Naslov
Apsolutni gerund u talijanskom jeziku: Boccaccio - Drago - Manzoni
(The absolute gerund in the Italian language: Boccaccio – Drago – Manzoni)

Autori
Bezić, Maja

Izvornik
Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu (1846-9426) 4 (2011); 51-76

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
apsolutni gerund ; Boccaccio ; implicitne zavisne rečenice ; Manzoni ; starotalijanski ; Vincenzo Drago
(absolute gerund ; Boccaccio ; implicit subordinate clauses ; Manzoni ; old Italian ; Vincenzo Drago)

Sažetak
U ovom radu analizirali smo upotrebu apsolutnog gerunda pri formiranju različitih tipova zavisnih implicitnih rečenica u djelu "Storia dell'antica Grecia" Vincenza Drage (1770–1836), Kotoranina s dalmatinskom adresom, padovanskog učenika, autora talijanskog jezičnog izričaja i pobornika Cesarijevog purizma u jeziku. Apsolutni gerund je implicitni glagolski oblik s vlastitim subjektom tipičan za prozu Giovannija Boccaccia i stari talijanski jezik, a nalazimo ga u radovima autora koji su pisali arhaičnim jezikom imitirajući jezik toskanskog Trecenta. Postupnu redukciju u upotrebi doživljava u XVIII. i XIX. stoljeću, o čemu najbolje svjedoči Manzonijev roman "I promessi sposi" (1840). Polazeći od radova koji se bave upotrebom ovog glagolskog oblika kod Boccaccia i Manzonija, cilj je utvrditi je li autor, sklon pojednostavljenju multilateralnih zavisno-složenih rečenica Boccacciovskog tipa, težio pojednostavljenju i ovog segmenta svoje sintakse.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA