Naslov
METODOLOGIJA PROCJENE UKUPNIH TROŠKOVA U ŽIVOTNOM VIJEKU GRAĐEVINE JAVNE NAMJENE
(Methodology for assessing life cycle cost of public buildings)

Autori
Ivas, Lucija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Građevinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
19.12

Godina
2012

Stranica
121

Mentor
Radujković, Mladen

Ključne riječi
metodologija; ukupni troškovi; građevine javne namjene; procjena
(methodology; total cost; public buildings; assessment)

Sažetak
Općenito je poznato da minimalni troškovi izgradnje građevinskih projekata ne znače i minimalne ukupne troškove u životnom vijeku (UTŽV) odnosno ne daju najbolju vrijednost za uloženi novac. Dapače, veći troškovi ostvareni u fazi akvizicije projekta znače smanjenje troškova u fazi upotrebe i održavanja koji za npr. uredske zgrade tijekom perioda od 25 godina mogu trostruko nadmašiti troškove izgradnje (Flanagan and Jewell, 2005). Investitorima/korisnicima zgrade je od interesa planirati projekt dugoročno, sa uključenom integracijom svih faza projekta. Ono što je važno naglasiti je snažan utjecaj odluka koje donosimo u ranim fazama projektiranja/planiranja projekta na UTŽV (i.e. uštede energije, održavanje, čišćenje) (Kotaji et al., 2003). Tehnika planiranja ukupnih troškova projekta nije nova, ali postaje sve interesantnija današnjim investitorima jer raste interes za smanjenjem troškova energije, za upotrebom novih načina ustupanja i ugovaranja radova putem Design, Build, Finance, and Operate (DBFO), Public Privat Partnership (PPP), Privat Finance Initiative (PFI) ili Prime Contracting (PC). Tvrtke koje su uključene u ovakve tipove ugovora moraju preuzeti odgovornost za održavanje i upotrebu objekata na dugo vremensko razdoblje te stoga traže točnu procjenu ukupnog vlasništva izgrađenih objekata (Marenjak, 1999). Postoji više definicija troškova projekta u životnom vijeku građevine, jedna od kojih je (Kirk and Dell´Isola 1995): “ ekonomska procjena različitih alternativa projektiranja, uzimajući u obzir sve značajne troškove vlasništva tijekom ukupnog životnog vijeka građevine izražena ekvivalentnom vrijednosti novca” . Dakle, analiza ukupnih troškova projekta u životnom vijeku je ekonomska i građevinska evaluacija projekta u smislu analize najutjecajnijih alternativa dizajna građevine i njenih elemenata uzimajući u obzir troškove projektiranja, izgradnje, održavanja objekta kroz životni vijek građevine u ekvivalentnim ekonomskim vrijednostima (Komonen, 2001). Cilj ovog istraživanja je istraživanje metoda procjene ukupnih troškova građevina javne namjene koje su u upotrebi u Republici Hrvatskoj i EU i doprinos povećanju točnosti izračuna metode procjene troškova u životnom vijeku građevine javne namjene. Također, predložen je model pomoću kojeg bi se mogli evaluirati i kontrolirati troškovi izgradnje u ovisnosti o troškovima uporabe i održavanja. Sistematizacijom prikupljenih podataka i usporedbom modela izračuna troškova u životnom vijeku građevina javne namjene, dan je doprinos povećanju točnosti izračuna troškova u životnom vijeku građevina javne namjene te su dane preporuke za daljnje istraživanje modela pomoću kojeg se mogu evaluirati i kontrolirati troškovi izgradnje u ovisnosti o troškovima uporabe i održavanja. Primjenjen je sustavni pristup analizi, intervjui, prikupljanje informacija o problemu, metode planiranja i kontrole projekata, metode upravljanja projektima. Značaj istraživanja ogleda se u sustavnoj i metodičkoj sistematizaciji postojećih modela procjene ukupnih troškova građevina javne namjene, iz čega je razvijen model za evaluaciju i kontrolu ukupnih troškova građevina. Znanstveni doprinos istraživanja ogleda se u sistematizaciji i pregledu stanja u današnjoj hrvatskoj građevinskoj praksi. Time se povećava točnost pri uporabi metoda procjene troškova u životnom vijeku građevina javne namjene. Usporedbom različitih modela izračuna troškova životnog vijeka građevina dane su preporuke za daljnje istraživanje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Građevinarstvo

POVEZANOST RADA