Naslov
Željezo – toksikološki i nutritivni aspekti u organizmu
(Iron – toxicological and nutritional aspects in the body)

Autori
Đokić, Maja ; Bilandžić, Nina

Izvornik
Meso : prvi hrvatski časopis o mesu (1332-0025) XIV (2012), 3; 232/263-238/270

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
željezo; tokiskokinetika željeza; hrana
(iron; toxicokinetics of iron; food)

Sažetak
Željezo je najzastupljeniji prijelazni metal na Zemlji bitan za mnoge oblike života. S druge strane željezo i spojevi prisutni kao onečišćivaći u atmosferi mogu uzrokovati štetne učinke u ljudi i životinja te na materijale. Živi organizmi su prisiljeni usvojiti djelotvoran način transporta željeza i njegov mehanizam skladištenja da bi održali ravnotežu između štetnih i korisnih učinaka željeza. Raspored željeza u ljudskom tijelu reguliran je kompleksnim mehanizmom kojim se održava homeostaza. Tijekom djetinjstva, trudnoće ili gubitka krvi povečava se potreba za željezom, a ujedno i adsorpcija. Željezo se apsorbira u cijelom probavnom sustavu te se najbolje asimilira iz hema (80 % topivog željeza u mesu) i fiziološki veže za specifične proteine stvarajući reverzibilne, spojeve željeza i proteina odnosno proteinske komplekse. Željezo sudjeluje u raznim metabolitičkim procesima u organizmu, uključujući prijenos kisika, sintezu DNA i prijenos elektrona. Poremećaji metabolizma željeza spadaju u najčešća oboljenja kod ljudi te obuhvaćaju široki spektar bolesti s različitim kliničkim manifestacijama od anemije do neurodegenerativnih bolesti. Akutno trovanje željezom uglavnom uvijek je posljedica ingestije lijekova obogaćenih željezom i dešava se najčešće kod djece. Kronično trovanje željezom je česti problem kod odraslih. Željezo je katalizator u reakciji nastajanja hidroksilnih radikala iz vodikovog peroksida te povećava oksidacijski stres koji u konačnici povećava koncentraciju slobodnog željeza. Ovaj proces može dovesti do oštećenja lipidnih membrana i u konačnici do oštećenja organa jetre, bubrega i slezene. Nedovoljna prisutnost željeza u hrani povećava mehanizam crijevne apsorpcije željeza iz tjelesnih skladišta te se zalihe brže troše nego što se željezo apsorbira iz hrane, što može dovesti do njegova nedostatka u organizmu. Nedostatak željeza je još uvijek endemski prisutan u nekim područjima Zemlje. Suvremeni postupci oplemenjivanja ili pojačavanja prehrane željezom danas razmatraju i potencijalni rizik interakcije između mikronutrienata koji može utjecati na apsorpciju i biodostupnost željeza.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA