ĐĎॹá>ţ˙ >?ţ˙˙˙=˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ÜĽhcŕ e€ëgyź?.%v v  w‚Œw\čwčwčwüwüwüwüwüwüwxüw.xW(x,x,x,x,x,x,x,x,x.x.x.x.x.x.x…xXÝx:.xčw,x59,x,x,x,x.x,xčwčw,x(x,x,x,x,xčw,xčw,x,xŔŠ–˜Íüwüwčwčwčwčw,x,x,x,xJadran Kale Županijski muzej u Šibeniku Gradska vrata 3 Zasnivanje dijela upitnice Etnološkog atlasa Duga i zvijezde u vjerovanju (tema 147:6-9) U ovom radu pokušano je utvrditi izvore na kojima se zasniva drugi dio 147. teme iz upitnice Etnološkog atlasa "Duga i zvijezde u vjerovanju", u kojem se postavljaju pitanja o predajnim poznavanjima noćnog neba. Putem usporedbe s literaturom poznatom u vrijeme objavljivanja upitnice, kao i do tog vremena arhivirane rukopisne građe, pretpostavljiv je udio koji je u zasnivanju upitnice nosilo rukopisno gradivo van poznatih arhiva (vjerojatno i osobnim i posredovanim terenskim iskustvom sastavljača upitnice), te se je usporedbom sa sličnim izdanjima nastojalo odmjeriti istraživački doprinos kojeg je u uskom polju strukovnog zanimanja za predajno poznavanje nebeskih svjetlila postavila ovako sastavljena upitnica. Uspostavljanje ljudskog reda u prirodi među najočitijim se načinima iskazuje različitim vidovima razvrstavanja i imenovanja. Umijeće prepoznavanja i razrednog povezivanja prirodnih pojedinosti prvi je korak k njihovome ovladavanju, i stoga u osnovi svakog gospodarenja počiva neka vrsta razdiobe vezane s imenovanjima i pridruženim označavajućim sadržajima. Po mišljenju L(vi-Straussa, ljudima osobena želja za redom podmiruje više intelektualne no korisne potrebe, jer razvrstavanje posjeduje vrijednost samo po sebi (L(vi-Strauss 1978:48). Zasnivajući svoju pionirsku etnotaksonomijsku studiju na predajnim razvrstavanjima životinjskih vrsta, Simpson potcrtava klasifikaciju kao posvemašnje i najmanje traženje za bivanje ili ostajanje živim (1961:3, po: Berlin 1992:5). Jedino mjesto gdje se obiman Etnološki atlas (EA) od predajnih preoblika prirodnih tvari zanimanjem približava etnotaksonomijskim temama, a sricanjem pitanja sadrži i ravan dijalektološkog kvestionara, je upitnica 147. teme "Duga i zvijezde u vjerovanju" (Upitnica, 1967.), gdje se od 6. do 9. pitanja postavlja 19 različitih podpitanja vezanih za zvijezde, planete, Mliječni put i meteore. Već u prethodnoj, 146. temi "Drveće u vjerovanju i kazivanju", niz imena različitih prirodnih vrsta može se doznati tek iz prerazvrstavanja odgovora na pitanja o predajnim svojstvima drveća - pri čemu, dakako, niz imenovanih vrsta nije cjelovit. Jednostavan oblik početka pitanja da treba "navesti s v e poznate domaće nazive..." u upitnici 147. teme nam je stoga zajamčio izuzetno etnotaksonomijsko vrelo, a nastavljanjem s uputom da se "uza s v a k i naziv označi" niz određenih opažanih obilježja je jednom prosto narječnom nizu odgovora pridodao predložak za dometanje etnografskih sadržaja. Pitanja iz ovog dijela upitnice zauzimaju tri stranice 4. sveščića, pokrivajući imenske, pripovjedne i primjenjive predajne sadržaje. Popraćena su s četiri ilustracije za prepoznavanje karakterističnih oblika zvjezdanog skupa Plejada, zviježđa Oriona, Velikog Medvjeda sa zvijezdom Sjevernjačom i Kasiopeje. Kao i kod svih drugih tema, sadržaji izdanja sveščića na različitim jezicima tadašnje federacije nisu mijenjani, pa isti upiti o predajama osobenim različitim narodima čine raznojezične upitnice bez razlike kojem su kazivaču izdanjem namijenjene. Četvrta je upitnica popunjena u ukupno 2515 mjesta, od toga u 1019 mjesta s hrvatskim ili s dijelom hrvatskog življa. Popunjenost odgovorima je vrlo dobra, pa se je npr. u svega 3% od svih odgovora na pitanje o poznavanju Plejada mjesto za pisanje ostavilo praznim ili je odgovoreno da takva predajna znanja ne postoje. Na ovome su gradivu dosad zasnovana svega svega dva objavljena rada: Matičetov je 1972. upotrijebio i pedesetak do tada pristiglih odgovora iz Slovenije (1972:99), a ukupni je kartografski opus iz ovog dijela upitnice ukratko predstavljen 1995. u sklopu članka o hrvatskim etnoastronomskim izvorima (Kale 1995:113-114). Manjkajuća strana rada s upitnicama koje pred kazivačima koriste ponekad neizvješteni bilježitelji može se pratiti i u ovom fondu odgovora. Naime, dovoljno je pasivno potvrditi pročitanu formulaciju pitanja da bi u krajnjoj kartografskoj obradi došli do znaka jednakovrijednog s onim za neko opširno kazivanje. Najsigurniji su se odgovori očitovali u onim upitnicama koje su popunjene još i s podacima što nisu sadržani u samom pitanju, a takvih je npr. među odgovorima na podpitanje 6Ba (Plejade) bila trećina od svih potvrdnih odgovora (Kale 1989:8). S druge strane, dalo se razaznati više nizova jednolično ponavljajućih odgovora koji su, u nekim slučajevima, mogli biti povezani i s određenim bilježiteljima. Raščlanjivanje odgovora je pokazalo da je opisana etnotaksonomijska crta ove teme EA ujedno i izvrsna zgoda za uočavanje razilaženja kulturnog tumačenja od stvarnih prirodnih obilježja označenog oblika. Praktično prva nedoumica rukopisnog rada bila je vezana za 14 pobrojanih tipova odgovora koji bi u bilo kojoj provjeri osnovnog astronomskog znanja bili prekriženi kao netočni (Kale 1989:8). No, kako s istim temama pokazuju već i primjeri iz klasične književnosti, pa i starije slikovne idealizacije, predstavljanje bezličnog zvjezdanog skupa za okrugli ili poimanje sedam zvijezda tamo gdje ih je u stvarnosti vidljivo samo šest (Kale 1995:115), uz niz drugih promatračkih previda koji su možda sjeli na podatno prijamno mjesto za takva uopćavanja, svakako o kazivačima kao o kulturnim bićima mogu govoriti mnogo, a o njima kao o izvještenim astronomima tek kratko. Čini se da predaja u poimanjima prirode nalazi sasvim dovoljno mjesta za ljudski dodir, koji uz načine razvrstavanja uživa i slobodu zaokruživanja opažene forme tamo gdje kao da kulturni obrazac preteže nad prirodnim. Razvrstavanje odgovora po formulacijama upitnice daje mjesta i nekim primjedbama vezanima uz oblik postavljenog pitanja ili uz oblikovanje ilustracija za prepoznavanje pri radu s kazivačem. Ne bi se moglo reći da je posve uzmanjkao međustrukovni dosluh s prirodoslovljem, jer se u upitnici EA prvi put u nekom etnološkom izdanju južnoslavenskih naroda pojavljuje višestruka popratna ilustracija zvijezda i zviježđa. Međutim, narav morfoloških nepreciznosti s ilustracija napućuje na načelnu zahtjevnost etnotaksonomijskih pobrojavanja, gdje metodološki pristup valja dovesti u odmjerenu vezu primjenjivog humanistička i prirodoslovna znanja. ( Zasnivanje sadržaja promatranog dijela upitnice EA može se pratiti uspoređujući sadržaj pitanja s etnografskim gradivom i studijama objavljenim do zaključivanja upitnice u periodici i među knjižnim izdanjima, nakon čega bi se mogao pretpostaviti i pripremni udio poznatog i nepoznatog rukopisnog gradiva. Po stanju objavljenosti do sredine šezdesetih, publicirani bi se prinosi u najvećoj mjeri imali potražiti u periodici zasnovanoj na prethodnim hrvatskim etnološki značajnim upitnicama - s Radićevom upitnicom iz 1897. i s Kukuljevićevom upitnicom iz 1851., koje obje donose i upite o predajnim sadržajima vezanima s nebeskim tijelima, potom i s drugom postojećom periodikom, a zatim i sa studijama o usporedivim sadržajima u narodnoj epici, u rasponu od nebeskih personifikacija u Nodilovom radu do astronomske raščlambe Jankovića, koja i pored knjižne naslovljenosti srpskom predajnošću sabire i općenito južnoslavensko gradivo (Janković 1951.). Međutim, ovi su prinosi slabo varijantni s narječnim oblicima predajnih imena, a teško je ustanoviti i pojedinosti njihove zemljopisne zastupljenosti, tako da je pri sastavljanju kartografske upitnice primjenjivost te prve slavenske knjige o pučkoj astronomiji mogla biti ograničena na osnovne oblike imena vezanih uz pojedine nebeske likove. Preostaju još poznati arhivirani rukopisi, među kojima je pripadnom temom najobimnija disertacija Marina Šemudvarca "Narodna vjerovanja o Mjesecu kod Hrvata" iz 1946., i sama zasnovana na piščevoj upitnici popunjenoj tijekom dvije ratne godine od učenika zagrebačke Nadbiskupske klasične gimnazije u 42 pristupiva hrvatska sela, za koju se čini da piscima upitnice EA nije bila zanimljiva ili nije bila poznata, jer su upiti o predajnim poimanjima Mjeseca posve izostali; naposlijetku su od usporedne vrijednosti mogle biti i etnološke studije o ovim temama iz drugih i udaljenijih zemalja. Gradivo namaknuto bilježenjima po Radićevoj upitnici je, sudeći po narječnim oblicima koji se navode u upitnici EA, bilo osnovom za postavljanje pitanja vezanih uz hrvatske predaje. Osim pojedinih primjera zabilježenih u prinosima iz Poljica, Prigorja i Samobora, iz objavljenoga gradiva mogu se uočiti i prenesene formulacije - poput pojašnjenja među navodnicima da se Katarinsko kolo nalazi "s one strane Rimske daće", kako je to u Samoboru zapisao Lang. Čini se da su navodi iz samog Kukuljevićevog upita, kao i podaci iz odgovora po ovoj upitnici, došli u drugi plan iza narječnih oblika i navoda s drugih mjesta, te nisu bili korišteni. U formulaciji upitnice nisu korištena ni dva navoda iz Maretićevog rada, od kojih navod kupioca predstavlja jednu od dvije uopće poznate hrvatske potvrde - vrijednu za rekonstrukciju najsloženije nebeske povorke među hrvatskim predajama, koja se je smjestila na zimskom večernjem dijelu neba. Drugi citat pod znacima navođenja u promatranom dijelu upitnice EA odnosi se na zviježđe Labuda, viđeno kao Križ, i potječe iz Glasnika Zemaljskog muzeja (1907:314-315, cit. po: Janković 1951:148). Od ostale postojeće periodike korišteni su navodi i iz Srpskog etnografskog zbornika, poput onih za imena zvijezda Vlašića i drugih (Pirustija kao ime neubiciranog zviježđa kojem je u upitnici EA prenesen izvorni opis, SEZb 40:433, po: ibid., 149; makedonska imena Sedam ufčara za zviježđe Velikog Medvjeda i Nišajne za zvijezde Orionovog pojasa, SEZb 40:11, po: ibid., 145-146). U upitnicu EA je ušao niz efemernih imena sabranih u Jankovićevoj knjizi, poput drugog niza imena zvijezda Vlašića, zatim Venerinih imena Sjajnica i Ovčarica (s popratnim opisom izlaska i položaja), Nasredinovih kola, Jarmova, zvijezde Karvanke i dr., te imena koja su ondje navedena iz pjesama i zagonetki, poput Prehodnice, Kikindžinke i dr. (1951:139-151). Manji broj narječnih oblika iz upitnice EA ostaje još neutvrđenog izvora, poput imena Plejada kao Hlastavice, Stežerići, Zapadnjače ili Kose, a također i porijeklo upitane predaje o brojenju zvijezda, posebno kada ih broji žena s djecom. Među nekorištenim izvorima u oči najviše upadaju oni književni i leksikografski. Znajući da je već Zoranićevo nabrajanje noćnih svjetlila i svojevrsni imenski i problemski popis (s jedne strane, npr., u upitnici EA nedostajuća Volopasnica, Zmaj, Veliki bivolj, a s druge strane i neznano "zač se križa sfak boji", 1942:82), kao i za rječnike u koje su bila uvrštena i značajna bilježenja pučkih izraza (poput rukopisa Mijata Sabljara u Šulekovom znanstvenom rječniku, ili Pavlinovićevog rukopisa u Parčićevom rječniku), te za Akademijin rječnik koji je u godinama sastavljanja upitnica već bio velikim dijelom referentan, ostaje tek za domišljanje što je na ovaj način još moglo biti provjereno. Ipak je najveće sadržajno iznenađenje pri pretresanju ovih pitanja vezano za nepreklapanje obrađenih i objavljenih odgovora iz pionirskog kartografskog projekta, poljskog Atlasa kultury ludowej, s upitnicama našeg pokrećućeg Atlasa. Poljski je projekt na razmjerno manjem broju bilježenih mjesta 1934. zasnovao Moszy(ski, a ulomak predaja o zvijezdama je 1960., zajedno s drugim podacima, obradila i objavila Maria G(adyszowa. Ova vrsna studija o etnoastronomskim temama, kojoj su kazivači bili iz naraštaja rođenog oko 1850. (G(adyszowa 1960:9), objavljena je upravo u tijeku priprava za osnivanje zagrebačkog Centra za etnološku kartografiju i početak objavljivanja sveščića upitnica, no još uvijek sedam godina prije izlaska posljednje upitnice, u kojoj se nalazi i 147. tema. Mogući dobitnik jasnijom formulacijom pitanja vjerojatno bi ponajprije bio skup pitanja oko trostrukih i višestrukih predajnih likova viđenih u zviježđu Oriona i njegovoj blizini, koji je u G(adyszowe opširno obrađen (1960:34-44), a gdje južnoslavenski materijali do sada raspolažu rijetkim i katkad proturječnim navodima. Vrlo zanimljivo usporedno gradivo nude i odjeljci o pojavama Venere (1960:68-76, 128-134), Mliječnoj stazi (1960:77-89), i dr. Ostaje zaključiti da je u ovom uskom uzorku upitnice EA položena osnova koja je u vremenu objavljivanja bila referentna s neposredno dohvatnim etnografskim materijalom. Veliki omjer popunjenih upitnica u svim bilježenim sredinama potvrđuje da je ovaj terenski predložak bio savjesno pripravljen, a sročenošću i opremom prilagođen raznovrsnim okolnostima bilježenja. Osim manjih pojedinosti, upitnica je osigurala dotok hrvatskog predajnog gradiva koliko god su to zasnovanošću pitanja omogućavala raspoloživa bilježenja. Hrvatski je dio gradiva prikupljenog u EA povoljnije osnove za izradu istančanije upitnice mogao steći uvidom u ranije objavljenu kartografsku studiju. Upitnica nije dijelila obilježje ranije objavljene knjige o predajnoj astronomiji da se ukupna etnografska bilježenja među srodnim narodima saberu pod isključivim narodonosnim imenom. Time je dostignut preduvjet za složenija bilježenja u zemljama bivše federacije u kojima nije bilo ovako istančane upitnice. Dio sadržaja ostvarenih upitnica za koji možemo pretpostaviti određene manjkove kao da dijeli sličnu narav i današnjih strukovnih problema: inozemnu referentnost, međustrukovni dosluh, ili pak završnu oblikovnu izvedbu. Konačno, poljska usporednica svojim kartografskim temeljem i vremenom objavljivanja osigurava i još jednu pojedinost za podsjećanje, jer bi tridesetljetno razdoblje između pokretanja projekta i objavljivanja podrobne tumačenjske i kartografske studije u našem slučaju imalo isteći baš nekako u naše vrijeme. SUMMARY Article is concerned with the foundations of the ethnoastronomical part of Ethnological Atlas questionairre's 147th theme, created under the editorship of the late Branimir Bratanić in 1967. Literature and known manuscripts related to the issue and available at the time were compared with questionairre's contents. It can be showed that ethnoastronomical part of this questionairre, as its only complete ethnotaxonomical part, did comprehend informations based at the important papers and editions from the domestic sources, published or archived up to the time. Contents asked make us guess that the appropriate part of Polish Atlas kultury ludowej and the book derived (1960.) was not known up to the time. Ethnological Atlas finally gathered a collection of data about stars, planets, Milky Way and meteors from 2515 settlements within the blank rate of only about 3%, originating also in countries where such kind of ethnographical research was not made before. Valid scholar foundation gave a basis for a rich regional archive about this ethnotaxonomical issue. NAVEDENA LITERATURA: BERLIN, Brent: Ethnobiological classification. Princeton: Princeton U.P., 1992. G(ADYSZOWA, Maria: Wiedza ludowa o gwiazdach. Wroc(aw: PAN, 1960. JANKOVIĆ, Nenad Đ.: Astronomija u predanjima, običajima i umotvorinama Srba. Beograd: SAN, 1951. KALE, Jadran: Asterizam Plejada u tradicijskim tumačenjima na području Jugoslavije. Zagreb, 1989. (rukopis diplomskog rada) ***: Izvori za etnoastronomiju, u: ur. Miroslav Berić i Vilijam Lakić, Kučerin zbornik, Astronomsko društvo Faust Vrančić i Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, Šibenik, 1995., str. 103-120. L(VI-STRAUSS, Claude: Divlja misao. Beograd: Nolit, 1978. MARETIĆ, Tomo: Studije iz pučkoga vjerovanja i pričanja u Hrvata i Srba. Rad 60, Zagreb, 1882., 117-202. MATIČETOV, Milko: Slovenska ljudska imena zvezd in predstave o njih. Anzeiger f(r Slavische Filologie VI, Wiesbaden, 1972., 60-103. RADIĆ, Antun: Osnova za sabiranje i pručavanje građe o narodnom životu. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena I, 1897., 1-88. SIMPSON, G. G.: Principles of Animal Taxonomy. New York: Columbia U.P., 1961. ŠEMUDVARAC, Marin: Narodna vjerovanja o Mjesecu kod Hrvata. (Izvadak iz doktorske disertacije Narodna vjerovanja o Mjesecu kod Hrvata). Zagreb, 1946. (rukopis 10-00-97, 18 str., knjižnica Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu). UPITNICA. Duga i zvijezde u vjerovanju. Upitnica, sv. IV., tema 147., str. 115-118. Etnološki zavod, Zagreb, 1967. ZORANIĆ, Petar: Planine. Zagreb: 1942 (pretisak).  Npr. u upitnicama popunjenim među hrvatskim stanovništvom 600 puta su zaokružene ponuđene mogućnosti za prepoznavanje ilustracija, od toga 170 puta pod imenima za koja je sigurno da se ne odnose na označeno zviježđe ili skup zvijezda, dok je u 63 prilike uz odgovore nadocrtana i vlastita predodžba izgleda zvjezdanog lika.  Npr. u krajevima pohođenim od više bilježitelja upitnice pod signaturama 214, 234, 242 i 244; 346, 347, 348, 349 i 350; 430, 431 i 432; ili 1101, 1102 i 1103.  Npr. ime nepoznatog nebeskog svjetlila može se ubicirati određivanjem položaja po vremenu vidljivosti, što se pokušalo postići podpitanjem uz imenske oblike (6.) "kad se mogu vidjeti" imenovane zvijezde. Zbog dvostrukosti ritma izmjene nebeskog svoda nad nama, dnevnog i godišnjeg, pitanje je neupućenom bilježitelju od slabe koristi. Djelomično odgovaranje u smislu godišnjeg doba ili u smislu doba noći nije potpuno, i jedino se s odgovorom o karakterističnoj visini i strani svijeta u određeno doba noći navedenog godišnjeg doba može sa sigurnošću odrediti o kojem je neubiciranom svjetlilu riječ. Predajno poznavanje dvostruke pojavnosti planeta Venere pokušalo se je utvrditi pitajući (6Ab) da li se njena večernja i jutarnja pojava "drže za jednu ili za dvije različite, posebne zvijezde", tj. "vide li se one uvijek ili katkad ne", i "zašto?" Manjkom formulacije pitanja o jednostrukoj ili dvostrukoj pojavnosti Venere, gdje bi se dodatkom pitanja o mogućnosti njihova opažanja iste noći (što nikako nije moguće) moglo doći do provjerenog predajnog opažanja, u upitnici je nesigurnom kazivaču bilo moguće neprovjerivim odgovorom o jednostrukosti pojava Danice i Večernjače stvoriti etnologov utisak o uznapredovaloj predajnoj opažajnosti u zabilježenoj tradiciji. Etnologu su ovakva dovijanja pri odmjeravanju sročenosti pitanja u upitnici karakteristična kao svojevrsna metodološka pripomoć, korisna zbog vremenske i sudjelujuće zakinutosti etnografskog rada zasnovanog na upitnicama velikih projekata (napose kartografskih, gdje su u obradi korisniji kraći i izriječni odgovori). Naravno da bi svaka nedoumica o predajnom poimanju pojavnosti Venere, likovima predočenim na noćnom nebu ili ikakvoj drugoj etnografskoj nejasnoći najbolje bila razriješena tako da nam kazivač pokaže što se naziva kojim imenom - bilo noću, ili u neko drugo doba godine. Ilustracijama uz stupce pitanja može biti upućeno niz zamjerki. Očito raspolaganje samo olovnim tiskarskim slogovima, u kojima se sjaj prikazanih zvijezda nije mogao predstaviti točkama različitih promjera, već se je koristilo slabo prilagodljivim točkama i križićima, umnogome im je smanjilo svrsishodnost. Ovu tiskarsku neprilagodljivost prati i više grešaka: u Plejadama je umjesto najsjajnije sastavne zvijezde Alkione takvom istaknuta Maja, a zbog prekomjerne odmaknutosti Merope i Elektre zvjezdani je skup neprepoznatljiv; zviježđa Oriona i Kasiopeje okrenuta su u položaje u kojima ih se na našim širinama rjeđe može vidjeti; uz nerazmjernosti razmještaja zvijezda je Orionu zvijezda ( smještena s krive strane njegova pojasa, i šteta je da nije naznačen i čitav niz slabijih zvijezda oko ( Oriona, za koje se može pretpostaviti da su bile imenovane Malim Koscima; također je slabijom oznakom sjaja prikazana i zvijezda ( Velikog Medvjeda. Čini se da su ove ilustracije ujedno bile i jedine koje u cijeloj upitnici EA nisu tiskane s olovnog klišea za crtež, što bi po svoj prilici riješilo najveći dio nezgrapnosti nastalih pri podražavanju likova tiskanjem slovnim slogom. Nesnalaženje kazivača (i bilježitelja) među ponuđenim ilustracijama očito je po tome što su u upitnicama znali biti nadocrtavani svi likovi već prisutni među ilustracijama. Tako je među hrvatskim kazivačima uz 250 prepoznavanja prve ilustracije kao Plejada (od čega je 24 očito pogrešnih) zabilježeno i 17 vlastitih crteža, za drugu ilustraciju (Orion, gdje su od predajne važnosti bile samo zvijezde u Orionovom pojasu i one ispod njih) uz 118 odabiranja ilustracije (od čega 58 očito pogrešnih) je i 28 crteža, za treću ilustraciju (Veliki Medvjed sa Sjevernjačom) uz 188 odabiranja ilustracije (od čega 46 očito pogrešnih) prisutno je 7 nadocrtanih predodžbi zviježđa, dok je ilustracija zviježđa Kasiopeje od 44 odabiranja među kazivačima imenovanjem prepoznata samo dvaput, a vlastitih crteža nije bilo. U četiri primjera zabilježen je crtež zviježđa Labuda (kao Križ), koje nije prikazano ponuđenim ilustracijama, a dvaput je to bilo i neprikazano zviježđe Sjeverne Krune (kao Kolo).  Prvi ustanovljivi crtež o nekom pojedinom zviježđu u etnološkom tekstu vezanom za južnoslavenske narode nalazi se u prinosu Matije Valjavca iz 1867. ("Narodne priče, navade, stare vere", u: Slovenski glasnik 10, Celovec 1867., 220-222), i odnosi se na višestruke predajne likove viđene u zviježđu Oriona (po: Matičetov 1972:69).  Radićeva je formulacija: "Kad bismo čovjeka iz naroda upitali: što je i gdje je u i s t i n u sunce, mjesec itd., što bi odgovorio? Koje zvijezde pozna narod?" (1897:70, XII.1.a.1). U 22. od 26 "pitanja na sve priatelje domaćih starinah i jugoslavenske povjestnice" potpisani Kukuljević moli čitatelje Arkiva odgovoriti na pitanja: "Kako zove kod vas puk pojedine zvijezde, što mu je mliječni put ili nebeski pas? Šta pripovijeda o vlastaricah (Siebengestirn), o koscih, o kolih, o kresanju zviezdah (...)?" (1851:242). Vlastarice i Kosci napućuju da je Kukuljević ova svoja pitanja mogao zasnovati na potvrdama s prostora između Međimurja, Moslavine i Turopolja.  Kasnije su, uopće među rijetkim izdanjima ove vrste, izašle knjige Marie G(adyszowe "Wiedza ludowa o gwiazdach", Wroc(aw 1960., i nastavni udžbenik Mariie Eduardovne Rut "Russkaia narodnaia astronimiia", Sverdlovsk 1987.  Šemudvarac se pisanja ove disertacije prihvatio nakon završenih studija teologije i biologije, na poticaj dr. Aleksandra Gahsa. Upitnicu je sastavio uz pomoć knjige "L'Astrologie populaire et l'influence de la lune" Paula Santyvesa. Upitnice su popunjene u 6 mjesta iz Prigorja, 3 mjesta iz Moslavine, 13 mjesta iz Srijema i Slavonije, 4 mjesta iz Podravine, 2 mjesta iz Međimurja i iz 5 mjesta iz Bačke. Mjesta s hrvatskog juga, koja su bila nedohvatna zbog rata, obrađena su po gradivu iz Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena i Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Od čitave disertacije danas je dostupan jedino izvadak od 18 stranica, pohranjen u knjižnici Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu koji je, srećom, bio naveden u referalnom pregledu disertacijskih radova obranjenih na zagrebačkom sveučilištu do vremena izdvajanja Bogoslovnog fakulteta iz njegovog okvira.  Npr. zanimljiva studija "The astronomical knowledge of the Maori, genuine and empirical, (...)" koju je 1955. u Wellingtonu objavio Elsdon Best, poticajem rabljivu makar i po navedenim kvantifikacijama poznavanja svjetlila noćnoga neba (str. 37, i dr.).  Zanimljivo je da u upitnici nije posegnuto za narječnim oblikom Volujari (za Velikog Medvjeda) iz ZbNŽOJS I:259 (M. Zorić: "Kotari", 259-260), gdje se nalazi i rijedak navod imenovanja zvjezdice Alkor štenetom.  Npr. ZbNŽOJS X, 1905., 298 (F. Ivanišević: "Poljica", 181-307) za Gospino kolo, Sv. Petra križ, ili za mornarsko ravnanje po zvijezdi Tramuntani; ZbNŽOJS XIII/1, 1908., 108 (V. Rožić: "Prigorje", 16-112) za Lastižare; ZbNŽOJS XIX, 1914., 219 (M. Lang: "Samobor", 193-320) za Rimsku daću, velike i male kosce, Katarinsko kolo, Šamarni križ i Furmane.  V. prethodnu bilješku.  Poput Laha i Palica iz štiva Josipa Potepana "Odgovor na pitanje družtva za jugosl. poviest. i starine", Arkiv za povjestnicu jugoslavensku XI, 1872., 253-263, sa str. 259-260, kojih nema u upitnici. Nažalost je izostao mogući podrobniji upit nastao na osnovi Kukuljevićevog pitanja o "kresanju zviezdah" o dobima i imenovanjima najbrojnijih opažanja meteora (npr. suze sv. Lovre; o potankostima predajnog opažanja meteorskih rojeva v.: M. Matičetov, "Koroško zvezdno ime Škopnjekovo gnezdo", u: Traditiones 1, Ljubljana 1972., 53-64).  Uz kupioce to su još lastori; Maretić 1882:172. Kupioci su još zabilježeni u rukopisu Etnološkog zavoda HAZU pod signaturom NZ 24. O hrvatskim i usporedivim slavenskim predajnim likovima u zviježđu Oriona v. rad autora: Multiple features in the Orion constellation as recognized in Croatian folklore, Narodna umjetnost 33/1, str. 209-221.  Zanimljiv je i etnografski prinos Otona Kučere, koji je u drugom izdanju "Našeg neba" uvrstio i zapis imena zvijezda Vlašića iz Like (Zagreb 1921., 57), a nije korišten pri sastavljanju ove upitnice.  Matičetov prenosi Lastovice (1972:65).  Među slovenskim odgovorima na upitnice EA najbliži su Štrožarići (Kale 1989:10).  Rijetki primjeri iz odgovora na upitnice EA se odnose na Liku, Podravinu i istočnu Bosnu.  Ime je osobeno za više zapadnoslavenskih naroda; u vezi s košnjom v. Maretić 1882:172.  Za usporediv navod v. Janković 1951:129. Na ovo se pitanje među odgovorima s upitnica EA susreću sasma nasuprotni navodi, što će biti izneseno na zasebnome mjestu. Nejasna je pojedinost vezana uz navod Robovog puta u upitnici EA kao predloženog imena Mliječne staze, dok je u Schneeweisa posrijedi prenošenje naziva za dugu. V.: E. Schneeweis, "Grundris des Volksglaubens und Volksbrauchs der Serbokroaten", Celje 1925., 50, po: Janković 1951:42.  Nešto podrobnije o tome v.: Kale 1995:111-112.  Iz toga se je razloga Jankovićeva knjiga imala u stvari podrazumijevano čitati kao "Astronomija u predajama Južnih Slavena". Ą¤….ĽÂAŚ§¨ Š Ş:gƒ…“–ßŕst J ś × ťźĐŃMNŃŇ´ľš›[ \ ÷!ř!ţ"˙"ś#ˇ# $ $u$„$Œ$Ś$Ë$Ě$…%†%ß%ć%Ť&Ź&'','G'Ş'Č'ç'î'ů'(}(‰(Š(°([)b)c)d){)ƒ)†)Ž)¸)Ô)Ü)ç),*C*J*K*[*\*ż*Ę*Ë*ýúőńúýďęďęďçďçďßďßďýďßďßďÚďßďßďßďßďßďßď×ďçďßďßď×ďßď×ďçďçď×ď×ď×ď×ď×ďßď×ď×ď×ď×ď×ď×ďçď×ßUcJ*cuDPcVcJéccU^c UV^c^ccUË*Ö*×*â*ă*ä*ç*í*î*ď*N+O+Q+5,U,r,‹,Y-Z-¸.Î.I/J/­/Ž/00Ř1Ů14656A;V;===`=a=r=Œ=‘=’=ľ=ě=>U>Ĺ>Ô>;?UˇU¸UšUáU V VpV“VÚV˙VWWĚWŮWăWćWëWhXiXjXľXśXŕXáXGYHYIYîY!Z2[g[j[[ź\˝\ž\Ö\]ź]˝]ž]˙]^ˆ^^‘^’^“^Ö^ň^_$_c_l_§_ć_é_đ_ń_ň_üú÷ú÷ú÷úüôúďúęúĺúôúôúÝú÷úÝú÷ú÷ú÷ú÷ú÷úôúôúÝúŘúŘúÝú÷ú÷ú÷úÝú÷úÝúôúôúÝúôúôúôúôúôúJłcuDPcJgcJicJscUcVcc^cUň_ó_ ` ` ```` `v`˜`*a=azaˆaýab%b&b'b+b2b=bEbXb_bUcgczc{c|cňcůcDdEdFdYdbdmdndodŚdądŔdÁdÂdeeeueveweDfPf8g9g:gigjgkgęgëghřöřöóöóöđöđöóöđöřöóöóöóöđöřöóöřöóöřöóöřöřöřöóöřöęču uDPVcUccuDPc> (8:…”•–jkq Y Ň˜šœ#­&\*Q+ .Ű2Ă8Ä8Ě8ř<ú<=_=Ą=>~>:?t?Ý?a@ë@9ABŠBźBýýýýúúúýőýýýýýýýýúýýýýýýýýýýýýýýýýýýýýýýýýýýĐ,źBD¤DGîKPmT¸UiXHY˝\˝]’^ň_ `&b{cEdndÁdevef9gjgégęgëgýűýýýýýýýýýýýűýýýűűűűűýűűůöK@ń˙Normala c.@. Heading 1 đ< U]ck*@* Heading 2 đ<UV]"A@ň˙Ą"Default Paragraph Font"@ň" Footnote Textc &@˘ Footnote ReferencehťĐŃ´[÷ţś !Ë!…"Ť#c&Ę'Ö'â'í'N(Y*43ëdFčąü­ŒÖ6Ojż ‰!˛!"a"ş"}$Ž$-%0%ëdh˙˙˙˙Ë*ŽFň_h5678źBëg9:ëd˙@WTimes New Roman GEORGIASymbolSymbolPS "Arial1Courier New"€V Đh´G´G8 4ƒpV : Jadran Kale: Muzej, Šibenik Jadran Kale  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<ţ˙˙˙ý˙˙˙Aţ˙˙˙Iţ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ţ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙Root Entry˙˙˙˙˙˙˙˙ ŔFŔŠ–˜Í@@WordDocument˙˙˙˙yCompObj˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙jSummaryInformation(˙˙˙˙˙˙˙˙¸ţ˙˙˙ţ˙˙˙ ţ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ţ˙ ˙˙˙˙ ŔFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8ô9˛qţ˙ŕ…ŸňůOhŤ‘+'łŮ0ˆ˜°źÔŕěü  D P \hpx€âJadran Kale: $Muzej, ŠibenikNormal Jadran Kale2tMicrosoft Word for Windows 95@FĂ#DocumentSummaryInformation8˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ Đ˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙ţ˙ ˙˙˙˙ ŔFDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.8ô9˛qxâMuzejp Jadran Kale: @XE˜Í@XE˜Í8 4ţ˙ŐÍ՜.“—+,ůŽ0 @HX` hp xâMuzejp Jadran Kale: