Pregled bibliografske jedinice broj: 570583
Odnosi u obitelji i s vršnjacima kao prediktori različitih aspekata prilagodbe u školi
Odnosi u obitelji i s vršnjacima kao prediktori različitih aspekata prilagodbe u školi, 2000., doktorska disertacija, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb
CROSBI ID: 570583 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Odnosi u obitelji i s vršnjacima kao prediktori različitih aspekata prilagodbe u školi
(Family and peer relations as predictors of various aspects of school adjustment)
Autori
Klarin, Mira
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Filozofski fakultet u Zagrebu
Mjesto
Zagreb
Datum
20.01
Godina
2000
Stranica
294
Mentor
Prof.dr.sc. Marina Ajduković
Ključne riječi
Obiteljski odnosi; Vršnjački odnosi; Usamljenost; Zadovoljstvo školom; Prosocijalno ponašanje; Agresivno ponašanje; Samopoštovanje; Socijalne vještine; Percepcija socijalne podrške; Školski uspjeh
(family relationships; peer relationships; loneliness; satisfaction with school; prosocial behavior; aggressive behavior; self-esteem; social skills; perceived social support; school achievement)
Sažetak
Srednje djetinjstvo period je značajan za socijani razvoj djeteta. Ponašanje djeteta u velikoj je mjeri odraz socijalnih odnosa koji ga okružuju. Iz tog razloga u posljednje dvije dekade interes razvojnih i edukacijskih psihologa usmjeren je na proučavanje upravo tih odnosa na prilagodbu, kako u školskoj situaciji tako i u kasnijem životu.Roditelji i vršnjaci odavno su prepoznati kao značajni socijalizacijski faktori. Obitelj je kao primarni izvor dječjih iskustava socijalni svijet koji je najbolje istražen. Rana vezanost, odnosno kvaliteta interakcije dijete-roditelj zauzima značajno mjesto u znanstvenim istraživanjima, a rezultati tih istraživanja ukazuju na zaključak da je kvaliteta rane vezanosti pretpostavka ostvarivanju drugih socijalnih odnosa. Brojna istraživanja su pokazala da, provodeći sve više vremena u vršnjačkoj grupi, vršnjaci zauzimaju ključno mjesto u djetetovu životu osobito u srednjem djetinjstvu. Polazeći od Rohnerovog modela obiteljskih odnosa (1984) i modela odnosa s vršnjacima Bukowskog i Hoze (1989), cilj nam je bio utvrditi udio obiteljskih i vršnjačkih odnosa u objašnjenju nekih aspekata prilagodbe u školi. Ispitivanje je provedeno na tri dobne skupine učenika: četvrtih, šestih i osmih razreda (N=263). Obiteljski odnosi u većoj mjeri doprinose razumijevanju varijance različitih aspekata prilagodbe u školskoj situaciji u odnosu na vršnjačke odnose. Međutim, značajan je samostalni doprinos i vršnjačkih odnosa, iako u manjem postotku. Školsko postignuće varijabla je koja je podjednako uvjetovana i obiteljskim i vršnjačkim odnosima. Promatrano oppćenito agresivno ponašanje i socijalne vještine možemo objasniti samo samostalnim udjelom obiteljskih odnosa. Možemo primjetiti da kod učenika 6.-ih razreda udio vršnjačkih odnosa raste, iako je udio obiteljskih odnosa također značajan. Period rane adolescencije obilježen je značajnim utjecajem obitelji, osobito majke. Na pitanje o udjelu vršnjačkih odnosa u dijadi i u grupi, možemo zaključiti da odnosi u dijadi značajno samostalno doprinose objašnjenju gotovo svih aspekata prilagodbe. Odnosi u dijadi postaju izuzetno značajni u dobi od 12 godina.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Psihologija