Naslov
Cirkadijurni obrazac mjera varijabiliteta srčanog rada i raspoloženja
(Circadian rhythm of heart rate variability and mood)

Autori
Pletikosić, Sanda ; Tkalčić, Mladenka ; Tončić, Marko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
18. naučni skup Empirijska istraživanja u psihologiji (Knjiga rezimea) / - Beograd, 2012, 162-163

ISBN
978-86-86563-33-0

Skup
18. naučni skup Empirijska istraživanja u psihologiji

Mjesto i datum
Beograd, Srbija, 10.02.2012. - 11.02.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
raspoloženje; varijabilitet srčanog rada; autokorelacije; kroskorelacije
(mood; heart rate variability; autocorrelation; cross-correlation)

Sažetak
Varijabilitet srčanog rada (HRV) indirektna je mjera autonomne kontrole srčane aktivnosti, pri čemu se visokofrekventni varijabilitet (HF) smatra mjerom parasimpatičke aktivnosti, a omjer nisko i visokofrekventnog varijabiliteta (LF/HF) pokazateljem simpatovagalne ravnoteže. Istraživanja većinom pokazuju povezanost HRV-a i emocionalnih doživljaja. Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati obrazac koji pokazuju mjere HRV-a i raspoloženja, te ispitati njihov međusobni odnos. Podaci su prikupljeni na 25 studenata psihologije (24 Ž i 1 M, dobi od 19 do 25 godina) koji su tijekom 14 dana nosili uređaje za mjerenje srčane aktivnosti, te ispunjavali kratku skalu raspoloženja. Mjerenje se vršilo 3 puta dnevno u pravilnim intervalima (unutar 2 sata nakon buđenja ; 16:00-18:00 sati ; 22:00-24:00 sata). Na temelju pet-minutnih intervala srčane aktivnosti izračunati su frekvencijski pokazatelji varijabiliteta (HF i LF/HF). Kako bi se ispitalo postoji li cirkadijurni obrazac mjera HRV-a izračunate su autokorelacije njihovih vremenskih serija. Na agregiranim autokorelacijama (s obzirom na vrijeme mjerenja) izračunate su jednosmjerne ANOVA-e s ponovljenim mjerenjima. Dobiveni su statistički značajni glavni efekti vremenskog pomaka na visinu autokorelacije HF-a (F(2, 48)=9, 08 ; p<, 01 ; η²=, 27), te omjera LF/HF (F(2, 48)=11, 20 ; p<, 01 ; η²=, 32). Pri tome su autokorelacije nizova usklađenih s obzirom na doba dana bile značajno više u usporedbi s drugim autokorelacijama. Kako bi se ispitalo postoji li cirkadijurni obrazac raspoloženja korišteni su isti statistički postupci. Dobiveni su statistički značajni glavni efekti vremenskog pomaka na visinu autokorelacije pozitivnog (F(2, 48)=4, 69 ; p<, 05 ; η²=, 16) i negativnog (F(2, 48)=7, 06 ; p<, 01 ; η²=, 23) raspoloženja, pri čemu su autokorelacije najviše kod najmanjeg vremenskog pomaka, te se smanjuju povećanjem vremenskog pomaka. Da bi se ispitalo vremensku međuzavisnost HRV-a i raspoloženja, izračunate su kroskorelacije njihovih vremenskih serija te su efekti vremenskog pomaka na visinu korelacije testirani ANOVA-ma. Iako je dobiven statistički značajan glavni efekt vremenskog pomaka na visinu kroskorelacije pozitivnog raspoloženja i HF-a (F(2, 48)=3, 64 ; p<, 05 ; η²=, 13), razlike među vremenskim pomacima su male. Na temelju rezultata možemo zaključiti da korištena diskretna mjerenja parasimpatičke aktivnosti i simpatovagalne ravnoteže pokazuju cirkadijurni obrazac, dok ga mjere raspoloženja ne pokazuju. Odnos raspoloženja i HRV-a potrebno je dodatno ispitati.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA