Naslov
Egzistencijalistički roman u hrvatskoj književnosti
(The Existentialist Novel in Croatian Literature)

Autori
Dalmatin, Ana

Ostali urednici
Burđelez, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku

Grad
Dubrovnik

Godina
2011

Stranica
333

ISBN
978-953-7784-05-8

Ključne riječi
egzistencijalizam ; hrvatski roman ; pojedinac ; osamljenost ; strepnja ; lik ; semantički ; sintaktički ; defabularizacija.
(existentialism ; Croatian ; novel ; individual ; solitude ; anxiety ; character ; semantic ; syntatic ; decompound.)

Sažetak
U monografiji (objavljenoj doktorskoj disertaciji) autorica analitičko-znanstvenim istraživanjem, s egzistencijalističkog aspekta, postulira jedan segment hrvatske književnosti hermeneutički reflektirajući romane Miroslava Krleže, Petra Šegedina, Vladana Desnice, Slobodana Novaka, Vojislava Kuzmanovića, Antuna Šoljana, Vjekoslava Kaleba i Anđelka Vuletića. Temeljna je preokupacija europskih egzistencijalista, kao i hrvatskih romanopisaca, individualna samoaktualizacije, dakle individualitet kao osebujna pojedinačnost koja se može protumačiti iz sebe, iz egzistencije koja je slučajna, jednokratna, konačna, neponovljiva i kao takva ne može biti zahvaćena kategorijama neke bezlične kolektivne biti. Interpretacija i znanstvena obrada hrvatskih egzistencijalističkih romana realizirale su se na tri razine: idejno-tematskoj, na planu oblikovanja likova i na planu dezintegracije fabule. Prva je interpretacijska razina (idejno-tematska) jedna od entiteta "plana sadržaja", unutarnja semantička značajka teksta koju "tematska kritika" postavlja kao tzv.konkretnu univerzaliju protežnu na sve segmente teksta. Polazeći od književne strukture kao zatvorene cjeline koja se ne može parcijalno promatrati i analizirati, dokazano je da je tematski sklop sastavljen od jedinica općeg značenja neodvojiv od jedinica osobnosti - likova, koji se ne oblikuju kroz akcije i pothvate, već kroz njihov unutarnji život, kroz sfere svijesti i podsvijesti, što pretpostavlja dominaciju psihemskih i ontemskih narativnih figura (koje dijele sastavnice) u odnosu na sociemsku narativnu figuru (jedinicu skupnosti).Sadržaj knjige potvrđuje da hrvatski roman XX. stoljeća prati europska književna kretanja, kako na planu modernih književnih postupaka, tako i tematskim izbjegavanjem objektivnih, impersonalnih, bezvremenskih shema i vječnih istina, okrećući se subjektivitetu, dakle individualnoj egzistenciji koja osebujnošću svoga opstanka označuje samu sebe. Izražajni ustroj u romanesknom sklopu ima svoju "semantičku produžnost"na planu sadržaja. Razina sintakse i razina semantike jedna drugu uvjetuju i međusobno su ovisne. U djelu je vidljivo da su hrvatski romani gledani kao "mogući svjetovi"svaki za sebe pojedinačni romaneskni univerzum, s tim da su im zajedničke tragične antinomije individualne egzistencije, koja, u traganju za svojom vlastitošću, istodobno traga i za smislom cjeline.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA