pojam kojeg selja ki govor ranije nije poznavao (Muraj 1998:109). Ameri ka istra~ivateljica europskih narodnih noanji je u terminoloakim polaziatima za zbornik radova viae autora naglasila da se pod "narodnom noanjom" ("folk dress") najaire misli na tradicijsku odjeu noaenu od ljudi van gradova, a u novije vrijeme i na odijevanje bilo koje skupine unutar pripadne kulture. Rije  "costume" se u tom smislu zamjenjuje s "dress" da bi se izbjegla pomutnja s kazalianim ili povijesnim kostimima. Definicija koju koristi uklju uje bilo kakav na in ureivanja, ozna avanja ili mijenjanja izgleda ljudskog tijela pomou kulturno razumljivih simbola i oblika (Welters 1999:3). U kulturnoj antropologiji zna enjskim poljem pojmova vezanih za odijevanje najviae se bavio istra~iva ki par Mary Ellen Roach-Higgins i Joanne Bubolz Eicher. U uvodu zbornika iz 1965. konstatiraju da se viae povezanih pojmova odnosi na samoprouzro ene promjene izgleda ili konture ljudskog tijela, po evai s pojavom, odijevanjem, ukrasima, odjeom, nakitom do kozmetike, te ih stoga sve i koriste, no podvla e najveu va~nost pojmova odjea ("dress") i nakit ("adornment") kao najdeskriptivnijih i najuklju ivijih. Po njima, odjea ("dress") ne zna i samo noaene odjevne predmete ve i in odijevanja odjeom i dodatcima ("accessories", sve u predgovoru na str. VII). U lanku iz 1989. obrazla~u da daju prednost pojmu "odjea" ("dress") zbog neoptereenosti vrednovanjima ili predrasudama i airoke semanti ke uklju ivosti. Pojam definiraju *>B  4 P T j ~  V `@Ndf|~<>P$ʼʼʸʼʸʼʼʼh>9h$Nhkhh2Ijh2A0JUhSh<hhshQh2Ah9 h9h9 hQh9h?h(^hQ$D@B **@@@8@:@FFtXvXT^V^`^gd Sgd|VgdVMgd;*gd=Vgd~Cgd9gdf3  ~ &lTb jpxz F 8!!!""V"r""""l#n##$$$*$L$h$j$$|%%%%%ооغغкжжضضضhh(h;*jh[0JUhP}PhQhTFh0jh$N0JUh~Chth hhf3 hhNC5h9h^h%$hhxH@%&&&&&'((((() ))J)R)T))*,- - -..(/0/45555 5H5J5d<x<<^======?"?r?x???????@ @ @@@@:@B@D@F@R@ƿ޵ޱ޵ަhlK hrhrhrjhf3 0JU ha\ha\h|Vhwhtha\hvohG1hf3 jhTF0JUh;*h~ChP}Ph$Nh0AR@b@d@p@r@t@v@@@@@@@@ BB,B.B0B>B@BFBnBBBBBII`JbJhKjKnKzK~KKKKKKKKKK LLLDNFNBQDQFQQQZRSSSS.T2TbTh^jhj0JUhjmh0a h9hD h9h9 h9hlKh^XKjhlK0JUh5h9 h9h4h=r h9h5ha\hlKhvoh|V>bTpTT,U@UBUNUZUrU|UUUUUUUVVVhWWWWWXX&X4X8X@XFXJXrXtXXXXXZZ[^[h[l[z[|[[[[[[R]T]]]]]]^``abDbbɾɾɾhEAh(O_h ShBzFhr&hNC5h4U hNC5hO0hO0h^hEhvoha\hch h`h^XK h9h)9?h9h1h)9?@``"o$ozz~~@Bjlngd gd;*gdK}gd$x^gdIRgdR&gd|Vbb c>cFcjclcdeeeehh&h.hhhhidifi^j`jnjjjkkkHlPlflnlllllll mmmm mTm`mbmnnnnnnnnn˿˿˱ǭˡ˝ǖ hVhVh"hR&h`hqih^JjhT0JUhTh ShG1hVh|V h|Vh|Vh^XKjh]0JUh.)hRahxhEAhBzFh4Uho8nnnoo oo o"o$o,rrt"t2t4tHtJtjtltu@zzzzzz{{{V|`|||r}~~ :ނV"ڲIJ h0ah0a h0ahyh., h0ah.0h0ahRahIRhohP2Zhyhr&jh/0JUh/h8 h9h9 h9h4h9h<hR&h|VhV hthth"ht h"h"2"΅jԆ6Ԉ܈ވ4NxĉƉZʊ2$:<JPfnř،ϾϺðìhuhKXhM=h; hcah0ah$ahNC5jhU0JUh l hRa6h0ahqh;*hRahIR h0ahuhuhh/ h0ahT h0ah.0hThy5Bڍv|ގ28@FؑޑlpȒВ>bv|“ȓʓbrxTZ, TVbxΙܙ䶲ʢƢhr&h^JhQ.h.0h0ah(O_h/h( h0ah h6hBhyZT h>6h1hh> h\26h\2h hNq6hNqhujh8 0JU;Xƛ4@P$48\ȝ̝НZ`bdn| fvz|ԡ2¾¾¾hthMPh0ah h0ah0a h0ahg* h0ah.0h(hg*h/hhK}hr&hzh:hyZTh$xhRahha@hkTh1hjhp,0JUhQ.h l3246أXZBƦȦئڦ$FJRhjΨ@tv*ī4HbZ\Rÿÿÿûûû咎h0 jh0JUh Ihqhth)b36 h0ah0ah0ah)b3h1h,Thihojh0JU\ h\ hK}\hqhh>hg*hMPjhMP0JU8ήЮخޮ8:>b~ "tвҲܲȳ6JL\|뽹hqh.h0ahkTh =h$x\jh%|0JU\h =h%|\jh%|0JUh%|h I h%|\ h,WF\h0ah,T\ hU\ h\ h0a\h0ah0a\ h,T\jh0JU\ h\h0 0| @B`ȶ,2Z\d:JL|"$&.02BTbdhjlƺȺںܺ  0:<HVjh"hhBhkh%|hQ(h;*h(=h IhMPh jhq0JUhqhs hqhqhqhtjhTo0JUhkThTo>jztҾ*$0\ntlfhjlvxPRnpnͿͿͿͿͿͿͿԻԻԷԬԬԬh C h=rhlrhlrhu h0ah0a h0ahfV h0ahQXhQXh0ah6h65h=rh6hQ<hQ<h"5h"hfV@nzFJ^bdfhj&"|~ <DLNR*2 "Ltž몶hdLqU h`hZlh`hZlh_huhfVh%hH h"h(=hZhlrhH<hhehQX h=rh=r h=rhlrh=rhzigh Chzigh C5:PR  68....4868FFFFFFGGRHTHHHIIIIgdq=gd%$gd  kao promjene tijela i dodatke tijelu, ato otvara vrata uklju ivanju opa~anja od frizura, preko bojanja ko~e, buaenja uaiju, osvje~ivanja daha do regularnijih sastavnica poput odjevnih predmeta, nakita i svakovrsnih drugih dodataka tijelu (Roach-Higgins i Eicher, 1965:1). U lanku objavljenom 1992. ono ato su 1989. predstavili kao pitanje i ogled sad utvruju kao odjeu ("dress") koja se ima razumjeti kao skupina modifikacija i/ili dodataka tijelu. Autorice smatraju da im ovakva konceptualna definicija odjee omoguuje da identificiraju, klasificiraju i opiau promjene i dodatke tijelu s poljem istra~ivanja koje preporu uju ozna iti kao istra~ivanje druatvenih aspekata odjee (Roach-Higgins i Eicher 1992:1 i 7). Angelos Baa je 1970. za eo knji~ni niz s naslovom "Noaa na Slovenskem v poznem srednjem veku in 16. stoletju", da bi iduim naslovom iz 1987. naglasio programatsku promjenu: "Obla ilna kultura na Slovenskem v Preaernovem asu (1. polovica 19. stoletja)", konzistentno i u knjizi iz 1992. "Obla ilna kultura na Slovenskem v 17. in 18. stoletju". Kako to istim rije ima razjaanjava u uvodima ovih izdanja, domau rije  "noaa" zamijenio je rije ju "obla ilni videz" (odjevni izgled) jer je "noanju" nakon XIX. st. nemogue koristiti za imenovanje neseoskog odijevanja poput radni kog, gradskog ili plemikog. Odjevni izgled za njega uklju uje odjeu ("obla ila" u u~em zna enju), oglavlja, obuu, nakit, odjevne dodatke ("accessories"), frizuru, tjelesnu istou i puaenje u izvanjski opazivim formama. Ovako zadani istra~iva ki predmet naziva "obla ilna kultura". Ako etnologiji, kao znanosti koja se takvim predmetom istra~ivanja bavi, u ovakvim analizama kulture ~ivljenja manjka odgovarajuih radova, Baa dr~i da joj ostaje ulaziti i u podru ja ove vrste. Zbog ograni enja izvora iz ovako definiranog polja zanimanja potom izdvaja kulturu odijevanja radnika, kao i nositelje uniformi i livreja (Baa 1987:7-8, Baa 1992:7-8). Kulturno-povijesna teorijska akola etnologije za glavni je istra~iva ki predmet imala genezu kulturnih pojava, a u podru ju odijevanja radilo se o prepoznatljivim razli itostima predstavljenim materijalnim pokazateljima: predmetima, dodatcima ili ureivanjima poput saplitanja kose kao dijela oglavlja. Stoga je razumljivo da je poglavito definiranje narodne noanje onim ato se obla i, onim ato je predmetno prisutno i, kao posljedak kulturne prakse, neposredno opazivo. Kao primjer propuatenog i postupno uklju ivanog u novije definicije, Anthony Synnott se u lanku koji je 1991. programatski najavio i knjigu na ovu temu pita: koliko je tjelesni miris validan predmet znanstvenog interesa u kulturnim zna enjima? Miris je, kako sa~imlje, vrlo osobno obilje~je, fizioloaki izravno, te sposobno potaknuti prisjeanje, osjeaje ili promijeniti ponaaanje. Opa~anje mirisa je i moralna konstrukcija stvarnosti. Skupina tjelesnih mirisa ima viae i svakoj od njih se mo~e dogoditi da u jednoj kulturi budu protuma eni na jedan na in, a u nekoj drugoj kulturi na drugi na in. Primjerice, u Bibliji je sam Jahve podu io Mojsija kojim e aromati nim tvarima u svojem narodu pripravljati lijep miris, kao ato je pristupanje bogoslu~ju popraeno rasprostiranjem ugodnih mirisa (Izl. 30:22-24). Miris posve sigurno nije bio dio opisa narodnih noanji, iako se u nekim meu najiscrpnijim opisima mirisi gotovo mogu osjetiti pri itanju. Ardali tako bilje~i da Donji Bukovi ani (kojima je u evrskama i sam pripadao) Gornjane iz poruge nazivaju "Per inaaima", jer imaju duge per ine namazane maslom. Znajui da se neispirana kosa prilagoava razinom lu ene masnoe pa u takvom stanju mo~e ostati dugo vrijeme, lako se mo~e pretpostaviti kakav je miris mogao pratiti iste te nositelje kienih koporana kakvi se opisuju dalje u lanku i, mo~da, time potaknuti bilje~itelja na zapisivanje ove susjedne navade (Ardali 1899:115). S druge strane, osobni miris i odr~avanje istoe tijela i odjee predstavljaju temu kakva se u kulturi odijevanja nadovezuje na kakvou tekstila, ekonomiku njegove razmjene i mehanizme vremenitih druatvenih interakcija kakve je iz privatnih bilje~aka, inventara i policijskih zabilje~aka maestralno raa lanio Roche (Roche 1994:364-395, v. i Seid 1987:100). Poanta s mirisom kao dijelom kulture odijevanja, npr. danaanje kakva uklju uje i izbor miomirisa, jest da se miris s narodnom noanjom ne mo~e prikazati iza stakla izlo~bene vitrine, inscenacije narodne noanje uklju uju sve ane odjevne predmete s kojima se podrazumijeva isklju enost obi nih vonjeva radnog ili uope ~ivotnog ambijenta (znojnost ~eteoca na insceniranoj ~etvi sa smotri nije dio narodne noanje jer je odijevanje na takvom mjestu na predstavlja kom a ne radnom zadatku), a miris se ne da emitirati posredstvom medija ija tehni ka narav zna prilagoavati i prekrajati zvu nosti i slikovitosti prikazivanog zbivanja. Ono ato je od po etka koriatenja pojma "narodna noanja" konceptualno ili tehni ki neprikladno za do~ivljaj eventualno pripadnog mirisa, u danaanje vrijeme zakonskog zabranjivanja javnog puaenja mo~e biti druatveno delikatno i za evociranje npr. povijesne i folklorne kulture lule kao dijela narodne noanje. Stoga je "narodna noanja" podrobni inventar predmeta za obla enje i kienje, no s njegovom prvom promjenom dolazi na red i pitanje da li je neka komponenta va~na kao njegov taksativni dio ili kao odgovor na funkcionalnu, simboli ku ili neku drugu potrebu u kulturi svoje zajednice. Zaklju ak Terminoloaka analiza "narodne noanje" tek je polovica puta do analize narodne noanje uope. Roberta Pollack Seid 1987. godine u analizi povijesne kulture odijevanja zaba enog francuskog pirinejskog sela oslanjajui se na radove viae francuskih etnologa podrobno pokazala da je u tom slu aju distinktivna lokalna noanja u danas respektiranom obliku nastala u XIX. st. kao tada materijalno omoguen odgovor na nove na ine komunikacije sa strancima i dr~avom, koji su iskazivali potrebu za takvim simboli kim dobrom. Na mjestu gdje Seid govori o prega i koja je u danas kodificiranom obliku tijekom pretproalog stoljea bila rezultat interakcija s graanima i njihovom poslugom (1987:122) na pamet mo~e pasti sjevernodalmatinski primjer kienih koporana s vezenim likom stabla ~ivota koje su zadarski i aibenski obrtnici u drugoj polovici XIX. st. radili na narud~bu "kolunaaa", tj. pripadnika domae postrojbe Colona mobile kakvu bi danas okrstili interventnom policijom. Kolunaae je pratila posebna reputacija i bili su obeateeni za odjeu (Oraoli 2007:472). Da li su u narodnoj starini ovakvi kieni koporani bili to prisutnijom tradicijom, ili su se uope mogli priuatiti tek u ekonomiji seljaatva s po etka agrarne reforme? Treba li, stoga, zabaciti "narodnu noanju" za ljubav starijeg jezi nog blaga ili isklju ivim modernizacijama kroz "kulturu odijevanja" ne bi li znanost i u novom vremenu izgledala provjerena i djelotvorna? Prave koristi od takvog usiljenog uozbiljavanja ne bi bilo. Tek nam ostaje drugim o ima vidjeti sve te danaanje preoblike i izmjene kakve se iz raznih formalnih razloga u svega par koraka prizivanja starijih stanja uvijek mogu diskvalificirati. Kakve svrhe od odvagivanja autenti nosti narodnih noanji, kad je i sam taj pojam u narodu jedan povijesno recentni stranac? U vremenu kad viae nitko ne proizvodi ili nami e svoju odjeu u druatvenom kontekstu samodostatnih kunih gospodarstava iz godina ustanovljavanja etnologije, takva propitivanja ipak donose koristi lokalnim zajednicama i imaju svoju svrhu. Uo avajui proces, a ne recentnije ili starije stanje zamrznuto pod mikroskopom, u okolnostima novih ina ica sve anih kostimiranja otvaraju se nove metodoloake mogunosti. "Ispravno" i "istinito" odijevanje kakvim se predstavlja zajednica mo~e poprimati razli ite oblike, naglaaavajui kreativnu narav ina odijevanja (s pripadnim aspektima tr~iata za proizvode kreativnih industrija) i dijelei moralni aspekt njegove "ispravnosti" s modom. Kako poentira Regina Bendix, takva je kulturna potreba u sr~i emocionalne i moralne naravi (1997:7, usp. i Ceribaai 2003:21). Respekt za tradiciju, lokalna znanja i kulturne prakse ato ih polu uju sadr~i i respekt za druga iji kontekst njihovih upra~njavanja od onog koji je doveo i do nastanka discipline sa ijih se opa~aliata kroz terminoloaki polarizirane instrumente i danas ~ivo motre pokreti na polju. Naravno da je dobar dio ovakvih propitivanja najkorisniji u obiteljskom krugu struke, ne zbunjujui zajednice i javnost. Upueni i u takva senzibiliziranja, mo~e im se biti tim viae na korist. Kratice: ARj = Akademijin rje nik (Rje nik hrvatskog ili srpskoga jezika), 23 sv. Zagreb: JAZU, 1880.-1976. HER = Hrvatski enciklopedijski rje nik, 12. sv. Zagreb: Novi liber i Jutarnji list, 2004. LP = Leksikon prezimena. Zagreb: Institut za jezik, 1976. SER = Skokov etmologijski rje nik (Etimologijski rje nik hrvatskog ili srpskog jezika), 4 sv. Zagreb: Jazu, 1971.-1974. Navedena literatura: Andreji, Ljubomir. 1976. Bibliografija o narodnoj noanji jugoslovenskih naroda. Beograd: Etnografski muzej [Posebna izdanja, sv. 8]. Anzulovi, Ivna. 1999. "Nazivlje ~enske odjee zadarskog podru ja u pisanim izvorima." Zadarska smotra 4-6 (Domaa ri  6): 109-133. Ardali, Vladimir. 1899. "Bukovica." Zbornik za narodni ~ivot i obi aje Ju~nih Slavena 4 (1): 113-126. Bari, H[enrik]. 1950. Re nik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika. Zagreb: JAZU. Baa, Angelos. 1987. Obla ilna kultura na Slovenskem v Preaernovem asu (1. polovica 19. stoletja). Ljubljana: Dr~avna zalo~ba Slovenije. Belovi-Bernadzikowska, Jelica. 1898. Gragja za tehnoloaki rje nik ~enskog ru nog rada. Sarajevo: Zemaljska atamparija. Bendix, Regina. 1997. In Search of Authenthicity: The Formation of Folklore Studies. Madison: The University of Wisconsin. Bogiai, Baltazar. 1874. Graa u odgovorima iz razli nih krajeva slovenskoga juga. Zagreb: JAZU. Bonifa i, Vjera. 1996. "Ethnological research in Croatia: 1919 to 1940." Narodna umjetnost 33 (2): 239-263. Bonifa i, Vjera. 1997. "O polisistemskoj teoriji, folklorizmu i suvremenim pristupima istra~ivanju tekstila." Narodna umjetnost 34 (2): 137-151. Bonifa i, Vjera. 2008. "Etnoloaka istra~ivanja i kanonizacija 'izvornih' narodnih noanji u Hrvatskoj 1930-ih." Etnoloaka istra~ivanja 12/13: 9-27. Brenko, Aida. 1994. "O modi i narodnoj noanji." U Zagreba ke uspomene: etnografske slike grada. Zagreb: Etnografski muzej. Ceribaai, Naila. 2003. Hrvatsko, selja ko, starinsko i domae: povijest i etnografija javne prakse narodne glazbe u Hrvatskoj. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku. apo }mega , Jasna, i dr. 1998. Etnografija. Svagdan i blagdan hrvatskoga puka. Zagreb: Matica hrvatska. Dimi, Ljubodrag. 1997. Kulturna politika u Kraljevini Jugoslaviji. Beograd: Stubovi kulture. Elias, Norbert. 1996. O procesu civilizacije: sociogenetska i psihogenetska istra~ivanja. Zagreb: Antibarbarus. Gluhak, Alemko. 1993. Hrvatski etimoloaki rje nik. Zagreb: August Cesarec. Hollander, Anne. 1988. [1978.] Seeing through clothes. London: Penguin. Ilg, Urlike. 2004. "The Cultural Significanve of Costume Books in Sixteenth-Century Europe." U Clothing Culture, 1350-1650 (The History of Retailing and Consumption). Catherine Richardson, ur. Aldershot: Ashgate Publishing. Ivelji, Iskra. 2007. O evi i sinovi: privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljea. Zagreb: Leykam International. Kale, Jadran. 1999. "Tematski odabir iz Kalepina." U Jezikoslovac fra Josip Jurin, zbornik radova sa znanstvenog skupa. `ibenik i Primoaten: Gradska knji~nica Jurja `i~goria i Ogranak Matice hrvatske. Karad~i, Vuk Stefanovi. 1898. [1818.] Srpski rje nik istuma en njema kijem i latinskijem rije ima. Biograd [Beograd]: `tamparija Kraljevine Srbije. Kaai, Bartol. 1990. [1599.] Hrvatsko-talijanski rje nik. Zagreb: Kraanska sadaanjost. Lixfeld, Hannjost. 1994. Folklore and Fascism: The Reich Institute for German Volkskunde. Bloomington i Indianopolis: Indiana University Press. Makarovi , Marija. 1972. "Narodna noaa." Slovenski etnograf XXIII-XXIV: 52-68. Muraj, Aleksandra. 1998. "Obrisi svakidaanjega ~ivota." U Etnografija. Svagdan i blagdan hrvatskoga puka. Jasna apo }mega  i dr., ur. Zagreb: Matica hrvatska, 23-150. Muraj, Aleksandra. 2006. "Odnos graanstva spram narodne noanje i selja koga tekstilnog umijea." Narodna umjetnost 43 (2): 7-40. Nikoli, Desanka. 1978. "Odevanje grani ara Vojne krajine u XVIII i XIX veku." Beograd: SANU. Oakes, Alma, i Margot Hamilton Hill. 1970. Rural Costume: Its Origin and Development in Western Europe and the British Isles. London i New York: Batsford i Van Nostrand Reinhold Company. Oraoli, Tado. 2007. "Seoske stra~e i poljsko redarstvo u Dalmaciji (od 1814. do druge polovine XIX. st.)" Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 49: 467-481. Par i, Carlo A. 1901. Vocabolario croato-italiano, terza edizione corretta ed aumentata. Zara: Tipografia editrice "Narodni list". Pederin, Ivan. 1970. "Grabov eva koncepcija hrvatskoga narodnog preporoda." Ka i 3: 139-145. Petrovi, urica i Mirjana Proai-Dvorni. 1983. Narodna umetnost. Beograd, Zagreb i Mostar: Jugoslavija, Spektar i Prva knji~evna komuna. Radaua Ribari, Jelka. 1997. }enska narodna noanja u Istri. Pazin i Zagreb: Istarsko knji~evno druatvo "Juraj Dobrila" i Institut za etnologiju u folkloristiku. Radi, Antun. 1936. Narod i narodoznanstvo. Zagreb: Selja ka sloga. Rihtman-Auguatin, Dunja. 1976. "Razmialjanje o narodnoj noanji i modi." Narodna umjetnost 13: 113-122. Rihtman-Auguatin, Dunja. 2002. "Haaki sud i antropoloaka ekspertiza: jedna tu~na pri a o folkloru." Narodna umjetnost 39/2:9-32. Rihtman-Auguatin, Dunja. 2001. Etnologija i etnomit. Zagreb: ABS95. Roach, Mary Ellen, i Joanne Bubolz Eicher, ur. 1965. Dress, Adornment, and the Social Order. New York, London i Sydney: John Wiley and Sons. Roach, Mary Ellen, i Joanne Bubolz Eicher. 1989. "Social Aspects of Dress: A Position Paper with Thoughts on Identity and Dress." ACPTC National Meeting - Pre-conference workshop, Fall (November). Roach, Mary Ellen, i Joanne Bubolz Eicher. 1992. "Dress and Identity." Clothing and Textiles Research Journal 10 (4): 1-8. Roche, Daniel. 1996. The Culture of Clothing: Dress and Fashion in the Ancien Regime. Cambridge: Cambridge University Press. Roche, Daniel. 2000. A History of Everyday Things: The Birth of Consumption in France, 1600-1800. Cambridge: Cambridge University Press. Schneider, Marijana. 1971. Narodne noanje u slikarstvu i grafici XIX stoljea. Zagreb: Povijesni muzej Hrvatske. Schubert, Gabriela. 1986. "Metodska pitanja u istra~ivanju noanji balkanskih naroda." Makedonski folklor 19: 105-111. Seid, Roberta Pollack. 1987. The Dissolution of Traditional Rural Culture in Nineteenth-Century France: A Study of the Bethmale Costume. New York i London: Garland. Staruch, Sally Ballog. 1990. The contemporary Slovak folk costume tradition: Ethnicity and the invention of culture. University of Massachusetts. [Disertacijski rukopis.] Synnott Anthony. 1991. "A sociology of smell." Canadian Revue for Sociology and Anthropology 28 (4): 437-459. `ulek, Bogoslav. 1842. "O va~nosti narodne noanje." Danica ilirska 52: 203-206 i 53:208-209. Vasi, Pavle. 1974. Odelo i oru~je. Drugo dopunjeno izdanje. Beograd: Univerzitet umetnosti. Vran i, Faust. 1971. [1595.] Rje nik pet najuglednijih evropskih jezika. Zagreb: Liber. Welters, Linda. 1999. "Introduction: Folk Dress, Supernatural Beliefs, and the Body." U Folk Dress in Europe and Anatolia: Beliefs about Protection and Fertility. L. Welters, ur. Oxford i New York: Berg.  lanak je prilagoeni dio uvoda disertacije o narodnim noanjama i povijesnoj kulturi odijevanja u sjevernoj Dalmaciji pod mentorstvom Aleksandre Muraj. Mentorici toplo zahvaljujem na naputcima i strpljenju, svojim studentima na poticajnom ambijentu za kakav je vrijedilo promialjati polaziata, kolegama u Muzeju grada `ibenika na podupiranju i vrijednom radnom ambijentu a kolegici Vjeri Bonifa i na potpori i zna ajnom legatu pohranjenom u biblioteci Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Na putu prema boljem sadr~aju ovog rada zahvalnost dugujem i uredniatvu i ocjeniteljima Etnoloake tribine. Svaki previd i eventualna greaka su do autora. Zahvalu na koriatenju grae dugujem i kolegama na Odjelu za etnologiju i folkloristiku Filozofskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu (arhiv Etnoloakog atlasa Jugoslavije), te kolegama u Narodnom muzeju u Zadru, Etnografskom muzeju u Splitu, Etnografskom muzeju u Zagrebu, Gradskom muzeju Drniaa i Kninskog muzeja. Bez grae i podataka namaknutih i uvanih u tim ustanovama ovaj rad ne bi bilo mogue napisati. U samostanu sv. Lovre u `ibeniku bilo mi je omogueno itati i ekscerptirati rukopise fra Josipa Jurina, u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje rukopisni rje nik Ivana Tanzlinghera Zanottija, a u Muzeju grada Trogira `kariev prijevod Biblije. Toplo im zahvaljujem.  Ono se formiralo istovremeno s civilizacijskim procesom regulacije nagona kojeg je raa lanio Norbert Elias (1996:154, 187 i dr.).  Za radikalni posljedak v. programatske stavove Nacional-socijalisti ke njema ke radni ke partije (nacista) o potrebi istra~ivanja i afirmacije nepomuenog sklada izvorne narodne noanje kakvog treba zaatititi od stranih utjecaja (Lixfeld 1994:21, 91, 99, 157).  "Gluma ka noanja" je u stvarnosti kostim, rije  koja je omoguila terminoloake prijedloge poput demicostume za prijelaznu odjeu izmeu noanje i odijela (Staruch 1990:34) ili, po analogiji folklorizma, costumism (Seid 1987:30).  Kriza tada drugorazredne "narodnosti" s Kosova podriva sigurnost u ovom dijelu svijeta sve do danas. "Polietni ku folklornu skupinu" kao pravni ku kvalifikaciju ovakvih situacija navodi Rihtman-Auguatin 2002:24.  uvenim je postao prekid nastupa folklornog ansambla "Lado" u Br kom 15. IV. 1983. zbog noaenja trobojne tkanice koja je po svojem slijedu boja protuma ena kao "nesocijalisti ko obilje~je" (o. c., 148).  Ovakvu izvedenicu poznaju Tanzlingher i Jurin (sub gravida; gravido).  Glagol je srodan glagolu "nesti" (npr. "nesti jaja"), a prema aoristu "nijeh" imamo i infinitiv "-nijeti" (u npr. "doprinijeti", "ponijeti" itd.). Indoeuropski korijen ovih slavenskih glagola rekonstruiran je u zna enju "pru~ati se", sa zna enjima srodnih rije i iz indoeuropskih jezika poput "dostizati" ili "podizati" (Gluhak 1993:441).  Meu dva pobli~e upoznata rukopisna rje nika lokalnog postanja, u Jurinovom rje niku (`ibenik, konac XVIII. st.) takve hrvatske pojmove nalazimo u zna enjima rije i "ornamentum" (ures, naprava, ureaaj, kitilo, nakienje, poatenje, dostojanstvo, napravljenje), "pompa" (ureaenje, nareaenje, sprava, naprava, gizdavo nakienje, svetkovina, asnoatovlje), "candidatus" (obu en u svitlost, u dostojanstvo, u gospostvo), "decor, ornatus" ( ast, dika, krasnoa, nakienost) odn. "decoratus" (lipotan, lip, liep, krasan, uljudan, uzorit, di an, pristao, gizdav, uresan). U Tanzlinghera (Zadar, konac XVII. st.) ne nalazimo ovakve prijevode.  "The new shorter Oxford English Dictionary on historical principles", vol. 1, Oxford 1993., str. 1168.  Tanzlingher ovu talijansku rije  prevodi isklju ivo u zna enju "razlog, obi aj, ud, aega", a Jurin iza polazne latinske natuknice "mos" za istu daje prijevod "obi aj, adet".  Iz glagolskog polaziata "nositi" je u XIX. st. iskovan joa jedan poznati neologizam. To je rije  "snoaaj" kojem ARj prvo koriatenje locira u srpsko-njema ki rje nik objavljen u Pan evu 1895. godine. I 109 godina nakon toga Hrvatski etimologijski rje nik (nadalje: HER) konstatira njenu isklju ivo knjiaku narav. U toj je privatnoj domeni ostala, za razliku od tvorbeno bliske javne "noanje", o ito zbog svoje ideoloake nezanimljivosti.  Opairnije kod npr. Izl. 29.5, Ez. 16.11, 2 Sam. 13.18, 1 Pt. 3.3-4, Br. 5.8.4 i uvena zabrana ukraaavanja vezom u Lev. 3.19.19 i 5.22.11.  U bli~e promotrenom sjevernodalmatinskom podru ju za odjevne cjeline su zabilje~ena koriatenja oblika rije i "ruho": aibenski otoci, Blizna, Privlaka, Radovin, Ramljane, Sestrunj, Veli I~; "ru o": Ervenik Gornji, Karin Donji, Korlat, Ko~lovac, Nuni, Pridraga, Pristeg, Radovin, Radu i, Rodaljice, Stankovci, Vrana, Zelengrad ili striktno u zna enju "~enska noanja": Galovac, Kaai, Murvica, `ibuljina; te "ruvo": Drinovci, evrske, bukova ki Kakanj, Mratovo, Smrdelje, Varivode, bukova ko Ze evo i Zrmanja Vrelo.  Isusovac Bartol Kaai (Pag, 1575. - Rim, 1650.) je sastavio u Rimu 1599. godine hrvatsko-talijanski rje nik koji nije objavljen gotovo etiri stoljea (Kaai 1990.). U ukupnom hrvatskom fondu od oko 3700 rije i u prvom je stupcu prenio 3120 Vran ievih hrvatskih rije i, a preostatak je vlastiti fond. U njemu se nalazi aest rije i vezanih za tekstil ili odijevanje kojih nema u Vran ia, od kojih je ovdje zanimljivo konstatirati rije  "haljina".  Zadarski lije nik i kanonik Ivan Tanzlingher-Zanotti (Zadar, 1651.-1732.) napisao je rje nik  Vocabolario di tre nobilissimi linguaggi, italiano, illirico, e latino od ije sam tri redakcije koristio drugu, koja je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje zavedena pod inv. oznakom `6/86 (radi se o kopiji uvezanog sveska iz arhiva HAZU, sign. I b 142). Rukopis druge redakcije rje nika datiran je u 1704. godinu. Rje nik nije objavljen ni u jednoj od svoje tri redakcije. Metodom uzorka sam procijenio da koriateni rje nik sadr~i oko 15 i po tisua rje ni kih natuknica, a broj hrvatskih rije i bi se mogao pretpostaviti na oko 37 i po tisua. Meu hrvatskim rije ima zastupljeni su i lokalizmi. Tanzlingherov rje ni ki fond nije koriaten u ARj.  Fra Josip Jurin (Primoaten, 1730. - `ibenik, 1801.) je bio profesor visokog u iliata u franjeva kom samostanu sv. Lovre. Trosvea anom rje niku  Calepinus trium linguarum je najvei dio prvi svezak s polaznim latinskim stupcem i ciljnim hrvatskim i talijanskim stupcem, s ukupno oko 100 tisua hrvatskih rije i. Radi ponavljanja se hrvatski fond mo~e procijeniti na oko 85 tisua rije i. Jezi ni fond sadr~i lokalizme. Rije i nisu koriatene u ARj. Jedini primjerak rukopisa nalazi se u knji~nici franjeva kog samostana sv. Lovre na Gorici u `ibeniku, gdje mi je tijekom 1996. godine na svescima ljubazno omoguio raditi pokojni fra Stanko Ba i. Opairnije v. kod Kale 1999.  I sam Bogiai 106. pitanje formulira "Komu pripada ruho i prija ~enina?" (1874:279).  Etnografski potvrena u mjestima: Islam Latinski, Kali, Medvia, Neviane, Petr ane, Piramatovci, ravnokotarska Pola a, Poljica, Premuda, Tisno, Trbounje, Vir, Vrgada i Zlarin.  Cetina, Ivoaevci, Paene i Turanj.  vrljevo, Dazlina, Divojevii, Galovac, ravnokotarska Gorica, Kijevo, Ljubitovica, Milii kod Uneaia, Nadin, Nevest, Pridraga, `kabrnje, `tikovo, Uneai, Veli I~, Vrsi i Zemunik.  Cetina i Tra~ivuci.  Etnografske potvrde: Bibinje, Dazlina.  Arbanasi, Pakoatane; u zna enju "kupljeno odijelo": Sali. Etnografski su potvrena i razlikovanja po rodu: "veatid" za muakarca a "ru'o" za ~enu (Galovac, Kaai, Murvica, `ibuljina), te "veatid" za muakarca a "roba" za ~enu (Poljana, Ugljan).  "Odjea, obi no ~alobna" (Sali).  Potvrda iz Kolana. ARj donosi samo jednu potvrdu iz Karad~ievog izdanja "Srpskih narodnih pjesama" iz 1846. (3:366).  Arbanasi. Rije  iz albanskog jezika za noanju je "veshje", f., s izvedenicama "vesh, vishem" (Bari 1950:557).  Jedina etnografska potvrda ove rije i kao lokalne oznake za odjevnu cjelinu dolazi iz Ramljana, koja je u arhivu Etnoloakog atlasa Jugoslavije zabilje~ena zajedno s rije ju "ruho". Upitnica ove teme je sro ena pod naslovom "Odjea i noanja uope" pod kojim ni~e 22 termina za podsjeanje i propitivanje, meu kojima se "noanja" ne ponavlja.  U zna enju "odjea, nakit": aibenski otoci; u zna enju "odjea": Kali. Jedini hrvatski rje nik koji donosi "odoru" je Vran iev, na dva mjesta u zna enju njem. "Raub", plijen. Preostala leksikografska potvrda koju prenosi ARj (8:648) je iz Karad~ievog rje nika, koji isto tako opisuje "ono ato uzmu od ovjeka kad ga na putu oplijene", a pod drugim zna enjem donosi potvrdu iz okolice Sinja: "odijelo, ruho, oprava (na ovjeku i na konju)" (str. 461). Par i pod "odorom" takoer daje zna enje "plijen" kao i zna enje uniforme s oru~jem i opremom, kao i "konjsku odoru" (sub odora). Tanzlingher je jednom poznaje kao "plijen" (sub spoglie del nemico) a Jurin dvaput kao "haljinu, odiu" (sub schema; habitus, vestis, ornatus, vestitus, vestimentum). U istra~ivanom podru ju Par i je donio idue tvorbe srodne ovoj rije i: odrti, odrpina, odrtina, odirak, odrpanac, poderina, poder ina, sadiralac, razdrieti. Rije  ishodi iz glagola "odrijeti, odirati", srodno glagolu "sadrijeti", sve u smislu namicanja plijena, sa zabilje~enim rije ima "odir" ili "odor" u zna enju otima a, ili rije i "odirak" u zna enju odrte krpe (ARj 8:618 i 594). Nakon 1990. se ovom rije ju u slu~benom nazivlju zabacuje "uniforma", npr. u 33. lanku Zakona o pravima hrvatskih branitelja, a odatle se airi u javnom koriatenju uklju ivo i na uatrb fraze "narodna noanja". Ta je pojava napose vidljiva u okolnostima repliciranja narodnih noanji i povijesnih kostima. Nepotvreno je i van jezi nog osjeaja kombiniranje u zamialjenom obliku "narodna odora".  "Noaivo" je takoer nudilo tvorbeno zahvalan oblik, za kakvim je u Zadru Par i posegnuo npr. u hrvatskom stupcu kao "aivo, aivnja". Takve su tvorbe dijalekatski i arhai no prisutne kao npr. "pvo" u zna enju napitaka i pia uoe, ili rije i "vo" u zna enju hraniva, jestiva i hrane uope (od "jesti", tj. ikavski "isti"). Van granica osnove iz glagola "nositi", osnovu za ovakvu openitu rije  mogao je ponuditi i glagol "prtiti", gdje se kao i kod "noaenja" neato nosi. "Prtivo", "prtenina" i dr. izvedenice su, ipak, otprije prisutne u lokalnim govorima.  U iakoj oporuci pisanoj glagoljicom iz 1662. godine u zna enju oduzimanja dobara udovici ako se nanovo uda (Anzulovi 1999:111).  Uope se rije  "miris" sa svojim izvedenicama u Zagreba koj Bibliji navodi 109 puta, rije  "dah" 75 puta a rije  "vonj" 3 puta. Meu 86 odjevnih, tekstilnih i nakitnih termina u Bibliji od "mirisa" i "daha" eae su rije i samo "haljina" i "odjea" (iz vlastitog ekscerptiranja Biblijske konkordancije). Ljudska pojava jest, dakle, definirana i mirisom.  Muako mazanje kose s repom esta je europska te evina predindustrijskog vremena. Noaenje per ina je u Vojnoj krajini zabranjeno 1805. godine. Vojnici svoju ravnomjerno oaiaanu kosu viae nisu smjeli mazati, dok su je asnici i dalje imali odr~avati mazanjem i posipanjem puderom (Nikoli 1978:114, 175). Nad promjenama hrvatskih obi aja u vojni kom noaenju kose i facijalne kosmatosti u XVIII. st. zdvajao je Filip Grabovac (Pederin 1970:140).  Kod nas v. Schneider (1971:5) i Brenko 1994:28-29, za sintezu v. Oakes i Hill 1970:67. Sumarnu konstataciju u obradama povijesnog gradiva koje je prethodilo XIX. stoljeu daje Roche 1996:375 i 2000:194.     N V    @        B d r  `|x 04~@B|~(,8>JXdlTVX^ʾʶʾʾʲʺʺʮʮʪhVhh(hq=hhchZh$h#n^heghhW h=rhMh=rh$hMh&huhnhzighdLq h=rhdLq@@B@X\v68Zf" z !!V!\!r!!!!!","."*#,###$$$$$$2'<'R'X'`'''ܶԪhhhX h=rh5<h5<h0hYjhY0JUh.Oh>`h=hQ5h$hth#n^hIjh#n^0JUhV h=rh:}h=r h=rh=r<'''''''''R(t(x(z((((((*&*,,,-T-...B/N/P/R/|////0000011111r2v22222243n34444555555>6~66¾º¶²²²¾hG3`h?6h?h=h/hG3`hhXhANh)Ih`h=rjh8 0JUh$Nhh(h%$h >mh>`hBhh0h(A66666284868n888B9f99999999H:;;====> ALAfAADBJBBBBCCCC,FBFLFNFxF|FFFFFFF(GGGIII JJJJKhMPh=rhq=6 h=rhq=hq=hS hv^hlh(^h0h[hca9h`hshxHhh!h?h=&h>`hh(h?hG3`?IIIJJLLLLMMNNOOPPJQLQ&R(RLSNSvTxTnUpUVgdhgdlgdq=gdS KKKKLLNLLLLMhMMMMMPNNNNLOOOOOO:PPPP,QHQJQQQR RRR$RS(SLS.TZTvTT4UlUnUUǿǻ˷˲ǭǦ˞˞ߙߕh(^ hNC5hNC5 hNC56hNC5 hBI6hhhh6 hlhl hl6 h[6h[h=rhlhl6hlhh h`h` h`6h`hBIhhhq=6hq= hMPhMPhMP hMP62UpVVVWpWWWW,XdXXYBYDYFYrYYYZJZlZnZ.[[2\^\\*]V]]]^^^^^___*``````Taaû÷ûç򏊏z h[6h[ h`h` h`6h`hhh=r6 h6nA6 h6nAh6nAh6nA hBIhBI hBI6hBIhhhq=6hq= hh h6hhhhh6hhh=rh=r6 h=rh=rh=rh(^ h(^6.VWWbXdXDYFYYYnZpZ0\2\*],]^^__``aadbfbccddgdhgdq=gd=raaab:bbbdbb8ccccfd|ddddddzeetffffgg*hDhFhvhhPi~iiii jj8j>jtjjdkklllmmmmnn o2oRoŹٵٰ񙔙 h1 6h1 h%$hhhq=6 hQ(hBI hQ(6hQ( hbhb hb6hbh Shhhh6hhhBIhhhT6 hThT hT6hThq= h[h[8dze|effFhHhPiRijj(k*kllnlllmmnnToVopprpqqrrsgdq=RoToVoopvqqrr sssttuuuu{\{`{{|f|||6}}~ ~"~ʾ񺵺բ񞙞jh0JU hlhl hl6hlhhhh6hD/ hh h6h hbhb hb6hb hcahbhh hBIhBI hBI6hBIhhhq=6hq=h` h1 h1 5ssuuuuvv"x$xzy|yXzZz{{{{||~ ~z&gdf3 gdlgdq="~rFXxz|"&( "(PRhޔdJęƙ&(:@ļĵ} hThjhh0JUhCJaJhhCJaJ!jhh0JCJUaJ hhhHmh6 hHmhjhHmh0JU hrh hhXh h6 h$Nhjh0JUh1Pę&>$l̴8dֹfbgd%|gdgdgdp,gdP&48>@T֧ڧ z$&lnJrʴ̴δ8:dfιιιιΨ!jh%|h0JCJUaJ h%|hhhCJaJ!jhh0JCJUaJjhh0JUhh] hh hp,h h8 h hUh h/hhjh0JU4ֹعڻdfhRZ`bd $J\^fpjh;EUh;E h8 hjh0JU hhjhh0JUhh%|h6CJaJh%|hCJ\aJhCJaJhrhCJaJ!jh%|h0JCJUaJh%|hCJaJ4 gdl hlh;Ejh;EU31h;0BP. A!"#$% H@HNormalCJ_HaJmHnHsHtHuD@D =VNaslov 1$7$8$@&^uZ@Z;*Naslov 2$<@& 56CJOJQJ\]^JaJ>A@> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisaP+P{Tekst krajnje biljeakeCJaJP*P {Referenca krajnje biljeakeH*`B@` =VTijelo teksta,uvlaka 37$8$^ 6]uXC@"X =VUvu eno tijelo tekstah7$8$`hu>@2>E:W Tekst fusnoteCJaJ>&@A> E:WReferenca fusnoteH*xSx JRasterska tablica7:V0HZ@bH8 Obi an tekstCJOJQJ^JaJ:Oq:82 Char_HmHnHsHtHu i N ""#$$0K2Z9ABIMcOlOtO}OGSSSUCUOUhUtUVXwzS  !"=P i 9&~1V "K@cL%'U()v+C,F,S !efvp q   hi:(;(*+++G,H,33\9]9h;i; < <v@w@CJDJ O!OvUwU5Y6Y7Y]Y^YHeIeggmmrr23=> OPQR[\UV΍ύЍэmnZ[?@45,-YÔĔ"#ߕ() QRABҙә#$͚̚OPjk'(lmԟ՟VW)*klst\]{|٦ڦ34>­ȮQjӵ:Ǹ̺'2W #LAdMVwDEGJMPT0000000000p0000p00000p0 0 0(0p0p00000p0p0p0p0p0p0p0p0@0p0p0p00p0p0X0p0p0p00X0p0p0h0p0p0p0p0p0p0p00p00p0p0p000p0p0p0p00p0p0p000p0000p0p00p0p0000p0p0p0p0p0p0000p00p00p0p00p000000000000000000000000000000p0p0000000000000p000p0p0000000000000000000000000000p@0p@0p@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0p@0@0p@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0p@00e4!$@0@0@0@00ĝ! !efq hi:(;(*+++G,H,33\9]9h;i; < <v@w@CJDJ O!OvUIeggmmrr=> OR[\UV΍ύЍэmn?@45YÔĔ"#ߕ() QRABҙә#$'(lmԟ՟VW)*klst\]{|34Q:Ǹ̺'2VwDTO900O900O9000P:DTwO900TwO900M900O900M900 @O900O900O900O900M900O900M900M900M900M900M90'0M900M900M900M900M900M900M900M900O900O900O900O900O90&0 l4O90&0O90&00m+YO900O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0O90+0Oy00O900O900O900O900O900O900O900O900O900O9070O9070O9070O9070Oy00O900O900O900O900O900M90y0M90y0M90A0O90A0M90A0M90A0M90A0M90A0M90A0M900M900M90M90O90~0M90~0O90A0M90A0M90A0M90A0M90A0M90A0M90A0M90A0M90A0M90A0O90A0M90A0O90A0O90A0O90A0O90A0O90A0O90A0O90A0O90A0O90A0O90A0O90A0O90A0 0<Oy00 EMy00My00@0My00  EMy00My00@0My00My0 0Oy0 0My0 0My0 0My0 0 |.My0 0My0 0@0Oy00 0x! %R@bTbn"2|jn'6KUaRo"~orstuwxyz{|}~`IVdspvq8@0(  B S  ? OLE_LINK1BTBT!!ff h ~ ~ 1<P W(ue=ĭ߭/||ŮƮmme̺'JJwDEEGGHHJKMNPQT!dfuvo q  gi9(;()+++F,H,33[9]9g;i; < <u@w@BJDJO!OuUwU4Y7Y\Y^YGeIeggmmrr13<> NRZ\TV͍эlnY[>@35+-XZ”Ĕ!#ޕ') PR@Bљә"$˚͚NPik&(kmӟ՟UW(*jlrt[]z|ئڦ24=@ĭǮʮPSilҵյ9<Ƹɸ˺κ&)~14VY "%KN@CcfLOUXvyCEEGGHHJKMNPQT!!ff h ~ ~ 1<P W(ue=ĭ߭/||ŮƮmme̺'JJwDEEGGHHJKMNPQTEEGGHHJKMNPQT Valentina Jadran KaleNb^DP:DTwJUz,dDdkg5PaC~o[t3Q&vGh^`OJPJQJ^Jo(hH-h^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJPJQJ^Jo(-h^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJPJQJ^Jo(hH-h^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJPJQJ^Jo(hH-h^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh^`OJPJQJ^Jo(-h^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH88^8`o()h^`OJPJQJ^Jo(-h^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHkg5P:3Q&vC[t,JUNd d d d d d d zy6JhGD{ '8:7FUryOTq40CL 1]#AR8 YD kP 8 7v    dQpSyp g >B)I(^ xH~xIvl8 $)DWQX:}! 0IuiTojmqCPgL$8TFr&@2q=@k $7ANa k f3 S @! "T"i"!#r#|s#r$$%$Q$Z$e$U%g %=&R&n&66( e( )>)*g*h:*.,l-w|-3/j0.01/1G1:282F2F23)b3HO4Q575NC5^6ge6'8M8>9!A9ca9Am9r9;;Q<<<5<@<H<^<n<&~<5~< =(=)=M=>y>?)9?w?+@.@En@2A@AEA6nAVB COCiC xC~CHDF2DZ^DujD;EIEFnFF,WFBzFG5GXG>H%hHII )IBI@JlK>KUK^XKCLHLL_MVM/NYFOGORO1 PMPP}P`QkQIR S]STyZTkTS{T4UUoRUcU9V=V/\Vb^VjlV%WE:WKXeX&YP2ZWZ\\a\]v^^#n^fC_(O_`G3`>` F`F`XaRaYja#bcdc3vcC)d/dAdUdfR&fD@f\flf!-gzigighegh ii i*5iLi*jDkvTkZl >mHmwomn:n|noF;oZoooooovopp*qHqdLqmq=rlrs9s+btetH'u![uvx%wx$xNy, { {%|^,|K}~oz~O0bbn I5pZff(TgH;=[Oqi2ol0YD +O?=NS5V[hX"Fn&;fVNqw<BiNOr\$q _q_-<7^sz0 44uH^& - 22Ib:a@x8QMyx D^JZ#.r0k #D/5,T &$gCmq=^TWmryq]KoGnt\_`~Y8'<&)SY{ 5.t}]#J1 %z391hEhnqQ. =>C~y}qAPg*y ImOj0as fui;*Q(S`qN\,%Nu}qJW~$E C00Ihltw/5TF1 $-xd"9F<yH}~N.)$Nc[S :y-0ukUh(M]P$ lzZ]IOI VtureUk=wADW="\2Zj9Gah1ZFwLC~.Or`-(.Zc<qC!C{Egh'l$^(]r/:{R^xFNW ,?r.Dt?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;=>?@ABCEFGHIJKPRoot Entry FT@RData 1TableiWordDocument5SummaryInformation(<DocumentSummaryInformation8DCompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q