Naslov
Policijske ovlasti i ljudska prava i slobode. Izvodi iz pravnih izvora. Knjiga I.
(Police duties and human rights and freedoms. Excerpts from legal sources. Book I)

Autori
Šuperina, Marijan ; Dujmović, Zvonimir

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, zbirka propisa, strucna

Izdavač
Laser Plus

Grad
Zagreb

Godina
2010

Stranica
404

ISBN
978-953-7623-04-3

Ključne riječi
policija; zakon
(police; act)

Sažetak
Drugo izdanje zbirke izvoda iz pravnih propisa u svezi s policijskim ovlastima nosi naslov Policijske ovlasti i ljudska prava i slobode. Prezentiranom zbirkom izvoda iz pravnih propisa Policijske ovlasti i ljudska prava i slobode željeli smo na jednom mjestu objediniti sve one normativne izvore na osnovu kojih policijski službenik ima pravo i obvezu postupanja u konkretnim slučajevima odnosa po kojima policijski službenik u određenom pravnom odnosu i pod uvjetima nastupanja određene situacije smije nešto učiniti ili ne učiniti i ujedno može zahtijevati od određene osobe da nešto učini ili ne učini, kao i krajnju mogućnost primjene sile ako određena osoba ne učini obvezu. Radi se o primjeni ovlasti koja je uvijek predviđena u zakonu, a policijski službenik je mora primijeniti na način koji je razmjeran okolnostima slučaja i nužan u konkretnom slučaju. Odnosno primjena od strane policijskog službenika u pravilu ovisi o objektivnim okolnostima (nužna), a ne o volji službene osobe. Policijska ovlast najčešće se definira kao `punomoć` koja je propisana određenim zakonom. Ona obuhvaća pravo i dužnost policijskog službenika da poduzme određenu aktivnost radi ostvarenja određenog cilja, određenog policijskog posla. Novost u prezentiranoj izmijenjenoj i dopunjenoj zbirci izvoda iz pravnih propisa sastoji se u drugačijem, proširenom pristupu selekcije i analize sadržaja pravne uređenosti policijskog postupanja, odnosno policijskih ovlasti. Dodana je nova dimenzija koja je sadržana u ljudskim pravima i slobodama. Stoga smo zbirci izvoda iz pravnih propisa dali naslov Policijske ovlasti i ljudska prava i slobode. Upravo ta nova dimenzija, gledište kroz koje i pomoću kojeg se analizira policijska ovlast čini prezentiranu zbirku drugačijom od one ranije u kojoj smo pretežito postupali faktografski, traženjem i registriranjem pojedine policijske ovlasti u nekom pravnom izvoru. Različitost se ogleda i u znatno povećanom broju analiziranih međunarodnih pravnih izvora u kojima su sadržane brojne norme iz područja ljudskih prava i sloboda te u proširenim izvodima domaćih pravnih izvora koja prate analizu određene konkretne policijske ovlasti kroz prizmu ljudskih prava i sloboda. Upravo takvo zauzeto stajalište i prihvaćena koncepcija ogleda se i u samom redoslijedu pojmova kako smo ih poredali u naslovu zbirke. Prvo „policijske ovlasti“, a potom „ljudska prava i slobode“. Odnosno, dozvoljeno policijsko postupanje, provođenje policijskih ovlasti propisano zakonom, koje promatrano kroz prizmu urođenih, neotuđivih i univerzalnih prava čovjeka, koje se mora uvažavati i poštivati tijekom primjene pojedine ovlasti. Iz dosada rečenog dolazi se do zaključka kako su ljudska prava i slobode u funkciji pravnog uređenja i faktičnog provođenja policijskih ovlasti neophodnih za obavljanje utvrđenih policijskih poslova. Nadalje, koncepciji ljudskih prava i sloboda nisu strana zakonita ograničavanja ljudskih prava i sloboda, ali su mu protivna bilo kakva proizvoljna ili arbitrarna ograničavanja tih prava kao i bilo koji oblici povrede jednakosti građana pred zakonom. Tako je u Ustavu Republike Hrvatske, u članku 17. propisano kako pojedine slobode i prava koja su zajamčena ustavom mogu biti ograničena samo u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države te povodom velikih prirodnih nepogoda. O ograničavanju zajamčenih sloboda i prava odlučuje Hrvatski Sabor. Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boje kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo. Važno je naglasiti kako niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kaznenih djela i kazni, te o slobodi misli, savjeti i vjeroispovijedi. Jednako tako i u provođenju policijskih ovlasti policijski službenik ograničava pojedina prava i slobode. Policijski službenik u određenim uvjetima i okolnostima ima ovlast ali i dužnost `ispitivanja` određene osobe, njenog zadržavanja za određeno vrijeme na određenom mjestu ili je čak uhititi, ograničiti joj slobodu kretanja, zadirati u njeno Ustavom zajamčeno pravo nepovredivosti doma provođenjem zakonite pretrage i sl. Slijedom dolazimo do zaključka kako je policijski službenik dužan u uvjetima i okolnostima propisanim zakonom ograničiti određena prava i slobode čovjeka (načelo nužnosti, koje se uvijek konkretizira kroz analizu konkretnog slučaja). Te slobode i prava čovjeka treba ograničiti samo onoliko koliko je to svrhovito izborom najprikladnije i najblaže ovlasti koja jamči ispunjenje zadanog cilja, provođenje policijskog posla. Pod idealnim okolnostima policija bi trebala težiti postizanju svojih ciljeva bez uporabe ikakve sile. Uz zauzimanje ispravnog stava često je moguće učinak postići nagovaranjem. Tamo gdje je uporaba sile nužna, ona bi trebala biti proporcionalna težini problema radi kojeg se za njom poseže. (Alderson, J. 1995:21) Dakle, sve policijske ovlasti su izraz neminovnosti da određena prava i slobode budu ograničena, ali samo pod uvjetom i na način propisanim zakonom. Zaključno, policijski službenik smije, dapače dužan je, ograničavati pojedina ljudska prava i slobode ali to može i mora činiti samo u situacijama i okolnostima predviđenim zakonom i u postupku koji je propisan zakonom. Na kraju ćemo samo konstatirati kako i samo policijsko nepostupanje može u konkretnom slučaju imati za posljedicu nepoštivanja i kršenja ljudskih prava i sloboda.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Sigurnosne i obrambene znanosti

Napomena
Predmet zbirke su najvećim dijelom propisi iz područja policijskih ovlasti i policijskog prava koji su praćeni brojnim i brzim zakonodavnim promjenama. Ta brzina promjene pojedinih zakonodavnih rješenja ogleda se s jedne strane u samoj konstrukciji sadržaja zbirke, a s druge strane u intenzitetu analize sadržaja pojedinih pravnih izvora. Kako je zbirka rađena u vrijeme intenzivnih promjena u području policijskog zakonodavstva i kaznenog (postupovnog) prava, četvrto poglavlje u prvoj knjizi, pod naslovom Ministarstvo unutarnjih poslova – Ravnateljstvo policije, ostalo je dijelom nepotpuno. U njemu smo naveli i analizirali novo doneseni Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, ali smo citirali i važeće odredbe starog Zakona o policiji upravo iz razloga aktualnosti njegove izmjene i očekivanja novih rješenja. Za napomenuti je kako se očekuje i donošenje važnih podzakonskih provedbenih propisa kao što je Pravilnik o načinu postupanja policijskog službenika. Cjelokupnu reformu policijskog zakonodavstva nemoguće je a ne pratiti je kroz sadržaje donesenih pravnih propisa u području kaznenog (postupovnog) zakonodavstva, onih koji reguliraju rad i ovlast Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, sudbene vlasti. Tako primjerice na radnje koje policija poduzima prema drugim propisima (npr. prema pravilima kaznenog ili prekršajnog zakonodavstva) odredbe Zakona o policijskim poslovima i ovlastima se primjenjuju supsidijarno. Također treba ukazati na bitnu posljedicu reforme normativnog uređenja kaznenopravne represije. Zakon o kaznenom postupku iz 1998. godine načelno je uređivao izvide kaznenih djela propisivanjem mjera i radnji (ovlasti) koje su stajale na raspolaganju redarstvenim vlastima pod određenim zakonom propisanim uvjetima. Zakon o kaznenom postupku iz 2009. godine uređenje izvida kaznenih djela prepustio je posebnom zakonu – Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima. S druge strane, u drugoj knjizi zbirke učinjena je analiza sadržaja i citirani su izvori iz „starog“ i „novog“ Zakona o kaznenom postupku upravo iz razloga naglašavanja i ukazivanja na nove konceptualne promjene i normativno reguliranje policijskih ovlasti koje su tu i koje nas očekuju glede prijelaza na novi model kaznenog postupka. Pored navedenih zakonska izvora, u kojima su u najvećem opsegu regulirane policijske ovlasti, ima veći broj zakona i podzakonskih akata kojima se utvrđuju određene policijske ovlasti. Kako bi se policijski službenici upoznali i s tim propisima pripremljen je izvod tekstova članaka iz tih pravnih izvora. Za izradu proširene, izmijenjene i dopunjene zbirke izvoda iz pravnih propisa u svezi s policijskim ovlastima i ljudskim pravima i slobodama, ali i ovlastima koje ima Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, ukupno je analizirano preko 550 međunarodnih pravnih izvora, zakona i podzakonskih propisa objavljenih u Narodnim novinama ili onih koji se primjenjuju u Republici Hrvatskoj na temelju notifikacije o sukcesiji ili na temelju pristupa (akcesije), zaključno do 1. travnja 2010. godine. U sve tri knjige ukupno je citirano, pored Ustava Republike Hrvatske i dva ustavna zakona, 74 međunarodna pravna izvora (deklaracija, konvencija, pakt, ugovor, sporazum), 166 zakona i 172 podzakonska propisa kojima je u području policijskih ovlasti i ljudskim pravima i slobodama uspostavljena osnovna normativna konstrukcija. Također treba reći kako je opseg citiranih pravnih izvora u novoj zbirci izvoda iz pravnih propisa u svezi s policijskim ovlastima i ljudskim pravima i slobodama više nego za dvostruko povećan u odnosu na prethodno objavljenu zbirku izvoda pravnih propisa u 2009. godini.

POVEZANOST RADA