Naslov
Seksualne disfunkcije i psihofarmaci
(Sexual disfuncions and psychopharmacological agents)

Autori
Mimica, Ninoslav ; Uzun, Suzana ; Ivezić, Slađana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
CD sažeci - 1. hrvatski kongres socijalne psihijatrije i psihijatrije u zajedinici / Ivezić, Slađana - Zagreb : Hrvatsko društvo za kliničku psihijatriju HLZ-a, 2004, 42-44

Skup
1. hrvatski kongres socijalne psihijatrije i psihijatrije u zajedinici

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 22.09.2004. - 25.09.2004

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
seksualne disfunkcije; psihofarmaci
(sexual disfunctions; psychopharmacological agents)

Sažetak
Seksualne smetnje obilježene su poremećajem spolne želje i psihofiziološkim promjenama koje obilježavaju ciklus spolnog odgovora. Brojni psihofarmaci mogu izazvati neku od seksualnih disfunkcija, što onda često rezultira slabijom suradljivošću bolesnika, prekidom terapije, progresijom ili čak recidivom bolesti. Terapija antipsihoticima može biti uzrokom vrlo ozbiljnih poremećaja seksualnih funkcija. Tako se primjerice smetnje potencije najčešće javljaju pri terapiji klorpromazinom, tioridazinom, flufenazinom, pimozidom, haloperidolom, tiotiksenom i sulpiridom. Prijapizam i bol pri orgazmu javljaju se pri upotrebi klorpromazina, tioridazina, tiotiksena, flufenazina, te molindona. Prijapizam je uočen i kod uporabe klozapina. Pri terapiji risperidonom javljaju se prijapizam, poremećena erekcija i ejakulacija i poremećaj orgazma. Lijekovi koji se dovode u vezu s poremećajetfi ejakulacije su antipsihotici s izraženom a- adrenergičkom antagonističkom aktivnošću, kao što su tioridazin, klorpromazin, mesoridazin, klorprotiksen, perfenazin i trifluoroperazin. Sertindol može dovesti do redukcije ejakulatornog volumena, što se može objasniti snažnim antiadrenergičkim učinkom ovog lijeka. Hiperprolaktinemija, koja se javlja kao nuspojava tijekom terapije antipsihoticima, može kod žena izazvati galaktoreju, amenoreju, neredovite menstrualne cikluse i anovulaciju. U muškaraca kao posljedica hiperprolaktinemije mogu nastati impotencija i azospermija, sa ili bez galaktoreje i ginekomastije. Hiperprolaktinemija se češće javlja pri tretmanu tipičnim antipsihoticima, s izuzetkom risperidona i amisulprida. Ginekomastija se najčešće povezuje sa terapijom sulpiridom. Ukoliko sumiramo utjecaj antipsihotika na razinu serumskog prolaktina tada možemo reći da najveći utjecaj na pojavu hiperprolaktinemije ima sulpirid, a slijede risperidon, haloperidol, olanzapin, te klozapin. Seksualna disfunkcija i nezadovoljstvo su često prisutni kod uporabe pojedinih antidepresiva, što može imati negativan utjecaj na suradljivost, kvalitetu života i mogućnost relapsa. Seksualne disfunkcije nastale tijekom terapije sa SIPPS-ima nalazimo u 30% do 50% bolesnika koji uzimaju ove antidepresive. Hiperprolaktinemija je nuspojava koje se često javlja kod terapije sa SIPPS-ima. Pokazano je da fluvoksamin dovodi do povišenja koncentracije serumskog prolaktina, a biokemijske studije sugeriraju da su 5-HT2A receptori uključeni u taj proces. Pri terapiji fluoksetinom zabilježeni su slučajevi galaktoreje. Ova nuspojava zabilježena je i tijekom terapije drugim antidepresivima (dotiepin, klomipramin, amoksapin). SIPPS u terapiji depresivnih bolesnika mogu izazvati poremećaj orgazma u oba spola. Kliničke studije su pokazale daje anorgazmija ili odgođeni orgazam prisutan pri terapiji fluoksetinom, potom paroksetinom i sertralinom u najmanjoj mjeri. Kliničke studije pokazuju da terapija sa SIPPS-ima može biti povezana sa smanjenjem, kao i sa povećanjem seksualne želje. Tijekom terapije fluoksetinom i sertralinom može doći do smanjenja libida, dok terapija fluvoksaminom može dovesti do povećanja libida u nekim slučajevima. Pri terapiji sa SIPPS-ima uočena je pojava impotencije za sada nepoznatog patofiziološkog mehanizma ; kliničke studije povezuju paroksetin i citalopram s ovom nuspojavom. U kliničkoj studiji paroksetiria zamijećen je nastanak impotencije. Istraživanja su pokazala da terapija paroksetinom češće uzrokuje odgođeni orgazam, poremećaj ejakulacije i impotenciju nego terapija fluvoksaminom, fluoksetinom i sertralinom. U kliničkoj studiji paroksetina zamijećen je poremećaj ejakulatorne funkcije. Prijapizam je zabilježen pri terapiji citalopramom. Poremećaj seksualnih funkcija u korelaciji je sa primjenjenom dozom lijeka. Klinička istraživanja pokazala su da se seksualne disfunkcije u vidu poremećaja orgazma, ejakulacije i erektilne funkcije najčešće javljaju u terapiji venlafaksinom i klomipraminom u usporedbi sa nefazodonom, mirtazapinom, bupropionom, amineptinom i moklobemidom. U usporedbi moklobemida i SIPPS-a pokazano je da se seksualne nuspojave 10-ak puta češće javljaju kod terapija sa SIPPS-ima. U terapiji sertralinom može se javiti poremećaj ejakulacije u vidu odgođene ejakulacije. Podaci pokazuju akutno i prolazno povišenje koncentracije prolaktina u plazmi tijekom liječenja moklobemidom. Terapija trazodonom u depresivnih bolesnika pokazala je povišenje koncentracije prolaktina, a biokemijske studije su pokazale da na navedeno povišenje najviše utječe frakcija trazodona m- Chlorophenylpiperazine (m-CPP). Liječenje klomipraminom također može dovesti do smanjenja libida i impotencije. Kod terapije imipraminom uočeno je smanjenje libida. IMAO mogu dovesti do impotencije i poremećaja ejakulacije. Reboksetin u dozama većim od 8 mg dnevno može dovesti do impotencije. TC A uzrokuju poremećaj erektivne i ejakulatorne funkcije, a rezultati kliničkih istraživanja nisu pokazali značajne razlike među pojedinim TCA. Utjecaj na orgazam i ejakulatornu funkciju zabilježen je kod terapije klomipraminom i vezanje uz dozu lijeka kod žena. Kod terapije imipraminom i fenelzinom također su dokazane ove nuspojave. Čini se da su antikolinergička i/ili antiadrenergička svojstva klomipramina u podlozi razvoja poremećaja orgazma. Prijapizam je zabilježen pri terapiji trazodonom i imipraminom. Navedena nuspojava kod terapije imipraminom objašnjava se jakom a- adrenergičkom blokadom. U manjem broju slučaja navedena nuspojava opisana je i kod terapije nefazodonom. Uz klomipramin i amoksapin češće se kao neželjene posljedice liječenja javljaju galaktoreja i amenoreja. Kao neželjena pojava terapije anksioliticima može se javiti inhibicija ejakulacije, prijevremena ejakulacija, te anorgazmija. Kod bolesnika tretiranih klonazepamom uočena je pojava seksualne disfunkcije (prvenstveno erektilne disfunkcije) i dezinhibiranog seksualnog ponašanja. Smanjeni libido češće se pojavljuje u bolesnika tretiranih diazepamom. Flunitrazepam može uzrokovati seksualnu dezinhibiciju. U bolesnika tretiranih visokom dozama diazepama uočena je pojava seksualne disfunkcije i dezinhibicije. Mehanizam kojim stabilizatori raspoloženja izazivaju seksualne nuspojave objašnjava se povećanjem razine SHBG (sex hormon- binding globulin), koji dovodi do sniženja razine testosterona, kao i do disfunkcije hipotalamo-hipofizno.gonadalne osi. Drugi mehanizam kojim se pokušava objasniti utjecaj stabilizatora raspoloženja na poremećaj seksualnih funkcija je uslijed direktnog djelovanja na središnji živčani sustav, kao i izazivanje promjena u farmakokinetici spolnih hormona. Uočeno je da kod bolesnika tretiranih litijem može doći do značajnih promjena u funkciji štitne žlijezde zbog blokade adenil-ciklaze koja inhibira poliranu joda u štitnu žlijezdu, zatim proces jodizacije tirozina, te oslobađanje T3 i T4 uz stimulirajući učinak TSH, kao i perifernu razgradnju hormona štitne žlijezde. Kao posljedica navedenog mogu se javiti poremećaji u vidu seksualnih disfunkcija. Tijekom terapije litijem zamijećen je poremećaj seksualne želje. Karbamazepin može dovesti do smanjenja razine cirkulirajućih T3 i T4 hormona štitne žlijezde. U bolesnika tretiranih karbamazepinom, nivo dehidroepiandrosteron sulfata je snižen, dok je pak s druge strane razina SHBG povišena. Povišena koncentracija SHBG može biti povišena je i pri terapiji phenitoinom. U obje grupe bolesnika zabilježen je i porast razine testosterona. Karbamazepin povisuje razinu serumskog prolaktina. U terapiji valproatom u manjoj mjeri uočena je pojava seksualnih disfunkcija. Impotencija kao nuspojava liječenja zabilježena je tijekom tretmana fenobarbitonom, valproatom i gabapentinom. Uočeno je da klonidin, centralno djelujući alfa-agonist, koji se prvenstveno koristi u terapiji hipertenzije, može uzrokovati impotenciju. Pri liječenju beta-adrenergičkim antagonistima mogu se javiti seksualne smetnje. Blokatori kalcijevih kanala, kao što je verapamil, mogu dovesti do hiperprolaktinemije i galaktoreje. Kod terapije disulfiramom može se javiti impotencija. Tijekom liječenju metadonom mogu nastati nepravilnosti u menstruacijskom ciklusu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA