Naslov
Policijske ovlasti i ljudska prava i slobode. Izvodi iz pravnih izvora. Knjiga 2.
(Police duties and human rights and freedoms. Excerpts from legal sources. Book 2)

Autori
Šuperina, Marijan ; Dujmović, Zvonimir

Ostali urednici
Sutlović, Kamilo

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, zbirka propisa, strucna

Izdavač
Laser Plus

Grad
Zagreb

Godina
2010

Stranica
436

ISBN
978-953-7623-05-0

Ključne riječi
policija; zakon
(police; act)

Sažetak
Policijski službenik, kao i svaki drugi čovjek, mogući je počinitelj kažnjivog djela propisanog zakonom. No, zbog svoje znakovitosti statusa kojeg uživa i ovlasti koja su mu dana zakonom, policijski službenik kao službena osoba može se pojaviti i kao počinitelj točno određenih kaznenih djela propisanih u posebnom dijelu Kaznenog zakona. Ontološki gledano, većina kaznenih djela koja čine službene osobe nedopuštenom uporabom, ponajčešće sredstava prisile, usmjerena su prema slobodama i pravima čovjeka i građana. Izuzetno, to mogu biti i kaznena djela protiv života i tijela, koja su u stjecaju s nekim od kaznenih djela u kojima je službena osoba određena kao jedina ili kao specifična osoba koja ih može počiniti. Posebnu skupinu kaznenih djela čine ona čijim počinjenjem dolazi do povrjeđivanja posebnih dužnosti službene osobe. Također, potrebno je upozoriti i na oblik ugrožavanja prava čovjeka i građanina neprimjenjivanjem ili nedovoljnim i/ili neadekvatnim neprimjenjivanjem policijskih ovlasti, mjera i radnji. Ljudska prava policija može kršiti i na način ako ne primjenjuje ili neadekvatno primjenjuje i u nedovoljnoj mjeri u svom radu pravila kriminalistike. Na taj način nogu nastati štetne posljedice u ostvarenju cilja utvrđivanja istine, čime se povrjeđuju ljudska prava i slobode. Ljudska prava i slobode, osim normativizacijom policijskog postupanja, posebno se štite zakonitom i pravilnom primjenom policijskih ovlasti, mjera i radnji, po pravilima struke. Po prirodi svojih poslova policijski službenici se više nego drugi, poglavito među službenicima u tijelima državne uprave, susreću s temeljnim pravima ljudi u smislu njihove zaštite. Istovremeno, oni su u položaju gdje zbog prirode svojih poslova mogu doći u položaj da ta prava i najviše krše. Zbog toga je stalno prisutno pitanje: kako ograničiti ovlasti policije, a da ona ostane djelotvorna upravo zbog zaštite prava i slobode čovjeka. Teško je uspostaviti pravu ravnotežu između državnih funkcija, obveza, interesa i ovlasti u tom području i pojedinačnih temeljnih prava čovjeka. Sve veći opseg državnih zadaća i složenost društvenih odnosa u policiji, u suvremenim društvima, stalno nameću nove obveze i preispitivanje zaštite ljudskih prava i sloboda. Problemi koji danas prate rad policije raznovrsni su po svojoj prirodi i porijeklu. Burno i dinamično vrijeme danas gasi tradicionalne pojmove, stvara nove i ukida dosadašnje misaone sheme te traži znanstveno preispitivanje i u području sigurnosti, točnije unutarnjim poslovima. Zbog navedenog, istraživanja u području djelovanja policije javljaju se kao imperativ. Bez njih aktualni problemi se ukalupljuju u zastarjela i pogrešna shvaćanja. U svijetu, kao i kod nas, u tijeku je kvantitativan i kvalitativan porast svih oblika kriminaliteta. Slika aktualnog kriminaliteta stalno se mijenja, osobito u njegovoj strukturi i dinamici. Mijenjaju se tendencije njegova razvoja, pojavni oblici i organizacijske forme. U punom je zamahu njegova internacionalizacija. Iz tog razloga policija mora stalno preispitivati svoj organizacijski ustroj u skladu s novim koncepcijama suzbijanja kriminaliteta. Ove koncepcije moraju uvažavati primarno, ako ne i isključivo, kriminalističke znanstvene spoznaje. Opasni oblici kriminaliteta svakim su danom sve više povezani s uporabom novih tehničkih sredstava i metoda. Zato se traži sustavno i svestrano znanstveno proučavanje tehnike i taktike počinitelja kaznenih djela. Cjelokupna borba protiv kriminaliteta mora se voditi na znanstvenoj osnovi. Policijska djelatnost postaje svakim danom sve složenija i opsežnija. Ovi osnovni, globalni uvjeti, već sami po sebi, nužno zahtijevaju od policije da odredi svoje primarne zadatke i specijalizira svoje kadrove.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Sigurnosne i obrambene znanosti

Napomena
Protuzakonita ponašanja policijskih službenika utječu na stvaranje lošeg, negativnog stava građana prema policiji. Suzbijanje i borba protiv takvog “zastranjivanja u policijskoj službi” predstavlja tvrd orah. “Etičkim se zahtjevima bavimo uvijek tamo gdje je opasnost od njihovog povrjeđivanja najveća. Oružje se mora nositi, sve dok su rat i sukobi na dnevnom redu. No, onaj tko ima oružje, ima i sredstvo moći i mogućnost da ga zlouporabi. ”Ti ne smiješ ubiti!”, ne treba reći onome koji ne može ubiti nego onome koji bi to mogao učiniti. Zbog toga svaka zdrava zajednica strogo nadzire onoga koji treba nositi oružje.” (Strok, M., 1991:36) Socijalni zadatak policije unutar države i društva koji omogućuju i podupiru ovlaštenja da se zadire u temeljna prava i slobode čovjeka i građanina, pa sve do uporabe sredstava prisile, postavljaju pred svakog policijskog službenika zahtjeve koje on ne može zaobići. Policija suočena sa takvim zahtjevima, svaka nadređena i rukovodna osoba obvezna je i pozvana da služi kao uzor. Značajnu ulogu i odgovornost za “razvoj supkulturalnog ponašanja” policijskih službenika je i na obrazovnim institucijama policije, ali i na policijskom rukovodnom kadru.

POVEZANOST RADA